Mia mama
Ovaj članak je napisan po objavi afere Mama Mia. Iz nekog razloga sam pričekao, ustvari imao sam dojam da tu ima još nećeg i zbog toga neću ništa komentirati kako su sad neke stvari u našem bankarstvu jasnije..
Zašto Hrvatska ne može biti država sa svojim bankama ili barem jednom bankom. Pa zato jer su bile za odabrane i još su, bankomati tuđe novčane imovine i izloženosti bančinog jamstvenog kapitala.
Banke po pravilu mogu na uloženu jedinicu, izdati sedam jedinica kredita. Ali neke djele šakom i kapom. Za garanciju se ne pita kad su naši momci djevojke u pitanju. Pa se dogodi čudo galilejsko da ni ekstremno visoka kamata ne pomaže, pa ni 124 raznim nameta, da pokrije rupu u vreči. I onda imamo izjave. Banka je stabilna ali ju treba dokapitalizirati. Kao Karlovačku.
Tko tu koga treba spašavati. Stari dioničari se raduju jer im je kao spašen novac/ovaj puta sportaši su fulali/. Novi dioničari će im umanjiti udjel. Hja, bilanca banke je klimava. Pisao sam da postoje neke banke koje nemaju kamatu i zbog toga su raritet, kao u početku bankarstva, stari merkantelisti. Tu ne mogu ići dalje u teoriju jer bi članak bio kilometarski. Iako je proteklo mnogo vode Dravom ipak je nešto ostalo od položenog ispita kod prof. Polovine i jedne slomljene stolice. Uglavnom, kamata je naplaćena usluga za posuđeni novac. A naše /strane/banke idu logikom, oderi. Od viška glava ne boli. U konačnici sijeku granu na kojoj sjede, ali to nije bitno jer bogatiji postaju bogatiji /vlasnici i direktori/ a na kraju će i činovnici baanaaaaaka doći na burzu, ako će je uopće biti.
Aktualna Mama Mia, samo potrvrđuje i prijašnje bankarske akcije. Obično je bilo za odabrane po političkom špranci, ovaj puta je na malo šire-užem krugu. Zanimljivo je, da sam se sa Karlovačkom bankom dodirnuo, poradi svog partnera iz Karlovca. A to je bilo još tam negdje 2005, ako neću pogrešiti. A vuklo se sve do 2010 ili 2009 kad sam čuo informaciji da na jednom sastanku Savjeta NBH bilo postavljeno pitanje te banke. Sastanak je naprasno prekinut i nit čut dalje.
Iz istrage je vidljivo da se je tu godinama kumulirali povezani poslovi. Koja je uloga NBH ?. O njenoj ulozi ja sam se opredjeljio. Zašto uopće i o tome pišem. Prvo za svaku uveženu robu, uz deklaraciju, ja sam morao davati izjavu da nisam ni sa kim povezan a ni moja firma. Jer NBH ne kontrolira samo banke nego prati i druge djelatnosti između ostalog i uvoz i izvoz. Pa i pranje novaca, ko ima dobru veš mašinu. Za trenutni slučaj sve vrvi od povezanosti. Jedno a drugo, banka je bila izložena po objavljenim podacima u većoj vrijednosti od jamstvenog kapitala. Što i ne mora biti ništa strašno ako iza toga ne stoji grupa ljudi ili još gore samo jedna osoba. Čemu deset, petnaest firmi za jedan posao. Po meni glavni krivac je NBH.
Ako se prisjetimo 2006 kad je glavni kockar deviza u Riječkoj banci zakockao temeljni kapital. Uhvatio se sa ajkulama u Carru i Swissu i majstori ga oderali. Četiri godine nitko ništa, kakva je to bila kontrola. Lažna izvješća prikazivala da je sve u redu ko na Bledu. Na svjetskoj razini, eklatantan primjer je bivša, najveća energetska kompanija Enron, u kojoj su elegantno gubitke knjižili kao prihode. Kompliciranim akcizama po svijetu.
Postavlja se pitanje, zašto biti pljačkaš ili diler droge, kao naprimjer nedavno, 51 uhvaćenih za 5 miljuna kuna. Pa to je sića prema uvaženim članovima društva, osobe sa društveno prihvatljivim pedigreom. Simptomatično je da se kod nas nekritično dijele društvena priznanja, možda griješim ali imam dojam kad postaneš, menađer godine,neznam zlatna lisica ili kaj je već, Zlatna kuna ili Croma, Doma. Imaš privilegiju rezervirati Remetinec
Hvala Bogu ja nemam takva priznanja, doduše imam od ZAPI, Zlatna knjiga poduzetništva. Priznanje koje sam dobio 2000 za rezultate po bilanci firme.A mogli su je dobiti samo oni koji uredno plaćaju. Tada nas je bilo po procjeni u Hrvatskoj 10% Danas sam ja i dalje u tom društvu ali nas je manje od 1%. A društvena priznanja utiru put za Remetinec. Još sam u jednoj ediciji, u svjetskoj, doduše dvoumim se da li da pristanem da budem u njoj, jer sa nekima ne bih htio biti u društvu.
