1. Svibanj
Kako sam naumil, za sav trud i muku, za avanturu zvana Korčula, istresao sam litru graha na budnicu. Iz velike posude u malu. Kad sam bio mali to mi je bila česta hrana, zbog klasnog položaja, potomak državnog neprijatelja. Tako piše u Vojnoj knjižici mog oca, služio neprijateljsku vojsku. Domobran, a povijesna vrijednost zarobljenog domobrana, vrečica od 10 kg graha ili brašna a dobro je došla i sol.
Začudo i dan danas mi je grah ostao omiljena hrana. Samo za ovaj puta neću biti Petrica nego Ivica, ali sličnost je sasvim slučajna.
Učiteljica je bila radoznala, pa je djecu u razredu propitivala što jedu za ručak nedjeljom. Djeca su navodila svakakvu hranu a Ivica je treči puta zaredom spomenuo grah. A Anka Partizanka, slavodobitno zaključila, pa Ivek vi stalno jedete grah. Jadno dijete je ćutalo i sa dubokom traumom došlo doma i pojadalo se mami kako ga učiteljica ismijava pred razredom zbog graha. A mama praktična žena. Pa kad te pita, reci da smo jeli šnicle. Poslije nekog vremena opet Anka provodi inventuru. Na red dođe Ivica. Sad ćemo ćuti što je naš Ivek fino ručao, namjestivši pakostan osmijeh .
Ivica se ustane i procvrkuta: bečke šnicle, a drugarica Kocijan iznenađeno štucne, lice joj posivi od jada i promuca, ma nemoj a koliko si ih pojel. Ivica u sebi, aha obrisao sam tvoj gadan osmijeh sa lica a na glas odrešito drekne: tri šeflje.. U razredu nastane urnebes, Anka je izgledala ko podivljali tigar, izbuljila oči, vratne žile samo da nisu popucale, panđe iskočile 5 cm, pa zaurlala. Znači tako ja se trudim da te nešto naučim i da ti dam znanje a ti memi ovako, odmah na raport kod druga direktora.
Tako se ja sa dogodovštinom o čarobnom grahu, spremim se za dravski grah u organizaciji SDP-a. U spomen na radničku borbu obukao sam crvenu majicu od TK Albona Extreme. Grah je bio izvrstan, još kad me poslužio župan Štromar, veselje je bilo ko u Ivekovom razredu. Poslije sam malo kružio oko kolača i onda na povratu, točno na mjestu gdje je cilj cross lige Drava, zaustavi me visoka zgodna crnka i zamoli me da dam potpis za kandidata za gradonačelnika Avara. Kaže da je trebao biti ravnatelj HRT-a. Sa ocem sam mu bio dobar, ali on stoji ko lipov svetac, ne prilazi i ne agitira, pa da ne ostane susret samo na par riječi. Kažem da bi svi kandidati trebali nešto i znati, jer se u Hrvatskoj dogodila poplava masovne intelektualne nesposobnosti. Kandidati se nude bez ikakvog srama. Pa sam napadnoj crnki preporučio da kandidat pročita malo mojih pisanija, sada kad su mi usporedili stranicu sa Bocconi. Nije čula za tu školicu ali je bila spremna učiti, pa je pitala kako riješiti javne službe. Jednostavno sa socijalnim programom na burzu. Kako je ovih dana EU dala 30 000 Portugalaca uručila cipelu za slamku spasa ostalih.Odgovor joj nije pasao, ali nije popuštala, pa je uporno pitala i pitala a ja bez zadrške sipao podatke.
Nisam za prijevremene izbore ali za rekonstrukciju Vlade da, više od pola Vlade treba zamijeniti, obavezno uvesti stručnjake umjesto priučenih pripravnika. Moja je jedina poznata kritika da su prokockali vrijeme na kadroviranje i neslaženje.
