Najava za 01.09. Deževno zjutraj, jutro. A pri nama samo da nije bilo sunčano. U 6 krenem i u 8 sam bio kod Radovljice. Tek je tu počelo sitno kišiti. U Maloj Zaki deževno, kak je na fotki. U jednom trenutku je počelo munjevati i da je nastavilo verjetno bi bio duatlon. Jer su ove godine imali dva smrtna slučaja na kupanju zbog munja. Srećom se nebo ispucalo a onda potop. Noćna mora je bila gledati kako se po asfaltu spušta potok i to na dijelu gdje se bicom spuštaju tratlonci i ulaze u dvostruki "S" zavoj. Za suhih trka se tu pada, a sad je trebalo biti John Kochinski koji je bio nekad poznat sa vožnjom motora kroz zavoj proklizavanjem. Na 300 m četiri suca su upozoravali na smanjenje brzine.
    Još jedna najava, festival triatlona a mnogi nisu došli. Posebno se izbjegao olimpijski triatlon, pa je to bila trka, festival kiše, otkazivanja, hladnog sjevernog vjetra i padova. 
Jedno od odustajanja bilo je od mojeg klupskog prijatelja Manfreda, koji nije mogao podnijeti hladnoću na bicu.  Ukupno 8 ih odustalo na trci. 
  Da nevolja nije bilo dosta, organizator je jedan ravni dio bic staze ukinuo a dodao je jedan krug, pa smo vozili 7. Po nemogućim uvjetima 7 puta se dizati na želesničku postaju ??  A limit plivanja i bica 2h i 15min. Ukupni limit 3h i 30min.   
  Trka je bila na javni poziv, otvoreno državno prvenstvo  SLO, kup SLO, četveroboj SLO, AUT, ITA, GER: i AAT kup. Otac Ironmana, John Colins, jednom je rekao, kad domicilna država na open trci ne postavi takmičara tad se stranac proglašava prvakom. U zadnjih tri godine stranci su prvaci u mojoj kategoriji.
U M65 nije bilo domicila. Samo dr Carella i vodeći u kategoriji. Mono /ITA/, treći, nije došao. To je res resnica triatlona. A trka je odlučivala tko će biti prvi.
  Program je počeo sa klincima u 10h, aquatlon, sprint, triatlon ta svakogar, supersprint, štafete i trajao do 13h kad je startao olimpijski. Plivajući dio se malo odužil, bliže je bilo 2km nego 1,5km. Uostalom, nismo ni htjeli izaći iz tople vode, na hladnoću. Na bicu je bilo gadno, pothlađen, križa su me počela mučiti. Poslije tri kruga  noge nisam čutil. Srećom kiša je počela jenjavati, a u petom krugu stala. U 6 i 7 malo se temperatura digla. Pustio sam Carella da bude ispred mene, ne treba ludovati, bitno mi je bilo samo  završiti trku. Vozio sam ziheraški a da imam limit. U tranziciji sam ušao sa 6 min zaostatka iza Carelle. Trk, tri kruga po 3,3 km. Vintericu sam fiksirao u pojasu, oko vrata i ruku da konačno ugrijem tijelo. U prvom krugu sam smanjio razliku na 3 min. U drugom sam stigao Carela, a u trećem sam ga prestigao /6 min/. I ne samo njega, nego još četvoricu. Na okrepi sam uzeo jednu pivu Međimurski lepi dečki i naredil sam godišta 1975, 82, 84- Kranjc, njega sam prošao 100 m do cilja a Valentinčića /73/ pred ciljem. Dr Carella malo izvan limita, ali svaka čast trudio se, dao je sve od sebe. Bio je iscrpljen poslije trka, došao do mene pozdravio se i rekao da se vidimo na proglašenju AATC u Udinama. Pošteno je osvojio drugo mjesto, naš omjer 1:13.
   Nije ostao ni na pasti ni proglašenju. Slike, na postolju dva prezimenjaka iz HSV-a.   

Zadnja izmjena ( Srijeda, 05 SEPTEMBER 2018 04:43 )