Triatlon klub Varaždin

Prvenstvo Hrvatske 22.06. u sprintu. Zašto ne. Vu Varaždinu, pa kak bi to mogel propustiti, ali nemam licencu hrvatsku, imam slovensku i austrijsku. Te ne vrijede. I talijansku nisam mogel dobiti. Dobio sam odgovor da više nisam Leonardo da Varaždin i od sada me zovu licencirani Giovanni Lola Pescatore. Sa naglaskom na srednjem imenu, kao ono Lola bekrija.
Iako sam imao poziv na Ambrož triatlon kod pajdaša ja sam se odlučio za Varaždin. Temelj te odluke je bio tel.razgovor za velecjenjenim kolegom Damirom Živkovićem koji je u suradnji sa glavnim tajnikom pozvao me da budem u Varaždinu da riješimo sitni problem. Doduše ja sam sve jasno i bjelodano opisao pismeno i pisano da sam oštećen u jednom dijelu mog curriculum vitae. Na tu pisanu predstavku nisam dobio odgovor, kada sam ispostavio račun za štetu, ubrzo je stigao poziv na razgovor. Na koji sam uredno došao uređen i obrijan.
Dolaskom na Aqua, prvo sretnem kolegu Dikona, član UO, koji ništa nezna o mojoj predstavci.Dok tajnik tvrdi suprotno. Naletim na pozivatelja Živkovića, koji kaže da će mi sve objasniti glavni tajnik, kojeg je nazvao i da će se mi javiti. Čekam pola sata. Ništa. Nazovem ja tajnika, on je na Jarunu i kaže da mi nemože pomoći. Kao da meni treba pomoć. Samo da mi je znati  zbog čega su me zvali ????  Pa nisu valjda očekivali da ja za njima cupkam po Aqui ko mali Francek. Takvu sramotu još nisam doživio
Samo su potvrdili da je HTS u rasapu, da se nezna ko pije a ko plaća. A da, plaća ugled institucije HTS-a.
Bilo bi zanimjivo da sam ja oštetio nekog svog poslovnog partnera i da je on zatražio pismeno obeštećenje. Ja mu ne odgovorim. On me tuži. Ali ga u benevoletnom tel. razgovoru pozovem na sastanak na koji ne dođem ili dođem bez konkretnom stava da mu pružim zadovoljštinu. Vjerojatno bi me smatrao bezveznjakom bez morala i kućnog odgoja.
Stoga ljut ko ris na samog sebe jer sam pristao da naprave budalu od mene, odem na olimpijski triatlon. Prvo, jer sam se u Veldenu prisjetio jednog pajdaša koji je odavno zauzeo neko drugo mjesto u svemiru. S njim sam u mladosti puno pokera i prefa odigral. A drugo olimpijski će me ohladiti od ove svinjarije sa sastankom. Treće neću nastupati ni na jednoj trci gdje me se tretira kao individualca u vlastitoj domovini, bez licence a EU mi je potrebna od gornjih tri samo jedna.
Ohladio sam se iako je bilo vruče da se na asfaltu mogla peći jaja. U vodi je bilo ugodno, na bicu hladio me je vjetar ali na trčanju je bilo sparno. To trčanje me opet vratilo u Velden na kraj trke, ne na peti kilometar kad mi je direktor trke Werner Uran dao hladnu limenku pive. Ulaskom u cilj zgodna tetka mi dala finišer medalju ali i pola litre točene hladne pive.
Posebno zadovoljstvo bilo je proglašenje u Casinu Velden, poznati sponzori, poslovni ljudi iz privrede/ulazimo u EU treba uloviti neke veze za moje proizvode/, javne osobe iz svijeta estrade, predsjednik Austrijskog triatlon saveza, osnivači Alpe Adria kupa. Hannes Burger i Miro Kregar. Zadnji spomenuti bio je prvi u svojoj kategoriji M 50 a poznat je kao Extreme man 2008 kao viceprvak svijeta na Hawajima /10 km plivanja, 410 km bicikla i 84 km trčanja./slika u članku Velden/. Kad ćemo mi imati takvu organizaciju utrka a ne da svaki gura svoje sitne interese, ili opstruira i ono malo korisnog u HTS-u.
Taman kad sam završio sa mojim mislima iz prošlosti, prošlo je i 3 sata veselja triatlona. Pospremio sam opremu i popio pivo, hladno, za mog partnera pokeraša.

