Til Ojlenšpigel se vraća kući

Teški snovi,ratnički,ali odmor lavovski. Spreman sam za duel,sa raznim likovima i njihovim vještinama.
Nadam se da sam dosta naučio od svih onih povijesnih veličina koje sam spominjao,a najviše sam naučio od jednog ruskog ironmana. On se sam tako prozvao iako nikada nije bio ni na jednoj trci,jer ih onda nije ni bilo. Ujedno ću testirati svog misaonog partnera,a spominjem ga u vicu o dva penzionera,a radi se o bolesti koja ništa ne boli,ustvari to je vic o meni.
Sad imam bolji vic,dođe mi prijatelj u posjetu,kao dobar domaćin,zamolim ženu:draga,molim te donesi nam nešto za popiti,dugo se nisam vidio sa prijateljem. Donese ona piće,a ja opet molba,srce budi ljubazna pa nam skuhaj kavu,dođe i kava,a ja:ljepotice moja daj nam sada i nešto da ubacimo pod zub. Ode žena a prijatelj mi kaže,pa ti si oko četrdeset godina u braku a još uvijek se tako lijepo ophodiš sa ženom. A moram kad joj se ne mogu sjetiti imena.
Najrađe bih ostao na tom bojnom polju,ali posao zove,pregovori za ulazak u EU. Moram ih odgoditi barem do 2007/jedan mudrac je tu godinu zacrtao,pa je bila 2010,2011 a sad se potvđuje 2013/. Mislim da će biti ipak biti 2015,za dobro velike večine stanovništva.
Spakirao se i krenuo prema Brislu, u mislima sam na sve pale borce,za tuđe ideje i prohtjeve. Žao mi je što nisam posjetio Maginot liniju /godina smrti mu je sad kad pišem 07 01 1932/,strategija ideje bez strategije. I tako su Njemačke snage ušle u Francuske kroz Belgiju.
Do Brisla mi je nekih 15 km ko do Čakovca,na periferiji ću se dotjerati,carinski terminal,čeka me sivi ancug,roza košulja i crvena kravata/najčešće me kopira Jean Claud Killy/ a tu je 500 l mošta rezanca i 200 kg kostanja pucanca,ako uspiju pregovori častim domaćine,domaćim delicijama.
Uredno se dotjeram,brijanje i izbrijavanje,skok na bic i pravac Rue de la Loi/Wetstraat/ 200.sreća me poslužila,vrijeme je bilo super,za dva dana najava je-monsunske kiše. Izgledom kao poslovnjak,prošao sam prvu kontrolu,zapeo sam na kontroli na samom ulazu,bic nije bio problem. Dvojica u uniformi gledali su me kao nezaiteresirano,zamolio sam ih da me odvedu kod g. Barrosa. Jedan je i dalje gledao kroz mene ali drugi je postao naporan. Imate zakazano,nemam,pa kako vi mislite do prezidenta,pa lijepo,nisam se smio najaviti da moji neznaju pa sam ja došao inkognito. Sad im nije bilo ništa jasno,ko sam,dokumenti,dajem pasoš. Naporni pogleda u njega,zamalo mu ispao iz ruke,uspio je procjediti,pa vi ste našijenac.      
E tu,pomislim,počinje dijalektika.
Našijenac,prozbori naški,kod mene doma bi rekli,lacman, iz Bosne,otvori pasoš i nevjeruje sam sebi kad pročita prezime i da sam rođen u Ljutom Docu. Ma nemere to biti,ba. Može,isto kako će Hrvatska ući u EU a onda će se ta tvorevina raspasti.  Ova izjava je bila kap koja prelila poslovično strpljenje dvojca. Naš je preveo partneru ono što smo mi na kreštavom domaćem jeziku divanili. Po njihovim pogledima sam svatio da misle je to neka zezancija,normalno kad u posjetu dolaze samo napuhnuti i bahati likovi,koji misli da je sa njima počeo ovaj svijet,a ne da netko benevolentno razgovara.
Izgleda da su ova dvojica posumnjala da je to skrivena kamera,to je u EU kao dobar dan,poznato je kako se mnogi krevelje pred kraljevskom gardom u Londonu.
Preduhitrio sam ih i kažem da sam došao ozbiljnim poslom,a kakvim,pa neću valjda nekom portiru reći što trebam reći Barrosu,zaoštrim dijalog.
