Odmah na početku komentar, kako se organizira utrka bez namještanja, muljanja, pače i priznati rezultat gostiju. Jakovci su promašili izlaz iz vode za registraciju sa čipom. Naknadno im je priznato, iako su otišli, jedan je proglašen i dobio je zasluženo medalju.
Jedina je bila greška što prvaci nisu dobili zlatne medalje, za to sam ja kriv jer sam nenamjerno dobiven paket od sponzora zamijenio sa paketom u kojem su bile medalje i kad sam došao doma bio sam slavodobitnik sa 10 zlatnih medalja.
Skratka po slovenskom,bil sem prvak po sveh kategorijah.Prijatelj Roman, sori.
No blo je problema sa hrvaškom carinom. Objasniti u noči na mini graničnom prijelazu toliku količinu zlata, kakav triatlon, čak i kao privatna osoba nemožeš kupiti vani zlato i uvesti, jedino putem vanjskih fondova. Isto kao i državne obveznice, dakle ko ima slobodne lovice neka kupi državne obveznice, ne američke nego hrvatske jer je prinos 6,2 %, to nijedna dionica ne nosi.
A, da uspio sam izmigoljiti sa medaljama, samo kak ih sad vratiti ?
Dakle, opći dojam za organizaciju utrke + 5, posebno zahvaljujući kolegi Romanu Blatniku koji aklamacijom treba biti predsjednik kluba. Operativni dio trke tekao je kronološki bez problema, tu treba spomenuti da je Roman preuzeo palicu vođenja trke tj mikrofon u 12 sati i nije prestao govoriti, upućivati a i navijati do proglašenja, pa do zabavnog programa oko 19 sati kad smo mi krenuli domu. Mislim da mu se grlo dobrano osušilo, no tu je pivo malo pomoglo.
Utrka je zakazana 03 09 2011 u mjestu Brestanica, supersprint, vrijeme idealno, vruče, sunce pripeklo, štart u 14 i 30 u olimpijskom bazenu. Takmičara i previše, na čelu sa slovenskom elitom, Kovačić, Seme....., takav je bio i poredak. Ja sam spušten u nižu mlađu kategoriju i da nije bilo Dikona bio bi u V-3, gdje po godinama i spadam.
Brestanica, pitoreksno, idično mjesto, šumarci, stisnuta između niskih hribi, bic i tekaška staza, valovite.
Bazen, osam takmičara u mojoj stazi, plivanje 300 m, start, pustio sam sve ispred sebe da u miru mogu plivati, tak sam bio najstariji i nagrada me je već čekala a i plivam sa rukom i pol. Kad imam jednu ruku šepavu. Voda mi je bila malo mutna, slabo vidim a učinilo mi se da vidim i šarane, pa nisam ni primjetio da sam ostao sam u bazenu. Nije mi jasno zašto nisam na 200 m izašao van iz bazena to nitko ne bi primjetio. No pošteno sam otplivao zadanu rutu, izletim iz bazena a sudec me pitao: sem prišel plavat ali kopat. Neki veseljak ko i ja.
Brza tranzicija, bic i navijanje Romana: dajmo Teo, ajd kad su navijači bili naporni, stignem neke na bicu, čak i pretičem, no na trku sam opet sve pogubio, pardon dve curice sam prešao, hm da je bilo još par kilometara trčanja bilo bi i nekih desetak momčića pređenih. Taman kad sam se zagrijal, Roman je rekao da je trka gotova. Onda smo prvo udarili po kolačima i voću, pa prešli kod jedne zgodne tete na mesnate izdelke uz dodatak pive. Ekipa Stiplošek, Čižić , Dikon i mi. Nažalost, Mirko je imao izlaz do određena vure/ žena/ i otišel je ranije a za tombolu je njegov broj izvukao Authora, žau, ga ni blo pa je glavni zgoditek dobil Mladen.
U intermecu do proglasitev, praznili smo čaše, ja sam zalutao na postolje a na kraju su bili proglašeni najmlađi i najstariji učesnik. Dobar promotivni potez, koji smo mi u Hrvatskoj imali ali ničim izazvanim odustali smo od tog proglašenja.
Najmlajši licencirani /12/  je dobil koristan dar a ja Kraljevsku peninu, pa u vinoteci sad imam, Zlatnu i Srebrnu Radgonsku peninu  i Kraljevsku peninu. E sad fali još carska.
Na fotki dolje, svjetski prvak u trostrukom ironmanu na postolju sa nama, ako ga netko ne poznaje, obučen je u žute tajice i crvenoj kapici.


Zadnja izmjena ( Četvrtak, 15 SEPTEMBER 2011 08:08 )