Bijeg II

Sad kad sam se odlučio za prirodu,moram biti iskren,malo je i utjecala činjenica da sam vozeći kroz Paku/prije N.Marofa/vidio da se prodaju svježe lisičke i proljetni vrganji,pa da zaokružim zadovoljstvo u prirodi.Znači Drava otpada,pravac šume,koja?Kod Zavrča,prošao bih tada pokraj ruševina starog grada Vinice,volim posjetiti tu gradinu,potpuno se raspala,ostao je samo istočni zid/nekih 30 m visok/i vanjska fortifikacija.Povijesna činjenica,iako je mali objekt,mogao je imati oko 100 vojnika,a dvorišta/2/ primiti 10 konja,nikad nije osvojen kao ni stari grad Varaždin,ako se misli na srednjovjekovlje.Dakle od svih silnih osvajači nitko na silu nije ušao u njih.Najpoznatiji vlasnik mu je bio/1566-1615/Mikloš Istvanffy,po domačen bi bio Nikola Štefan,rođen 1538 u Pečuhu,otac Pal sudionik poraza kršćana kod Mohača 1526,stricJanos/Ivan/poginuo,otac zarobljen,da i hrvatsko-ugarski kralj Ludovik Jagelović/poljska loza/koji nije htio čekati pomoć iz Hrvatske pa je sa 35 000 naših suprostavio 80 000 Turaka.A kako nije bio Aleksander,bitku je izgubio i na kraju pobjegao s bojišta,u bijegu preko nekog potoka se utopio.Djed Nikola bio u službi Matije Korvina,znači porijeklo plemstva je iz običnog puka.Kako je izgubio službu,kralj se utopio,pa je prešao Habsburgovcima,postao vicepalatin/palatin je dvorski službenik,ukratko zamjenik kralja,po potrebi regent,upravlja kravljestvom,čuvar pečata???,rizničar iliti bi danas bio ministar financija.Vicepalatin bio je dugo godina,želja da bude palatinom nije mu se ostvarila dvorskim podmetanjima,02.06.1962 umro palatin Tomo Nadasdy a kralj Ferdinad odredio ostrogonskog nadbiskupa Nikolu Olaha za palatina ali samo za sudačke i vojničke ovlasti,doživio je moždani udar,pa se povukao u grad Vinicu.U samoj Vinici u crkvi sv.Marka/to je svetac zaštitnik Vinice/izgradio je  kapelicu sa obiteljskom grobnicom u koju je pokopan 1615.

Izabrao sam da idem sa druge strane Vinice,pokraj Opeke,malo na druženje sa Bombelama,jer tu su bogatija staništa gljiva.

Za one koje zanima gdje je stari grad Vinica.Na cesti Vžd-Dubrava Križovljanska/Zavrč/,poslije Petrijanca/mjesto poznato iz rimskog doba gdje su imali postaju/dođe se na kružni tok,desno je Ormož,ravno Zavrč a lijevi je mjesto Vinica.U samom mjestu Vinici krene se desno u brege prema crkvi sv.Barbara,na nekih 2 km ta je ruševina,lijevo.Da li su je sad označili,neznam,kad sam zadnji put vodio neke svoje poslovne partnere nije bilo nikakvog biljega.Teško ju naći kad je obrasla i zarasla bukovom šumom,koja ju doslovno rastaće.Možda je šuma bila jedan od razloga da Vinicu,Turci ne osvajaju,bojali su se ratovati u šumi,/ima jedna notica vezana za taj kraj,ali nekom drugom prilikom/a i izgrađena je na kamenoj klisuri sa prilazom/put/koji je dopuštao samo dvojicu ljudi uporedu prilaziti.Fortifikacijski je bila kao poluotok,ako bi i provalili u prvo dvorište,morali bi napadati drugo dvorište i to u usponu,vodu su imali iskopanim bunarom u podrumu/Nikola je imao izvrsno vino za svije društvo/a vjerojatno su njime i imali tajni prolaz za bijeg,kao što postoji u Trakošćanskom dvorcu.Zašto je uopće važna ta Vinica,pa zbog Nikole,kao desne ruke kralja,nije živio u Beču,Požunu,Pešti,pa ni u Varaždinu/a zvali su ga malim Bečom/ u Zagrebu nije mogao biti,kad nije bio ni selo.No ima jedna crtica novijeg doba,u Zagrebu je jedan pametnjaković odlučio da se organizira Sjajni bal po uzoru na Beč a i na Varaždin/zato su ga zvali malim Bečom/.I taj veličanstveni događaj popračen televizijom i između ostalog rečeno Zagreb-mali Beč.   Bedastoća za Zagreb,a ni varaždinci se netrebaju time ponositi,što će nam okupljanje propale dekintirane aristokracije,na što se sve baca novac.Kad sam spomenuo Zagreb-selo,netreba zaboraviti,to je 16 st. Malo je poznato da početkom 19 stoljeća na prostorima bivše države,najveći grad bio Bitola sa 9000 stanovnika,jer je Porta imala neke svoje akvizicije/Srbija bila 500 g.njihova,a i naša Požega 250 g./a sad malo iznenađenje Varaždin je brojio 6000 pa malo preskočimo neke i dođemo do Zagreba,samo  2000 stanovnika.Eh,zakopao sam se u povijest,moram još u Kaufland da uzmem potrošnu robu,gotove  pljeskavice,kruh,pivo,kajmak/Zlatibor/i senf,pa tek onda prema Vinici,ljepše je reči Opeka.

