28 izdanje 12.07.14. Goesselsdorfersse triatlon ili KTRV kup ili Kartenmilchtriathlon cup ili Volkstriathlon ili nepošten triatlon-0,5 km plivanja, 32 km brdske bic staze i 7 km bregovitog trčanja. Triatlon ima dvije tranzicije, nešto slično Stubici a i autobusi su u igri za triatlon /8/. Ima još zanimljivosti. Pravilo ironman, posebni bicikli, ograničen broj takmičara 400, diskreciono pravo za upad na trku. Raspis je otvoren od 01.01. mjesec dana prije trke 300 prijava, 5 dana prije trke 416. Na kraju po prijavama 449 takmičara i 51 štafete, Od Hrvata, samo jedan. Došlo na cilj 409.
Nema neoprena bez obzira na tempereturu vode. 17 stupnjeva. Očito da na toj trci Željko Neopren ne bi mogao nastupiti.
   A tko nastupa na takvoj trci, prvo oni koji sa bicom na ti, vječiti biciklisti a drugi su ironmani. Dogodio se mali incident, jedan takmičar je morao na 300m plivanja zatražiti pomoć čamca da se ne utopi. Očito da se biciklista preračunao. Ima kontra primjer, Binder u M 60 /1/ doktor koji na Klagenfurtu ima 11 sati i neke minute. Takvog u Hrvatskoj nema. Strašno, jer Klagenfurt nije Nagyatad. Bic staza mi je dobro poznata jer se po njoj vozi Pago triatlon.
 Biće zanimljivo kad će negdje u Hrvatskoj biti na trci više od 400 takmičara u odraslim kategorijama. Goesselsdorf ima oko 200 kuća. Mjesto /dorf-vas/, glavna ulica od centra 150 m lijevo i 150 m desno, sa par malih uskih ulica.
  Dolaskom  dobro sam pogledao startnu listu, peti sam po starosti, znači imperativ je biti peti, odostraga. Prvi puta imam za konkurenciju triatlonca na službenoj trci rođenog 1939 a ostali 40, 42, 44 i 45. Sve drugosvjetske ratnike. Zanimljiva posebnost je i kod triatlonca Omann Roberta rođen 1940. Plasirao se ukupno 380 od ukupno 409, to nije sve, s njim je bio i sin Hans /1958/ 371 mjesto. No ni to nije sve. Pored sina,dopeljal i unuka.Martin 1983 ukupno385. Ispalo da im je tatek bio najbolji a igrom slučaja svoj trojici sam uzeo mjeru. Da završim sa zanimljivostima iz općih podataka, po prezimenima najviše je bilo Grubera isto toliko i Pichlera. Po običaju me posvoje, ali je naveden točan najpoznatiji klub u Hrvata. Među prezimenjacima, najbolje sam se ja " odrezal " kak bi rekli Slovenci, 2 mjesto u kategoriji M 60, ostala trojica 4, 6 i 27 u mlađim kategorijama.
 Trka na kojoj do sada s najviše diskvalifikacija/15/ i nedovršenom trkom /5/, uz zamjerku. Štafete domaće vozile su sve u zavjetrini, broj 516B, točno 32 puta sam ga prelazio na bicu a on se uporno se vraćao, šlepao se za muškima i ženskama, bezobrazno, a mladić. Suci ništa. Ta štafeta je bila bolja od mene za 4 minute. Pet štafeta je završilo iza mene. Gdje im je mladost.
 Dakle u kategoriji sam 2 a ukupno 359 od 409, pored starih i novih ozljeda. Ali sam promašio debelo imperativ.
  Na putu do G.dorfa, bez nekih posebnosti osim što sam prošao kraj tužnog i nikad prežaljenog Blajburškog polja. Ostaće mi stalno slike četveroreda i slike odmora, kada umorni polijegaju poslije marša na Križnom putu. Iz dnevnika mog oca, po noći na četvoricu jedno vojničko čebe, za cijeli dan na desetoricu jedan kruh. Bacim pogled na to mjesto, sa ceste se slabo vidi jer su po novom zasadili neka drvca. Kao da se netko stidi tog mjesta. Sad kada mnogi pohode to mjesto i puna im usta govorancija, ja sam bio za vrijeme Juge, kad je bio spomenik crni kamen sa starim tekstom, kao obilježje, tri bora i mala parcelica koju je kupio Petar Miloš. Kasnije je tekst promijenjen, dokupljeno još zemljišta. Vrijedno je spomenuti da domaći ljudi poslije  1945, pet godina nisu obrađivali to polje a ni trava se nije kosila.
