Čižić Mladen
Ode nam još jedan dobar prijatelj. Otišla je sportska i humana vrijednost. Tužna vijest. Mnoge trke smo zajedno završili, na Jarunu, nekad u istom klubu. A neke su ostale meni posebno u sjećanju. Brestanica, poslije naporne trke ugodno i veselo druženje. Uvijek je bilo premalo vremena za nastavak trke na drugim osnovama. Zadnja trka, prošle godine u 10 mjesecu na godišnjicu triatlon kluba u Biškupečkoj Poljani. Prijatelju, do nekog drugog susreta, sretno na novoj dužnosti, a obitelji sućut za gubitak.
Zadnja izmjena ( Nedjelja, 09 DECEMBER 2018 04:01 )
KTRV kup 2018 Klagenfurt
Na promociju sam krenuo u petak 16.11 u 13 sati, da dođem na svečanost u 18 sati hotel Sandwirt Klagenfurt. Zašto petak. Duže se slavi.
Na proglašenje KTRV cupa došao je predsjednik Koruške dr Peter Keiser. Čestitao je klubu na osvajanju dvaju triatlonskih prvenstvava, Austrijskog i Koruškog. Održao kratak govor, zahvalio se na rezultatima i imali smo zajedničku fotografiju. U Hrvatskoj se predsjednici vrte samo oko nogometa i tenisa. Po podjeli kupova, iz jedne dvorane smo prešli u drugu, na, zovu ga švedski stol. U prvom biranju sam uzeo svega pomalo. U drugom ciljano samo na pohano belo mesa sa raznim salatama Pivo 1/2 litre 4,5 €. Skoro badava. Za kup me slijedila runda za najuže prijatelje. Skupo prvo mjesto. Za prvo mjesto dobio sam bon za opremu Cocoon od 50 € i sanduk sportskog Villachera, alkohol frei. KTRV kup sam treći puta zaredom osvojio a u zadnje dvije godine oba kupa KTRV i AATC. Alpe Adria Triatlon kup 2018 g.
Krenuo sam u 7 sati po sunčanom vremenu a ispred Rijeka magla i kiša. Na Pasjaku me mlađahna plavica maltretirala. Kuda idem, pita me. Ja namjerno samo kažem, u Italiju. Pa izađi iz auta, pa uđi, pa pokazuj auto. Pita me imam li što za prijaviti. Prazan auto, opet me pita da li imam što za prijaviti. Iznerviran pitanjima, odgovorim da imam zlato. Malo me je gledala, nije bila sigurno da li je dobro čula, Da, imam zlatne medalje. Tražila prometnu dozvolu, a da je zatražila vozačku bilo bi cirkusa. Istekla mi je u 5 mjesecu a ja u pola godine prošao pola EU. Srečković.
