Triatlon klub Varaždin

  Završetak proljetnog dijela.                                                                                                                                                                                                     Velepoštovana konkurencija, ženska. Uz dužno poštovanje sve su curice. I naravno muška, elitna kategorija, tkz. M 60. Za završno kolo malo smo se opustili, zahvaljujući vrlom organizatoru za tekuća pitanja /Božić/ koji je za kraj prvog dijela donio vrhunsku graševinu od Vinarije Danice i Borisa Novak. Vino iz gornjeg dijela Međimurja. Budući da su neki stručnjaci vino proglasli izvjesnom vrstom otrova, mi smo shodno tradiciji politike o ekologiji, kratko rečeno otrov neutralizirali.

Galerija

         07.06. Krenem ranije oko 6 sati, dobro je zauzeti dobro parking mjesto. Tri sata vožnje, parking u Marini skoro pun. Četvrti pokušaj ove godine, olimpijski triatlon u Portožu. Mjesto događanja Marina, po ustaljen običaju, svake godine nove pozicije za start i novo mjesto za tranziciju, novi cilj. Mjesto plivanja, novo. Na brifingu potpuno drugačije informacije nego su na stranici organizatora. Na kraju trke se vidio rezultat, jako puno triatlonaca diskvalificiranih.
     Pored tih dezinformacija, rak rana temperatura vode. Zna se pravila, mjerenje sat prije utrke, na tri mjesta i dubina 60 cm. I to staviti na informacijski pano. Temperatura zraka i vlažnost zraka. Ništa od toga.
 Vrijeme sunčano i previše, u 14 sati 33 stupnjeva u ladu i nešto povišena vlaga u zraku, koja je napravila pomor među triatloncima-82 %, posebno među mlađima. Plivanje 1700 m, bez neoprena, izlaz iz vode propisani tapison, ali je ispod njega kamen lomljenac. Dobro natučenih tabana, nastavljam trčanje po pokošenoj tranziciji i vužgi ga Blaž pet puta biciklom prema Piranu. Pet puta u hebeni breg. Lijevo koljeno škripa. Čudno da imam slično vrijeme bicikla kao i 2014 g. ali na trčanju se klatarim. Izgledam nikak, mlađi još gore, mnogi lipšu i odustaju. Hitna ima dosta posla, nekima treba fiziološka otopina. Bijedno sam izdanje kao naručeni film a nikad prikazan od strane bivšeg ministra Kalmete. Film se zove impresivno art imenom: Prometna renesansa Hrvatske, zna se autor Fimy media. Partnerica našeg majstora sa mora koji je zauzeo poduzetničko mjesto u Remetincu. Eh gdje je završio, čak mu ni rođendan nitko ne spomene /08.06/.Gdje ste prijatelji koji ste se hvalili sa brojem njegovog mobitela.
 Dakle ja se renesansno klatarim do trećeg mjesto u kategoriji. Veliko pitanje da li bi uspio bez bodrenja i navijanja mojeg prijatelja Romana Blatnika. Bio je glasan isto ko i ostalih tisuću navijačaA. Da, oni su ćuteći gledali kak se mi mučimo. Na trkačkoj dionici treba pohvaliti organizatora. Bilo je dosta vode, red bula, naranča i banana. Na dva mjesta su nas zaljevali sa vatrogasnim crijevom. Na kraju od sedmorice u kategoriji završio treći a za dva dana me detronizirali u četvrtog. Nažalost, ITU pravilo daje mogućnost da poslije trke u roku 15 minuta podnosi prigovor. Još jedan propust organizatora. Ja sam već bio na stranici kluba. 
   Poslije trke kak se šika, ulijem u sebe jednog Theodora.Na povratku prilikom vožnje zajedno sa sendvičima /pasta mi nije bila dosta/ još 3 litre obične vode. Da ali tijelo je još tražilo. Nisam imao više ništa za piti osim sportskih .izdarija i Theodora. Iako sam bio još u Sloveniji, ulio sam jednog u organizam. Držao sam jedne činjenice, koja mi je rekla američka sportska liječnica. Da sav alkohol u prvih pola sat ode u mišiće

 