Dobro su bili istrenirani,još nisam dovršio misao,kad naš drekne da nema ulaza a drugi lagano nasloni ruku na pištolj. U redu,neće mi splasnuti entuzijazam,ako mi nećete prostrti red carpet i ispaliti 12 plutona,idem onda pred zgradu OTAN-a i tamo ću kampirati.
E ovo je bilo previše,sad nisu znali jel sam pravi ili sam šutnuti u glavu. Prvi puta drugi prozbori,inaće rmpalija,u momentu sam dobio kompleks manje vrijednosti kad mi se približio,ima oko 2m a ja samo
1,81. Pa tamo će vas police pokupiti,pa naravno,tako ću najbrže do svog cilja,kad novinari nanjuše žutilo i zašto sam ja došao u Brisel,prije nego preko vas. Obojica se pogledaju u čudu,ne ko u crtiću. Da ih smirim,kažem da koristim foru od jednog našeg bivšeg predsjednika,koji je u jednom momentu bio direktor građevinske firme,a nije mu se više dalo direktovati pa je rspisao natječaj za sekretara firme,događaj je iz Yuge. Na raspisani natječaj on se javio,ali iz Općinskog komiteta dolazi paničan dopis da je ta osoba politički nepodobna,da je bila u zatvoru i stoga nemože biti sekretar. Sve je bilo poduzeto,samo ovi iz komiteta nisu znali da se obraćaju istoj osobi. Poslije je kružio vic o spomenutom,izbaciš ga na vrata a uđe ti na prozor. Eto zato sam ja tu,obojica su vidno napregnula vijuge i vidim u očima puno upitnika. Dok nisu došli k sebi,ja im predložim da me puste da obavim misiju,biće manje cirkusa a dometnem i belaja. Znam da im nije lako,ko i komisiji u New Yorku kad sam se htio zaposliti kao kvartovski policajac. Sve provjere sam uredno prošao/mali milion/ ali zapeo sam na testu inteligencije. Dođem na komisiju i počinje spika da im je žao da dobrog  copa neće imati u NY a obrazloženje je bilo da na testu nesmijem imati IQ veći od 120,to je rezervirano za inspektore. U kvartu netrebaju previše pametnu uniformu.
Stoga ja ovim mojima predložim da taj mini Gordijski čvor razmrsi njihov šef. Kao da im je bilo lakše,pa se naš lati telefona i nazove predpostavljenog,objasni da sam problematičan,kad su novine u pitanju ako nisam i uvezi s njima,prijetim OTAN-om. Kad je doznao od kud sam i kakvo mi je ime i prezime,zagalami da sam i ja čuo da je to neka zafrkancija,ali da će se spustiti da me osobno pogleda.
Kad se pojavio,bio je jako ljubazan,ali u njemu sve kipjelo,jer sam ga zamolio da me odvede do Barrosa. I on počinje istu priču,kud bi to EU krenula da svaki nadobudni iz pristupne države zaželi takav prijem bez poziva,da će on prenijeti prezidentu sve moje želje. Hvala netreba osobno ću mu reči,nije mu drago,pregledali me i pozove me u zgradu,uspinjemo se stepenicama i kaže mi da će me predati petom tajniku Treće uprave. Dijalektiku sam preskočio,počinje psihijatrija.
Moj zlovoljnji vodić na prvom odmorištu dade pasoš nekom civilu/kontrola/ a on me povede ubrzanim korakom /pripreme za zimsku ligu ?/do trećeg kata.
Stignemo pred prostoriju u koju me uvede i zamoli me da pričekam navedog tajnika i da se smjestim u neku drvenu stolicu sa metalnim osloncima za ruke. Zatvaranjem vratiju klikom,jasno mi je bilo da sada nemogu izaći iz te sobe,nehajno sam ju samo jednom zaokružio pogledom,da,soba za plakanje. Lažno ogledalo-špigel bi rekli po domaćem,primjetio sam da nema utičnice i prekidaća za struju,iako je nasuprot moje stolice bio maleni stol sa monitorom i tipkovnicom,sve žice idu kroz nogu stola,plafonjera je bila upaljena,prozora nema. Sjednem i lagano želim pomaknuti stolac,fiksiran,znači bit će neki poligraf,na metalnim osloncima će čitati moje trenutno stanje. Na zidovima neki predmeti bez veze,tu su vjerojatno smjestili mini kamere. E kad je tako,sad mi je jasno zbog čega je moj vodič jurio uz stepenice,umirim broj otkucaja,obično mi je između 40 i 42 kad nisam uzbuđen,prihvaćam igru.