Za kraj me opet pitala kuda idem. U Italiju. Vozim se prema Kozini, onda mi sine. Lovili su ekipu /mojih godišta/ za dragulje, Pink Panter, a šef im je uljovljen pri nama, par dana ranije. Svečanost AATC ove godine zapalo je Italiju, klub CUS Udine. Na Martinje u 14 sati, restorante Los Camapanelas u Nimisu /Udine/, Po uobičajenoj talijanskoj neodgovornosti, laganini, uspjeli smo dobiti mjesta u 15 sati. Lagani ručak, sa laganim starim vinima, serviranje malo čudno. Kad smo ispraznili tanjure, umjesto deserta, dobili smo salatu. Promocija i dodjela nagrada bila je na terasi restorana, vani, nekima je bilo prohladno, vidljivo na slici. Dobio sam za prvo mjesto, sportsku opremu, koju već imam. Uporni pratitelj u sezoni na natjecanjima, dr. Enrico Carella je došao na vrijeme ali je poslije pola sata oprostio sa mnom i otišao natrag u Trst, ogorčen na traljavost organizatora. Moj poseban gost na fotografiji, apsolutni svjetski prvak sa Hawaii, Miro Kregar. Kako je na sastanku sportskih klubova kod gradonačelnika Varaždina, došlo do neprimjerenog i primitivnog ispada, na moje rezultate i hvaljenjem triatlonske lige na Aqucytiju, ustao sam u obranu, ne sebe nego istinu. Prvi sam Varaždinec koji je krenuo sa triatlonom na Bledu. Sa Kregarom sam utvrdio između 1980-82g. Osim toga ima još živih svjedoka da smo na Dravi 70-tih izvodili kvadratlon i triatlon, dakle multisport za koji tada nismo znali ime. U isto vrijeme su krenuli u San Diegu /John Colins-Navy comodor/ sa novim triatlonom. A što se tiče, Aqua ligu sam ja prvi organizirao. Prije toga sam osnovao klub TK Varaždin,sa Kramarićem i mojim sinom. Godinama se širi priča da osvajam AAT cup jer sam jedini u kategoriji. Može se dogoditi da budem sam ali rijetko, na moju žalost. Primitivci koji se služe tim pričama, nisu nijednom bili sa mnom na trci AATC ili KTRV kupa unatrag 10 godina, a to je otprilike 150 trka, A sigurno znaju da sa bio sam u kategoriji. Za razliku od njih ja sam triatlonski sudac. Te sveznalice, sve znaju, no kako postaviti bicikl u tranziciji i sa koje strane dolazi oprema, to im je špansko selo. Dakle o osnovama triatlona nemaju pojma a ciljano pljuju po drugima. Primjer je ove godine sa Ironman Hawaii gdje su Hiromu Inada 85+, priznali titulu svjetskog prvaka /jedini u kategoriji/ a nije imao limit. Race 16 sat 55minuta. Eto ja još uvijek imam na svim trkama limit. Od sedam trka, 6 puta prvi, drugi u Veneciji, prvi u Klagenfurtu-diskvalifikacija zbog pogrešnog preticanja. 7. Cros liga Globetka 2018Liga je završila u osvit Martinja, pokrstili smo staro vino još jednom, uz dodatak zvan pivo. Prilog je bio "međimurski stl, delicije, kosana mast, razni sirovi koje su pripremile vrsne domačice. Pokrovitelji lige su bili: gradsko poduzeće Ekom -Stadion; međimurska županija, Grad Čakovec Sponzori po kolima: 1.restoran kristal Čakovec 2.Cvječarnica Iris Miklavec, Ambijenta d.o.o., Obitelj Jambrošić 3.Međimurska pivovara Lepi dečki Čakovec 4. Franjo Dujić prvih 50 godina 5.Međimurska pivovara Lepi dečki Čakovec 6.Turk Davor, dao kčerku zetu 7.Carlsberg, Sirc Marijan 8. Proglašenje: Industrial bar Metalac, Duos d.o.o., Mesnica Mihalić, Iris Miklavec, kolaće i ostale delicije doprinos trkaća. Kako svake godine raste broj trkaća, Bazeni viša nisu bili dovoljni pa je organizator promociju završetka lige i podjelu nagrada preselio u Industrial bar Metalac. Meni je to bio povratak na mjesto "zločina" Nekad ponosno mjesto crne metalurgije Čakovca, Metalac. Direktori su mi bili poslovni partneri, ujedno i ugodno društvo kad smo se zajedno vraćali sa poslovnih putova iz Maribora na druženje u Jeruzalem /Ljutomer/. Otišli ujutro, vratili se ujutro a posao obavljen. Nema starog društva a niti Metalca. Uništen je glupom i nerazumnom državnom politikom da se više ne posluje sa bivšim poslovnim partnerima sa istoka. Ponajviše sa SSSR-om. Mogli posmo poslovati sve do danas, a sve što se proizvelo, sve se prodalo i kroz kliring naplatilo, najčešće naftom. Niže spomenute tvrtke davno su propale a Hrvatske je još par godina iza njih naplaćivala kliring od SSSR-a. Na žalost istu žalosnu sudbinu zadesila pored Metalca, Prvamajsku Zagreb, Jedinstvo i mnogo sličnih a sada broje zadnje dane Uljanik i 3.maj. Sve manje crne metalurgije u Hrvatskoj, crno nam se piše. Liga Globetka imala je 8 uzbudljivih kola. TK Varaždin je dao tri trkaća. 1 mjesto Tumpić u M70, isto mjesto Pichler u M60 i u istoj kategoriji Z. Sir 5 mjesto. Zadnja izmjena ( Utorak, 04 DECEMBER 2018 19:23 ) Reforma pameti
Vreme ušlo u bablje ljeto a Hrvatska u film Glup gluplji. Godinama tvrdim da mi uporno nezaustavljeno tonemo. Dokaz. Javio se dr. Ž. Lovrinčević Ekon. Institut Zgb, savjetnik mnogih Vlada pa i ove sadašnje. U Globusu 19.10. kaže da je, još malo, pa gotovo.