Galerija

 Krećem na treći ino test ove godine. Usput da se pohvalim. Zaslužan sam za rast izvoza prema CRO statistici i rastu BDP-a, makar u statističkoj grešci. Trenutno vladajući, hvale se rezultatima iako meni nisu ničim pomogli niti su osmislili moju poslovnu strategiju, niti imaju moje znanje a ni moje vještine. Nameće se glupo pitanje što će meni nesposobni političari. Samo da radim za njihove plaće. !?'!?
Kao i mnogo puta prije, sportski put ujedno je i poslovni. Napravio sam dostavu mojih proizvoda poštovanom kupcu u Sloveniji i onda sam si dozvolio da se opustim i produžim za Klagenfurt.
    29.05. Klagenfurt, prvi triatlon ove godine u prirodnom ambijentu. Vrijeme ugodno, sunčano, plivanje u Wörthersee jezeru, voda na površini 19 a na dubini 60 cm, 16 stupnjeva. Istu temperaturu drži naša Drava. Tranzicija u sportskom parku /trava/, na deset metara od vode, netreba razbijati stopala po tvrdim podlogama. Bic staza je zanimljiva, sa opasnim zavojima i na jednom dijelu dvostruki "s" zavoj. Veće učešće sudaca od triatlonaca, otpale im ruke od mahanja žutim i crvenim zastavama. Staza za trčanje, dio po sportskom centru i dio po obali jezera. Malo sam potrudio da i na trećoj utrci ove godine, osvojim treću medalju.
Veliku navijačku podršku imao sam u svom sportskom direktoru kluba HSV-a, Hannesu a i iz konkurentskog kluba „Sport am Wörthersee-Velden" nije izostala od njihovog predsjednika Wernera Urana, koji me bodrio putem razglasa.
   Vratiću mu tu uslugu dolaskom 14.06 na težak olimpijski triatlon, Pago Velden.
Za treće mjesto dobio sam najmoderniju Light opremu- Globo Lighting. Za svaki slučaj i katalog, čega svega nema.
 T

 Galerija

 

   Jutro 23.05. kišno, čuje se kako vani lijeva kiša, nema potrebe gledati kroz prozor da se vidi kakvo je vrijeme. Bacio sam pogled na norvešku stanicu, mjesto događanja Wolsberg, kiša, temperatura za vrijeme utrke 11 stupnjeva. Kud ćeš ljepših uvjeta. Auto pun opreme a i odlučnosti da se ne osvrćem na uvjete za vrijeme utrke. Maribor, Dravograd, Wolsberg, nikad nisam tako brzo prošao Sloveniju, kao vrućim nožem kroz maslac. Pod takvim prolomom oblaka tko će stajati na cesti i mjeriti brzinu. Loši uvjeti za vožnju ali bi si zaželio da svaki put bude tako kišno jer se baš ne moram držati ponekad mučna ograničenja od 30 km na sat.
   Wolsberg, gradić od 25 000 stanovnika, na veliku žalost budućeg gradonačelnika Hrvatske može se slobodno nazvati metropolom. Na osnovu uređenosti, komunalnih usluga, gospodarstva ali i sportskih uvjeta. Ako bi bio zločest, spram onoga kada on stalno uvjerava, bulazni i lupeta o nekakvoj metropoli, onda neka ide pogledati kao izgledaju prave "Svetice". Sportski dio grada, sve na jednom mjestu, atletski stadion, teniski tereni, 4 nogometna igrališta i tri bazena, olimpijski, bazen sa skakaonicom i 25 metarski. Sva tri bazena  su od prokroma, vanjska. Voda je grijana na 24 stupnjeva. Na osnovu tih  opipljivih pokazatelja izgleda gradića, slobodnu volju prepuštam zamisli kakav je ostatak metropole Wolsberg. A što nema, nema fontana i nema bokova i puteva. U Wolsbergu je komunalno pravilo da je centar jednak periferiji, a ne Potemkinovo selo. Kiša me podsjetila da svi imaju vodovod, dok se u našoj razvikanoj metropoli neka gradska područja guše u smetju i nemaju vodovod. Najvažnije su fontane.                                                                                                                                                                    Za utrku su spustili vodu na 18 stupnjeva jer je zrak bio 11 stupnjeva. Po ITU pravilima trka se ne bi održala. Sportski dojam nije bio realan, triatlonci se zagrijavaju i trkačaju po zelenoj površini oko bazena a publika mrgodnih pogleda pod kišobranima, zimske jakne, neki i sa zimskim kapama, očekujući početak trke.
    Kao i svaki triatlon počelo je plivanjem, nastavilo se plivanjem na biciklu a po vremenskim uvjetima kišnim isto je bilo na trčanju. Poslije trke nije se bilo potrebno istuširati, te radnje bili smo oslobođeni nemilosrdno upornom kišom. Za kraj, samo su hrabri nastupili i završili utrku. Još jedna medalja za Varaždin i bodovi u KTRV.  Za mene prva zlatna u KTRV kupu i prva zlatna za klub HSV Klagenfurt od mene ove godine. Druga utrka i druga medalja.
 T

