Aachen

09.11.2010 imendan, očev i moj a ja razmontiran,da mi je znati ko je zamislio taj put.
Jučer sam stigao u grad pobratim Varaždina, Koblenz,nastalo čuđenje,jer nisam bio najavljen i domaćini su mi htjeli osigurati nastup na TV i ostale marketinške bedastoće. Naravno da sam se usprotivio,prvo sam bio umoran ko pas koji se vraća iz lova a drugo bio sam pod drugim imenom,pa mi nije trebala promocija a tu je i razlog puta.
Molbu su mi uslišali,no morao sam nešto obećati a to znači da će to biti ispunjeno.
Dobro sam se naspavao a pravi odmor će biti u Aachenu. Ujutro ispraćen sa ljepim željama i oprostio se sa domaćinima,jer ću se vraćati drugim putem sa novim Manom,kabina je proglašena kao hotel sa 4 *. Da produžim do Bielefeld /poslovni partner/to bi bilo iznenađenje. Ubrzo primjećujem da bic više ne sluša ko prvih dana,jer onaj ko okreće pedala je povremeno”kranken”. No jutarnja svežina daje mi djelić svježine,padam u EUforiju čim pomislim na Aachen.
Iz EUforije odlazim u slobodan duh. A to znači da odlutam u prošlost,što nije loše a mogu zalutati i u budućnost,ni to nije loše,loše je što sam zalutao u sadašnjosti i mučim sebe i bic.
Naime,ovo je previše za mene,sad se natežu oko te jadnice INA-e. Pa gdje su ti ljudi bili do sada,spavali zimski san u ljeti. Pa bili su valjda na radnim mjestima ili su se samo bavili triatlonom. Pa normalno je da INA ima koncesije u Siriji i to ne od jučer. Pa ima i u drugim državama,Egipat, 4 koncesije sa 21 bušotinom i to buše u Đavoljem vrtu,područje pod minama. Pa ima u Nigeriji,eh i ja ga napišem a treba pitati ko tam nema. Pa ima neka kčerka Crosco. Dionica INA,kad sam joj ja spomenuo cijenu,bila je po 1600 a danas je 3065. Rast će još,ustvari netreba rasti samo neka ima solidan prinos. 
Nego bitnije je da li se koncesije u Siriji prodala MOL-u ili ne i to je trebalo ići za 50% vrijednosti/radi se o 2009,pa je to možda nešto oko Podravke,ko bi to sve polovio,treba znati,a ko zna njemu dva a ko nezna njemu ništa.
Zanima me dali je INA imala zastupstvo u Houstonu i prodala ga Vanji Špiljaku,čudno je da AIPN baš imao konferenciju o nafti i plinu u ZGB. Vanja Špiljak,sin Mike.koji je bio predsjednik 1983 Yuge i smjenio Pavla Gažija,/ministar policije/jer je optužio mu sina za uvoz plinskih cijevi i da ima benz pumpe po Italiji. Istovremeno sin od Broza bio običan referent u Prvomajskoj.
Gdje sam ja tad bio da nisam kupio neke cijevi i bušeću garnituru,danas ne bih pitao pošto Varaždin zajedno sa javnim poduzećem PARKOVI nego pošto cijeli Houston.   
Mika Špiljak bio je i predsjednik sindikata Yuge a uzeo si za tajnika Vuka Draškovića. Naš cijenjeni Mika bio je po obrazovanju-postolar.
Vozim prema Aachenu i ispirem vodom nakupljeni osjećaj bljutavost. Gradu predivnog sjećanja na moju mladost,na dvije plave ljepotice,blizanke,koje su me propisno izvrtile u Medulinu 1972. Studirale su biologiju,tolike su mi prirasle srcu da sam uzeo za ženu prof i ing biologije ali iz Vžd. Kako smo mi bili još nekakva željezna zavjesa cure su donijele posebne bombone,pa neke tabletice i slično za zafrkanciju. Tako su nam u kampu za karate,poslije treninga podijelile te bombone. O čudesa li ujutro,kad smo se mi muški jedan drugome prestrašeno povjevaravali,svi smo ispišavali razne boje,plavo,zeleno,crveno,šok do neba,dok ih smijeh nije odao. A bilo je i stavljanje tabletice u cigaretu,pa jel ti pukla u facu ili si pušio a umjesto dima padao je snijeg. Poslije sam po te cirkusarije odlazio u Bad Radkersburg,dolazeći iz Radgone/eh,zlatna i srebrna penina/ uđe se lijevo u gradić,pa pored Spara,parkiralo se na korzu i išlo se dalje do kraja korza,lijevo je bio mali dučan a vodile su ga dvije sestre,bile su stare oko devedeset godina a dučan je bio kao iz filma Gospodar prstenova. Sve u njemu odisalo patinom,e tu sam kupovao te drangulije i jasno petarde. Točno nisam bio 30 godina u tom dučanu,ko zna da li još postoji, a zadnji put u Badu R bio sam prije otprilike 20 g kad sam išao riješiti staru štednju u Volks bank,tada je Hypo bank bila prčvarnica,manja od naših štedionica.
Rekao bih,sekunde idu sporo ali godine lete.
Moj otac bi rekao,leta,leta su tu a pameti ga ni.
Aachen,bez Karla Velikog ne bi bio poznat,u 8 st centar svijeta,temelje mu udarili Rimljani.   
To mi je druga poveznica kad se spominje taj grad. Imao je Velikog čovjeka koji je ratovao sve do Bizanta i Španjolske i udario je granicu na Drini,a nama je donio slobodu jer je rastrubio Avare. Porfirogonet u jednom svom djelu piše da su Avari nomadsko pleme na konjima a Slaveni su im vazali iako su brojčano jači,muški im služe za oranje umjesto stoke a s njihovim ženama spavaju.
Naletjeli su Avari na krivog i jednostavno nestali. Važnije od silnih pobjeda je društveni utjecaj na svoje podanike,radi se o prelasku iz 8 st u 9 st. Po njegovom biografu nema puno podataka kad je bio mlad a tvrdi da je bio visok i jake građe. Za građu mu vjerujem,no za visinu baš i ne,jer ljepše zvuči mali a Veliki Karlo,kao bio je visok sedam svojih stopala. Gledajući njegovo prijestolje u katedrali /obično isklesano u kamenu/po meni bio stvarno nizak,šest stepenica koje vode na prijestolje imaju prilično mali uspon. Dakle njegov utjecaj,bio je svemu napredan i nit vodilja svoje države,donio je važne odluke da se što više ljudi opismeni i obrazuje,tu je dao prioritet kleru koji su to mogli najlakše provesti,pa su tako nastajale niže škole i univerziteti,isto kao kod nas popovi su bili nosioci nauke. Zanimljivo je,da je Karlo bio nepismen.

Ta činjenica me drži za Aachen,vidim svjetla grada u daljini i po mraku sam se uvukao u njega.
Brisel je sad bliže nego ikad a i 2015.