Po njemu, ne po meni, da nismo konvergirali ni milimetar. Po relativnom standardu smo, gdje smo bili prije 110 g. u odnosu Austrije. ?? Mi smo bili gotovi onog trenutka kad je HDZ preuzeo državu. Dokaz. Kapitalizam na obiteljski, rođački i pajdaški način. O tome sam pisao, od pretvorbe u Ratnoj ekonomiji pa do danas, kad vrli muž, veliki vjernik, brat mu svećenik, a sestra, opatica. Kaže na sudu da nije ratni profiter. I ja mu vjerujem, jadan toliko se napatio za svoju zemlju da je postao invalid. Posebno se napatio kad je bio pobjegulja u Njemačkoj, brat ga vozikao od nemila do nedraga, trebala je viza a nitko da mu se javi na mobitel. Uporno je kupovao kartice, ali izdajnički mobiteli su uporno javljale kodove na mobilne stanice pa ga je BND zamolila da ide doma da ga ne hapse. Austrijanci to nisu propustili i cirkus traje ravno 9 godina. Ne može pola sata biti u sudnici, nego se mora zakazati nova rasprava. U Moskvi na tekmi je lako navijao tri sata. Ja mu sve vjerujem što govori, a onih 12 milijuna kuna prekobojnih- izračunao sudski vještak, trebalo je uzeti /Porezna uprava/ kao u svakoj uljuđenoj državi EU i ne praviti paradu i cirkus sa sudom. O tome sam imao bogate eseje. I dok se mi uveseljavamo prošlošću, budućnost je tu. Dokaz. Sadašnjost. Malecko neupitne digresije, da okrenem na zajebanciju, Budim, Bijeli Biograd /Shekeshfehervar/ Bratislava /Požun /, Beč, Beograd i sad Bruxulles. Predlažem da u Hrvatskoj ukinemo slovo B i spalimo ga kao Bruna /Giordana /. Ipak biram Sadašnjost. Moja omiljena tema, ekonomija, uže mikroekonomija, uže ekonomika gospodarstva, uže proizvodnja, uže brodogradnja. Biće dvojka od ovog eseja. A koja ocjena vrlom ministru Horvatu ??? Pitati prof. Pribičevića-Teorija tržita i cijena. Grobar brodogradnje. Da. Ali nema sadašnjosti bez prošlosti, ali ima stara sibirska poslovica, jednim okom gledaj u budućnost a drugim povremena pogledaj u prošlost. Uljanik i 3 maj. 3 maj, hm, jel to neka zajebancija. Pa i nije, sjećam se ko jučer. Početak. Govora davnog, u 3 maju. Šta, naši škverani će imati plaću 4000 DEM. Kraj. Krepat ma ne molat. Kronologija, brzinski. Uljanik, dug u 2017 g. 1 miljarda kn. Došao Ministar Horvat, reče to je privatna firma. Da. Nema Lex Agrokor, pardon brodogradnja. Tu se nema što učariti, kakvih 140 savjetnika. Horvat, privatna firma. Istina, preko 70% radnička, ali je neko prišapnuo vrloj sveznalici da i država ima blizu 25%. U Agrokoru država je imala čistu nulu. Ko u gruntovnici 1/1. K tome priča gluposti, zadnji je kaže koji priziva stečaj. Nema pojma, misli na likvidacija, jer stečaj ne znači slom firme. Šizofrena vlasnička struktura a u NO sjedi radnički sindikalni čelnik. Opa. Sad kad je gotovo, uredno daje ostavku. Ko je sve zabijao čavle u taj lijes neznam ali znam ko ga bude zadnji. Znam ko je predzadnji, sami vlasnici. Kad je Australac molio dajte da moji ljudi završe brod. Vlasnici su štrajkali i odbili molbu. I to je bila objava urbi et orbi. I nastala poplava otkaza naručenih brodova i