Za kraj može vic na moj račun, a stvarni događaj, kak sam ja aviziral kredit.
Podnio sam zahtjev za neki kredit jer je bila sufinacirana kamata, dio. Nisam prošao kod RBA,/odabrana banka od HABORA/ tj moja firma jer nije zadovoljava kriterije, bankarske. Odbijenica je glasila da firma nije prošla na testu bilance. Ja sam planuo ko bačva kerozina, firma od osnivanja ni dan u blokadi, nikome dužna, certifikat Zapi, solventna i likvidna. I za garanciju kredita, objekat u tri vrijednosti kredita. Ja u RBA, ali pojašnjenje nisam dobio. Fučkam ja na kredit, nego neće meni neki dripac krojiti uspješnost firme. A zašto nisam dobio objašnjenje, jer neznaju čitati bilancu. To sam doznao kad sam otišao do pajdaša direktora u drugu banku. Donio ja bilancu da on vidi gdje to ne štima. Iznenadio me brzinom da zaista nije firma kandidat za kredit. Otkud ti to pitam ga kad nije skoro ni pogledao bilancu. Eto ovako kaže on, uzme kalkulator i stavi Kratkoročne obveze kroz Ukupnu pasivu, mora biti manji od 0,85. Dakle ni tu nisam dobio odgovor, odem ja doma grijat stolicu i češljat bilancu. Ubrzo pronađem stavku koja radi cirkus u kratkoročnim obvezama. Krivac sam u stvari ja, pozajmio sam firmi novac za obrtni kapital. Eto, vica ko će kome nego svoj svome. Za iduću godinu podesim da nisam dao novac a popravio sam pasivu i poslao papire u banku. Mogao sam i štelati bilancu i tak nebi ništa skužili. Pozvali su je me na potpisivanje ugovora. A ja kao pravi Petrica zahvalio se i odgovorio da sam dobio povoljniji kredit i da uvaženu banku ja netrebam. To je bilo 2003. Unazad par godina dobivam pisma namjera u smislu da sad banke imaju nove alate za mene i moju firmu. između ostalog i javlja se i RBA. A kako banke znaju za nove žrtve i naivce. Vide koje firme su još zdrave a nemaju kredita, jednostavno, umreženu su i sve znaju ko CIA. Svima smo odgovorili da mi lihvarske banke netrebamo, osim ako nude kredite uz 1,5 % ili kao u EU do 2%. A da su pristali na takve uvjete onda bi tražio kamatu od 0%.
T.P.
Zašto Hrvatska ne može biti država sa svojim bankama ili barem jednom bankom. Pa zato jer su bile za odabrane i još su, bankomati tuđe novčane imovine i izloženosti bančinog jamstvenog kapitala.
Banke po pravilu mogu na uloženu jedinicu, izdati sedam jedinica kredita. Ali neke djele šakom i kapom. Za garanciju se ne pita kad su naši momci djevojke u pitanju. Pa se dogodi čudo galilejsko da ni ekstremno visoka kamata ne pomaže, pa ni 124 raznim nameta, da pokrije rupu u vreči. I onda imamo izjave. Banka je stabilna ali ju treba dokapitalizirati. Kao Karlovačku.
Tko tu koga treba spašavati. Stari dioničari se raduju jer im je kao spašen novac/ovaj puta sportaši su fulali/. Novi dioničari će im umanjiti udjel. Hja, bilanca banke je klimava. Pisao sam da postoje neke banke koje nemaju kamatu i zbog toga su raritet, kao u početku bankarstva, stari merkantelisti. Tu ne mogu ići dalje u teoriju jer bi članak bio kilometarski. Iako je proteklo mnogo vode Dravom ipak je nešto ostalo od položenog ispita kod prof. Polovine i jedne slomljene stolice. Uglavnom, kamata je naplaćena usluga za posuđeni novac. A naše /strane/banke idu logikom, oderi. Od viška glava ne boli. U konačnici sijeku granu na kojoj sjede, ali to nije bitno jer bogatiji postaju bogatiji /vlasnici i direktori/ a na kraju će i činovnici baanaaaaaka doći na burzu, ako će je uopće biti.
Aktualna Mama Mia, samo potrvrđuje i prijašnje bankarske akcije. Obično je bilo za odabrane po političkom špranci, ovaj puta je na malo šire-užem krugu. Zanimljivo je, da sam se sa Karlovačkom bankom dodirnuo, poradi svog partnera iz Karlovca. A to je bilo još tam negdje 2005, ako neću pogrešiti. A vuklo se sve do 2010 ili 2009 kad sam čuo informaciji da na jednom sastanku Savjeta NBH bilo postavljeno pitanje te banke. Sastanak je naprasno prekinut i nit čut dalje.
