U 5 krenem, točim gorivo i na čačićev putić. Iz Varaždina me isprati sunce, a kod Sv. Helene netko je izlio vodu sa neba. Ne pamtim kad sam morao upaliti treću brzinu brisaća. Srećom hod mu levo-desno. Da se vrti 360 stupnjeva auto bi poletio ko helikopter.
  Kad sam spomenuo  putić, od Varaždina do Helene u oba smjera u pola sata uspjelo 21 vozilo prometati. Ako se to presnimi na 24 sata i na 365 dana, onda ćemo taj grandiozni projekat otplatiti do 2181 godine. Tad će Varaždin slaviti 1000 g. postojanja. Ali agilni bivši ministar već sprema novi projekat. Železnica Varaždin Zagreb kroz Golubovec za 30 minuta. Vjerojatno misli da će se vozikati penzići na popust a penzioneri železnice badava. Velika hvala od mene i naših starih udarnika.
    Za par kilometara kiša se uozbiljila, normalno je padala. I tako ubrzano do Žućkaste Lokve pa na Stinice i trka.  
More prevruće, zrak sparan i završim trku u M65 ispred neumornog dr. Carelle. A prvo mjesto u M60 uzeo moj prijatelj Bojan Trojar iz TK Logatec. Prijateljski i bratski smo podjelili prva mjesta. Bojan bi rekel, 100 točk je žepu. 
  A odlične fotke su od njegovog sina.   
Posebna pohvala organizaciji utrke pod palicom kapetana duge plovidbe Nenada Šimičića, te njegovim desnim rukama, Ivi i Lei.