to doba brodarske recesije. Umjesto zarade platiće se i penali, garancije poreznim obveznicima na naplatu a razvikani suficit države fijuuuuuuuuu. Kao sindikalac, šrajkao sam u Jugoslaviji dok nismo ekipu parazita, uhljeba, bacili na koljena. I dobili što smo tražili. /Platni razredi, od 1 do 3, a u državi 1 do 5/. Pazi ovo, bonusi /prebačaji norme, samo šlajkeri/. Kancelariji fiksna plaća. Poslije štrajka. Proizvodnja nije trpjela, radilo se subotom i nedjeljom i ulovili se rokovi isporuke. Kupci nisu ni znali da smo se gadno počupali. Sadašnjost. Štrajkaju vlasnici protiv sebe, ne rade jer nema lima, a traže plaću. A vicmaher ministar električar, pita, pa kako ćete izgraditi tri broda na dva navoza. Eto mu savjeta, jer znam da je radio pola sata u privatnoj firmi a ostalu u HEP-u. Poznato je da naši ministri u pravilu dolaze se učiti u ministarstvo. O negativnoj partijskoj selekciji zadnjih 25 g. govori i Lovrinčević i o klijentilizmu i o lopovluku. Moja preporuka električaru, neka uzme putni nalog i ode u S. Koreju u brodogradilište Daewoo, gdje radi moj prijatelj iz škole/ jedini sam ja od generacije ostao doma, jedan se zaposlio 1970 u 3 maju / da ga nauči sve o brodogradnji. Kad će letjeti avionom, neka prouči kako je dobiven ll svjetski rat na Antlantiku. Onog trenutka kad su američka brodogradilišta izgradila više BRT nego koliko su ih podmornice potopile. Postigli su rekord koji neće nikad biti srušen, u 4 dana porinut brod, serijski, zvali su se Liberty. Nedavno su 27. 09. Ameri proslavili Liberty Fleet Day. Poslije rata htjeli su ih poslati u rezalište, no otkupio ih je Onnassis, postao je magnat. Za kraj, kiseli vic. U Jugoslavija firma pred stečajem, zbor radnika, radnički savjet, partijska organizacija, direktor. Svađa, larma, tko kriv...Kad su se malo smirili, Štef veli, čujte bumo prodali firmu strancu, nastao je urnebes. Direktora šlagiralo a Anka partizanka skočila na stol i počela pucati iz olovke misleći da je šmajser. Kad su se smirili, pitali Štefa kak je to on mislil. Lepo, ovak, mi njemu prodamo firmu i zememo peneze. Je, a de bumo delali. Pa pri njemu. Svaka sličnost Štefa i Bruxullesa slučajna. A može još jedan za kiseli osmijeh, Bojna Minken se vratila u Domovinu, Majstori otišli u Minchen. Da ne ispadne da navodim samo neugodne viceve, evo jedan stvarni, partizanski. Komandat talijanskih snaga u Zadru, potpukovnik Martineli pošalje bataljun/ 5 četa/ u zaleđe da počiste nekave buntovnike. Vratili se potučeni do nogu. Kapetan podnosi, prijavak, razbili nas, bilo ih na tisuće. Nemoj pričati gluposti, kad znam da ih bilo oko stotinjak. Kapetan gleda sebi u cokule. Da li znaš ko komanduje tim patliđanima. Kapetan smalo veselosti kaže, znam. Zovu ga Šegrt /1907-1991/. Komandant, više za sebe, ma vraga šegrt bio je to Majstor. Svaka sličnost Minkena i Majstora, slučajna. Zadnja izmjena ( Četvrtak, 18 OCTOBER 2018 05:15 ) Moja šuma i moja voljena bukva
Pritisnut raznim obvezama, osobnim i poslovnim, morao sam pobjeći od sebe samog.
