Triatlon klub Varaždin

Trka se održava u toplicama Čatež.

Idem opet na poziv poštovanog kolege Blatnika.

Prije nego se bacim u jurnjavu, mala dopuna bic maratona u Koprivnici. Nazvao me Davor Bogadi

Rekao da mu se dopada moj dojam trke i između ostalog spomenuo glavnog "kuhara". Dakle nije iz Provanse, nije ni kuhar a nije ni skuhao taj grah, a svejedno smo bili u dobrim rukama.

Naime taj gospodin je šef Traume u Koprivnici i bio je na začelju trke kao pratnja, da sam to onda znao ja bi se vozio ko G. Bush /koji je iz čistog mira opal s bicikla/ i pao bi u ruke g. Hećimovića. Mogu Vam ga preporučiti jer kod njega možete bez problema doći protekcijom, bez čekanja, prije se trebate dobro razbiti ili ako Vas žena izmlati ko i mene kad hodam okolo sa šljivama. To objašnjavam da sam došao kasno doma pa se spotaknem o stolicu.

Čatež.

Kao organizirani sportaš, prije sam dobro proradio listu konkurencije moje kategorije u SLO.

Kolege Kermelj i Trontelj bolji su od mene, pa ću samo pokušati pratiti igru. Na startu petorica u V-5, najstariji rođen 1943-Stopar Maks, tokom trke zaslužio je prvo mjesto u V-6.

Program je počeo sa Cici trkama, bilo je lijepo vidjeti klince kak se trude. Na startu je naš mali Tin Burek imao majhnu napaku, popiknul se i odustao, ali je zato sve to srčano nadoknadio u trci super sprintu iako najmlađi nije bio zadnji.

Budući je na stranici HTS spomenuto samo dvoje iz Hrvatske, u Čatežu se još našli Burek Jasminka /4 mjesto/, Burek Nino /14/, Bubanko Mladen /3/, Gabrijela /4/ i Mihaela /5/ i moja veličina, 190 cm sam visok, 85 kg, dokopao sam, se postolja.

Sva trke su bile u horizontali a sprint su poslali u brege iliti hribe, trčalo se po nasipu, po mojim mogućnostima, među zadnjima, u očekivanju Kermelj i Trontelj su otišli napred a pridružio mi se stari pajdaš Slavko Gomzi, puno smo  triatlona zajedno otpilili. Njega je mučio neki virus i polako je zaostajao a ja sam ostao u istom ritmu, pred kraj trčanja prođem nekog mladića. Bic, kratka položena staza pa ispod autoputa i udri brigu u brege. Još nisam ni tri puta okrenuo pedale, prođe me onaj mladić. Krasno sad za kaznu ja moram uloviti trojicu. Naime kad treniram a to je jako rijetko, ako neku zadanu stazu ne protrčim u vremenu koji bi bilo zadovoljavajuće onda se nagradim tj kaznim sa tri iste te dužine staze, pa ti sad fušari.

Dakle, bregi, Roman me je upozorio da je uspon a poslije Žejnog spust i nagli ovinek v desno. Tak ja guslam, mučim se, ali uz stazu su kuće i navijački raspoloženi domačini sa poznatim poklikom "op, op, "jedno društvo me pozvalo, vidjelo se da su na meni godine -prijatelj stani na gutljaj cvičeka. Najljepše se im zahvaljujem, zamalo da nisam stal a to bi onda značilo komad jegera i komad kruha. Nastavim, obodren dalje do tog mjesta Žejno, koje je skoro bilo fatalno i za mene. Netom prije tog Žejnog grupa navijača, veoma raspoložena nadam se dobrim namjerama, navijala i ja se sjurim kad ono sudac i rampa, treba skrenuti desno, nisam, nego sam, skoro pokupil ženskog suca, a vratio sam se kroz voćnjak natrag na stazu. Uspijem se vratiti na usku stazu, dodam brzini brzinu, kad lijevo leži na zemlji mladić a desno se parkirala netom pristigla Hitna pomoć. Bolničar mrtav hladan vadi pokretna nosila iz kombija, taman da ja nemam kud proći. Mogu birati da bolničara na bicu otpeljam u bolnicu ili da skočim na ta nosila i odjurim na cilj kao u nekoj burleski. No bolničar se u zadnji tren spasio, odgurnuo je od sebe nosila  i ja sam kroz iglenu ušicu prošao. A kak sam se osjećao, ko Roki koji je več bio skoro nokautiran i gubio na bodove od Walcotta, kad je svojim do sada utvrđenim najjačim udarcem na svijetu, poslao na pod Walcotta u 13 rundi/15/.