        Prije nekoliko dana dođe k meni moj šašavi predsjednik kluba. Da, on dolazi k meni, kak je red. Država to sam ja iliti on je predsjednik ali ja sam klub. Ili kako je starina de Gaulle znao reći, ako su važna državna pitanja onda se savjetujem sam sa sobom.
   Preskočimo taj ceremonijal, da čujem kaj to hoće moj vrli šašavi predsjednik. Kaže on meni, slušaj sponzora je sve manje a i ovi koji su preostali, zmija im u žepu. Ja u sebi mislim, budalica kao da ja to neznam. Dobro, kažem ja, i. Pa zamislio sam da prodamo nekog našeg strancima. Jel, a koga, pomladak nam nije još stasao, a preostalo, sami starci. Ništa ti ne brini uporan je taj moj prezident, ja sam već jednog zakapario i uzeo avas. Hej kakva je to zafrkancija, pa valjda se i mene treba nešto pitati. Nisam te mogao pitati jer bi bio ti onda u sukoba interesa. Znaš da je pola Vlade u sukobu pa još da i mi budemo, što će na to reći EU komisija.
    Dobro daj reci na brzaka, imam posla. Evo ovako, gura mi plavu kuvertu u ruku, ali sa izvjesne udaljenosti kao da sam kužan. Tu je tvoj dio, tebe sam prodao HSV Klagenfurtu. Ja još uvijek ne shvaćam kaj ovaj blebeće. Pazi ovo, još k tome plava kuverta. Po ozbiljnosti face vidim da se ne šali. Osim toga počeo se udaljavati od mene i kad je bio na dvorišnim vratima, viknuo je: prva  trka ti je 25.04. Kad sam ja riknuo, i spomenuo mu sve po spisku, nestane sa autom u trenu. Malo se primirim i pogledam u kuvertu/ plava / U njoj 10 novčanica po 500 EUR-a i ceduljica, nažvrljano od prezidenta, javi ako ne želiš u HSV.
   Bijes me polako popuštao jer nastupio psihološki dio-gramzljivost i pohlepa. Kao da sam političar. Samo što ću ja za taj novac pošteno odraditi.
I ništa, kofer spremaj belu maramicu i put pod noge, tj gume na belu cestu bi rekli Slovenci. Po putu za Gösselsdorf smislio sam plan kako da se riješim tog šašavog prezidenta. Dio ću iznosa iskoristiti da podmitim članove kluba, da ga smijenim, onda ću ja njega prodati. Nekoj političkoj stranci, nek pri njima pravi nered. I tak ga imamo previše, pa neka je bal i maskenbal.
    Malo sam se pripremao i eto subote, prozujim kroz Sloveniju i javim se na destinaciju. Sve je bilo dogovoreno, dobio sam broj i novu opremu. Novi klub nova oprema. Trkača, ceremonijal i promotivna majica. HSV ima 903 takmičara.
 U Gösselsdorfu je upriličen duatlon za austrijske triatlonce. To je bilo 4-to izdanje duatlona, dok u ljetu isti klub organizira jedan od najstarijih triatlona Europe, ove godine 29 izdanje. Trka je u sastavu KTRV kupa koji je zatvorenog tipa, samo za austrijske triatlonce. Kup se sastoji od 7 trka / duatlona, sprint i olimpijskih triatlona/. Posebnost je da nema korištenja bicikl zavjetrine, tko ju koristi, diskvalificiran je odmah na stazi. Diskvalifacija je i prelazak središnje linije ceste. Druga posebnost, na svim triatlonima zabranjena su neopren odijela, bez obzira na temperaturu vode. I još jedna posebnost, svaka trka je limitirana sa učesnicima. Duatlon trka ima limitirani broj takmičara, 150. Nastupilo ih je 151. Taj prekobrojni bio sam ja. Duatlon staza bila je 5 km brdskog trčanja, da je bila 100 m više visinske razIike, trčalo bi se po snijegu a i vozilo bicikl po snijegu. Bicikl se vozio 2 kruga po 9 km i za kraj 2,5 km trčanja, isto brdska staza. Takvi duatloni spadaju u kategoriju ekstremnih. Nitko od takmičara nije odustao. Apsolutni pobijednik je bio triatlonac iz HSV Klagenfurt, ja osvojio treće mjesto u najpoznatijoj kategoriji M 60. Od 151 takmičara zauzeo sam 143 mjesto apsolutno. To treće mjesto ujedno je i prva medalja ove sezone za Hrvatsku iz EU.
Poslije trke normalno fešta i poziv za ljeto na triatlon. Usput su mi uručili broj za nastup u Wolsbergu.
Na fotki, na lijevom ramenu prikazao se predsjednik, htio je čapiti trenutak slave.
T
Slika je, ne bi mi vjerovali, pojavila na stranici HTS-a ??
Video