Uz malu nelagodu,prisjetio sam tamo neke 1973 kad sam bio u sličnoj prostoriji. Šestinki Dol,kad smo trojica regruta došli u posjetu našem jednom pajdašu koji je završio potpuno zdrav što se tiče psihe među luđacima. Vjerojatno je od stresa imao napad sličan padavici,pa su ga poslije promatranja poslali u ladaru uz izjave nas očevidaca,a proglasili su nas lažnima,kao da za tri vojske da se možemo dogovoriti kako ćemo JNA prevariti. A stres se lako mogao pokupiti,pored uobičajenog drila koji je bio na Plesu bili smo posuđena Vojna pošta,komanda nam je bila u Kovinu kraj Pančeva. Od 3000 vojnika mi smo imali specijalnu obuku a najgore od svega je bilo jutarnje buđenje. Čak u Legiji stranaca,dežurni budi u 4 i 45 hodajući po vojarni sa fučkom a mi smo imali odabrane bolesne kaplare koji su ulazili u sobu za spavanje,dva puta je palio svjetlo a onda zaurlao:slušaj vamooo,diž seeeee. Istog trenutka trebali smo izletjeti iz postelje i stati mirno uz njega,ali to smo morali nogama dotaknuti parket kao jedan. Obično je neko kasnio,pa je sljedila komanda:ostav,natrag u postelju a kaplar je opet vježbao glas za opernu dionicu. I to je moglo trajati u nedogled,ponekad je bila kazna,sami smo morali isprevrtata postelju,složiti ga za pregled,obući se,biti obrijani i postrojiti se pred zgradom sve za pet minuta. Jasna u tom vremenu samo si se mogao obrijati na suho,pa smo kod postrojavanja bili zabavište ostaloj vojsci. Baš mi sada fali brijanje na suho. U sobi nas je bilo 30 i postelje su bile na kat,razmak postelja na lakat,bez grijanja zimi,pa ko izdrži taj je muško,bebice su slali u neke druge VES-ove.
Eto taj naš nesretnik iz ovakvog okruženja u još gore ,među šutnute. U posjetu smo mu tek išli za mjesec dana,kad smo položili zakletvu. Dolaskom javili se dežurnom i uveli nas u prostoriju,sličnu u kojoj sada sjedim. Pozvali da ga vidimo,nije baš bio u formi i rekao da ga uništava ustanova,savjetovao sam mu da se mora uklopiti,po modelu,ako si među vucima,zavijaj kao vuk,a to znači napravi nered među svojima. Miniraj postelju,skrivaj čarape,smrdljive čarape stavljaj na jastuke i ostale svinjarije,noć je tvoje doba. U trenutku dok smo mi razgovarali,začuje se galama,šta,došli su mu u posjetu,donijeli mu drogu,pred nama se pojavio pukovnik u uniformi sa bijelom kutom izobličenog lica vičući:van,van. Taj lik baš je pristajao toj bolnici-ludari. Kad smo izašli,izbačeni,vanjski svijet postao je lijep.
A što tu sad ja radim,šta mi je to trebalo,biće li to od kakve koristi? Hitno moram ovo privesti kraju. Sad kad sam se umirio zaigrajmo igru,vitalne funkcije tijela su na minimumu,ako čovjek troši 50 kcal na sat u mirovanju,sad ću trošiti samo 5. Ostavio sam tijelo a duhom sam se objesio na strop i gledam sebe sa visine kako sjedim u toj neudobnoj stolici. da vidim ko će prije popustiti,ja ili promatraći,dobro bi mi sada došla  stolica-klečalica,malo da se pohvalim,naš proizvod,ergonomska stolica za ravnanje kičme. Neka sad trpim kad sam sam sebe doveo na streljanju.
Opservacija  je trajala nekih deset minuta,kratko su izdržali a ja se smjestio natrag na stolicu.
U prostoriju uđe pristala momčina,uglađenog ponašanja i osmijehom,samo čekam pitanje,pa gdje si mi ti.