Gdje je velika točka naše nesposobnosti. HDZ je uveo tehniku opravdanja da su mandat dobili na 4 godine, pa su onda još jednom 4 g. prokockali. Nije za zgoreg ponoviti kad se majstor iz Remetinca vratio 2007 u jedan neutvrđeni petak sazvao konferenciju i rekao: od sutra možemo koristiti predpristupne fondove. Eto primjera, od Kalmete. Stane pred kameru i bahato kaže da će on prisiliti Slovence da naprave pravac od Ptuja do Maclja, šest godina se trudio i ništa. Kad je EU iskeširala lovicu Slovenija je bez prisile napravila cestu koja njoj bila manja važna. Sad su i kukurikavci htjeli da koriste taj model, mandat traje 4 godine. Međutim očekivali su blagu zimu a zaliha drva je bila mala i sad imamo hudu zimu a zalihe se drva potrošila. Red bi bio da za izgubljeno vrijeme umanje si plaću ili se je odreknu za ovih 15 mjeseci skoro ničega. Nije lijepo moliti za strpljenje onih koji su na burzi ili u konternejima. Za one prve sam rekao da znati voditi državu nije kao znati igrati loto.
Štef je ispunio listić i onda se molio Bogu, daj Bože da dobijem, uporno je ispunjavao a nije dobivao. Pa dobro kad ću jednom dobiti, zakuka sav zdvojan. A ono zagrmi, pa daj konačno uplati.
Gospodo, trenutak je da platimo. Svi se nećeg trebamo odreknuti, od predsjednika na niže, to bi bila demagoška sumica ali bi patnici u državi vidjeli da ih ima koji su solidarni.
A kako nam se vraća model kadroviranja. Kad sam prije 1,5 g. napisao da osoba koja nije mogla i znala voditi vlastitu firmu dobila za nagradu da vodi veliku državnu firmu. Sad se neki ministri čude ko ,picek glisti, kažu da se te pajdaše ili političke podobne pitali za poslovni plan u javnim poduzećima. Koji plan, kakav business plan a da ne podmetnem na taj plan naslanjajući feasibility studiju. Navodno je jedan za tu studiju mislio da je to neka strana škola/Fakultet/. Pa svi ti postavljeni, uvijek su bili na dispoziciji politike, čekali da ih netko odzgora usmjeri. Ti ljudi nikad nisu imali svoj stav a kamoli da su razmišljali svojom glavom. Dokaz, stanje u javnim poduzećima.
Vraćajući se sa Korčule, oko 20 sati premijer je dao intevju Media servisu. Značajno je bilo zadnje pitanje novinarke. Da li žali za nečim što je nije učinio. Kratak odgovor, što nisam umanjio plaće za 10 %. Odmah na početku mandata.
A sad moje viđenje stanja U Hrvatskoj. Godine 1999 kad se udavala ćerka, pred svjedocima, sami akademci, ja lupnuo na temu gospodarstva da nam je umanjiti strukturne troškove javnih službi za 10 %. Mnogi su pomislili da sam budala koja traži pažnju među tako važnom elitom. Danas sam nagrađen od međunarodnih relevantnih autoriteta.
Oporba nije ni oporba, nemaju premijera u sjeni koji bi sustavno i relevantno tumačio poteze /pogrešne/ Vlade i nudili rješenja. Kako programa nemaju, glavna oponentna akcija je kako neznaju kukurikavci a oni sve znaju. Kako znaju to su pokazali u 8 godina. Tužno i morbidnio kad šef oporbe tjera djecu da gledaju redove pred pučkom kuhinjom. Kao da su pučke kuhinje u zadnjih 1,5 g.. Tvorci nazovi programa Njavro i Milošević. Njavro kaže Ili će Hrvati u Njemačke tvornice ili Njemačke tvornice u Hrvatsku Na žalost nijedno ni drugo, slabo poznaje trenutnu situaciju. Nijemci su još 80-tih davali otpremnine radnicima i cijeloj obitelji ako su za stalno odlučili da odu doma. Sljedeće, po viđenom modelu iz Pennsylvanije, rezali tvornice/ najčešće željezare/ i prodavali ili osnivali sestrinske firme u Kini i Tajvanu. Kratka ekonomska politika i kratka pamet, vraćala im se roba jeftinija / i nama /kao odgovor na jeftinjiju radnu snagu, mjesečna plaća 100 $. Preseljenjem proizvodnje besplatno su dali Joint venture. Nijemci sada vraćaju neke proizvodnje natrag, a da je to tako Mittal je bio odbijen za željezare. Kupio je sve što izgleda željezno u BiH, sa njegovim Arcerolom i ja neku mrvicu poslujem, pa mi je to dobro poznato. A da će radnici odlaziti u Njemačku, veoma teško, osim na poslove koji nitko od radnika u EU neće htjeti i oni od vrhunske struke. Za taj jednosmjeran put nisu zaslužni politički demagozi, mediokriteti a naročiti poltroni..
