Subota 21.12 zimska liga Prelog u staroj godini. Novogodišnja trka 01.01. u 00 start. Vrijeme idealno, suho sa minusom. Od 258 muških Pichler 176 a u kategoriji M 70- 4 mjesto, Sir 251, u kategoriji M 60-23, Tumpić 225 u kategoriji M 70- 9 mjesto. Na trku je i došao moj stari sportski prijatelj bednjanec, maratonec Škec Stanko. Kaže 33 puta. Uobičajeno se postavi u prvu startnu liniju. Kategorija M70, zauzeo 7 mjesto. Bio je iznenađen sa isporukom na trci. Tja. Netko trenira a netko na trku padne s neba pa u rebra. Moram spomenuti i mojeg još starijeg sportskog prijatelja, mogu reći i više od toga. Borko Prvan. Legendu Hrvatske u triatlonu, koji je za razliku od mene ozbiljno krenuo osamdesetih sa triatlonom. Sa licencom. Dok sam ja glumatao kao individualac jer mi nisu pasale kerefeke, te ovo pa ono, pa tranzicija, ne smiješ to i tako…. Sve se to odvijalo oko 1982 godine. Borko je nastupao sa licencom Floride. Dok ja još nisam utvrdio točnu godinu, pa me Miro Kregar /svjetski prvak sa Hawaii/ uvjerava da bi prije bila 1984 nego 1980. Zanimljivo od Borka sam dobio plaketu kao najstariji triatlonac sa najstarimi sportskim biciklom ROG, kad smo zajedno bili u TK Zagrebu 2006/7. Drugi je bio Bianchi od Čižića.
Ima još jedan detalj koji čuvam u jednim novinama, Varaždinskim vijestima. Prije novogodišnje trke devedesetih. Izjavi tako Borko da se neka varaždinci pripreme jer im dolazi profesor pokazati kako se trči. Mi smo nabrušeni čekali ali Godota ni bilo.
Poslije Novogodišnje eto mene u Prelogu 04.01 sa Njuškom ali samo na zagrijavanju. Godinama se moglo dolaziti sa psima ali dođe individua prvi puta. Na lajni od 2 metra sa asocijalnim psom, širina trčanja 2,5 m i sve zaj…….Organizator zabrani pse na trci. Takoc.
05.01 na Ivanščicu. Pravi zimski pakao. Olujni vjetar, nešto slično huku kad Mi 24 pod punim gasom u brišućem letu napada. Neugodan zvuk za one koji su bili u ratu. Iz Varaždina krenuo sa minus 2 a na vrhu od vjetra osjet hladnoće minus 11. Bio sam dobro opremljen. Tenisice ljetne ali sa ripnama, štapovi, vinterica, majica i dolcevita vesta. Krenem /bez psa/ zadnji od Pila. Njušku nisam htio izlagati nevremenu. Za prikraćeni doživljaj dobio je volovsku malecku kost.
Na prvom kilometru ostavili su me 300 metara. Na 2 km prijeđem 2 juniora, na 3 km pređem jednu tetu a jedan momak se vraća jer se nije mogao na strmini i zaglađenoj prtini sa lošim tenisicama popeti. DNF-F.O:
Vratim se sa brijega na švedski stol Tri kralja /uranili za jedan dan/ koji je bio postavljen u kućicama kod Žganog vina. Ubacim predjelo uz kuhano vino. Odvezem se u Lančić na drugi dio 3 Kralja, na paprikaš /10 €/, meni je ostavio dojam na perkelt. Dobarrrr. Dobra porcija, za normalnog. Kako ja nisam baš čitav slobodno sam uzeo dve porcije. Svinja je bila žedna pa se okrijepila sa grgamizom. Umotvorina mog oca. Deci vina, pola cockta i pola radajnera. Cockte nije bilo, bila je coca cola ali Tri srca su bila.
Da dan završi sportski. Konac djelo krasi. Ja na vrata a Zizi u cilj. Nevjerjetno. Komentator Eurosporta se raspametio a slovenski podivljao.