Triatlon klub Varaždin

Budi se Istok i Zapad, nikad dosad, Sjever i Jug još čeka.

Ima i zgodna pjesmica, Rainy Day, često je na postaji, kad sam bio mali bio sam pošten radin i vrijedan pa sam slušao radio stojedan.

A Rainy Daj je fraza kad sunce sja, kiša ne pada a dan ti je tmuran, gadan, želiš da se nisi ni probudio u tom danu, taj dan je-sumrak. Sumrak.

I staklenka mi je slabe volje, ima oblik kugle a kad je u euforiji onda može poprimiti lik kakav si ljudska misao ne može zamisliti. Ponekad me dotjera do ruba živaca i živice, kad bi ju lako upucao /jedno vrijeme sam vukao špicnamet-duga devetka/ a kako mi je ušla "pod kožu" oprostim joj nestašluke. Da ju razvedrim a i sebe, za kontru u prošlom članku kad je bila budnica sad pustim napitnicu iz La Traviate, Englezi bi rekli drinking song. Sumrak

I tako ja povedem u bogatom kastratu, pardon, koji mi je vrag, u bogatom punom i toplom bas baritonu a "ona" istrči sa sopranom Ruže Pospiš i poprimi lik uvažene varaždinke iz mlađih dana i mi zaplešemo bez obzira što je situacija u državi ozbiljna za razliku od nas.

Sumrak.

Toliko smo rondali da je treći susjed došao vidjeti da li se možda ja peti puta udajem, ja se prestanem vrtjeti, cupkati i skakutati, a kugla je uvenula u staklo. Susjed je bio zbunjen a ja da sebe opravdam za neozbiljnost predložim mu da nabacimo neke komade pa da napravimo feštu, za svoj novac. Pa kad političari mogu za naše novce praviti cirkus i fešte za naš novac od nas poreznih obveznika, a tu i tamo ga malo zamrače, možemo i mi uz dužnu pažnju trošiti svoj novac. Sumrak

Susjed je jedva dočekao, raspašoj, on je i tako već dugo u penziji, iako smo istih godina.

Znamo se od malih nogu, zajedno smo išli u školu do srednje. Za vrijeme srednje škole, poslije nastave znali smo odlaziti u grad, posebno u jedan birc zvan "Justika", /danas je to u Kukuljevićevoj Hotel Istra/ imali su dobro kuhano vino u zimskim danima. Tu smo upoznali Drageca, rodom iz jednog mjesta preko Drave, bivšeg legionara, uvijek je sjedio sam za stolićem u kutu, leđima na zid a pogled u vrata. Nešto slično kao Tin Ujević u Blatu. Mislim da je bio nečasno otpušten jer je bio doslovno klošar, a iz razgovora se vidjelo da je bio načitan. Dva puta godišnje je bila fešta kod njega, za Uskrs i Božić kad je odlazio u Zagreb u francusku ambasadu, dobio bi neku lovicu i darove.

Zbližilo smo se snjim, sa rijetkima je bio blizak, znali smo mu i platiti koji gemišt pa smo kroz to druženje ušli u polusvijet čudesnih avantura. Znao nam je govoriti da smo mi premekani za Legiju. Onda se primalo u Legiju sa reputacijom a danas se regrutiraju i mamine maze, ako prođu " blic" i završni ispit-marš 25 km sa 50 kg ratne opreme, limit 3 sata. Ako prođe, legionar bira prema ocjeni između 11 pukovnija.No naš Dragec je bio okidač za naše avanturističke gene. Dogovorili se mi, moj susjed pajdaš, prvo idemo zaraditi lovicu u Švedsku kao drvosjeće- 15 godina rušiš jele i dobiš penziju i Sumrak.

Eh, jedno je plan a drugo aeroplan govorila je mama od mog oca. I tako susjed ode u područje  aurore borealis a ja sam zapeo u Achenu, kod jedne plavuše a poslije je ispalo da su se obje sestre blizanke zaigrale sa mnom, a za sve je kriv Medulin. Tako mi je bila Švedska još dalje nego što jeste, cure su studirale pa sam si i ja umislio da mogu studirati, primio se knjige i tako pet puta  u prvi razred ako izostavim ovaj ubrzani IPA program i vjeronauk kod katehete Zvonimira Bone Šagi.