Obavio sam kupnju i idem na probnu vožnju sa plavom pticom,divota i milina,nema stražnjeg zujanja,samo klizi na SKF ležajevima,sad se može normalno razgovarati u kabini no čuje se i blago kuckanje desnog stražnjeg amortizera.Još koja godina,pa će biti oldtimer.I tako vozeći na uho,ocjena je- tko zna njemu dva ko nezna njemu ništa.Ubrzo je Marčan,prvi put prema bregima,ima ih više a svima se može doći do starog grada Vinice.Marčan je ustvari arboretum Opeka.Prvi dvorci se grade,poslije uzastopnih pobjeda nad Turcima pa su Keglevići,prvi vlasnici izgradili Opeku oko 1650 g/porijeklom kraj Obrovca a zvali se Prkalj,seleći se prema sjeveru-Turci-došli do Knina pa imali tvrđavu Kegal,prozvali se Keglevići,na kraju se skrasili u našim krajevima kao i Draškovći,a oni su iz Pazarišta-velebitsko pivo-/,Opeku nasljedili grofovi Nadasdy,pa grofovi Draškovići koji su imali ciglanu pa je otud ime dvora,zadnji Franjo udao kćer 1852 za Markusa Bombellesa/Bombela-francuski grofovi/a1857 umro i eto novih vlasnika.Stari Marko,bio je po sjećanju starih domorodaca naporan tip,pa je recimo volio jesti za doručak jaja/od pure/sa vrganjima ali jao si ga poslugi ako nije bilo i blagve/Slovenci ju zovu,knezov goban ili karželj/:Najpoznatiji od Bombela bio je mlađi Marko koji putuje po svijetu i skuplja egzotično bilje te napravio arboretum ne samo poznat u Europi već i u svijetu.Prvi imao auto u Hrvatskoj 17.08.1899 a Zagreb 1901/Budicki/

Zbog osobnih razloga a sličan slučaj imam u mojoj široj familiji,kaže se da je svaka sličnost plod slučajnosti.Možda ću ispasti pakostan,volio bi biti zabavan jer to su osobne dileme i trileme.

Ide Bombela/koji,neću napisati/ arburetomom i zapazi novog vrtlara kako uređuje neku biljku,približivši se zapanji se kako mu sliči.Mala digresija,znam puno o nima jer sam bio krevet do kreveta u bolnici ,ja na mandule a osobni kočijaš od jednog Bombele došao zbog krvarenja iz nosa/1976,tada je imao 87 g./Našli smo se na raznim temama,u početku je bio rezerviran a onda sam ga otvorio i doznao informacija za jedan roman.Da napomenem,kad se danas kaže kočijaš,zvuči ponižavajuće,pristajao bi više fijakerist,ali on se sam tako nazivao.Dakle,kad je bio mlad,morao je biti obrazovan i služio je kao danas recimo osobni vozači/išlo se kočijom u Zagreb,Beč.Ništa nije imao sa konjima kod timarenja ili oko kočije,njegovo je bilo samo uzde i vožnja i dogodovštine koje sa grofom prolazio.Natrag u arburetum,gleda Bombela vrtlara,iste crte lica,pa ga pita.Oprostite da li je vaša mamica radila kod mog gospodina oca,ne moj otac je bio vincilir kod gospodina grofa.