Vjerojatno ste pomislili na krivog Rokija, pravi Roki je imao 49 pobjeda, od toga 43 nokauta i završio karijeru neporažen, a njegove pobjede su meni vršnjakinje. Pobjedio je mnoge poznate, kao J. Louisa a zadnji mu je bio Archie Moor. Prije meča znao se glupirati pa je govorio zašto da se muči 15 rundi kad može protivnika poslati na sanak u 1 rundi. Ima jedna crtica iz bolnice, trebao je nešto operirati, anesteziolog mu je pustio plin i broje do 6, kad skoči Roki na noge i tako dva puta. Nažalost posljedni put je pao u 45 godini sa avionom,Roki Marčano.

Iskobeljam se iz tih bolničkih kučina i nastavim, moj slabi vid spazi u daljini dvojicu, opa ima nešto da se i brk omasti, ubrzo sam stigao jednog, kad ono Trontelj, čekaj malo pa ovo se sasvim dobro odvija, stignem i drugog i sad bi bilo dobro da organizirano krenemo kroz neke kukuruze /kao da sam na varaždinskom polumaratonu/, no tu ima navijača a u VŽ polumaratonu si sam sa kuruzom. Međutim ova dvojica su gotova, nema druge idem dalje sam.

Kad sam se udaljio okrenem se da vidi stanje iza mene ugledam jednog koji nailazi pa da ja njega pričekam. Ko naručen dođe Gomzi, pa krenemo zajedno u brege prema opet za Žejno. Zanimljiv naziv za mjesto, dva puta prema njemu, moraš biti žejen. Popnemo se najvišu točku, kad nas prestigne Stopar, idemo, pitam partnera jer sad ga trebamo pratiti, nažalost Gomzija je uhvatio grč u nogi i reče idi sam. Moram priznati da je Stopar za svoje godine pravi lav, pratio sam ga do nizine, na ravnom dijelu sam ga prošao a ostalo je bilo rutina. Jedino me jedan mladić bacio u bed jer me je toliko svjež pretrčao da nisam mogao vjerovati kad ono ulaskom u cilj doznam da je iz štafete, a sad sam bio ko žena koja nemože iz kuhinje u dnevnu sobu. A zašto? Pa zato što joj je prekratak lanac.

Proglašenje, ugodan način da se opustimo uz bogat program- pjevanje slovenske zvijezde,pobjednika slovenske pesen, Vozelj Marka, najbolji triatlonac među pjevačima i obratno. I neizbježno, trebalo je nas i nahraniti, pet vrsta hrane, uzeo sam teleću obaru, bila je izvrsna.

Nešto slično sam dobio ponuđeno u Nišu, davne 1979, poslovni partner mi je predložio specijalitet, teleća glava u saftu. Malo sam bio zapanjen i danas mi nije jasno kak to izgleda glava teleća, na tanjuru. jasno, da su to mesni dijelovi od glave, ali eto ispao sam hlebinac. Moram spomenuti da su na stolovima bili teglice sa ukiseljenim feferonima, isto kao u Francuskoj gdje ti odmah donesu litru crnjaka. Te feferone svi su mljackali, pa da i ja probam. Srećom da niko nije pušio kraj mene, kad sam riknul i ispustil 20 kubika zraka. Meksičke papričiće neka se sakriju pored niških feferona. Dakle predjelo je bilo katastrofa, isto tako se proveo i M.Špiljak. Vratio se iz inostranstva, pitali kakvo je bilo jelo, izvrsno glavno a predjelo im je bilo promašaj. Što je bilo servirano. Neki sitni drveni štapići,ja sam ih iz poštovanja prema domaćinu pojeo dvadeset, više nisam mogao.

Opet sam u Čatežu, znači klopa za anđele a za desert torta, veličine servirnih kolica, pustili smo djecu da prva uzmu pa krenuli mi stariji, kad ono tamam nestalo. Malo sutra, bile su još dvije i to veoma lagane, sa malo margarina. I tu je kraj.

A da malo sam se uslikao sa Kermeljom i Stoparom, slika by Blatnik, pored toga što je izvrstan triatlonec, dobitnik je prve nagrade Agfe za neku snimku. Slike u akciji su od Jasminke Burek.

Veliko hvala snimačima jer su jednom trenutku zaustavili vrijeme.