Petrica Naivac, a nisam iz Hlebina.

20.06.13. Toliko  mi fali vremena da bih mogao zaplakati. Plačem i zbog kratkoće dana, poznato je da moj dan svaki dan traje 25 sati. I sad u taj košmar uleti mi Bandić sa suportom, novinar Bilić, dramatičnog i afektiranog postavljanja pitanja. Pored toga pitanje je zdravog razuma i opstojnosti naučnih temelja.
Inače se Bilić proslavio u Temi dana/prije mjesec dana/ sa gostom, bivšim uspješnim premijerom. Koji je preporodio gospodarstvo Finske. Između bezveznih pitanja postavio je glupo pitanje. Kao stručanjak da li nam želite pomoći. Finac je fino odgovorio da ne bi mogao jer ne poznaje našu situaciju. Samo neobrazovan čovjek može zamisliti da srediti gospodarstvo Finske, isti postupak možeš primjeniti u Hrvatskoj, Rusiji, USA ili Zambiji a može i Gambiji.
U Temi dana sa Bandićem  imao sam dojam da je intervju naručen, uglavnom trebalo je umiriti cijenjene zagrebčance da piju najzdraviju vodu sa tvrdočom garniranu sa toksičnim tvarima... kak je napisao jedan dnevnik.
I sad dolazi volej, čim sam se vratio sa trčanja odmah sam kupio novine i pao u iznenađenje, kaže Bandić.
No da ne gubim vrijeme zbog ovog gore, nego zbog izjave koju već dugo Bandić ponavlja kao Amen poslije molitve. Ja sam ga čuo deveti puta, da je u Zagrebu 3 /tri/ puta manja nezaposlenost nego u Hrvatskoj. I sad je tu nezaposlenost ponovio ničim izazvanim, valjda sugerirajući da je za to on zaslužan.
Namjerno se nisam htio javljati prije, naročito zbog izbora. Čekao sam da se neki stručnjak javi da tu nekritičku tvrdnju demantira. A nije ni ministar Ostojić ni njegova ekipa, u predizbornoj kampanji.
Morati će to učinitio netko ko ima Bocconi certifikat.
Dakle tko je za to zaslužan, netko, pa normalno, tko svako jutro trči. Notorna je činjenica da je Zagreb pored toga što je predgrađe grada koji je odavno u EU /Varaždin= Mali Beč// ipak capital town of CRO.
A ko je još zaslužan da je u njemu manja zaposlenost. Pa sve institucije vezane na EU ili neke svjetske, recimo banalne, ambasade, konzulati ,banke, civilna društva etc....neće otvarati svoja vrata u Sračincu ili Špičkovini. Normalnu u capital town, ma kako se on zvao. Zaboravio sam domaće kompanije, recimo INA, sva sjedišta i skladišta je ukinula u provinciji, i u Varaždinu i sve preselila u Zagreb, vjerojatno je onda i zaposlenost porasla u Zagrebu a pala u provinciji.
        I sad kakvu tu ulogu ima jadnik koji svako jutro trči.
Ja svako jutro trčim i radujem se da sam zaposlio sve te ljude u bijelosvetskim institucijama. A za proizvodnost i produktivnost, baš me briga, to je nekaj s čim neznam delati. Nema odmora dok traje obnova.
Petrica Poslodav/itelj/ac