Prođe pet godina susjed okrene leđa Švedskoj, ja u JNA on u Legiju. Kažu da krv nije voda i ja se prijavim za jedan program, koji je zamalo nas dvojicu opet združio na istom mjestu sa istim zadatkom iako je on služio u suprotnom društvenom-političkom okruženju. A da se nismo našli na istom zadatku kriv je moj otac koji je na moje pismo došao odmah drugi dan u kasarnu Pleso jer sam ja služio vojsku "kod privatnika" sat vožnje od doma. Pa su me skinuli sa jedne liste i ubacili na drugu još goru. Hm, to je kao ove današnje glasačke liste. Poslije JNA ja sam nastavio ratovati sa knjigama a moj susjed gdje ga je gazda slao. Kad mu je bilo dosta / prvih pet godina je bilo gadno, nikud nikam / skupio papire i u penziju, već dugo uživa ali ne na teret naših poreznih obveznika.

Nemiran je duh i uvijek spreman za akciju, on je zadužen za hranu, meso od svinje i krokodilov rep, mora nešto gmizećeg pojesti/ to mu je ostalo od Madagaskara/ a ja za piće, ovaj puta plavac mali ili kak neki zovu dingač. I udri brigu na veselje, prvo smo slušali napitnicu Traviata i roštilj je polako davao rezultat sa kližećim plavcem a onda smo prešli na Carmina Burana. Tu je pukla blokada, ne na imovinu, nije mi jasno kak ja to uvijek čujem status falus a ne ispravno malus. Susjed će na to, zato jer su ti iskonska osjetila zahirila. Ništa kažem ja trebam na hitnu koronografiju, kad slabo čujem. Pročital sam te, susjed će, ulazimo u političke vode.

Da ga razuvjerim ispričam vic vezan na sluh. Doduše prilično star ali da malo podignem atmosferu.

Odjelni liječnik ludnice pošalje pacijenta tj luđaka na komisiju jer je ozdravio. Ode pacijent na komisiju, položi sve testove, test inteligencije/ IQ 200/, zadnje pitanje za otpust bilo je ako mu odsijeku uši, što će biti. Pacijent odgovori da neće vidjeti, komisija se čudno pogledala pa ako nemata uši što će vam biti, pa neću vidjeti. Vrate ga na odjel, gdje odjelni liječnik isto bio začuđen da nije dobio otpust. I podući ga da je trebao reči da nebi čuo, e varate se doktore ako vam odsjeku uha, padne vam šešir na oči. Mrak i Sumrak.

Susjedu baš nije legao vic, vidim da mi nešto želi priopćiti. Slušaj i dubinski mi se zagleda u oči i kaže, daj da se više ne svađamo oko trenutno hrvatske stvarnosti i moram ti reči da je sva tvoja studija o ekonomiji kod nas ispravna. O Bože, prvi put da je to priznao, nije to ništa a slušaj sad ovo. Savjetovao sam one u UEluxu da otpile Grčku, pa nek otpluta do Sjeverne Afrike a to nisu poslušali pa sad imaju cirkus. Doduše sa figom u žepu, dali su im 100 miliona da zakrpaju kamate svojih banaka ali nisu pomogli samoj Grčkoj, jer ko to zna što je sve u bankama Grčke. Sumrak

Savjet Grcima, uzmu natrag štampariju, staru, i neka nastave štampati drahmu, neka sami uzmu lovu od Kineza , daju im Akropolu i koju stotinu otoka i sljedećih 50 godina imaju mirnu Bosnu. Kako će drahma slabo kotirati izvoz će im rasti /ako će htjeti raditi/ i za sedam godina Grčka će biti prva violina u biznis orkestru.

Dobro, susjed će, ajd da te propitam o nama.

Odmah se treba baciti na posao kod nas, pripremiti strategiju za slučaj da se slomi EU a nedajbože da se ponovi 1929, melodiozna Carmina-čujem ipak status malus, stanje je loše. Trebamo sačuvati sve resurse i odmah pomoći onima koji su u stanju bilo kakvu robu izvoziti /onaj moj prijedlog, šraf za karter, još nije realiziran/. Popijač plačući moli Siemens da za vjetroelektrane barem radimo stupove. Ako ne postanemo ozbiljni, mogli bi se vratiti u prvobitnu zajednicu a tamo je glavna ekonomija-trampa.

