Dizel
Dizel. Gorivo koje je po našoj kliki postalo sofitički proizvod. Vrag je šalu zel, rekli bi kajkavci. Mi nemamo državnike kao Norveška, koji su resurse, naftu i plin ugradili u socijalu u živom radu. U minulom radu pune penzijske Fondove i za pokoljenja koja dolaze. Kod nas trpaju u svoje đepove kao privatni profit i mega extraprofit. Osigurali su se u deseto koljeno. A drže nam sofitičke govore iz uvjerenja Protagore.
Ako se vratim u 1973, barel 3$. Pokriveni su svi proizvodni troškovi. Tako je ostalo do danas. Što se promijenilo. Trgovački zanos a posebno geopolitika, ratovi, prirodne katastrofe…. Dizel. Manji je trošak proizvodnje pa je jeftiniji od benzina. Međutim on pogoni 70% strojeva pa sad imamo skuplji dizel od benzina. Od 2019 na 2020 počeo je biti skuplji 0d benzina. Cijene oko 8 kuna.
Sad smo dovedeni pred zid a klika se hvali kako nas spašava: Sve na teret benzinaša koji će propasti. Biće zanimljivo kakvu će umotvorinu imati Ustavni sud.
Činjenica, da je Hannibal ante portas. Kome da se građani uteknu. Ufati se na Sveti Uficij. Ili kako je Nikola Zrinski 7 rujna 1566 zadnjim braniteljima rekao prije nego su jurnuli iz Sigeta u smrt. Budite junaci, pomoći nam nema jer je Bog visoko a car /Brisel/ daleko.
Klika je prodala naftu /jeftino ?/ onima koje je Zrinski branio. Zatvorili su Sisak, nema ga a Rijeka baš sad nakon cijelog čekanja desetljeća u rekonstrukciju. Dizel ćemo kupovati /veoma skupo ako će ga i biti/ od onih koji je branio Zrinski. Čak su ga posvojili i prozvali Zrínyi Miklós u Budimpešti u Ulici sveti Ivan a vodi na Margaretin most.