  U među trkama čuo sam se sa kolegom Pavićem i imao sam njegovo dopuštenje da objavim moju kerempuštinu u vezi Ptuja. Pravu svinjariju sam izveo sa Predragom Živkovićem u doba kad su išle kod nas a i u Sloveniji TV emisije Miljunaš ili Milionar. U nedostatku pjesničke Muze nazvao sam Predraga.
Dober den, kličem iz odaje Milionar, gospoda Žiukoviča, prosim. Ja, ja sem. Predrag ima suprugu iz Maribora pa kao slovenski zet zelo dobro svladal slovenščinu. Ja pak nadaljujem, gospod vi ste osvojili zgoditek od deset tisoč orja. Nevjerjamem. A kak ne, vi mate ženo iz Mariborja. Ja. Pa prek nje smo vas ižrebali, ker je to samo moška nagrada. ??, Dobro a kaj trebam narediti. Treba napisati biografijo i prijdite čim hitreje v Ljubljanu, na intervju. Tu sam morao stati, jer sam se počeo smijati. Smijali smo se zajedno. 
Vozim na Korošku, na Vrbsko jezero, a može i na Vrbovo, idem na kocku. Dan je prekrasan, sunčanu jogu obavio, sad samo trebam uzeti bodove. U Veldenu/u kockarnici/ prvo sam uzeo austrijsku licencu, za austrijski kup, jer bez nje nema bodova.
Utrka se održava u samom centru Veldenu 15.06.13, gradu kocke na Worthersee jezeru. Plivanje je na utoku potoka u jezero a bic staza,zatvorena, dio je ironman distance sa raskrsnicom /slika/ Konkurencija iz Portoža je stigla, prisutna samo u tragovima oko 5%. Poslije lagodne trke na razini mora,jednu od najtežih trka je korisno i pametnoizbjegavati. Treba napomenuti da je olimpijska distanca/1,5;40;10km/ekvivalent maratonu od 42 kilometra.
      Organizator je dodatno otežao trku već u plivačkom dijelu, dva kruga, sa izlaskom iz jezera pa trčati po obali 70 m sa skokom u vodu. Kod skoka obično se pomaknu naočale pa je i tu poremećen ritam i gubi se na vremenu. Limit plivanja organizator je odredio 45 minuta. Bicikl dionica veoma teška, staza sa usponom na 526 metara visine i tako šest krugova. A kako sam ja slab sa koljenima, lijevo koljeno dva puta operirao, bilo je veoma mučno voziti bicikl. Trčanje je bilo oko jezera, relaksirajuće. Ukupni limit trke organizator je koretno sa 3 sata i 15 min pomaknuo na 3 i 45, po pravilima ITU. Posebnost trka na spomenutom jezeru. Na njemu se održavaju važne trke, od EU kupova i prvenstava na kojima se vade slotovo za svjetska prvenstva. U organizaciji najpoznatijih triatlonskih asocijacija WTC i ITU. Publika koja prati trke je sportski obrazovana i mogli bi se reči veoma naporna. Toliko vatreno navijaju da triatlonci jednostavno lete stazom, nošeni navijanjem. Neki koji nisu u glavi jaki, odustaju. I na ovoj utrci bilo je puno odustajanja a i diskvalifakacija. Nazočni natjecatelji iz  USA, Canade, Njemačke, Slovačke, Italije, Slovenije i jedan iz Hrvatske. Uspio sam biti u trci treći kao i po starosti, time sam popravio bodovni saldo. Najstariji Brunner /AUT/ 74 godine i Jagodzinski /CAN/ 65 godina.
 U tjedan dana završio sam dva olimpijska triatlona. Vaga je poslije dva dana od trka pokazivala-Portorož 1,7 a Velden 1,5 kg manju tjelesnu težinu.
Pored sportske dužnosti obratio sam pažnju na svoju struku. U ekonomskom smislu Austrijanci nisu "stisnuti". Imaju normalno osobnu potrošnju, što je temelj rasta BDP-a ako već ne raste da ne pada. Važni je podatak da Austrija svojim prihodom zimskog turizma pokriva 1,5 puta godišnjeg turističkog prihoda Hrvatske. Očito da imaju viziju pristupa ekonomskim problemima današnjice i nemaju eksponirane političare retoričare/koji mlate praznu slamu/ već znalce koji vode državu. Dobro su spojili zelenu njivu sa plavom. To bi bio ubitačni slogan da ih vode naši političari, sa kretenskom poštapalicom- komparitivna prednost. 23 godine imamo te komparativne prednosti. Prava komparacija, potrošačke cijene niže nego u Dubrovniku
Jednostavno su spojili jedinstvo prirode, jezero sa turizmom i dodali razne ostale prateće djelatnosti. Za po danu a na večer udri brigu na veselje i ubij devizu. Očeš u Velden ili Vilach, Na sve strane reklame "Las vegas" Čak im je i taxi istog imena. Za kritiku je da sam i ja kockao i normalno zakockal, austrijsku licencu. Naime vratili su mi novac za licencu pa sam opet ja njima vratio. Pošteno. Zašto su mi vratili novac. Prošle godine bio sam treći u ukupnom plasmanu kupa, pa je organizator bio široke ruke. Marketinška posla, da im opet dođem.   
Još jedna zanimljivost koja se uočava, nigdje toliko slobodnih žena ali da se krivo ne razume. Obučene sada, pomodno u dindrlice, klasične i neka varijanta šestdesetih Merilyn Monroe.
Petrica Kockar