Vidim ja,počinje on,da ste vi spremni,sad ja ulećem-uvijek,kad treba nespavam danima. Ma nemojte,da to sam pokupio na vojnim vježbama. Koje vježbe,pa to da sam danima razvozio vojsku za vrijeme Yuge i da sam umor poništio sa 7 minuta spavanja. Čudan pogled u mene,pa onda u ekran. Na to čuđenje dodam da znam da sam na “vručoj” stolici i da ću govoriti istinu i samo istinu,znam da vi vidite odma moje reakcije na vaše pitanje. Dobro,a što ste vozili,sve što je na kotačima. E pa i avion je na kotačima,točno,vozio sam Sabre,donaciju USA iliti varijanta MIG 15 a to su bile vjerne kopije mlaznog aviona kojim je Hitler trebao zagospodariti zrakom ali je sve bilo kasno. Aha,i to bi bila isto istina,pa za uvod u vašu kontrolu dovoljno istine,mogu dopuniti da su u korejskom ratu kad su Ameri stigli do granice Kine,Kinezi dali pješaštvo a Rusi MIG-ove,pa su svi zapanjeno gledali iste modele avione kako se tuku u zraku.
Dobro,vratimo se mi općim podacima,može. Dakle vi ste Hrvat iz BH,točno,zovete se Til Ojlenšpigel,točno. Moram biti iskren,veoma čudno se zovete,prije bi bili Belgijanac,nego….imate pravo,prije nego tamo neko sa Balkana,pa sam od trenutka polaska izazivao kontraverze. U međuvremenu smo vas provjerili i sve štima. Znam.ne bi dolazio u Brukseles praviti cirkus. Za ime je kriva moja baba iz Ljutog Doca,no kad sam rekao da ću biti iskren ja sam u stvari i kažem svoje pravo ime. To je bio trenutak kad je tajnik/peti/ imao pogled ovce u goblen,da razbijemo dosadni i komorno mirni razgovor. Senzacija u prostoriji ali senzacija ni tajniku ne silazi sa lica. Možete provjeriti,a znam da vaši već provjeravaju,a ako uguglate moj identitet brzo ćemo završiti a ja ću moći ispuniti misiju,zašto sam u Brislu. Polako ali vraća se moj tajnik k sebi,nije moguće da imate dva različita indetiteta. Kod nas je sve moguće,nestanu originalni bjanko pasoši,pa nikom ništa a možete postati Hrvat i dobiti pasoš a da i neznate gdje je ta Hrvatska i da nikad niste naučili ni jednu riječ hrvatski niti da ste u njoj bili. Imao sam dojam da sam mu tepih izmaknuo ispod njega.
Nezna još da sam varaždinec domovine sin,u mislima sam počeo kovati plan da što prije preskočim tajnika. Misli mi počne isti remetiti da je i to istina,pa kako želite da vas oslovljavam,pita me. Najbolje Ojlen-špigel,to mi je jako hercik i nadam se da ste se uvjerili da nisam podmenuti agent a ni terorista. Važno je da i vi prođete ispit,kažem ja,biti ćete šesti tajnik. Nema tog mjesta,znam,ali avizirati ćete savjetničko mjesto,a tako mlad. Mislite da sam i ja na provjeri,sigurno,svaki čovjek ima svoj Damoklov mač i svog harlekina iliti Ojlen-špigela. Ovo mi već liči na podmetanje,primjeti on,a da li znate da da preko mene možete u željenom u smjeru,znam zato i to želim skratiti provjere. Može i tako ali zašto se spomenuli Damakla,pa to je u vezi sa Ojlenšpigelom a on je vaš najpoznatiji harlekin. Da,a kakva je poveznica,harlekin i najpoznatiji mač. Mač je simbol vlasti i vi ju imate ali to je samo prividno,a ja u neku ruku ipak sam harlekin u Briselu,ljepše rečeno,ja sam vam nešto poput belgijske Vlade,koje nema a harlekini su oni koji se skoro godinu dana nemogu dogovoriti oko te propale Vlade. Da malo proširim priču,na toj legendi utvrdio sam da Wikipedija baš i nije vjerodostojna,daaa javi se tajnik, a Vladu je prećutao.   Istina je,da je Damaklo dočekao Dionizija sa jednog ratnog pohoda i pred cijelom svitom mu se kreveljio i podbadao ga. Vladar je bio slabe volje i najurio sve dvorjane i ostali su sami,Damaklo je bio spretan u svemu a posebno je bio nadaren pameću i bilo mu je jasno da mu sad glava može odletjeti. Dionizije mu spočitne da bi mu više poštovanje ne bi bilo naodmet. Kad su bili na samom onda se Damaklo obraćao vladaru kao ravnopravnom sebi i započeo-pa netrebaš se ljutiti,poznati si ratnik,imaš državu,koji te ne poštuju  oni te se plaše,imaš sve,imaš vlast nad svime i svima. Aha ,tu smo znači,zato si ti meni tako opak,pa odi samnom u moju spavaonicu, u nju nitko nije smio ući jer je Dionizije bio oprezan zbog neprijatelja. Ušli su u spavaonicu i Dionizije ponudi Damaklu da se zamijene,ti budi vladar a ja ću biti dvorska luda,osjeti luda zamku,no prije nego je odgovorio,Dionizije mu pokaže postelju u kojoj spava. U njoj ti se odmaram i spavam a to nije ni odmor ni spavanje,gleda harlekin u vladara,ništa ne razumije,kad mu ovaj pokaže na strop gdje visi na jednoj konjskoj struni mač. Od tog dana Damaklo je uvijek prvo pitao gazdu kakve je volje.
