U nedjelju nas dvojica otišla kao po vodu a u biti protegnuli noge do vrha brega. On 23 kila, ja 83 i vuče me kao da smo obrnuto teški. Uporan ko crna mamba. Na tom putu u Emaus sretnem se sa samim sobom. Sa mislima svojim. Ubrzo se rodila 2 eseja. Rekonkvista i Pacta conventa. No poslije klauzure promijenio se tok događaja.
  Kad smo odlazili rekao sam mojima da me ne čekaju sa ručkom jer ću skoknuti i do Štefa. Ima dobru rakiju, voćnu. I voli se pohvaliti sa nojom. Čista. Tako mi gore i dolje, usput se sreli sa vrganjem. Koji je poslije završio sljubljen sa lukom i pačjim jajima a druga polovica u vrhnju sa eko tjesteninom /šrafi/ koju sam dobio za pobjedu u Austriji. Eto triatlon me hrani.    Ponedjeljak i utorak puno posla. Zaštihati za češnjak i cvijeće pospremiti u zimski vrt, posebno limune. 5 limune i sve pune plodova. Srijeda poslovno u ZG. Promet katastrofa. Prilazima gradu dodati treću traku, jer 20 km kolone troši više goriva nego što bi koštale te dodatne vozne trake. Osim toga sporom vožnjom zagađujemo 10x više nego normalnom. Ko je kriv. Pa Tomašević. Čudi me da nema presice za tu krivnju. Vozim od Dubrave po Branimirovoj. Kolone ali i sa strane ceste sve puno parkiranih auta. Gadno smo neorganizirani. Šlepera ko šodra u Dravi. Zapustili smo riječni promet /najjeftiniji, nekad je Sava bila plovna do Rugvice. Drava bi isto mogla biti vodena cesta. Pruge nemamo, onda deri po cesti.
   Navečer prekomjerno bombardiranje. Premijer promijenio smjer inflaciji. Ubrzano promijenio mišljenje od prošlogodišnje tvrdnje da imamo uvoznu koju je prošle godine pobijedio sad tvrdi da je imamo i to domaću te lakonski optužuje /uzvraća udarac/ NBH. Imaćemo prigodu uzajamno optuživanje kao u vicu pijanca i razrokog čovjeka. 
   Ide pijanac pločnikom u susret razrokom i oni se sudare. Razroki bijesno: pa dajte pazite kuda hodate. Pijanac: a vi bi mogli ići smjerom koji gledate.
Premijer poslije klauzure na presici/sve češće/ prosvjetljenje. Poslije 9 godina odjednom ima 3 teme koje treba rješavati. Demografija, inflacija i stanovanje. Kasno stiže Marko na Kosovo polje a i 9 Jugovića sa starim Bogdanom. Od nataliteta ništa. Kako vratiti prošlogodišnjih 40 000 koji su pobjegli od mlijeka i meda sa 2000 djece. Izgubili svaku iluziju u dostojanstven život. Otišli trbuhom za kruhom, neki bez povratka. Nema zaposlenja a nema ni stana. Mala plaća a stan nedostižan. Najam, zadnja rupa 500 €. Naša makroekonomija se sukobila na relaciji, mala plaća a gospodarstvo stenje pod teretom svakojakih nerealnih poreza i doprinosa.   
  Za kraj iluzionistička točka, inflacija. Pored NBH krivi su i poslodavci jer dižu nerealno cijene. I to oni koji su na Burzi. Dakle 20 % se kupa u lovi a 80% se muči i davi a nisu izlistani na Burzi. Te ne vidi, tako nije ni vidio one koji su pobjegli od lijepog života u HR. Ali zato ima ko živi ko Krez. Razni dobavljači države. Najnovija afera gdje žena od Kršaka kupuje najskuplju obleku i parfeme za 10000 €. Imaju basnoslovne prihode, ostatak dobiti po milijun €. 
   Tako da ja bez iluzija imam suludu ideju. Da pri jednom ministarstvu /tajnika, zamjenika i pomoćnika ko šodra u Dravi/  ima ured koji bi obavljao banalnu nabavu medicinske opreme, vojne, strateške hrane... uz suradnju stručnih timova. Kao savjetnici za nabavu. Ne, mi imamo "naše"  preprodavače koji nude tuđu robu uz proviziju. Mi nemamo "glavu" koja bi direktno kupovala od proizvođača. 
   Da smo izvrsno organizirana država potvrđuje da imamo Središnji ured za nabavu medicinske opreme za bolnice. Eto, rješenja. Samo, direktori bolnica i dalje kupuju svaki za sebe drek papir. Kojeg često u bolnici nema

Zadnja izmjena ( Petak, 24 OCTOBER 2025 04:43 )