Waterloo

Eh što je EU,malo sam skočio u Nizilend,tj u Maastricht most preko rijeke Kwai /Maas/,da uđem u jedan od 14 kafića,da navratim na kanabis,no 2005 zabranjeno je da se ta supstanca prodaje turistima iako bi ja morao proči sa aututohnim flamanskim imenom i prezimenom. Kad se spomene taj most preko rijeke,tu su donijeli onaj zariban kriterij o negativnom 3% BDP-a.
U Aachen došao po mraku,po mraku se i iskrao,što manji broj očiju da me vidi. Ostalo je sve intima.
10.11.2010 put me vodio kroz Maastricht/NL/pa u Belgiju,pa put prema Waterloo;Morne Plaine,1815,zadnja bitka niskog cara,velikog vojnog stratega. Do poprišta bitke nekih 130 km,grad veličine Varaždina,sve ravnica,divota,kako sam širok samo sam raskrilio ruke i bic je sam išao,to se zove pre-vjetrina. Nemam u opremi križno jedro,skratio bi distancu na pola. Sporedni putevi mi liče na Tour de France,a ulaz u Brisel biće kao na Champs Elysees. Vidim kako razdragan publika plješće što sam im konačno došao u posjetu. Bilo bi lijepo,ja si utvaran,kak bi rekao Čiro,time sam odagnao negativne misli o stanju u državi i ono što me sutra čeka u Europskoj komisiji i mazohistički šeks-pirijanski razgovori. Nema veze sa Šeksom,već sa dilemom Hamleta,život ili smrt. Sunce je izlazilo i bilo je drugačije nego kod nas,ali sam ga iskoristio i napravio sunčanu jogu. Potpuno sam se pripremio za sutrašnji dan izvjetrio glavu,ponovio sam dijalektiku za sutra,ubrzo se ukazao Waterloo,popunio zalihe ,procunjao gradom i otišao do Morne  Plaine-spomenik s lavom,u šumarku ispod lava,bivao je lav.
Zaspao sam ko malo dijete,kad sam namirio biciklistu i usnuo tešku bitku. Moja se pretvorila u onu iz 1815,bilo je dojmljivo,tutnje topovi,muškete se povremenu čuju izneđu topova,dopre i koji jauk,ali jasno u toj ratnoj kakofoniji čuje se škotska garda,marširaju uz zvuke gajda. Čak ih vidim,izranjaju iz barutnog dima i marširaju mirno i staloženo,kako koji padne pogođen,zamnjenjuje ga netko iz reda iza i opet je isti poredak i dalje marširaju. Na moje zaprepaštenje,ja sam u centru tog ratnog meteža,na konju,a zadatak mi je da kao jedini preživjeli sa izviđanja javim caru da ga iza jednog brda Welington čeka u zasjedi sa rezervom vojskom. Pojurim prema uzvisini gdje je car sa generalima,padnem sa konja i raportiram.Pravovremena informacija spasila je cara od Sv Helene. Probudim se,očito da je to bila poruka za današnji dan-Sv Martina.