Tajnik će,poučno,da dometnem ja,ali toga nema u časnoj Wikipediji,zanimljivo on će,pa ima li još takvih nedostataka. Ima,kad sam proučavao turska osvajanja,prilično netočnosti i krivih podataka a najveća je kad sam ušao u intrigantno područje o Židovima. Gleda tajnik mene,pa pitam da nastavim ili će on,ne ne samo nastavite.
Poradi Židova Ramzes II postao je najpoznatiji faraon i to zbog Knjige izlaske kao suvremenik Mojsija a to nije mogao biti a daleko poznatiji je bio faraon Psuneses. Ramzesa su prozvali Velikim,što je i bio,kao ratnik i graditelj a najviše je bio poznat što je sa svih spomenika prebrisao imena prethodnika i stavio svoje po cijeloj dužini Nila i pokrao zlato od prijašnjih dinastija. Stoga na guglu ima oko 1 milion podataka a o Psunesesu samo 50. Bio je veći jer je bio svečenik pa postao faraon a pokopan je jedini u srebrnom kovčegu.
Metalurzi znaju što znači iskovati posmrtnu masku,vjernu u srebru,koji je krti metal,za razliku od zlata,koje je mekano i dade se iskovati da se kroz njega vidi. Po tome se vidi koliko je bio Psuneses moćan,jasno da je i on imao zlatnu masku na licu pa sve stavljeno u kovčeg od srebra i da je to sve pripremljeno za njegovog života. Bio je iz moćne familije.podatak da je imao dva brata,koji su isto bili svećenici. Psuneses je u svom životu nadmašio Ramzesa ll,time što mu je spasio grad Pi Ramzes koji je sagradio u delti Nila/tu se spominje deset pošasti koje je naručio Mojsije da kazni faraona što Židovima ne da slobodu/. Kompletan napušten gradi Psu je preselio u Tanis.
Dokaz da Mojsije nema veze sa Ramzesom fali mu nekih 200 g a pisac Knjige Izlaska nije spomenuo da je Mojsije bio vojskovođa da je imao svoje pretorijance koji u odlučujućim trenucima ulazili u borbu. Da su Židovi bili u ropstvu/Egipat/ i pod Ramzesom on bi to sve,koliko je bio vojno jak,na hrpicu i bacio u rijeku Nil.
Pa ako uključim Katekizam,pa i podatak da poznati general od Mojsija imao sa određenom ženom dva sina Izaija i Ezekijela,dvojica od četiri velikih biblijskoh proroka.
Tajniki izdahne i kaže dosta,a i meni je bilo dosta.
Znači,vi bi da razgovarate sa g.Barossom,ako je moguće rado i to samo na pet minuta. Može kaže tajnik ali njega nema u Brisela. Pa nisam duboko razočaran uz njega ima još 20 u komisiji,pa će netko htjeti me saslušati da prenesem neke važne informacije. Ajd da vas se riješim samo sada glasno izgovorite da ste došli dobrovoljno. Ja se okrenem prema ogledalu i sonornim glasom izdeklamiram:došao sam dobrovoljno i dao sam izjavu svojom voljom. Eto,digne se moj tajnik,primi me pod ruku,brava škljocne i ja sam na hodniku. Tajnik me pogleda u oči,postane odjednom opet frendli i zapita od kud mi neke vještine o policijskom poslu. Hm,duga priča,pa,možete to ukratko. Dobro dužan sam zbog mog cirkusiranja,objašnjenje. Upute sam dobio od jednog ironmana. Molim vas,opet ćete me zavitlavati,znam za vaše pisanije na stranici kluba. Je,čak i ja sam bio iznenađen,primjetim ja i nastavim.