Primjer znastvenik Ivan Đikić, rođen u Zgb, med. fakultet 4,5 god, rektorova nagrada, prosjek ocjene 5,0001, sedam molbi u Zgb, sedam odbijenica.
A bivši ministar Milošević hvali se kako su imali dva kvartala pozitivna, kako plitko ili neznanje. Ako me moj Alc ne omete sjetit ću se da je gđa Dalić uredno svaki kvartal posuđivala. Na tržištu se pojavio višak novca, u Hrvatskoj ga nismo zaradili, pa je normalno došlo do potrošnje a time i do povećanja BDP-a. Kad je lovice nestalo kao sada, nema rasta. Ako me ponovo sjećanje ne vara, predložio sam trenutno rušenje BDP:a za 3 %, uz prave mjere sad bi galopirali. I još važnije nismo se okrenuli prema zemljama bivšeg SSSR-a, samo smo ljubili sliku EU. Za tu ljubav garantiram, da ćemo dobivati packe, a plesati ćemo na neke nepoznate melodije. Biće i krvavih koljena.
Kada će Hrvatska shvatiti da živimo od tuđe akumulacije, na stranu da nam u stvari posuđuju nama, naš novac. Ko nam je kriv. Da ne ponavljam stare moje teze o bankama i NBH.
Budući sam spomenuo gospođu mogu i njenu šeficu koja je za zaduženje rekla da smatra da je ministrica odgovorno radila. Je, odgovorno zaduživala.
Stoga mogu samo potvrditi riječi ministra Linića da je račun došao na naplatu. Ako gospođama nešto nije jasno u državnim financijama malo ću to pojasniti, na osobnoj ravni. Da su kojim slučajem peglale svoje kartice u 2010 sa odgodom do 2013, velika vjerojatnost da bi im račun došao na naplatu.
Na izbore neću izaći, Nitko nije zavredio da bacam svoje slobodno vrijeme, a svojim varaždinskim političarima želim sreću na izborima pa čak i gospođi glumici koja tvrdi da će pomoći, sa svojim znanjem i iskustvom. Poznata je po reklami-kak ste vi kvalitetni.
Ima ljudi koji bi mogli i znali ali ti ne žele u našu močvaru, kao prof. Podoljnjak sa Pravnog fakulteta.
Petrica Bažulj
Začudo i dan danas mi je grah ostao omiljena hrana. Samo za ovaj puta neću biti Petrica nego Ivica, ali sličnost je sasvim slučajna.
Učiteljica je bila radoznala, pa je djecu u razredu propitivala što jedu za ručak nedjeljom. Djeca su navodila svakakvu hranu a Ivica je treči puta zaredom spomenuo grah. A Anka Partizanka, slavodobitno zaključila, pa Ivek vi stalno jedete grah. Jadno dijete je ćutalo i sa dubokom traumom došlo doma i pojadalo se mami kako ga učiteljica ismijava pred razredom zbog graha. A mama praktična žena. Pa kad te pita, reci da smo jeli šnicle. Poslije nekog vremena opet Anka provodi inventuru. Na red dođe Ivica. Sad ćemo ćuti što je naš Ivek fino ručao, namjestivši pakostan osmijeh .
Ivica se ustane i procvrkuta: bečke šnicle, a drugarica Kocijan iznenađeno štucne, lice joj posivi od jada i promuca, ma nemoj a koliko si ih pojel. Ivica u sebi, aha obrisao sam tvoj gadan osmijeh sa lica a na glas odrešito drekne: tri šeflje.. U razredu nastane urnebes, Anka je izgledala ko podivljali tigar, izbuljila oči, vratne žile samo da nisu popucale, panđe iskočile 5 cm, pa zaurlala. Znači tako ja se trudim da te nešto naučim i da ti dam znanje a ti memi ovako, odmah na raport kod druga direktora.