  Goesselsldorf. Organizacija savršena, od parkinga auta, prijava do smještaja takmičara u tranzicijama. Na bic stazi na dva mjesta tekući i kruti dodaci, na trčanju na tri mjesta tekučine, iako je samo 7 km.  Pliva se preko jezera,/ tri baterije/, oko 500 m promjera, sa startom od sjeverozapadne strane na jugoistočnu, do tranzicija 1. Bicikli raspoređeni  u dužini od 1 km, cesta u dužini 32 km zatvorena, vozi se oko jezera kroz mala mjesta, prilično zahtjevna, brdovita. Stiže se u tranziciju 2 i trči se oko jezera opet brdovito, dio je kroz šumu, slično kao od Prigorca na vrh Ivanščice, samo je kraće. Cilj je u tranziciji 2, gdje imaju veliki kulturni dom, površine naše sportske dvorane. Za triatlon su podigli još dva montažna šatora. Bilo je više triatlonaca i pratnje nego domaćih.
   Početak trke je bicikli u tranziciju 1, gdje se izlazi iz jezera, busom su nas prebacili na start, plivanje u ugodnoj vodi sa zapetljavanjem u lopoče, domaći su znali prolaze između lopoča. Popeti se na bic i raspali po pedalama. Spomenuo sam okrepne stanice. Na 20 km bica vidim neki lik maše i viče, shvatim da viče bananen, u letu mu otmem iz ruke polovicu i vozim dalje, tekućice nisam, njihove uzeo. Prelazim mnoge sa plivanja, još više ih prelaze mene u bregu. Na nizbrdicama pokušam vratiti izgubljeno. Tranzicija 2 i trk oko jezera, i tu neke prelazim. Poslije debakla u Portorožu ovo je melem na ranu. Ulećem u cilj. 2.02.18 Iza mene uspješno je završio iz kategorije U-23 rođen 1991, pa nekoliko iz Elite 1 i 2 pa opet mladići a bio sam čak bolji od pet štafeta. Dakle tri na jednog.
Osvjetlao sam obraz svoj i Lijepe Naše posebno Varaždina. Naveliko sam euforičan, to potvrđuje slika KTRV 43, nikad nisam vidio takav izraz lica, točnije pogled. Sad mi je jasna poslovica da se pogledom može ubiti, snimka je napravljena 100 m do cilja. Zašto je takav izraz, došao sam do cilja živ, zdrav, oderao neke koji mi mogu biti sinovi pa i unuci. Od cilja odmah na tuširanje i potražim rezultate. Idem od odostraga, 5 lista i pregledavam, nema me. Što je to, čudim se čudom, već sam htio krenuti prema sudačkom stolu na prigovor, kad mi pogled padne na 4 listu. Ugodno iznenađenje i ne odvajam se od rezultata. Uspio sam se odvojiti i pravac do organizatora. Pitam kad će biti proglašenje, bilo je 19 i 30. Kaže oko 21 sat ??? Sad mi je bilo jasno zašto trka nema limita. Ti znaju feštati. Imaju živu muziku i pravo proščensko slavlje i raspoloženje. Ništa mi nije preostalo drugo nego da se bacim na potoke piva Erdinger, alk frei i na domaće kolače od lokalnih žena. Ubila me medena pita, a ni orehnjače ni makovnjače nisam izbjegavao. A muzikaši sviraju i to po želji bez naplate, posebno je naporna bila u željama jedna Talijanka, vrlo dobra triatlonka srednjih godina. Bilo je i kotlovine , pašte, pica, sve oko 7 EUR-a a piva alk 3,1 EUR. Za domaće prilike, jeftino. Konačno proglašenje u 22 sata. Na fotki sam mrtvo puhalo, bolje izgledam na stazi. Ako nekog zanima kaj sam dobil u onom lavoru od kartona, sve domaće sa markom bio. Inventura-domaće kobase, prvi puta da jedem /nedjelja/ nešto slično kakva smo mi doma pravili. Bez famoznih E dodataka i pojačivaća okusa i mirisa i ostalog sr..a. Dalje, salama, ista vrhunska kvaliteta, sve u u pravom crijevu, a ne kakve su u našim mega trgovinama. Naročito viršle, već na pogled na njih mi se bljuje. Slijedi komad karmenadle sa kožom, dimom sušeno. I onda redom, kuruzna melja, pa zobene pahulje, ulje. Snabdjeli su me za cijelu sezonu sa energetskim pločicama i nekoliko energetika tekučih. Pital sam ih jel mogu doći opet. Sljedeće nedjelje. I tak cijelo ljeto dok se jezero ne zamrzne.
T  

KTVR slike

Zadnja izmjena ( Subota, 19 JULY 2014 12:57 )