Kako mi je pored strojarstva,područje zanimanja ekonomija a pruočavao sam je od grčkih mislilaca,Solon;Ksenofon,Platon i Aristotel,nisu oni samo filozofirali,bili su vojno povezani/Aleksandar Veliki i Aristotel/već su razmatrali i ekonomiju. Preskočiću 2400 g.i dolazim do Ironmana,odnosno do Staljina kako se sam nazvao-Čelični. Tajnik malo podigne obrve,a ja nastavim,da i ja sam bio iznenađen. Iz školskih klupa za njega se samo znalo po ll Svj. ratu,po gulazima i likvidacijama,međutim on se upetljao u jednu raspravu između profita i novo stvorene vrijednosti. Kad mu je bilo dosta po njemu isprazne teoreme,prekinuo je tu inspirativnu raspravu na Sverdlovksom institutu. Pa povodom te rasprave zanimalo me kakva je to osoba
privatno. Prilično slojevita i za objasniti teško objašnjiva
Moj dojam je da postoji mogućnost i to velika da je bio kao mali napastovan,pa ga je to u starijoj dobi pretvorilo u mostruma. Nevjerojatno je koliko ima čudnih slučajnosti u njegovom životopisu. Šefa mu šalju u zavarenom i zatvorenom putničkom vagonu iz Švicarske preko Finske u Rusiju,taj digne Oktobarsku revoluciju,uzme njega za pomočnika,koji je student bogoštovlja ali za razbibrigu pljačka banke. Dakle osobe za neku harlekinsku priču da obojica nisu pataloške ubice. Preskočim nevažan period,l Svj rat i dođemo do samrtne postelje druga šefa-Lenjina. Šef odlazi zaražen luesom,ali šalje svoju Nadeždu na Polit biro sa pismom u kojem traži da ga nasljedi Trocki. Potonji je bio obrazovan,osnivač Crvene Armije,a Staljin seoski bučkuriš. Ali,uvijek ima jedan ali,Staljin se pripremio,bio je nenadmašan spletkaroš. Nagovorio Zinovjeva i Kamenjeva da lijepim riječima u Polit birou daju njemu prednost pred Trockim. Zabilježeno je da je Staljin bio blijed ko zid kad se čitalo pismo,nu pažalosnaja,kak bi rekli Rusi,izbor je bio 13 naprama 12 za našeg junaka ironmana. Za zahvalnost što su mu omogučili da postani generalni sekretar obojicu je glasnogovornika skratio za glavu,pa je počeo Kirov,Rikov,Tuhačevski pa i Trocki itd. Vjerojatno je tu bilo zrnce netrpeljivosti prema Židovima/Trocki/ pa kad je uhvatio uzde konju,tj vlast,počeo si je umišljati da raspolaže parapsihološkim silama i od svoje desne ruke a neki su ga zvali čelično dupe-Molotova,isposlovao da taj ničim izazvan sam svoju Polinu pošalje na 5 godina u gulag/49-53/ da izgrađuje komunizam. Zabilježena su samo dva slučaja kad je Staljin dobio košaricu/lijepo rečeno/ i to od Broza,kad mu je pokazao figu,onda je Staljin poslao po svom ambasadoru vrečicu maka,a Broz je njemu uzvratio sa malom bočicom niške papričice. Ruski ironman je dobio napad bijesa i poslao Crvenu Armiju na granicu Mađarske i Yuge 1948.
Drugi slučaj je blaži i na osobnoj je ravni,ali uništio mu je samopouzdanje u njegove paranormalne sposobnosti. 