Dobro a onaj zagrebački investicijski summit, pita legionar u penziji, šarena laža, kako to, lijepo, čuo si za onu autoindustriju, da. E pa taj je došao uložiti u turizam. Bogca ti pa svi bi u turizam. Pa normalno kad se radi o položajnoj renti. Nerazmem. To ti je vezano za zemljište, dobiš povoljno zemljište a u slučaju da moraš prodati nisi nikad na gubitku. Porez na položajnu rentu ne ubire država nego ostane u privatnim žepićima.

Za banke znam da bi ih nacionaliziral, pa ne odmah, prvo bi im ponudio fer sporazum, da vrate svu lovu iz banaka majki natrag i ulože u hrvatsku privredu, pa netrebamo bjelosvjetske investitore.

A dobro kak iz krize, program to ti meni reci, počeo se legionar zagrijavati.

Pa za početak predložio bi da me se aklamacijom na Duvanjskom polju proglase premijerom a sve stranke bi zamolio da daju stručnjake koje bi ja filtrirao i bacili bi se na brainstorming. Moj bi prijedlog imao tri varijante, lako-ćemo, li-la i teško ćemo. To bi ponudili u detalje hrvatskom narodu, kad bi se odabrala varijanta onda bi potpisali svi društveni ugovor u zalog sva imovina pa čak i pod prijetnjom prijekog suda, ne bi bilo odstupanja. Kao što reče Jitzhak Rabin, dao sam riječ Bogu i izraelskom narodu.

Jasno ja sam za, rigorozna i rigidna ekonomija" teško ćemo" ali garantiram životom i za godinu dana bili bi na konju,  a ne kao do sada dvije godine profućkali kao Glembajevi, rekel bi Krleža, dobar je ovaj mali iz Varažlina a da ne spominjem 6 spinovskih godina i sad pred izbore kao da je krenulo. Da krenuli smo u petoj brzini u rikverc. Susjed reče Sumrak.

Ne ovaj puta trebamo otvoriti četvero očiju inače nam ne gine prvobitna zajednica. Ja jesam za film ŠEVA, ŠORA i ŠEGA ali ovaj puta treba puhati i na hladno, da nam nebude prevruće.

Malo je susjed zapeo u mislima, legionara je teško iznenaditi, ali dopalo mu se da čovjek daje sve što ima za dobrobit društva i što je pošteno zaradio kroz svoj radni vijek.

Nije mu više bilo do fešte, otkazao je naručene komade, ali je pitanje bilo neizbježno, dobro, a što sa ovima koji su pokrali Hrvatsku. Ništa, to pustiti i okačiti mačku o rep i zakon o zastarjevanju. Pa kak onda poloviti lopove. Jednostavno, imamo Poreznu upravu, srediti gruntovnicu, imovinsku karticu, sve što odstupa od zaređenog u buđet, kakvi sudovi i bakrači, samo se troši novac.

Sudovi nam rade u petoj brzini i nikad neće doći na zelenu granu jer sve više predmeta. Sumrak.

Eto slučaj Hypo-Sanader, susjed načulji uši, da sam tužioc ne bi ni podnosio tužbu jer je to slučaj za Austriju. Naime, svi tvrde da je to bio povoljan kredit, ali zgodna gospođa iz Čakovca je šlampavo napisala optužni prijedlog. Zašto, sve je velike cifre nabrojila ali nije spomenula kolika je bila KAMATA, najvažniji argument za optužbu. E toga nema pa sam morao ja zvati svoje izvore u Austriji koji su mi potvrdili da je to bila kamata od 8 % a normalna se kretala od 12-14 %. Sumrak

Pa koja je onda tu logika da je nešto smuljano. Kao glupi hipovci dali nešto za ništa. Ako nema štete za nas nema kaznenog djela, pa makar i neko uzeo tu provizija. A uzeli su, ali ko ?  Drugi "par čarapa" je što je Hypo banka od zadružne bančice izrasla u veliku banku i 1993 je bila na koljenima a da je imala poseban status jest, jer znam da je mimo građevinske dozvole zgrada na Zagrebačkoj aveniji /Zgb/ za 1,2 m ušla na državnu parcelu i to se zna a ništa ne poduzima, RUŠITI i to odmah. I treba pročešljati sve poslove koji je Hypo sklapala sa Vladom, javnim i državni  poduzećima, tu tražiti razlog za proviziju ako je bila isplaćena i kome. Od 1994 g. počela je Hypo bujati i izrasla u ozbiljnu banku, ajd da ne pretjerujem sad je neozbiljna jer ju mora država sanirati tj.mora vratiti neke peneze Landesbank Baden-Wurttemberg, ne Hrvatska nego Esterajh

Inače me živo zanima koja to državu u ratu uzima kredit za ambasadu a nedostajalo je oružja.