Vincilir-nadglednik za vinograde,danas bi to bio menager za vinograd.Tu bi upozorio na branje gljiva,jer spomenuo sam blagvu iz porodice amanita/amanita caesarea/naša najkvalitetna gljiva,ali iz porodice najotrovnijih,amanita phalloides, /zelena pupavka/.Ako se pojede za par sati nastupa smrt,jetra se pretvori u tekučinu,nema lijeka.Ljudi ju često zamijene za jestivu  preslicu/amanita vaginata-imaju sretna imena/

Amanita ima oko 600,sve izlaze iz bijelog jajeta pa ako ne poznate gljivu,nemojte ju brati,držite se pravila:sve su gljive jestive,neke sam jednom.

Spominjući vic o Bombelama ima jedan otrovan o banu barunu Pavlu Rauchu/mađaronu/ sinu od Levina poznatom po saborskom vritnjaku. Kad je narod nemoćan i nema tko da ga povede onda se okrene satiri/a možda je u slučaju Rraucha i istina/.Slično je i današnja situacija,neznanje i demagogija.Neznalice sastavljalje proračun pa bi sad zbog bijednih 170 miliona kn trebao rebalans.Ne zbog rashoda nego zbog PRIHODA.Rupa u proračunu je 7 miljardi PRIHODA.,s početka godine sam napisao-svaki tjedan proračun jedan.

Idem ja kod baruna Pavla,vlasnik dvorca u Martijancu /na cesti Varaždin-Ludbreg/ kojeg su Rauchi stekli pljačkom/oni su iz Lužnice/pa ih je kraljevska komora kaznila novčano,no dvorac im je ostao.

Pavle1865-1933 bio je hrvatski ban kao i otac mu Levin.

