Realnost. Moralni, financijski, funkcionalni bankrot

    Financijski. Novaca nema. Svi Ga traže a nema ga, samo premijer priča o nekim milijardama već mjesecima. A ono što daje EU htio je kanalizirati u javna državna poduzeća pa mu je EU udarila packu da je to pomoć i za privatna poduzeća. Mnogi su propali a do 01.04. kad ističe moratorij na lizing još će ih više. Sve države u EU su svoje spasile, samo naša neće. Jer smo turistička zemlja. Premijer se bavi sa “ministarskom” šumom. Gdje se kadrovira. Čak tvrdi da o Tomi gubernatoru Slavonije ništa ne zna. Čudno, inače sve zna. Pa sve se zna još od Sanadera. Zna se kad je dobio cipelu iz Sabora o preko noći postao savjetnik u Odašiljačima i vezama.

Prije par dana lapidarno ministar Marić priča o zamjeni kredita i obveznica. Pohvalio se kako je bilo uspješno. Da su se investitori polomili za njima ?? Slušam i hvalim Boga. Čekam da kaže uvjete. Drugi dan ima konferenciju premijer i on se hvalio sa tim obveznicama i pridodao da su uštedjeli 400 milijuna na godinu. 
 Ništa o kamati. Pa dobro jel je to 3 ili 1,5% ako Italija koja je veća dubioza od Grčke uzima kredite sa minus kamatom.
Funkcija države. Samo jedan segment. Htjeli bi da vode državu a nisu u stanju organizirati banalnu listu za cijepljenje. Hvalili se portalom države da se može prijaviti. Ispalo je da se sada cijepe zdravi od 50 godina a da sa 80 godina/ bolesni/ kod liječnika opće prakse još nisu. Od masovnog cijepljenja ispalo masovno prekoredno cijepljenje.
  Uporno su nas bombardirali da su sve učinili oko cjepiva. Kažu da su rezervirali dovoljno. Posebno Astru. Dakle nisu rezervirali nego platili. A to je velika razlika. Obrazovani ljudi a pričaju gluposti i manipuliraju. Ako je Astra/ na stranu što ima problema- embolija/ plaćena a ne isporučuje, zašto takvo bledunjavo ponašanje. Nijednom da se spomene da je netko nazvao u Astru i prozvao ih da su lopovi, da vrate pare, da poštuju ugovor ako ga uopće ima.
 Logično se nameće pitanje. Ako se ne usudiš zucnuti da li si uzeo proviziju. Ili si nesposoban.
Jednom sam napisao da površina pokazuje dubinu. Tu nema logike. Kao drveno željezo. Nažalost ima. Moral. Na površini, dakle javno, sve pršti od morala. Kriminalci i lupeži svake vrste samo da nisu sveci. Dubina je veoma mutna. Jučer je dobrano zamućeno iz susjedne države. Iako se to sve znalo. Prije par godina institucije/ tajne/ su dale priopćenje da neki suci nisu suci. Ništa. Pričalo se. Ništa. U Saboru je zastupnik Grmoja prozvao jednog suca Kesa. Ništa. Sad su izašli navodno dokazi. Stikovi i snimke kod institucija od 10 mjeseca 2020?. Koja će biti dubina. Možda ništa. Takve individue se stavlja na položaj jer sa njima politika može upravljati.
   U čemu je problem. Jednom sudac zauvijek sudac. Nema reizbora i pjevaj ne može nam niko ništa. Jučer je ta pjesmica posebno apostrofirana. Problem je i u dubini. Prije neki dan za krađu majice /90 kuna/ u Lidlu, 6 mjeseci zatvora. Za desetak milijuna kn, guliš krumpire ili mijenjaš pelene u staračkom domu. Dubinske teškaške ribe su nevidljive. Vidljive su kad dođe i temelj države u pitanje / a onda je najčešće kasno/ kao na primjer Agrokorpa. Ili neki koji je umriježeni sa svim strukturama i institucijama. Kao jučerašnji monolog.  A primjer “by the book” po naški je slučaj otišlog i njegovih tri stana. USKOK stavi plombu na njih a “društvo” piše optužnicu samo 2 godine. Plomba padne,  pajdo iz susjedne države proda stanove. Nema stanova nema lovice. Država u bankrotu i to mirno vladajući gledaju. I svi ćute. I zadovoljni. Zaključak, svaki je nešto dobio. Ili su retardirani pa ne znaju što treba raditi.
Naša dubina je realnost. 
Opasna Realnost našeg društva iz jučerašnjem monologu. 
Da nevini moraju dati mito.