 

slike_1

slike_2

Prisjetio bih se dvojice koji su prerano otišli, sa kojima sam bio dobar i djelio s njima neke zajedničke projekte. I ugodna druženja.
16.06.13. navršile su se četiri godine kako je otišao bombarder sa Kvarnera, Vladimir Bebić. Što napisati o njemu. Bio je saborski zastupnik sa vehemetnim diskusijama, dijelio je lirske krošeje i lijevo i desno, bio je svoj. Bio je pravi političar, ustvari nije bio jer nije znao lagati. Mnogi su ga doživljavali kao ridikula, nažalost između redaka bila je naša zbilja o ponašanju i vođenju države. O tom netreba posebno. U pokušaju povrata u Sabor, pomagali smo mu potpredsjenik kluba i ja. Da nije bilo sitnih grešaka kod nas lako smo mogli imati jednog sabornika a i Bebić bi u Rijeci imao jedno mjesto da mu nisu nazovi prijatelji i klijentela okrenula leđa. Za politiku trebaš prljavo igrati. Tako da ostaje žal za ugodnim druženjima.
Kad sam već u Rijeci prisjetim se rado Dejana. Kakva banalnost sudbine, slučaj, u koji se ne bi moglo povjerovati. A upoznali smo se na literalan način. Bio je vrhunski sportaš a napisao je jedno subjektivno pismo sa objekcijom na naše triatlonske probleme u Savezu, koji su izgleda sada dosegli kulminaciju. To je kad se problemi ne rješavaju, nego dobe latentni status a onda sve odjednom ode sve u ništa.
Da se vratim pismu, neznam kako sam uopće došao do njega, uglavnom bilo mi je predugačko, ali početak i prve rečenice odavale su zrelu osobu koja nije mogla rješiti svoje probleme u instituciji. /to je nešto najgore što se može dogoditi na osobnoj ravni/
Na jednom UO spomenuo sam Dejana ali nije bilo nikakve reakcije, spominjao sam i Živkovića Predraga a i Rovinjski triatlon koji je najstariji u Hrvatskoj. Mislim da je prekinut na 15 održavanju. Organizirao ga Nedeljko Javor.
Dakle upoznao sam Dejana putem pisma, a formalno upoznavanje bilo je na Jarunu. Bili smo u blizini parkirani, dok sam ja vadio opremu iz auta, u blizini čujem nervozno objašnjavanje nekoj curici kako postaviti bicikl  a da se ne sruši. I tako muški glas ponavlja, vidiš kako sada stoji. Pogledam ko je to, Dejan. Ja mu priđem i pitam čiji je. Da li naš ili njihov. Zaćuđen pogled, sjenka preko lica, ćuti. Da razbijem neugodu predstavim se i kažem da sam pročitao njegovo pismu i da nema smisla odustajati od sporta kad je tek započeo. I tako je započeo naš poseban odnos. Sljedila su neka druženja i razgovori, posebno jedno na povratu sa Supetra, na brodu. Susreti su bili na trkama u Kostreni i Rabu. Pamtim ga, da je uvijek poslije trke, iako je bio učesnik, pomagao na demontaži tranzicije. Bio je kompletna osoba.         
Posebno ga pamtim kad je prestao sa trkama, u zadnoj godini bio je prvak u duatlonu D. Stubici. Došlo je pismo. No došao je i sljedeće godine i opet je bio prvi.
A kako je vratio onu moju podvalu, bilo je to kad smo završili sa jednom sjednicom UO u Rijeci. Izlazimo iz Riječkih bazena kad osjetim ruku oko ramena. G. Pichler kako ste. Okrenem glavu prema poznatom glasu. Bok Dejana, pa otkuda ti. Došao sam vam reči da sam sada "vaš". Kako naš. Pa sad sam varaždinac. Ma nemoj a koja je ta koja te oborila, misleći da na narodnu; od kud ti žena odtud si i ti. Dejan se slatko nasmije, nije to. Pa kako onda naš. Zastupam na našem području Vindiju. Bilo mi je drago da se zaposlio a još više da mi je osobno došao to javiti.
Obojica su ostavila trajan trag u svom okruženju. 
P.T.