Tako se ja sa dogodovštinom o čarobnom grahu, spremim se za dravski grah u organizaciji SDP-a. U spomen na radničku borbu obukao sam crvenu majicu od TK Albona Extreme. Grah je bio izvrstan, još kad me poslužio župan Štromar, veselje je bilo ko u Ivekovom razredu. Poslije sam malo kružio oko kolača i onda na povratu, točno na mjestu gdje je cilj cross lige Drava, zaustavi me visoka zgodna crnka i zamoli me da dam potpis za kandidata za gradonačelnika Avara. Kaže da je trebao biti ravnatelj HRT-a. Sa ocem sam mu bio dobar, ali on stoji ko lipov svetac, ne prilazi i ne agitira, pa da ne ostane susret samo na par riječi. Kažem da bi svi kandidati trebali nešto i znati, jer se u Hrvatskoj dogodila poplava masovne intelektualne nesposobnosti. Kandidati se nude bez ikakvog srama. Pa sam napadnoj crnki preporučio da kandidat pročita malo mojih pisanija, sada kad su mi usporedili stranicu sa Bocconi. Nije čula za tu školicu ali je bila spremna učiti, pa je pitala kako riješiti javne službe. Jednostavno sa socijalnim programom na burzu. Kako je ovih dana EU dala 30 000 Portugalaca uručila cipelu za slamku spasa ostalih.Odgovor joj nije pasao, ali nije popuštala, pa je uporno pitala i pitala a ja bez zadrške sipao podatke.
Nisam za prijevremene izbore ali za rekonstrukciju Vlade da, više od pola Vlade treba zamijeniti, obavezno uvesti stručnjake umjesto priučenih pripravnika. Moja je jedina poznata kritika da su prokockali vrijeme na kadroviranje i neslaženje.
Gdje je velika točka naše nesposobnosti. HDZ je uveo tehniku opravdanja da su mandat dobili na 4 godine, pa su onda još jednom 4 g. prokockali. Nije za zgoreg ponoviti kad se majstor iz Remetinca vratio 2007 u jedan neutvrđeni petak sazvao konferenciju i rekao: od sutra možemo koristiti predpristupne fondove. Eto primjera, od Kalmete. Stane pred kameru i bahato kaže da će on prisiliti Slovence da naprave pravac od Ptuja do Maclja, šest godina se trudio i ništa. Kad je EU iskeširala lovicu Slovenija je bez prisile napravila cestu koja njoj bila manja važna. Sad su i kukurikavci htjeli da koriste taj model, mandat traje 4 godine. Međutim očekivali su blagu zimu a zaliha drva je bila mala i sad imamo hudu zimu a zalihe se drva potrošila. Red bi bio da za izgubljeno vrijeme umanje si plaću ili se je odreknu za ovih 15 mjeseci skoro ničega. Nije lijepo moliti za strpljenje onih koji su na burzi ili u konternejima. Za one prve sam rekao da znati voditi državu nije kao znati igrati loto.
Štef je ispunio listić i onda se molio Bogu, daj Bože da dobijem, uporno je ispunjavao a nije dobivao. Pa dobro kad ću jednom dobiti, zakuka sav zdvojan. A ono zagrmi, pa daj konačno uplati.
Gospodo, trenutak je da platimo. Svi se nećeg trebamo odreknuti, od predsjednika na niže, to bi bila demagoška sumica ali bi patnici u državi vidjeli da ih ima koji su solidarni.
A kako nam se vraća model kadroviranja. Kad sam prije 1,5 g. napisao da osoba koja nije mogla i znala voditi vlastitu firmu dobila za nagradu da vodi veliku državnu firmu. Sad se neki ministri čude ko ,picek glisti, kažu da se te pajdaše ili političke podobne pitali za poslovni plan u javnim poduzećima. Koji plan, kakav business plan a da ne podmetnem na taj plan naslanjajući feasibility studiju. Navodno je jedan za tu studiju mislio da je to neka strana škola/Fakultet/. Pa svi ti postavljeni, uvijek su bili na dispoziciji politike, čekali da ih netko odzgora usmjeri. Ti ljudi nikad nisu imali svoj stav a kamoli da su razmišljali svojom glavom. Dokaz, stanje u javnim poduzećima.
Vraćajući se sa Korčule, oko 20 sati premijer je dao intevju Media servisu. Značajno je bilo zadnje pitanje novinarke. Da li žali za nečim što je nije učinio. Kratak odgovor, što nisam umanjio plaće za 10 %. Odmah na početku mandata.
