Pogrešio sam, isprika za pogrešno prezime. Štajner Karlo je kroatizirao svoje prezime. Autor 7000 dana u Sibiru, teška činjenična knjiga. Za koju je dobio "Goranovu" nagradu 1972 a uručio mu je nitko drugi nego, poluvaraždinec Gustl Krklec. Najljepši dio su zadnje stranice knjige, lišene umjetničkog dojma ali životne i danas. Kako neljudi odlučuju surovo o ljudskoj sudbini. Rehabilitiran od Vrhovnog suda SSSR-a. Rješenje za šefa policije u Moskvi papir za obrisati... i dobio izgon. Kad je nazvao u zadnjim minutama Centralni komitet, imao je sreću sa tajnicom. Tajnica ga uputila na šefa policije M. Rekao da je bio kod njega i sve pokušao. Tada je tajnica izrekla spasonosne riječi. Idite natrag k njemu, kad dođete biće sve riješeno. Vratio sa natrag dočekala ga nasmiješena tajnica poluboga a ovaj ga još ljepše primio. Dobio je dozvolu da ostane u M. A za vize sebe i žene trebao je razgovarati sa visokim funkcionarom CK KPSS, htjeli su da ostanu pod svaku cijenu. Knjigu sam čitao prije 40 godina, prvo je on krenuo u Hrvatsku. U Beču ga je od gladi spasila prostitutka, žena je naknadno došla. Čini mi se da je imao sina koji je ostao u SSSR-u.
I ja sam imao sreću sa tajnicom, koja je bila znalac, psiholog, nadasve profesinalac starog kova iz doba Jugoslavije a ne ove danas razbahaćene i nekulturne. 
  Događaj se odvija za vrijeme naše 3 Vlade /F.Gregurić/, Ministarstvo trgovine. Imao sam uvoz elektroda iz Jesenica, trebalo je banalno rješeje o odobrenju uvoza. Treba napomenuti da za vrijeme pokolja u Borovom naselju /91/ iz Savezne direkcije Beograd ista dozvola došla je za 3 dana po zahtjevu. Ja sam čekao 10 dana od dipl.stroj. Miljenka Babića /lik koji se selio iz ministarstva do H. gosp. komore. U tih 10 dana ide ležarina, trošak koji ne možeš pokriti maržom.
Kad sam ga nazvao kad će to odobrenje pitao me za vrećicu graha. Ne mogu napisati što sam sve izrekao. Nazvao sam broj ministra, javila se tajnica i zasipao sam sve argumentima i rekao da dolazim u Vlašku u 9 za 1 sat. Ako će me na putu zaustavljati policija da ću ih sve dostaviti u Vlašku. Tada sam vozio srebrnu pticu automatik 300D, težak 2 tone, imao je šasiju.
  Trebalo mi je manje od 1 sata, zaštitar me pitao samo za ime, svi su me čekali. Dočekao me je zamjenik ministra, Zlatko Gledec. Prvo sam zamolio da vidim Babića, rekao je da je na godišnjem ??? a razgovarali smo tel. u 8. Prešao sam preko te laži ali sam rekao sav iznerviran da mi daju papir i pisaći stroj da ću sam napisati odobrenje a oni neka samo udare žig. Gledec me zamolio da se smirim, da odem popiti kavu i kad se vratim da će me rješenje čekati. 
   A što se tiče Propusnice na e-mail sam im poslao novu poruku dobro jutro ili laka noć, ujedno sam poslao predmet predsedniku, prepoštovan, ministru gospodarstva i gradonačelniku Č. Iz ministarsva uprave se e-mail vratio jer imaju pogrešnu adresu, ha, ha, ha.
Ipak se Netko /možda ured predsjednika, nema sad previše posla/ / potrudio pa trknuo toga koji spava zimski san, da i u nedjelju radi.
   Danas u 14 i 12 javio se nepoznati i nepotpisani ali bez obrazloženja zašto nemam e-propusnicu. 
Pa gdje pronalaze takve osobe, nepismene i bez kulture/ bačen novac za team building, to se se inače ponese iz kuće-kućni odgoj/ kao da ja sam s njima pasao koze. 
Ta sveznajuća božanstva nemaju uopće dojam da su oni plaćeni da rade posao za koji su plaćeni od nas poreznih obveznika.
U Austriji ili Njemačkoj letjeli bi sa posla i nikad ne bi mogli više raditi u bilo kojoj adminstraciji državnoj ili lokaknoj.
  U Hrvatskoj su bogovi jer su udarači pečata. Poslati ih odmah kopati ručno kanale, da konačno zarade neku kunu od koje će plaćati porez.

Zadnja izmjena ( Nedjelja, 05 APRIL 2020 18:52 )