Poslovnjacima sam ovih dana najčešće na poziv, neozbiljno odgovarao da nisam pri sebi. Ko je razmel dobro, ko nije, bio je u trilemi. Ko i Haso koji nije bio siguran zbog kojeg razloga ide kod Hase, zbog njega, zbog Fate ili zbog kahve. Moje objašnjenje je lakonski opravdati, ako nisam doma, nisam pri sebi, tj na putu. Spomenuti moji razlozi dodani su problemi nesposobnone naše vodeće ekipe da vode državu. Bio sam prisiljen da odlutam kao dementni starac. Lutajući pitoresknim krajem obojen jesenskim bojama, zalutao sam u svoju šumu u bazni logor. Ovaj puta odredio sam da dobijene juneće ćvape iz susjedne države pripremim na prokromu. A gljive da zaboravim. Međutim priroda i moja šuma me nagradila. U samom logoru me dočekala golubica a ispod moje bukve /visine 25m, koja mi daje ogromnu količinu pozitivne energije/ bilo je polje crnih truba. Prošle godine ih nije bilo a ove ih ima sa kosom kositi. Dok su ćvapi cvrčali, bacio sam se na trening gađanja. U povratu doma nabrao sam podeblji naramak truba i košaru kestenja. Nažalost moju, sunčanice još nisu provirile. Ove godine nisam naišao ni na jednu zmiju. U Večernjaku neki nadobudni znanstvenik, točnije prirodnjak Buljubašić iz Zgvozda tvrdi da su se pojavile nove zmije koje liče na poskoka. Njegovi bi mu rekli jado jadni, neotrovna smukulja, ima ih po cijeloj EU, glava od bjelouške ali nema roščić a tijelo od poskoka. Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 15 OCTOBER 2018 04:51 ) Half Ironman Klopeneirsee 2018Fotogalerija 1. Südkärntner Triathlon 2018 Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 15 OCTOBER 2018 04:51 ) 1. Südkärntner Triathlon 2018
Prvi triatlon na jezeru Klopeinersee održan je točno prije 35 godina. Krenuli su kad još nije bilo svjetskih organizacija, ETU osnovan 1984 / ni ITU /89/. Stoga su bile svake godine drugačije distance. Prve 1983 g. plivanje je bilo 1,4km, bic 32km i 12km trka. Najstariji na tom prvom triatlonu bio je Hans Pajer 54g a zadnji je nastup imao u Goesselsdorfu 2016 u mjesto gdje je Klopeinerse triatlon preseljen 1987 godine.