Subota,08.06.13 Portorož, utrka za slovenski kup u olimpijskoj disciplini. Organizator, najpoznatije novine u Sloveniji "Dnevnik". Organiziraju pored raznih sportskih događanja kroz cijelu godinu, ovaj triatlon i u Čatežu duatlon na kojem su pokrovitelji za proglašenje Slovenskog kupa u obje discipline. Takvu pažnju i promociju triatlona u Hrvatskoj nema. Direktor trke je gđa Nives Roš /na slici/ inače direktor Marketinga, četvrta osoba u hijerarhiji Uprave. Sportski događaj u marini, uključio je sve uzraste od najmanjih, preko triatlona za svakoga, supersprinta. U trkama su se pojavili takmičari iz javnog života, posebno su bili najavljeni bivši osvajaći olimpijskih medalja, najčešće plivaći. Poznati Tahirović ali i judaš Jereb.Glavna trka na kraju događanja u 14 sati. U olimpijskom triatlonu nastupilo je 150 muških a cijela utrka je imala više od 500 takmičara/podatak organizatora/. Vrijeme sunčano, more 19 stupnjeva, bic staza zatvorena, vozi se kroz centar grada i trčanje je po gradu sa ciljem u marini. Tako da je bilo puno publike i navijaća, ono što fali u Hrvatskoj. 
U plivačkom dijelu /najstariji učesnik/ bio sam dobar, poslije plivanja trebalo trčati 150 m do bicikla u tranziciji i odbiciklirati 6 krugova za 40 km. Zbog zastarjele tehnologije mjerenja vremena firme Timing Ljubljana, greškom sam odvozio 7 krugova. Svakim prolaskom kroz čeking prostor, sat na biciklu se resetirao i nisam imao točne podatke. Naime mjerni sat na biciklu je bežični i ostao je ručni za orjentaciju. Da ne bi ispalo da neznam brojiti do šest, dodatna nedoumica je bila prosječna brzina na bicu oko 40 km/sat,/ zavjetrina je bila dozvoljena/, jedan krug sam vozio iza Nicolletija /apsolutni drugi, pobjednik trke je J.Kovačić, PD Posavje/ pa sam odlučio da je sigurnije odvoziti krug više jer krug manje je diskvalifikacija. To se odgodilo desetorici takmičara a jednom je triatloncu falio i jedan krug na trčanju.
Posljedica je da sam ostao bez postolja i manje bodova za kup. Uložena žalba nije uvažena jer bi njom poremetio poredak u kategoriji. Mjeritelji vremena su napravili procjenu stvarnog vrijeme koje bi bilo od 2 sata 18 minuta do 2 i 22. Za ta vremena bilo bi drugo ili treće mjesto.
Kak bi rekli, sa mnom je uvijek uzbudljivo i veselo. Čim sam krenuo na trčanje suočio sam se sa neveselom istinom. Istog trenutka palo mi je na pamet da je to božja kazna, jer sam iskoristio ogorčenost kolege Pavića 07.05 /e-mail/na onu trku u Ptuju.
Naime ja sam zloporabio poznastvo sa R. Ačimovičem. Maknuo sam broj mobitela i nazvao Pavića. Razgovor je tekao ovako.
Mobitel zvoni, Da... Dober den, tuki Rado Ačimovič iz Ptuja, rabil bi gospoda Pavića. ???, ja sam. Gospod Pavić kličem vas i vabim i bil bi vesel če bi prišli na našo dirko v triatlonu.  !?! Hvala, ali ja nemogu u tako kratkom roku pripremiti ekipu. Kasno su nam javili iz našeg Saveza. Lažni Rado: ali mi smo za Vas pripravili  posebno nagrado.
 Dobro, hvala Vam ali prekasno mi je, e. Gospod Pavić lahko pridejte z družino al pak sami. Ako pak prijdete samski, organiziramo  Vam spavanje in polnu postelju če si zaželite. !!!!.  Tu više nisam dalje mogao muljati da Pavić ne prihvati ponudu i kažem da je na liniji Petrica. Ma ja san ti bia iznenađen sa slovenskim ali mi je izgledalo da je to tvoj glas. Dalje smo razgovarali oko nekih naših temama. I sad mam občutek da je taj razgovor došel na naplatu.
U drugom krugu trčanja/od pet/ stanem ja u cilju i svom kolegi Mitji Dečmanu,glavnom sucu, objašnjavam da imam jedan krug viška na bicu. A on: še tri kroga i tako ja dalje trčim prelazim neke zaostale, opet u cilju ista spika. No Mitja je neumoljiv, še dva kroga. Na kraju kraj balade.
A den ranije sem mel lep občutek da bo jutri zjutraj fajn tekma. Je zelo, ampak res ni resnica. Resnica je da sem v pondelek mal manjk 1,7 kila.
Drugega mi ni, moram za 7 dni spet na olimpik triatlon v grad kocke Velden, po bodove ki sem prokockal v Portorožu.  
Petrica Portoges