Iz istrage je vidljivo da se je tu godinama kumulirali povezani poslovi. Koja je uloga NBH ?. O njenoj ulozi ja sam se opredjeljio. Zašto uopće i o tome pišem. Prvo za svaku uveženu robu, uz deklaraciju, ja sam morao davati izjavu da nisam ni sa kim povezan a ni moja firma. Jer NBH ne kontrolira samo banke nego prati i druge djelatnosti između ostalog i uvoz i izvoz. Pa i pranje novaca, ko ima dobru veš mašinu. Za trenutni slučaj sve vrvi od povezanosti. Jedno a drugo, banka je bila izložena po objavljenim podacima u većoj vrijednosti od jamstvenog kapitala. Što i ne mora biti ništa strašno ako iza toga ne stoji grupa ljudi ili još gore samo jedna osoba. Čemu deset, petnaest firmi za jedan posao. Po meni glavni krivac je NBH.
Ako se prisjetimo 2006 kad je glavni kockar deviza u Riječkoj banci zakockao temeljni kapital. Uhvatio se sa ajkulama u Carru i Swissu i majstori ga oderali. Četiri godine nitko ništa, kakva je to bila kontrola. Lažna izvješća prikazivala da je sve u redu ko na Bledu. Na svjetskoj razini, eklatantan primjer je bivša, najveća energetska kompanija Enron, u kojoj su elegantno gubitke knjižili kao prihode. Kompliciranim akcizama po svijetu.
Postavlja se pitanje, zašto biti pljačkaš ili diler droge, kao naprimjer nedavno, 51 uhvaćenih za 5 miljuna kuna. Pa to je sića prema uvaženim članovima društva, osobe sa društveno prihvatljivim pedigreom. Simptomatično je da se kod nas nekritično dijele društvena priznanja, možda griješim ali imam dojam kad postaneš, menađer godine,neznam zlatna lisica ili kaj je već, Zlatna kuna ili Croma, Doma. Imaš privilegiju rezervirati Remetinec
Hvala Bogu ja nemam takva priznanja, doduše imam od ZAPI, Zlatna knjiga poduzetništva. Priznanje koje sam dobio 2000 za rezultate po bilanci firme.A mogli su je dobiti samo oni koji uredno plaćaju. Tada nas je bilo po procjeni u Hrvatskoj 10% Danas sam ja i dalje u tom društvu ali nas je manje od 1%. A društvena priznanja utiru put za Remetinec. Još sam u jednoj ediciji, u svjetskoj, doduše dvoumim se da li da pristanem da budem u njoj, jer sa nekima ne bih htio biti u društvu.
Za kraj može vic na moj račun, a stvarni događaj, kak sam ja aviziral kredit.
Podnio sam zahtjev za neki kredit jer je bila sufinacirana kamata, dio. Nisam prošao kod RBA,/odabrana banka od HABORA/ tj moja firma jer nije zadovoljava kriterije, bankarske. Odbijenica je glasila da firma nije prošla na testu bilance. Ja sam planuo ko bačva kerozina, firma od osnivanja ni dan u blokadi, nikome dužna, certifikat Zapi, solventna i likvidna. I za garanciju kredita, objekat u tri vrijednosti kredita. Ja u RBA, ali pojašnjenje nisam dobio. Fučkam ja na kredit, nego neće meni neki dripac krojiti uspješnost firme. A zašto nisam dobio objašnjenje, jer neznaju čitati bilancu. To sam doznao kad sam otišao do pajdaša direktora u drugu banku. Donio ja bilancu da on vidi gdje to ne štima. Iznenadio me brzinom da zaista nije firma kandidat za kredit. Otkud ti to pitam ga kad nije skoro ni pogledao bilancu. Eto ovako kaže on, uzme kalkulator i stavi Kratkoročne obveze kroz Ukupnu pasivu, mora biti manji od 0,85. Dakle ni tu nisam dobio odgovor, odem ja doma grijat stolicu i češljat bilancu. Ubrzo pronađem stavku koja radi cirkus u kratkoročnim obvezama. Krivac sam u stvari ja, pozajmio sam firmi novac za obrtni kapital. Eto, vica ko će kome nego svoj svome. Za iduću godinu podesim da nisam dao novac a popravio sam pasivu i poslao papire u banku. Mogao sam i štelati bilancu i tak nebi ništa skužili. Pozvali su je me na potpisivanje ugovora. A ja kao pravi Petrica zahvalio se i odgovorio da sam dobio povoljniji kredit i da uvaženu banku ja netrebam. To je bilo 2003. Unazad par godina dobivam pisma namjera u smislu da sad banke imaju nove alate za mene i moju firmu. između ostalog i javlja se i RBA. A kako banke znaju za nove žrtve i naivce. Vide koje firme su još zdrave a nemaju kredita, jednostavno, umreženu su i sve znaju ko CIA. Svima smo odgovorili da mi lihvarske banke netrebamo, osim ako nude kredite uz 1,5 % ili kao u EU do 2%. A da su pristali na takve uvjete onda bi tražio kamatu od 0%.
T.P.