Da sam sudac donio bi na pripremnom ročištu, odbačaj predmeta.

Imam tu jednu osobnu opasku, nitko nije primjetio da na ročištu blokirana sredstva u Austriji nisu spomenuta, a glase na osobu koja 20 g. nije bila u Austriji. Retoričko pitanje, po zakonu austrijska banka, da li je trebala odmah prijaviti polog preko zakonskog iznosa, a ne, ona je tek po zatvaranju Sanadera kao slučajno pronašla u svojoj pasivi milionče. Inače za one koji to neznaju Austrija je još uvijek Eldorada za skrivanje novca za razlliku od Švicarske koja to više nije zbog FBI-a nesmije. Inače najčešći gosti austrijskih banaka su varaždinski liječnici, neki. Međutim sud u Austriji prihvatio je da su to zarađena sredstva, veoma lukavo, nema kod njih, oćeš ili nećeš Djole malo rebarca ili od butića ili te mući pritisak. Đole uzmi prasetinu sa šopska salata. Zašto su prihvatili tu lovicu, pa neko treba namiriti sudovanje u Austriji. Sumrak u tesnoj koži-  http://www.youtube.com/watch?v=bjI7JXeCY-k

A kod nas, da budem malo Petrica, trošak ide na državni račun, jer toliko zapljenjene imovine nema.

Trošak je započeo sa cirkusom na Bregani, silna crna kola, policija, specijalci. Remetinec, hrana, grijanje, liječnici, sve to ide u beli Zagreb grad, a cug je pobegel. Sve to plaćaju porezni obveznici. Pa onda svaki puta tri vozila do Suda pa pratnja ova i ona pa lječenje pa promjena terapije, pa zabavljajne javnosti, pa tužioci pa suci i tako u nedogled, pa nedajbože i zatvora, pa opet liječnici pa neznaš jel bi kakio ili piškio a lovica odlazio u vjetar.

Ja bi se primio posla, za ozbiljni poso, kakvi smo mi porezni obveznici, kao da smo ispali iz Kafkinog romana.

Nego ajmo mi malo u algebru, plaća ti 16000, žena 15000 kn, i još neke tantijeme, puta 20 godina, jer one "velike" tri "kompanije" u Austiji u 90-tim, jedna je zatvorena jer se nije platio traženi temeljni kapital, jedna je propala a jedna je liferovala pornjavu za naše tabloide.

Znači skupila se neka lovica na prihodovnoj strani, e sad životni troškovi, četvoro, studija dva, pa malo Amerika i tako nešto se potrošilo i u Baltazaru ako nije bilo sve badave, uglavnom eto i rashodovne strane. Razlika je tolika i Sumrak, sve preko bukare fiju u državnu blagajnu, isto vrijedi za svu bližu i daljnju rodbinu i čist račun duga ljubav, a naš junak može se sa slobode braniti i liječiti o svom trošku.

Država sačuva lovicu za pametnije stvari, mala digresija Engleska još nije država proleterska ali ima skoro toliko sudaca ko Hrvatska država. Sumrak

Pročešljati onih pet BMW-ea, a ne da imamo odgovore da se naknadno pogreške ispravile ili vic o Dudeku. Pitali Dudeka kad je ženil Regicu jel bila nevina. Je, jedni veliju da je, a drugi veliju nia.

Za BMW, prozvan tenk, nebi za njega nitko ni pital da nije okrznul žardinjeru u Sloveniji pa novinari kakvi jesu počeli propitivati, jeni su čak napisali da se tablice skidale, pa naknadno plaćalo osiguranje.

Ne Sumrak, nego Rainy Day.

Ja nisam niš čul ni videl, za sve je kriv susjed.