Vraća se Pavle iz Zagreba sa jednomjesećnog saborovanja,državnom linijskom kočijom.U Varaždinu ga čeka osobni fijaker sa njegovim Imbrom.Sav sretan jer se vozio sa nekim dosadnim trgovcem i sa dvije napasne gospođe,a sretan je,jer je Sabor prošao bez vritnjaka,stalno ga opsjedala misao da će se i to njemu dogoditi.Moj dragi Imbra,drago mi je kaj te vidim,Bog te poslao.Misli si Imbra,vraga,kaj sam vu Varaždinu moral dojti i čekal ga 6 vur.No Imbra kak si ti meni,si me dugo čekal.Dobro sem vaše gospodstvo barun i ništ mi ni bilo teško.Kaj si mi prinesel,znaš da oni Zagrebu slabu hranu spravljalu,sem se nagladuval ovaj mesec.Sve mi je znano vaše gospodstvo,zato su vam naredili pečenega piceka,kuruzni kruh i 5 litri zmešane štajerske beline i rajnskog rizlinga.To je prava reč Imbra,no vu to ime božje,nutra žnjime. Ja,tak,tak,više Imbra za sebe.Moremo prema domu i kak se šika da mi picek ne odleti prvo bum pojel krilca,smlavi zubima Pavle reš pečena krila zajedno sa kostima.E sad da mi picek ne pobegne,klapnul bum  boce i karabatak,odreže on sebi te delicije,a rebra sa belim mesom doda Imbri,rečima:Imbra zemi i ti,dalko je još Martijanec,fini je picek,no itak je nemrem jesti to belo meso,me črevo boli od njega.Evo zašto je posluga bila dobra genetska baza za potomstvo,zdravo se hranili i pili tudum.I Pavle se lepo nahranil,zalio to dobrim vinom,koje ga je počelo grijat,ispružil se i počel dremuckat.Imbra krajičkom oka prati da li je barun počel dremati,pa potjera konje kasom.Drma se Pavle,pobegel mu je san,pa drekne:Imbra kaj za vraga delaš.Ništ vaše gospodstvo,loša cesta,rupe/makadam/.Podsjeti me kad dojdemo doma da hitro pošaljem Nadcestariji vu Zagreb pismo,da mi poprave cestu. Dobro,progunđa Imbra.Sad kad se prenuo iz sna,a da opet ulovi san,barun zapita više reda-radi da li doma ima kaj novega.Nema ništ vaše gospodstvo.San ga hvata,ali promrmlja,pa nekaj se dogodilo za tih mesec dni.Pa velim vam da nema ništ novega.Pa mora biti nekaj.Pa da,ima nekaj,pokorno javljam,vaši hrti su svi pocrkali.Prođe malo vreme dok barun shvati kaj mu to Imbra govori.He Imbra,Imbra,pak si preveč potegnul tuduma.Ne,pokorno javljam pesi su pocrkali.Malo se barun razbudil,Imbra jesi ti pri sebi.Jesam,kak me vidite.Dobro od čega su pocrkali.Ne bi verovali pesi su se preždrli.Aha čega su preždrli i gdo im je dal da su se preždrli.Nišće im nije dal,sami su si zeli.Ali čega. Pa vaše gospodstvo,pokorno javljam,pečene konjetine. Kaj,pa Imbra ti čuješ sebe kaj govoriš,sad se barun potpuno razsanil,pa gdo danas peče konja i hrani pese.Koliko mi je poznato,nišče.Eto vidiš,od kud onda pečena konjetina.Kad se je štala vužgala,ostalo blago smo spasili konje nismo više mogli.Imbraaaa,pa ti si potuno znorel,teba treba u norhaus.Pokorno javljam to je živa istina.Barun se malo pribral pa upita:gdo je vužgal štalu.Nišče.Kak,sama se vužgala.Nije sama, vam je poznato da je štala naslonjena na dvorec,pa kad se vužgal dvorec unda je i štala počela goreti. Stani Imbra,reči mi molim te da senjam.Teško mi je vaše gospodstvo,pak vam velim da je sve to živa istina.Pavle se malo sabere,a ko mi je dvorec vužgal. Nišče.Opet nišče.Je nišče,gospođa grofica su hmrli,pa kad smo ju nosili na oder,nešče je prehitil sveču, plamen se primil zavjesa i dvorec je zgorel.

Eto mala poveznica ili usporedba danjašnjice sa prošloću-no podanički mentalitet je ostao.

Zapleo sam se u povijest ko Kokino pile u kučine.

Dakle,Marčan-Opeka,asfalt do destinacije kako se to sad popularno masovno upotreblajava,može i hrvatski odredište.sa desne strane mi je arboretum,vozeći svratim pogled u njega i vidim tužnu sliku.Pola egz.biljaka nestalo a od rezidencija-dvora samo ruševine.Oko 1976 g.bilo je donekle u redu,park popunjen,a dvorac čitav,na gospodarskoj zgradi/naslonjena s lijeve strane na dvor/ bila je rupa na krovu,nedostajalo je 5-6 crijepova.To  ije bilo sanirano i današnje stanje je rezultat tog nemara.Doduše dvor je temeljito opljačkan iznutra i zvana,balkoni su bili od umjetničkog ljevanog željeza.Ukrađeni i prdani na otpad-sjećam se bili obojani nebeskom plavom bojom.Namještaj je također pokraden,za jedan dio znam,bila je rezbarena vitrina u kancelariji direktora vrtlarske škole.U toj vitrine držali su motike,odlaskom direktora za predsjednika izvršnog vijeća Varaždina,nestala i ta vitrina.U prizemlju je bila kuhinja sa dvije velike baterije pečnica/jedna 2,5m sa 1,5 m/ i ostale pripadajuće prostorije ali i kotlovnica.Kroz cijeli dvorac provedeno centralno grijanje sa ljevanim radijatorima,što je ipak iznenađujuće ako poznati dvorac,ogroman,nije imao ni jedan zahod.Prvi kat barok,skroz lijevo bila je mala prostorija/oko 20 kvadrata/za predpostaviti za kartanje ili slične igre.Sva je bila u drvu,ornament na podu,parket,raznih figura imao je isti ornament na stropu.Danas u toj prostoriji rastu vrbe,krova nema,otpuhao ga,lopovluk i neznanje.Bilo čije vlasništvo bilo,sve je to na kraju nacionalno bogastvo države.

