Na moju žalost a još više poštene Hrvatske, bombe pucketaju. Političke.
Damir Mihanović, koji je razmontirao Fimi Mediju, sad bi ironijom sudbine Barišića, trebao biti glavni blagajnik HDZ-a. Imao je hrabrosti izmaknuti tepih ispod nogu svojoj stranci koja je bila na vrhuncu slave, imala je sve poluge vlasti i prisile. Veoma velika hrabrost.
Promišljen i oprezan čovjek preispituje svoje odluke, u cilju da bude objektivan. Objektivan želi biti i Mihanović ali mu objektivnost remeti upozoravajuća poruka, od gđe Kosor i Šukera, da pazi kako će svjedočiti na sudu. Hja na sudu je bio ogoljeno iskren a i objavio je imena suflera. Sad ima slatki problem, kao i Hamlet, be or not to be. Uzeti mjesto rizničara a cipela suflerima.
Posljedica, nemojte suflirati ako glumite u nijemom filmu.
Ništa manja bomba je nečisto mlijeko. Kako je moguće da sa polja do stola dođe kontaminirano mlijeko a mora u lancu sirovina opet od polja do stola proći 6 kontrola.
Na žalost neki imaju zatvoreni ciklus od tvornice hrane do stola. Obavezne kontrole su kod hrane za stoku, nekoliko kontrola mlijeka, a zadnja kontrola je kod izlaska mlijeka iz mljekare.  Za to je zadužen poznati certifikat 9001, a što je to. Onaj veseljak iz Srbije bi pitao "gdje je pečat". Istina, certifikat daje pečat firmi da je ozbiljna i odgovorna.
Vrši kontrolu od ulaza svih sirovina u mljekaru, prati sve procese proizvodnje a i komercijalne, fiskalne, marketinške, ljudske resurse, zdrastvene i higijenske. Na kraju je izlazna kontrola gotovog proizvoda. Poznato je da su se neki nakitili sa svim mogućim svjetskim certifikatima kvalitete. Ima ih na stotine, najpoznatiji su iz grupe 9, 10, 12 i Halal za hranu. Da mliječna afera bude atraktivnija, kontrolu našeg mlijeka rade nam Bosanci i Bečlije. Time bi bio demantiran poštovani ministar za selo da smo mi pronašli kontaminirano mlijeko.   
Da ne budem cinik, u nekih je to samo zgodan vic za svjetski dan smijeha. A kako mi kontroliramo. Osobno sam vidio cisternu mlijeka na granici kojoj nije uzet uzorak.
Posljedica, ako je distributer mlijeka nekim čudom imatelj nekih certifikata kvalitete. Slobodno se može oprostiti od tih certifikata na 6 mjeseci. Onda monitoring dok se ne utvrdi da može opet biti korisnik  certifikata. Interesantno, da se nitko nije od odgovornih zapitao čemu to cirkusiranje i hvalenjem, imamo kvalitetu. Ipak se radi o hrani. Pa javna je tajna o kvaliteti mesa /Danska/. To je samo dokaz da mi nismo za neke više organizacijske akcije. Da se štitimo od loših EU postupaka i da svaku direktivu prihvaćamo na našu štetu.
Niže dolje to potvrđuje.
Treća bomba je stevija. Neki naš revni ćato ušao u Gugl i sistem copy/čopi/ past /pastu/ skinuo neku zabranu iz EU.
Da li se netko sjeća krastavaca, koji su morali biti dugi točno 8 cm i da su još k tome potpuno ravni. To je bila zamisao nekog udarenog EU birokrata. Opet naš revni, čopi- paštu, ugradio u zakon, potvrđen u Saboru. Iako nismo bili još na spisku da uđemo u EU, mi smo tu glupost uveli pod direktivu. Bili smo veće pape od pape. Onda je onom pametnjakoviću u EU  netko objasnio da u proizvodnji moraju 80 %  krastavaca baciti jer ih je toliko zakrivljenih. EU promijeni zakon a kod nas smo još godinu dana istjerivali svoju glupost.
Tako je sada sa stevijom. Osobno za mene, stevija bi ostala običan drač, da mi majka nije dobila šećernu bolest. I počela je briga, najviše da mojoj majci pomognem i da posljednje dane provede dostojno i da joj vratim za ono razdoblje kad se ona brinula za mene. Da skratim priču doznam za steviju. Bilo je to prije deset godina. Da proverim neke informaciji pitam poznatog dijabetologa za steviju. Začuđen sam bio neznanjem tog liječnika. Ako anuliram medicinu ostane mi moj fah  a to je ekonomija. Tona stevije je ekvivalent 4 tone šećera. Tu počinje ćarobna  priča/bomba/, stevija je rješenje za šećernu bolest. Ali i za surogate za šećer. Primjer aspartan u žvakaćama a i energetskim pripravcima za sportaše. Ima studija da je baš aspartan /E 951/ uzročnik nekih teških bolesti. A David Icke ima još lošije mišljenje o aspartanu.
Posljedica, opasna konkurencija proizvodnji šećeru a i kemijskoj industriji. Šećer je strateška roba, privredna i ratno strateška. A kemijska /farmaceutika/ industrija je biznis koji zarađuje na račun uništavanja prirodnih tvari.
Na kraju mala bombica, Sandra Perković i Ivančić. Razlaz. Tužno je gledati a još tužnije slušati njezin dublji glas od recimo njezinog trenera. Poznata je sudbina Ricky Brucha koji je bio prva žrtva anabolika.
Petrica Kemičar