Poslije naporne sezone stiže poziv za proglašenje i ceremoniju KTRV kupa. Mjesto veselja, gdje je bila i zadnja trka, olimpiski triatlon u Faakersee. Točnije taj trialon se zove PANACEO, ali ne volim isticati glavnog sponzora. I tako Fakerci su domaćini 17.09.15. Malo iznenađenje, jer je to četvrtak. A  kada se nešto mora, nije teško. Početak je u 18 sati.
  Mi smo krenuli, u 8 sati, nek je rima. Moja unuka i ja, dobro smo se opskrbili sa ićem i pićem, dvije vrste šunke, sir tilzit /vindija-mali sponzor/ i dobrotama iz vrta. Paprika, paradajz, blitva. Prethodno je unuka u tjednu sve obveze u školi obavila pa je taj dan mogla izostati, vjerojatno i petak.
 A zašto tako rano krećemo. Kao i prošle godine sport smo sljubili sa poviješću i neizostavnim šopingom. Za prošlu smo godinu obišle povijesna mjesta u Sloveniji prije proglašenja u Veldenu, ili destinacije, kak bi rekli turistički pregaoci. Ove smo zajednički odlučili posjetiti samo jedno i to St. Veit, ako izostavim Klagenfurt u kojem sam često /furt/. Mama bi imala uzrečicu, da sam u njemu kuhan i pečen. St.Veit.  Mjesto koje je nastalo u isto vrijeme kad i Varaždin. Sigurno i ranije ali nisu imali licencu, tj pisani dokumenat kad se ih prvi puta spominje. Puni naziv gradića na hrvatskom bi bio Sveti Vid na glini. Da budem točan, posjetiti ćemo Sveti Donat, turistički resort, koji je kraj St Veit. To je dvorac na kamenoj stijeni, 100 m, slično kao u Udinama. Okolica, koloritna ravnica a dvorac na litici. Ne bih mogao opisati kao pitoreskni kraj, jer pogledom sa prilazne ceste ostavlja dojam nestvarne građevine iz nekog SF filma. Taj dojam me nije napuštao ni u trenucima obilaska. Do dvorca vode serpentine kao u Trakošćanu, samo ih ima više. I posebna znamenitost do dvorca po tom serpentinastom putu izgrađene su zidana vrata i obrambene kule. Ima ih 14, svaka je postaja dio Križnog puta. Stijena ujedno simbolizira Kalvariju. Pored vjerske te postaje su ujedno i smrtosne zamke za osvajaće.
   U 15 stoljeću tim krajevima šetali su Turci, više puta, a 1480 g. pala im je vickasta ideja da osvoje Sv. Donat. Tu su ideju  skupo platili. Danas tko želi osvojiti Donat, može birati između žičare ili ići pješice. Krenuti pješice, znači oznojiti se i to veselje košta po osobi 12 €. Donat treba vidjeti, zbog ljudske pameti, graditeljske mudrosti i inovacija.
Autom se može do podnožja Donata, ima malen parking i imali smo sreću što je bio radni dan a bio je skoro pun auta i buseva.
    Krenemo mi na prva vrata, čekiranje. Za osvajaće vjerojatno nisu bila ozbiljna prepreka. Druga su već bila, jer su bila na višoj razini, lijevo stijena, 2 m širok put a desno provalija. Treća prepreka je kula. Veličine, pola naše varaždinske kod Starog grada. Trebalo je osvojiti ulaz, u kuli je bio drveni most, 15 m /postoji i danas/ koji su branioci maknuli ili spalili. Kad su prešli taj prostor, trebali su osvojiti izlaz. No sa kata kule bili su kroz dva otvora gađani sa oružjem, kamenjem. Branioci su se povlačili prema gore a Turci su imali samo dvije mogućnosti. Formalnu ići naprijed ili natrag, stvarno samo naprijed, jer unatrag bi izgubili glavu. Isto su ju gubili ako su išli naprijed. Ako nisu pali kod samih prepreka, odozgora su ih zasipali kamenjem i vrućom vodom. Puškarnice su bile na svaki metar a ispod njih su bili otvori kroz koje su bacali kamenje. Četvrta je kula, ista zamka, u kuli most iznad provalije, sa dodatkom. U stijeni iskopana bočna vrata za obranu. Između četvrte i pete kule mali prošireni prostor za predah napadačima, ako su im odozgora dozvolili. Peta kula bila je nešto teža, za par stotina više mrtvih. Morali su ih bacati u provaliju, preko zidina ili koristiti umjesto mosta u kulama. Šesta kula, ulaz metalna vrata izlaz zaprečen metalnim rešetkama. Kad su ju prošli imali su veći prostor, 200 m2, da se odmore, pregrupiraju, osmisle daljnju strategiju. Sedma kula isto iznenađenje unutra nije bilo mosta. Osma i deveta prepreka su vrata. Deseta je kula, dužine 2,5 m. Kad su je osvojili, pred njima je bila jedanaesta kula, najveća kula. Trokatnica, sva u puškarnicama.
   Dalje nisu prošli, da li je ponestalo osvajaća, morala ili je kula bila kamen spoticanja. Mi smo bez problema nastavili dalje, dvanaesta kula sa samo izljevom za vruću vodu u dužini od 1,5 m. Trinaesta su vrata sa podiznim mostom, rupa u dužini 2,5 m. Četrnaesta vrata, ulaz u donje dvorište dvorca, desno putić vodi do Donata, lijevo prolaz za još jedno dvorište. Prolaz je hodnik od 10 m, prvo metalna vrata a onda prolaz brani veliki drveni trn po sredini, koji se spušta sa kata. Ako se makne trn, može proći samo jedan čovjek. Sljedeće je komora sa topom. Ulaz u sam dvorac kroz metalna vrata poslije kojih se penju 34 stepenice u gornje dvorište. Dvorište 20x30 m, posađeno 6 divljih kestenja i neizbježni bunar, dubine 20 m / stijena je visine 100m/ Obišli oružarnicu sa oružjem i oklopima. Jedan ogroman, piše da je od jednog lokalca koji je bio visok 2,25m. Uspjeli smo sve osvojiti i spustiti se za samo tri sata.
     Pravac Klagenfurt, da se kupi nešto za spominek. Taman parkiran u Radetzkystraße, kad čujem naški. Okrenem se a ono partijska delegacija, po razgovoru zaključujem da idu na bankarski brifing. Krasno /ne u Lici/ a za domaće financ meštre nema posla. Čak i ekonomsku misao uvozimo. Pokvarili su mi dan, ostaje Faakercima da me razgale. 

slika

video  1;   video 2;  video 3