Nerado to radim, no nisam bio obazriv i u prethodnom članku krivo sam naveo da sam temeljnu izjavu za godinu 2013 dao 02.12.2012, greška samo za jednu godinu.
Stoga sam povratak na temu iskoristio "Povratak". Mučan i težak roman kao i naša svakidašnjica.
Imam i još jedno izvinjenje, nije točno da će nam biti gore i loše u 2013
Dakle dvostruko izvinjenje.
Ovu drugo izvinjenje je daleko važnije od moje prepotencije i neskromnosti.
Još nije kasno da se spasi 2013, ali odmah još radikalniji tretman. Isti kao što se žene pate mjesec dana prije nego idu na more, pa onda na plaži izgledaju sjajno.
Isti tretram treba i naša ekonomija, startati bez kozmetike i sasvim druga ekipa.
Kada se vratim sa zadnje trke KUPA Alpe Adria očekujem da izvjesni ministar prema svojoj datoj riječi, ako neće biti pomaka na bolje da će otići tj. podnesti ostavku.
Ali neka vrati i sva primanja koja je dobio od poreznih obveznika. Nijedan poduzetnik ne trpi neuspješnog radnika, bez pardoniranja mu uruči otkaz.
Plovio je godinama na valovima lauda ekspertne izgradnje autoceste.
A sad bi se cestice dale pod koncesiju. To mi miriši na propali posel.
Ako smo nešto tako mudro i pametno izgradili i uložili stranu lovicu, zašto tu veliku korist dati ili pokloniti nekome bjelosvjeskoj ajkuli koja čeka trenutak da omasti brk.
Očito da smo negdje malo zgrešili, ispalo kratkoročno zaduživanje za dugoročnu dobit. E tu ekonomsku ekvilibristiku ne pije vodu bi rekel bivši financ minister.
Pa se sada dosjetili mudre i pametne ideje da uvalimo nekoj budali da se muči sa našim državnim investicijama, navalite gospodo koncesionari.
Kak na kirvaju, ko nabije taj dobije.
Ili finije rečeno ko što se je ministar opravdao, "jasno je ko bijeli dan da je država loš gospodar".
Malo morgen.
Moram ponoviti sentencu, da to nerado radim ali je ministar upravu.
Da sad sam sam sebi skočil u želudac.
A možda i nisam, država je gospodar, loš, kad su loši ministri, loši menageri u javnim poduzečima. Kad nema incijative, kad se pred izbore obećava brda i doline a kad se prime posla onda su bez muškosti. Onda si svi krivi samo ne glavni akteri koji prosipaju mudrost.
Mala digresija, nije istina da je država loš gospodar. Primjer lady Thatcher, rudnici pa železnica, rado se nje prisjetim. Rijetko ko je bio na našoj strani sa Otoka za vrijeme rata kao ona.
Pored državničke izvrsnosti, bila je duhovita osoba.
Na jednom prijemu zgodan lik počeo joj se bez uvijanja upucavati, Slovenci bi rekli, bil je rahlo ovinjen.
A željezna lady prihvatila ofiranje uz komentar: gospodine mislim da vi svoj naum u ovom trenutke niste u mogućnosti ispuniti.
A država loš gospodar, Francuska, Peugeot i Citroen, jedna firma privatna druga državna a imaju sličnu dobit. I da dalje ne redam.
Pametnije je dati da drugi vode državne poslove, ali na kraj sa idejom da će to biti koristan posao za državu.
Prije nego i ja kostatiram da nas je pogodila suša, o fajtu na lokalnoj razini. Da li će to biti samo na lokalnoj.
U broju od 07.08.2012 u Regionalonom tjedniku /vlasnik tvrka T 7, to je ona kojoj ne daju da se bave našim smećem/ osvanuo intervju dr. Tomislav Draguna, teška artljerija, Znam ga kao osobu koji je vodio računovostven servis, stručnjak.
Promjenom vlasti 91, registrirao pored servisa Dragun-Dragun i konzultansku ,predvorbenu firmu.