Kratka vožnja pored arboretuma,Pešćenica,pa još malo pa mjesto gdje ostavljam auto.Vidi se na slici u prirodnoj garaži u šumi,koju je uredio jedan vikendaš.I baš kad sam parkirao izleti susjed vikendaš od vikendaša/garaža/i još nije uspio prozboriti riječ,ja nadrdan svim tim dnevnim cirkusima,kažem čovjeku.Ako dođe dotični,neka si napravi novu garažu.Od čovjeka ni reči,i takose ja udaljio desetak metara,okrenem se i dodam,i pazi mi na auto,ako mu se nešto dogodi,zapalit ću ti vikendicu.Ne nisam mu to rekao ali sam pomislio,pa ja ni mrava ne bih zgazio.Kod kuće imam prašumske mrave/velečine 2 cm/pa došljake molim da obrate pažnju na njih,jer se baš po najviše hodajućim površinam dvorišta kreću.Krenem uz određenu pažnju prema gljivama. Stupivši dublje u šumu,prorade iskonski  instikti, osjeti,zapahne miris trulog drveta,lišća,ali povjetarac donese rascvalu lipu.U vidnom polju nema gljiva, gledam u tlo da li ima prisutnostnost uljeza,ja sam se odmah stopio sa okolinom,ne ostavljam tragove,tkz. gljivari ako nije siguran u gljivu onda  ju ritne a to je trag,ne lomim grančice a natrljam otvorene dijelove tijela jednom biljkom da me ne odaje miris zverima.Jednom specijalac,uvijek specijalac.Kroz šumu se spustio na udolinu i početak Plitvice,široka oko pola metra.Tu sam tek sjekirom odsjekao motku,gabarita za aikida,uvijek dobro dođe,a naročito kad se prolazi kroz minsko područje,šala mala, obitavališta zmija.Ja motku ispred sebe,tako da ja ne iznenadim zmiju/i po najvećoj vručini uvijek imam prikladnu obuću i duge hlače.Mala pitoreksna udolina sa potočićem po sredini.Ne idem najkračim putem, nego zaobilazim jedan rit koji je star nekih 15 g.zbog nekošenja livade,johe preuzele dio livade a kako je to područje bogato sa izvorima,na svakih sto metara izvire voda,pa se stvorila mala močvara.Prije kad je još bio taj dio prolazan,trčeći sam naletio na tri klupka zmija,koje sam kao na vojničkom poligonu samo proskakutao.Nisam se stigao ni iznenaditi a ni one,već na sigurnoj udaljenosti se zaustavio da vidim kakve su vrste.Dignutih glava zjakale u čudu,kakav je to tajfun projurio,smukovi od 2 m,da,onda je još bilo kravica a danas?Te zmije bije glas-pije ko smuk.Taj rit zaobilazim jer je sada idealan za divlju svinju da se kaljuža i hladi preko dana,gustiš i obilje blata.Idući paralelno sa potokom naiđem pod šumom na stanište šum.jagoda,bilo ih ko u priči pa nisam propustio priliku da uberem vitaminske bombe.Čudno da ih nitko ne skuplja a u blizini nekoliko sela.Izađem iz sebe i sa strane promatram malog klinca kako se gosti delicijom.Bio je to samo trenutak,podsjetnik na prošlo vrijeme,kao da je to bilo jučer,jučer dijete a danas na zalasku priče.U vezi toga sjetim se natpisa na ulaznim vratima Perzepolisa,na žalost tih vratiju više nema a to nekom drugom prigodom aki je bude,Jer je več i vrijeme da ispečem te pljeskavice.Nađem mjesto gdje preskočim potok i krenem strminom u svoju šumu,ali držeći spomenuti rit na oku.Ako iskoči divlja svinja,brža je od čovjeka,dva su spasa.Skokom na drvo ili duga devetka,sve ostalo je metafizika.U miru prođem i na zadanu poziciju dođem,mala zadihan jer bilo je i uspona po 45 stupnjeva.Prirodni plato,prvo,odmah zapaliti vatru jer su me dopratili komarci i to veličine da samo jedan ispije deci krvi.Kad se ide šumomo nekako ih se može riještiti,međutim čim sa stane,to je poziv na gozbu.Stoga ubrzo prikupim sitne grančice,zapalim papir,na mjega taj sitniš,pa malo deblje,pa debele u stožac za žar.Okolno lišće nagrnuti do vatre,tako da ne dođe do požara/dosta je pola metra uokolo/ a ja sam dio tog vlažnog lišća bacio na vatru,time sam odao svoj položaj ali su komarci zauzeli rezervni položaj.Kad se ide u akciju nema vatre,nema cigareta,ništa se ne ostavlja iza sebe,nepotrebno se dobro maskira.Sad sam mogao u miru se raspremiti,opremu,jelo itd.Dodao još drva i krenuo u obilazak po gljive,znam točno mjesto gdje ih ima a kako ih nije bilo,samo dvije golubice,izvrsna gljiva,ponekad ju zamijenu gore spomenutom zelenom pupavkom.Vratim se vatri,sad je već pripremljen žar,no drva u izobilju pa sam još dodao,od viška glava ne boli.Dok će drvo dogorjevati/obratiti pažnju da se na vatru stavlja bukva ili grab ako se želi kvalitetno pečenje/ treba pripremiti roštilj za pljeskavice,kako vidi se na slikama.Dakle rašlje od bukve,kora se skine,i prutići oko 1 cm promjera,malo zaobljeni,tako da utonu između rašlji i roštilj je gotov.Neko bi rekao,drveni roštilj,smijurija.Drvo se pretvorilo u žar,pa sam na dva metra gdje ću blagovati uz vjetar naredio još jednu vatricu na koju sam bacio zelenog lišća da se dimi,bolje da smrdim na sušeni kulen nego da me leteća konjica izbode.

