U Rimu parkiram najbliže Vatikanu, hotel Galles, dio grada se zove Castro Pretoria. Nekada je tu bila vojarna Pretorijanaca. Pretorijanci su preteća Legije stranaca, koji su osiguravali careve ali skidali a i postavljali careve. Pored obiteljskih i političkih prava, mnogo Rimskih careva na tron je dolazio iz te vojarne. 
Dvoumio sam kako da odem do Vatikana. Između mojeg bica i taksija uzeo sam skuplji prijevoz. 10 €.
  Obiđem Vatikan, policije i vojske više nego turista. Slikam, najviše obelisk. Pješice krenem od Vatikana prema Koloseumu, 3 km, uz put sam uslikao sve opljačkane obeliske do Arene. 
   Ne nisam zaboravio fontanu di Trevi, uslikao sam ju ali nisam bacio novčić. Ne mislim se vraćati Rimu, kad sam od kad znam za sebe uvijek u njemu.
I od moje čudne priče ima još čudnija a čuo sam ju od gradonačelnika Rima / Marino/ da je jedan Hrvat uporno razgledavao fontanu i upao u nju. Navodno se od tada svake godine 5 puta vraća i studira fontanu. Točno od 2011 do 2017, ukupno 62 puta. 
  Idem dalje od fontane, odnosno tu je završetak jednog od rimskog akvadukta, zvana Nevina voda od Marka Agripe. Par tisuća godina je prošlo kako je Rim imao vodovod i kanalizaciju a naša hrvatska metropola u centru grada to nema. Možda je to razlog da Majk Fontana vrši oglede. 
   Prijeđem Tiber, prljav je ko i prije par tisuća godina i još k tome pun štakora. Kad sam kod prljavštine, najprljaviji grad u kojem sam bio.
500 m do Arene razgledavam Trajanov stup, vodič meni ne treba, pa gledam malo dalje u kip cara Trajana. Buljim u njega ali ne vidim da ima kozje uši. Mora da su Dačani to izmislili iz zavisti što ih je 2 puta porazio. Redaju se carevi na svojim milenijskim postoljima a hodam po istim kamenim pločama po kojima su i oni išli. Kojeg god da se prisjetim, veličina. Prvi moj fan Julije Cezar, pa cijela vojska careva. Stojim pred Arenom, car koji je 122 puta u nju ulazio, kao gladijator, okrutan i nemilosrdan. Komod. I toliko puta pobijedio, sigurno su mu namještali protivnike. Zanimljivo, da je kao dijete bio kenjkav i emotivac. Kao dijete se igrao sa malim Židovom i pitao oca Marka Aurelija, zašto oni nisu jednaki sa njima. Marko mu objasnio o postojanju staleža a mali Komod se na tu nepravdu, rasplakao.
   Lijevo od Trajanovog stupa, zid od zemlje i kamenja. Zid je poduprt sa drvenom oplatom a sve drži čelična konstrukcija. Rekao bih bezvezna građevina, jer su ostali obrambeni zidovi od pečene cigle ili kamenih gromada. Međutim to je ostatak zida koji na brzinu građen kad je Rimu zaprijetio njihov bivši rimski vojnik Atila 452 g, zvani Bič božji. 
   Rim je spašen, ali ne tim zidom, nego je to isprosio papa Leon 1, otišao sam u logor Atile koji je imao slabost prema vjeri iako je bio ateist. 
 Od Coloseuma se vraćam taksijem i palim plavu pticu.