11. Cross utrka Bedenec 2022
Kako sam najavio. Kaznu treba odraditi ali da i iskoristim poziv Stjepana Petka na trku. Subota 15.10. Krenem sa plavom pticom i praznom ambalažom, prvo po vodu. Pa onda preko Ivanca na drugi brijeg do Bedenca. Za kaznu sam mogao birati trku 6 i 12 km. Obje teško brdovite. Mogao sam i na 1 vatrogasnu trku, tu me je čekala ukupna medalja za sezonu. Trebao sam samo prohodati 6 km. No, odabrao sam 12 km. Rado bi ja na dvije trke ali sv. Antun Padovanski nije mi uslišio moju molbu kad sam stajao ispred njegove crkve u Padovi da mi podari bilokaciju.
Zanimljivo pitanje, da li bi bio sebičan i zloupotrebio tu sposobnost ili bi bila svrhovita. Pomislih na političare, plaćamo ih, radimo za njih a oni nas još pljačkaju.
I startamo mi svi zajedno u brijeg, uz pucanj topa iz Kamenice- Glasna kubura. Trčim, znojim se. I onda me iz akcije prebaci lijeva polutka mozga u desnu. Poznato je da se sva sranja događaju baš u desnoj polutki. Lijeva je za intelektualni rad, računske probleme, šah… I tako se ja znojim i upadnem u crnu rupu razmjene poruka N. Raspudića i HDZ-a. Oni njemu da je ruski igrač a on da se je Plenković na konferenciji znojio, što bi ono rekli Hercegovci k’o krme pred klanje. Oni pa njega nazvali Raspušenko.
Dno dna, primitivizma. Znojim se, ide mi dobro iako sam najstariji i nisam zadnji. Iza mene ima pionira. Uđem u cilj i naletim na poštovanog Štefa Petka, glavnog organizatora cijelog događanja. Pao je foto session. Jer je Štef triatlonac i to iz vremena kad su mnogi mislili da je triatlon nova vrsta pizze. I tako smo evocirali 1989 godinu kad su dva Štefa, drugi je Dubovečak, nabacili bicikle /Rog 5 brzina-ja ga čak imam/ na fićo i pravac Celje na olimpijski triatlon. Ja sam bio malo ranije na Bledu neutvrđene godine 1978 ili 80.
Nastavili smo druženje uz pomoć domaćih delicija. Sa pečenim kestenom pucancem i moštom rezencem. To je bilo predjelo do šalate od krumpira sa crnim uljem i domaćom kobasicom. Prije proglašenja prigodni dar za najstarijeg, umjetnička vura sa prikazom Kamenice. I onda proglašenje do mene zadnjeg za medalju.Od 51 trkača zauzeo sam 47 mjesto i to 6:30 za km. Izvrsno brdsko vrijeme. Znam i zašto. U Svetoj zemlji kažu da je u zraku 0,5% maligana. Kad sam projurio kraj jedne vikendice opijajući búke vina širio se iz podruma. Poslije proglašenja, tombola, sretna ruka, dobio bakrorez-grad Čakovec. Pridružio se bakrenim tanjurima kupljenim u Kujundžiluku na Baščaršiji.