Za početak stavi meso peči na jačoj vatri da se zadrže sokovi u mesu a onda dopeči na laganijoj vatri,to je pravilo.Na otvorem to se postižem visinom roštilja od žara.Jasno da pečeno meso mora biti sočno,ne suho ili ugljen,kao na slici.I taman kad sam se pripremio da probam svoju majstoriju,naišla ophodnja/granica je u blizini/a dim me je odao.A da,mogli smo si misliti da si ti to,jedino ti još znaš u nedirnutoj prirodi uživat.

Druženje ću preskočiti.

Na kraju odlazak,vatra se pogasi,žar se vodom polije i smeće sobom ponese.Vodu uzmem iz izvora koji je ispod šume,a zove se Rikard.Po legendi tu je utaborio Rikard Lavljeg srca,vračajući se iz  križarskog rata ili bježeći iz tamnice,jer netko ga je na našim prostorima zarobio i tražio otkupninu.Sad je jasno zašto nam Englezi prave problem za ulauzak u EU.Vraćam se istim putem,do auta,na izlasku iz šume dočekala me ona dvojica vikendaša.oba penzioneri iako mlađi od  mene.Jedan istupi dva koraka prema meni i zapovjedničkim glasom drekne:Mirnooooo……dozvolite da predam raport,ja titovski mahnem rukem,ovaj vojnički pozdravi i kaže-stanje uredno,za vašeg izbivanja auto je bio čuvan.Odlično momci.S vašim dopuštenjem služimo narodu.Ajte lepo vi meni k vragu a ja idem delat,netko mora vaše penzije zaraditi.

Muči me što sam opet bio blizu deficita 7 milj.a istinski je 7,7 milj. ali što je još gore moj model od pada 3% BDP,sve je više stručnjaka koji sada to povrđuju sa 2,5 %.

Eto da sam rođen 234 g,prije Krista,Bruxelles neka nestane.

P.T.bijeg