Događaj je iz tridestih,poznati iluzionista iz Poljske bježi pred prijetnjom zatvora u Rusiju. Obilazi Rusiju po malim mjestima gdje se održavaju vašarišta i od toga živi,međutim mreža NKVD-a je razgranata i ima nalog da sve što odstupa od normale prijavljuje. Tako selektiran izvještaj dolazi preko Berije,Staljinu. Ovaj se zainteresira za tog Poljaka i eto njega ubrzo u gostima kod napoznatijeg brka 20 stoljeća i njegove svite. Pa dragi moj vi ste taj,jesam i pobjegli ste iz Poljske,osjetio se dah smrti,jesam,poznat ste po nekim vještinama,prizna jer su ga u tome ulovili. Eto vama mogućnost da budete slobodan čovjek,ispunite dva zadatka ili gulag. Poljak se hvata za slamčicu i pristaje. Kako je bio pregledan Staljin je znao koliko ima novaca pa mu je rekao da za dva sata donese 5000 rubalja,velik novac. U pratnji dvojice agenata ode Poljak u hotel Moskva,zatraži račun od sobe i stim računom u banku,podigne lovicu i vrate se. Agenti nisu znali objasniti pa je Poljak objasnio da je na račun dodao dvije nule,hipnotizirao blagajnika i sad je tu. Dobro, a da taj zadatak vrijedi,Čelični mu sada naredi da vrati te rublje a da blagajnik nije svjestan da je napravio grešku. Vratili se u banku,blagajnik ga dočeka osmijeh i kaže da mu je usluzi,Poljak mu objasni da mu vraća novac i blagajnik se šlogira. Vratili se sva trojica i agenti potvrde da blagajnik nije imao pojma o prijevari. Vesela svita baš i nije bila vesela jer je Staljin nudio da se puno pije a to mu je bila posebna zabava jer pijan čovjek govori ono što trijezan prešuti,kad su se otrijeznili bili su u gulagu. Nije bio ni Staljin zadovoljan,pa kaže da ima još jedan test,naredio je da nitko iz zgrade ne može izaći koji nije rukovodioc i zamoli Poljaka da sad on izađe. Ode on iz prostorije,prođe deset minuta,svi se vrpolje,nelagoda raste,Poljaka nema. Prođe pola sata;Staljin hoda ljutito po prostoriji i na trenutak se zaustavi pred prozorom i učini mu se da sa druge strane ulice netko maše. Prepozna Poljaka,drekne straža dovedite ga. Jadnik opet pred mučiteljem,kako mu je to uspjelo. Pa kad sam izašao,pred svakim stražarom sam si umislio da sam Molotov.
Tajnik izdahne a i ja,nije bilo badava truda.
Zamoli me da sjednem i pričekam da ode dogovoriti prijem,njegovi koraci su zamirali,kad sa druge strane hodnika počinju mi se približavati nešto laganiji koraci. Okrenem glavu,noge mi se posjekle a ja zapanjeno gledam u osobu. Možda sanjam,što se to bijeli u gori zelenoj,jel su to bijeli čadori ili bijeli labudovi. Nabrzino se sabirem,pa jel je to meni netko podmetnuo i mičem iznenađenje sa lica. U tom trenutka ta osoba progovori: Hau du ju hau. Gledam ja nju /osobu/ i padne mi napamet savjet bake, da nijednu osobu netreba odbiti. Prisjetim se da sam se kao mlađi služio glupim frazama ala” dajne lipem zin zu cart vi nase leber ili vezuva le lev kom di foa mertri.” Tako ja to izdeklamiram na razoračenje te osobe da neće biti razgovora. U to,dok smo se mi gledali otvore se vrata i dolazi moj spasitelj,tajnik. Približivši se,obrati se meni da je sve dogovorio,govoreće na engleskom na zaprepaštenje prisutne osobe da ja ipak znam engleski. Onda se tajnik obrati osobi,vi još morate čekati,imao sam dojam da će od bijesa i jada udariti nogom o pod.
Mi krenemo a onda ja zamolim tajnika za uslugu,veoma rado ako mogu pomoći,možete,objasnim mu da imam tu u Brislu kestenj pucanca i mošta rezanca a kako sam ja svoju misiju obavio da napravimo feštu,no treba kestenje narezati,pa neka naša delegacija to obavi i tako nas od 2007 g uvjeravaju da samo što nismo članica EU. I ako je moguće to napraviti u parku Jibel. Tajnik se složi a ja sam morao obećati da osoba koja će me primiti da ju mogu spominjati samo imenom.
Odoh ja dogovoriti neulazak Hrvatske u Eulux.