Kao takav je bio prva liga za privatizaciju, odradio poslove za Kutlu ali se prisjeća i Čačića. I u untervjuu je nekoliko puta spomenuo da mu nisu pIatili. Optužujući intervju.
Demantij  14.08., nema ga, možda 21.08.
Moja memorija tvrdi da nam je predsjednik Hrvatske napisao Zakon o nezastarjevanju pretvorbe i Sabor ga potvrdio.
Dakle trenutno je Hrvatska u sušnom periodu. Suša u državnoj blagajni a i suša na polju.
Za propuh u državnom eroru, nije me briga, jer su u tu materiju baš izgleda i ne razmem pa zašto da s njom razbijam, atome neurona i peglam sinapse.
Ali sam zato expert kad je u pitanju suša. Kad mi je suho grlo, obično poslije trke, recimo poslije Marjanskog đira, legne mi fino ladno pivce, poslije 2 km plivanja i popitog mora moram nečim splaviti gorčinu. Pa bilo je i malo vruče. I piva za pivom a kolega moj cijenjeni Tucak dramatično me upozori, hej pa ti voziš. Nego, pa i tak neznam voziti ako ne uzmem doping.
A koliko sam na cesti već neke osobe znam poimence. Onda ide razgovor u smjeru, ako ima kakva kazna po sindikalnoj cijeni, ja se ne svađam na cesti, to je priglupo i primitivno-.
A, da, naša suša, kad idem na trku na Aqua city, kukuruz se pati, ne, već se je posušil a voda je na 20 metara. Da nije žalosno moglo bi biti naučna fantastika. Mora da se vanzemaljci lijepo zabavlaju na naš račun. Krepat od žeđi a voda pod nosom.
Kao stručnjak za vodu, poznato mi je kako u državi Izraelu nema suše. Pardon ima suše na kilometre, ali sve što posade lijepo zaljevaju. A kako kad nemaju rijeka, dobro imaju neke potočiće ali to bi ja sam mogao popiti, nemaju jezera, e imaju ali to je jezero kažu mrtvo. To mi nije jasno kak jezero može biti mrtvo ali ja im i vjerujem i u njemu čak i željezo pluta, toliko mu je specična težina.
Kiša im pada manje nego kod nas. Kod nas kiši ko u priči a i vodena smo zemlja. Kud se okreneš voda na putu. Pozovemo turiste i predložimo im da se ne peru.
U Izraelu se more desalinizira.
No najvažnija vodu šalje im El. Veoma malo, no Izraelci ju korisno iskoriste, ne dobije je pustinja lako.
Poznato mi je kako su Izraelci bili nekoliko puta kod nas da nas nauče kako koristiti vodu. No zalud njihov trud.
A kako to izgleda u Izraelu.
U kibucu na prvoj liniji-ratnoj, budi se bračni par, spremi doručak, otpremi djecu u školu a oni pušku na rame. Muž i žena, jer žene su isto vojni obveznici i pravac u polje. A u njihovo polje u pustinji, raste recimo paradajz i paprika, rodi im ko u priči, a usred pustinje. Kako. Lijepo.
Imaju rezervore u njima uhvaćena kišnica, koja se može koristiti za kućanstvo, u njoj uzgajaju šarane, pa mljac mljac i onda ju na kraju pošalju da se pomokri pod paradajz i ostali jestivi drač. I tako u krug i mlate pare dok mi zbrajamo štetu.
E sad se odjednom javljaju selaki, oni propali političari i rigaju o nesposobnosti Vlade.
E da nisu bili glasačka mašina HDZeta i da je ta lovica, mislim na silne novce upucane u poticaje za sve i svašta u agrar.
Da je ta lovica uključena u izraelske programe navodnjavanja mi bi danas unaprijed zbrajali lovicu u državnoj blagajni i nebi u njoj bila suša.
Uz sve moje nedostatka, osobnu onomaliju ću iskoristiti da se kandidiram za Nobelovu nagradu.
Tema naučnog otkrića:
U Hrvatskoj kad je ljeto onda se događa suša a zimi nam je hladno.
Kirie elejson

Zadnja izmjena ( Utorak, 21 AUGUST 2012 05:27 )