A sad moje viđenje stanja U Hrvatskoj. Godine 1999 kad se udavala ćerka, pred svjedocima, sami akademci, ja lupnuo na temu gospodarstva da nam je umanjiti strukturne troškove javnih službi za 10 %. Mnogi su pomislili da sam budala koja traži pažnju među tako važnom elitom. Danas sam nagrađen od međunarodnih relevantnih autoriteta.
Oporba nije ni oporba, nemaju premijera u sjeni koji bi sustavno i relevantno tumačio poteze /pogrešne/ Vlade i nudili rješenja. Kako programa nemaju, glavna oponentna akcija je kako neznaju kukurikavci a oni sve znaju. Kako znaju to su pokazali u 8 godina. Tužno i morbidnio kad šef oporbe tjera djecu da gledaju redove pred pučkom kuhinjom. Kao da su pučke kuhinje u zadnjih 1,5 g.. Tvorci nazovi programa Njavro i Milošević. Njavro kaže Ili će Hrvati u Njemačke tvornice ili Njemačke tvornice u Hrvatsku Na žalost nijedno ni drugo, slabo poznaje trenutnu situaciju. Nijemci su još 80-tih davali otpremnine radnicima i cijeloj obitelji ako su za stalno odlučili da odu doma. Sljedeće, po viđenom modelu iz Pennsylvanije, rezali tvornice/ najčešće željezare/ i prodavali ili osnivali sestrinske firme u Kini i Tajvanu. Kratka ekonomska politika i kratka pamet, vraćala im se roba jeftinija / i nama /kao odgovor na jeftinjiju radnu snagu, mjesečna plaća 100 $. Preseljenjem proizvodnje besplatno su dali Joint venture. Nijemci sada vraćaju neke proizvodnje natrag, a da je to tako Mittal je bio odbijen za željezare. Kupio je sve što izgleda željezno u BiH, sa njegovim Arcerolom i ja neku mrvicu poslujem, pa mi je to dobro poznato. A da će radnici odlaziti u Njemačku, veoma teško, osim na poslove koji nitko od radnika u EU neće htjeti i oni od vrhunske struke. Za taj jednosmjeran put nisu zaslužni politički demagozi, mediokriteti a naročiti poltroni..
Primjer znastvenik Ivan Đikić, rođen u Zgb, med. fakultet 4,5 god, rektorova nagrada, prosjek ocjene 5,0001, sedam molbi u Zgb, sedam odbijenica.
A bivši ministar Milošević hvali se kako su imali dva kvartala pozitivna, kako plitko ili neznanje. Ako me moj Alc ne omete sjetit ću se da je gđa Dalić uredno svaki kvartal posuđivala. Na tržištu se pojavio višak novca, u Hrvatskoj ga nismo zaradili, pa je normalno došlo do potrošnje a time i do povećanja BDP-a. Kad je lovice nestalo kao sada, nema rasta. Ako me ponovo sjećanje ne vara, predložio sam trenutno rušenje BDP:a za 3 %, uz prave mjere sad bi galopirali. I još važnije nismo se okrenuli prema zemljama bivšeg SSSR-a, samo smo ljubili sliku EU. Za tu ljubav garantiram, da ćemo dobivati packe, a plesati ćemo na neke nepoznate melodije. Biće i krvavih koljena.
Kada će Hrvatska shvatiti da živimo od tuđe akumulacije, na stranu da nam u stvari posuđuju nama, naš novac. Ko nam je kriv. Da ne ponavljam stare moje teze o bankama i NBH.
Budući sam spomenuo gospođu mogu i njenu šeficu koja je za zaduženje rekla da smatra da je ministrica odgovorno radila. Je, odgovorno zaduživala.
Stoga mogu samo potvrditi riječi ministra Linića da je račun došao na naplatu. Ako gospođama nešto nije jasno u državnim financijama malo ću to pojasniti, na osobnoj ravni. Da su kojim slučajem peglale svoje kartice u 2010 sa odgodom do 2013, velika vjerojatnost da bi im račun došao na naplatu.
Na izbore neću izaći, Nitko nije zavredio da bacam svoje slobodno vrijeme, a svojim varaždinskim političarima želim sreću na izborima pa čak i gospođi glumici koja tvrdi da će pomoći, sa svojim znanjem i iskustvom. Poznata je po reklami-kak ste vi kvalitetni.
Ima ljudi koji bi mogli i znali ali ti ne žele u našu močvaru, kao prof. Podoljnjak sa Pravnog fakulteta.
Petrica Bažulj
