Kronologija mi je pogrešna kao i političarima rješavanje problematike u gospodarstva. Dan sam počeo lošim popodnevnim vijestima da bi završio dobrim jutarnjim.  
  Jedva sam dočekao da svane nedjeljno jutro.  https://www.youtube.com/watch?v=vx2u5uUu3DE
Kupim kruh i to partizanski /kalnički od Mlinara/ i pravac bazni kamp.
     Parkiram plavu ticu. Odmah naletim u šumi na đurđice, koje cvatu baš na Jurjevo. Jurjevače i smrčaka nema. Krpelja pak ima i za gulaš. U šumi je suho ko barut. Problem se je kretati, staneš na suho lišće i možeš se skijati. Jedva sam došao do kampa jer treba proći sedam gora i dola /izvrstan trening za kvadricepse/ pa je par puta bio direktan prijenos Milke Babović, bez šljokica. Tulup i aksl, sa padom. Doručak, po samoupravnom dogovoru, grejp+ tri guca voćne rakije, Darovao mi ju moj bivši vozać iz GK  Međimurje. Alkoholne pare zatuku svaku poznatu i nepoznatu neman.
  Šumom je vladala tišina koja se čuje. Remeti ju moje kretanje i lupa djetlića, na bukvi. Traži hranu na samom vrhu zaražene bukve pune bukove gube. Kamp me je dočekao kako sam ga ostavio prošle godine 18.10. Grobna tišina. Ubrzo se čuje pucketanje vatrice za par kobasa i kilu pilećih prsa. 
 Dok je vatra dosezala svoju jarost da ostane samo žar, obiđem šumu da snimim stanje. Spazim na sjevernoj međi, netko je označio među za samo 2 metra u svoju korist. Prisjeo mi je dolazak, počeo sam divljati. Ljutnja je brzo došla i još brže prošla, bez psovke. Vratio sam se da si pripremim ručak. Meso je spomenuto, prilog paradajz, namaz sir sa hrenom, ajvar i senf. Taman sam uzeo zalet i krešem piletinu, kad čujem glasove sa gornje strane šume. Idila je kratko trajala. Kako je konfiguracija šume malo obla, nisam ih mogao vidjeti. Ubrzo na dvadesetak metara pojave se vlasnici glasova-četvorica. Jedan zaželi dobar dan. Ja, bokdaj. Počeo je propitivati da li čistim šumu. Ne prilaze ali je isti počeo i dalje propitivati. Čutim. Oni se okrenuli i vraćaju se prema vrhu brda. Mrzim kad me se smeta kad jedem i psa se pusti da u miru jede. Pa ne može to tako, pustim ja jelo, pračkalicu u džep i pojurim uzbrdo za njima. Oni prešli 5 metara ja 50. Kad sam ih stigao oni ko pilići kad se sjuri kobac među njih. Bili su raštrkani a nelagoda je sjekla zrak. Imao sam dojam da bi rado dali petama vjetra. Mirnim glasom pitam u čemu je problem, stoje u mojoj šumi. Javi se onaj koji je pozdravio i ja prepoznam u njemu mog sjevernog susjeda. Sad već režeći pitam ko je označavao među. Od pamtivijeka je pravilo, ako se želi utvrditi međa, onda se pozove međaš. Da skratim priču, razgovor nije bio ugodan naroda slovinskog /franjevac Andrija Kačić-kip Mesnička-Rendić/. Susjed mi je došao ko naručen, kakva koincidencija. Pa smo utvrdili po mojem kako treba biti međa. U opremi uvijek imam sjekiru  i međa je bila utanačena da budem ja zadovoljan. 
  Nije lijepo na svetu nedjelju, u mislima sam ih otpratio, idite s vragom.
Nastavio sam u samoći uživati iužinat. Pola sam pečenja spakirao u svoju torbicu, zalio sam ga sa B2, B6 i B12 a pola je krenulo doma. Krenem domu, uslikam polje đurđica. U blizini naletim na kaljužu od divljih svinja. Ups, oprez, sad imaju mlade i smrtno su opasne. Kod izvorišta potoka Plitvice bijeli glog, mlade listove Irci koriste kao sir za sendvič sa kruhom. Ja sam ih žvakao bez kruha. A onda mi se ispunila želja. Nije bilo mukača, zmijica ali u čistoj vodi ima školjaka i jestivih zelenih žaba. Poslije 40 godina opet sretnem  zelembača, mladunca. Iz porodice velikih. Naraste do 40 cm. Tijelo zeleno, rep prelazi iz zelenog u smeđi a ispod glave je plavi. Ima strahoviti brzi rad nogu, trči po vodi.
Još mi se jedne želja ispunila, 20 metara do auta iskočila mama srna iz gustiša u cik caku odskakutala od mene, zavaranje lovca. Nisam taj. Lane ostane u skrovištu. Dvije zadnje fotke potvrđuju da je to nekad bilo dno Panonskog mora, stijena od kamenca i u sebi ima okamenjene školjke. Na istom mjestu morske i riječne školjke.