Zimska liga 29 Ivanščica

     Nisam bio na proglašenju u petak 20.02. jer sam imao pune ruke posla sa snijegom i spašavanje kiwija. Kiwi sam djelomično spasio, biće manje roda ove godine. Dosta je grana stradalo a neke sam morao odrezati da uspostavim sigurnu armaturu. Budući sam organizirani lik, razapeo sam mrežu protiv tuče, koja se sad pokazala da velika greška. Moj otac je imao uzrečici. Jeben i pošten ne možeš biti. Poslije 5 dana ostao je još jedan đep sa 300 kila snijega koji sam riješio odmah potporama za moguću tuču koja bi još veću štetu napravila na otvorenim đepovima stvorenima na mreži od snijega. U petak sam se čuo sa Dikonom koji se začudio da imamo snijeg. Kod mene 30 cm. Pored kiwija morao sam svaki čas lopatati snijeg koji je padao sa krova jer nemam snjegobrane. Ne mogu ih imati jer imam sunčanu elektranu. Pored lopatanja morao sam napraviti puteve za patkice koje se nisu mogle kretati po snijegu. Imaju prekratke nogice pa su se po snijegu kretale kao amfibije ležeći na njemu i gurale se sa nogicama. Moje mudrice. Sve je to trajalo do večeri, umoran i nisam imao volju da odem na proglašenje.

 Proglašenje je uspjelo kod Slaveka. Bez druženja, Diploma, medalja i majica.