I tako se sad Goesselsdorf vodi kao jedna od najstarijih u EU. 2018 g je bilo 32 izdanje. Na ceremoniju proglašenja half Ironmana bio je pozvan Pajer, ukazana mu je čast da se obrati svima "halfistima" a u znak pažnje od organizatora je dobio pehar i zlatnu medalju kao da je nastupio na trci. Ova mi je godina bila iznimno uspješna, nastup u Alpe Adria kupu 7 trka, KTRV kup 7 trka, sudjelovao sam kao član kluba HSV Triathlon Kärnten u osvajanju prvenstva Austrije. Od 15 trka samo sam dva puta bio drugi, u Veneciji i Magdlenasbergu. Stog osnova je klub uplatio kotizaciju. Potpuno duhovno neopterećen a tjelesno iscrpljen, zadnja dva mjeseca konstantan manjak željeza, pa odluka da nastupim na halfu poslije duge natjecateljske sezone, nije mi baš bila pametna odluka. Natjerati tijelo na još jedan težak napor ove godine, u 68 godina starosti. Bitan detalj, od Bleda 16 dana kad smo se na trci smrzavali i bilo odustajanja zbog hladnoće, na ovoj trci se odustajalo zbog vručine. Nažalost 14 poznatih Ironmana je odustalo. Opterećenja fizička, psihička, meteorološka i konfiguracija terena / teži brdski uspon od Bleda /, izdrže posebni i snažne volje. Treba spomenuti da se nisam pripremao za halfa, a u avanturu sam se upustio na desetogodišnjicu /2008/ kad sam bio prvak CRO u dugom triatlonu u Poreču. Tada sam zadnji put istrčao oko 25 km. Ove sezone trčao sam samo na Bledu 10 km, Wessensee 9,5 km i Goesseldorf 7km. Mnogo njih se pripremalo samo za tu trku jer ih nije bilo ni na jednoj za KTRV a posebno na AATC. Half Ironman je bio 1,9km plivanja /limit 1:10/, 90km bica /limit 5:10/ i 21,1km trčanja, ukupni limit 8 sati. Voda topla, 23 C, jezero je najtoplije u Austriji. Bic staza otvorena 3x30km, tri uspona teža nego na Bledu, trčanje oko jezera 4x5,4 km na 29 stupnjeva u hladu. A na suncu ?? U toku trke popio sam oko 4 litre raznih tekučina od vode, tekućih dodataka, coca cole, lubenice i nešto jezerske vode kod utapljanja. 2km isplivao sam ispod 40 minuta. Zbog moguće ozljede na bicu a posebno na trčanju nisam išao max snagom, rezultat u limitu 7:24:45. Dodatan hendikep, vozio sam na običnom cestovnom bicu a za takve trke su TT bicikli ili ironmenski. Nije sve bilo u negativi, bilo je i dopinga, psihološkog. I to najgore vrste, navijač sa brončanim zvonom od 10 kg, koji si zasluži zlatnu medalju u trci jer je u njoj zajedno sa takmičarima, stvarajući nesnosnu buku zvoneći. Obučen u tradicionalnim Lederhosen, postavi se na usponima bica i trčanja i okružen ostalim navijačima iz takmičara izvlače zadnje atome snage iako ih više i nemaju. Zadnja postaja mu je cilj, tu je završetak larmanja. Izvrsna organizacija za oko 500 triatleta iz zapadne Europe, sa jednim Ukrajincem i Amerikankom. Trka u tri dana, petak lagani trening i upoznavanje staze, masaža. Subota, podizanje start paketa, brifing, party. Nedjelja, udri brigu na veselje. Odmah poslije trke proglašenje i masaža. Najstariji halfIronman u Hrvata. Prvak za KTRV kup. Pomiješane emocije zadovoljstva i bolova od starih ozljeda, zahvala ide precima koji su mi prenijeli genetski kod. Zahvala i kvantnoj mehanici bez koje ne bi bilo mjesta starog 14,1 svjetlosnih miljardi godina i našeg zrnca pijeska. Zahvala na kraju ide prema hedonizmu, dobra prehrana iz mojeg vrta, Mesnici Šanjek, Pekara EDI, Pivi iz Međimurski lepi dečki. Bitan suport je financijski od kluba HSV, Leonardo d.o.o. Jadranskom osiguranju, Beretta. Zadnja izmjena ( Nedjelja, 30 SEPTEMBER 2018 06:16 ) |