 

Galerija

Dobro jutro, sniježna informacija. Snowden. Baš je iznenađujuća informacija.
Činjenica: 09.09.12. napisao sam ispriku za društvene mreže.
A za Snowdena, nema ni srednu školu, pa je i imao nivo dostupa podacima.
Ništa  to ne vrijedi ako nema listu imena onih koji pokrivaju određena područja i onih koji su plaćenici.
Kao što je napravio 1968 P. Agee.
A prekrivanje preko glave da zaštiti lozinku je čista glupost, mora svaki sat mijenjati lozinku i pored toga znaju gdje se nalazi i što posjećuje. Usput neka promjeni naočale, možda mu ih daju domaćini, da ga i oni imaju na vezi.
Vezano za informaciju, Bez veze,,,,,,,,,,,,.
Petrica Veznjak

Došao je dan kojem sam se radovao. Prije 40 g. otišel sam u JNA kod privatnika, tak je izgledalo. Na Pleso ili poznatije Veliku Goricu. Naučio sam u vojsci što sam htio a još više ono što nisam htio. Dan kada se pripremam za odlazak kod svog katehete, onoliko koliko imam vremena jer kak je najpoznatiji gradonačelnik na svijetu rekao "nema odmora dok traje obnova" Na moju žalost i našu žalost ja tu sintagmu premećem po svojim zubima, još od 1991. A oni koji me bolje poznaju još od Šamac Sarajevo.
Dan kada su obrtnici u Saboru prošli kao bos po trnju, po ministru. Zahvaljujući oporbi ipak to neće biti tako. Vladajući i dalje rade u korist vlastite štete, a ministar nije na visini zadatka. Svaka čast dr. Goranu Mariću.
Dan kada smo dobili naknadnu pamet, pročitao sam samo naslov. Intervju Jakše Barbića: ja nisam otac hrvatske privatizaije. Možda sam ja pisao knjige Prava društava. Onako kako piše u biografiji Who is Who (najveći sustav neke grane prava napisan do sada kod nas) i "Pravo društava", knjiga I., II. i III. za znanstveni doprinos od trajne vrijednosti za Republiku Hrvatsku . Za taj podhvat dobivena su mnoga visoka društvena priznanja.
Dobro a ko će priznati da nam je privatizacija bila promašaj.
Dan nije još završio, nazvao me prijatelj iz Rijeke,član Upravnog odbora, Damir Živković. Pitao me zašto nemam licencu HTS-a. Ja jesam uplatio licencu ali klub nije platio svoju. Kad sam član malog kluba a i predsjednik je neki jebivjetar. A ja ne budi lijen, kad se već nude licence, uzeo sam ne jednu nego dvije od susjednih država. Malo sam se razišel sa sustavom. Imam drugačiji pogled na ponašanje u Savezu. Ako će biti volje nekom drugom prigodom. Predugo bi bilo sada objašnjavam, a konačno dan je da se fešta.
Zašto, pa vratio sam se živ i zdrav sa plesa /Plesa/, a moglo je biti i drugačije. Društvo za feštu, samo muško, bivši iz kaznjeničkog odjeljenja i onaj jedan iz protivničke ekipe koji je pekao zanat 7 godina. Pun je iznenađenja i rekao mi, da će mi na dar dopeljati ovaj puta crnu mambu. Nadam se da to stvarno neće biti omiljena šala iz njegove postrojbe. Zmija u krevetu ali bez zubiju. A možda bude iznenađenje ko u vicu, iz guske u zmiju. 
Petrica Licenca