Triatlon klub Varaždin

Održan je olimpijski triatlon nazvan"Marjanski đir"29.08.2009 u Splitu.

Krenem od završetka,druženja,proglašenja,pohvale organizatoru TK Splitu.predsjedniku Kukoču,tajniku Paviću/sveprisutnom/i sad svima koji su bili na stazi,kod prijema i organizacije,opet Pavić,vodonošama,opet Pavić,posebna zahvala kolegi Dumaniću na pratnji sa bicom,pa sucima naročito pituru Kragiću.Iskreno treba priznati da je kontinuitet organizacija utrka na samom vrhu.E sad zbog čega se spominje sveprisutni kolega Pavić,pardon direktor utrke"Marjanski đir",razlog prozaičan,na zadnjem trčanju/4x2,5 km/direktor osobno dodaje vodu najstarijem učesniku triatlona.To mi se nije dogodilo ni na jednoj utrci,pazite dodaje mi vodu,ajd da je bila bevanada,a prošla bi i piva ali voda.Bio sam u Klagenfurtu ali tamo mi je direktor dao rajnski rizling.E.Ive budi mi zdrav i veseo.Svima hvala.

Impresija,eto u razmaku šest dana,Supetar i Split,pored takmičenja družili se malo stariji učesnici kolega Prvan,Šošić i Pichler.Opći dojam,da si u krugu familije s kojom djeliš neke sociološke vrijednosti a da nužno neznaš svu privatnost suparnika/uvjetnih/ ili supatnika.I da se kroz razgovor izoštre stavovi ili bolje reči usklade.Sportska strana triatlona,našli smo se u sportu, sa strane gledano nemamo adekvatnu podršku osim parolašku a sve je usmjereno u elitne sportove gdje se lako opere novac,a skupljen od svih poreznih obveznika i onda nekakav lik alocira sredstva.I taj je onda u društvu najđek.Individualno,svatko od nas drugačije doživljava triatlon ali se svodi na zajednički nazivnik-dokazivanje.Osobno moram pobjeći od samog sebe da bi poslije trke opet bio sa sobom.

Marjanski đir je za mene počeo u Supetru,pročitavši da ima dva limita plivanje i bic 2 i 15 minuta a trku da završim za 3 sata,jadni veterani,Kažem kolegi Paviću ja san granični slučaj.Ništa ti samo dođi,kakva je to trka gdje nema pravog veterana sa 18 godin i nešto mjeseci.

I eto mene u uvali Bene,plivanje 1,5 km rame boli /i još sad treći dan/,izlazim iz mora,i,solidan pljesak prisutnih,sjurim se u tranziciju,Zvonko se priprema za bic ali stoji još jedan bic u rampi,nisam zadnji-Omerzo TK Krško,ali je odličan na bicu i u drugom krugu me prošao i tog trenutka sam dobio za partnera suca Dumanića.Bolje pratnje nisam imao,ispred policajac na motorinu bočno me pazi Deni a iza u autu opet policajac.Kako li su samo se čudili ljudi uz stazu,koja je to toliko važna persona,trojica ga paze.Zahvaljujem na moralnoj podršci kolegi Dumaniću,bio je uvjeren da ću stići prvi limit.no pusti sanak,nekoliko sekundi san falia.Ostavim bic,preskočim ogradu,kad navali neki curetak,gdje je čip,koji čip pa još trebam okrenit desetak kilometri.krenem dalje kad evo Dragana Radomirovića,Teo sad si na svojoj odgovornosti,pa da,projurim nekih 1000 kilometri,popijem par litara morske vode,krepam po toj vručini na bicu/ispraznia san oba bidona i sad da odustanem.I tako prvih pola sata/5 km/san mrljio stazu,ali staza trkačka je bila u ladu,drugih 5 km bilo je lakše a kad mi je Pavić dodao doping počea san letit.I kad mi je bilo najljepše onda je skupina kod tranzicije rekla dosta trčanja.Na kraju nisam bia zadnji,već prvi u kategoriji/generacijska solidarnost/.Borko je bio na supersprintu a pitur Kragić kao sudac se hladia pivon dok san ja plazio jezik na bicu.Ostali varaždinci Chytil Zvonko drugi u V-3 a Stecević isto drvena medalja kao na Braču.

Na kraju se vraćam na početak,druženjePita Borko:ima li kakvih posljedica,nema ja volim triatlon,I love pain,a on odgovara no pain no game.Skoro zaboravih.direktore Paviću hvala na soparniku.