Eto, kad se ne držim fizike, nego ja moram navaliti na transcendetni pristup. Vratim  se doma a ono rusvaj, cirkus. Tko pije a tko plaća. Frankenstein mjenicama, a Vlada obećanjima. Mijenjaju se ministri ko prljave čarape. I doministri, krivo mi je Ružice Vukovac. Tri je dana bila dominisrica. Eh, što je most, tj. život 
A ništa, u svom tom cirkusu ima i neke pravde. Prije nekoliko godina predložio sam da se vlast dobija na 2 godine. Vidjevši da se ovi naši majstori neznanja, uhljebljuju a ne rade ništa, osim štete. Predložio sam, ajde da im damo samo 1 godinu. Želja mi se obistinila. Na taj način smo kao Italija prije 40 godina. Svakog tjedna Vlada jedna.
  Prijedlog za 1 godinu treba u USTAV. Ako za godinu dana nisu u stanju pokazati što znaju, onda neka idu kopati kanale. Jer doktorati su za uzvišena djela a ne ciceronske besjede.
Moram biti iskren i teško mi je to priznati. Naš prime ministar mi se dopada, ne u onom smislu, već je onako, muževno anemičan. Kad govori, nema intonacije, to je onomatopeja tišine. Posebno me dojmilo kad objašnjava da nam je situaciju u Lijepoj Našoj, med i mlijeko.
   A stvarnost. Prvo što su obećavali. Ne ono da ćemo biti najbogatija država svijeta i u EU. Zdrastvo i penzije, bankrot.
Nego idemo na manje zahtjevne. Riješili su svoj problem, Agrokor, na račun poreznih obveznika, doduše na 15 mjeseci. Poslije potop. Ceste su isto dobro riješili, poskupjela cestarina. Reforme. Porezna, prelijali iz sektora u sektor. Ostale reforme, pravosuđe, sramotno ništa. Administracija, sve je to španiš selo. Kupiti INA-u, prodati HEP. Ratni avioni ??. Pelješki most i LNG terminal, peti puta će zakopati kamen temeljac, i ponovo izisti pršute i janjce. Da i ožderati se.
Hvale se. Umanjuje se proračunski deficit. Točno, ali umanjuje se nam mogućnost razvoja. Razlog, sve veća naplata raznih poreza. A kuda ide porez. Najvećim dijelom na plaće onih koji ništa ne rade ili rade štetu. Dakle imamo, ne ekonomsku recesiju, nego dirigirano-političku recesiju. 
  Vezano gore spomenuto na neke reforme, a dolje na činjenice.  To je i odgovor sindikalcima da radnik treba imati veću plaću. Od čega. 
Evo, recimo usporedbe sa Irskom. S više razloga, 12000 otputovalo da se ne vrate.
 Stanovnika isto, veća površinski, ali to nije bitno. Zaposlenost im raste, naša pada. Ne, krivo, raste zaposlenost Hrvata ali u Irskoj. Kod njih zaposleno 2 milijuna, kod nas 1 milijun. Rast BDP-a 2016 g. 5,2%, mi 3%,
 Kod nas novostvorena vrijednost opterećena 48 % poreza, Irska 28%. 
   To su pokazatelji kojim Vlada vlada. Posebno odnos, amortizacije / investicije. Proširena reprodukcija, spaniš selo.
Treću godinu se zabavljaju sa samim sobom.

Zadnja izmjena ( Utorak, 02 Svibanj 2017 04:14 )