       Važno, dobili smo novu stranku. Idemo delati, točnije stranka rada i solidarnosti, na čelu sa budućim gradonačenikom Hrvatske. No institucije sistema su prije toga protumačile to kao rad za sebe i solidarnost u pogledu uprtom prema svojem žepu. Kaj got.
      Za kontru osniva se još jedna stranka, biće ništa ne raditi i svakom se dopasti. Gospodin /šogor/,koji je zadužen za dnevno sveznajuće izjave konstatirao da su pobijedili na predsjedničkim izborima, no za par sati je dobio odgovor da je rezultat tek izjednačen. 1:1 Biće uzbudljivo do izbora.
     Uzbudljivo je bilo i na sesiji agilne predsjednice i premijera, nešto kao nema više rezanja troškova na vojnoj opremi. Pa smo tako kupili nekakve njemačke haubice. Kao da ih nismo imali dosta naših. Osim toga gdje su one fine američke od 203 mm, doduše stare ali su u jednom trenutku od Banje Luke napravile grad veličine Wiene, tj. sa 2 milijuna stanovnika. Amerikanci su nas kod Mrkonjića zamolili da je bilo dosta, fajrunt. Što ćemo sad kupiti neznam, navodno neke avione. Sve mi to liči na Grčku, tako su i njoj uvaljivali oružje, zato su tu gdje jesu. Malo oružje, malo oprema za olimpijadu, za to su uzimali kredite. Onda nepotizam, pa korupcija, pa trinaesta i četrnaesta plaća. Da se narodu zamažu oči i eto ga sad. Malo OTAN malo RUSOTAN. Randevu
   Trakavica, zapri-pusti. Čudno, zatvaralo se i produživalo se i za besmislice. Slično po pravu, prisilili na ostavku, u jednom novom slučaju traži se spisak sa kim se može divaniti o zabrani u pravosudnom postupku. Poznati odvjetnik i još veći poznavatelj Ustavnog prava i Kaznenog prava, konstatirao je da je Ustavni sud išao malo preširoko. Izgleda da je Trilaterala jača od institucije sistema. Mala smo zemlja ali imamo jakog člana. Ipak je u pipanju 15 milijuna. Jedan sindikalac se usudio nabrojiti ustavne majstore, tj njihove životopise. Još je ustvrdio da treba podnijeti Ustavnu tužbu protiv Ustavnog suda. Circus. Netko iz novinarskog miljea ničim izazvan pustio informaciju da je na Ustavnom sudu bilo gužve. I ja bi za spomenuti iznos napravio circus da bi perje frcalo. Šala mala, u ovoj zbilji nije naodmet.
    Dva financ ministra kod Moscovica, neki rok 21.04. Bez veze, da, hm. Prije odlaska o prekomjernom deficitu, ministar kojeg je njega dobar prijatelj opisao kad je bio student. Nije pušio, nije pija, nije gonjao žeskinje. Eh, to ti prijatelj. Dakle tome se ministru omakla izjava tjedna, da između ostalog i jamstvo od 440 milijuna kuna za neku zračnu luku. Sjajno. Pa ministar koji se je udao za gospođu, rekao da je to ugovor najbolji ikad potpisan i da je šlamperaj u Staitstičkom uredu. U redu u uredu. Znači ugovor nije šlamperaj ali je šlamperaj u knjiženju poslovnog događaja. Konačno i dječica u kinder vrtiću znaju, ako su naručili nešto a nisu odmah platili da treba dati jamstvo.
    Zašto mi se pripisalo, a to je samo gubitak vremena. Došlo je vrijeme da se kofer sprema. Sezona je počela, treba poći u Europu, malo posel, malo rastezanje na trkama. Da i u čemu je problem. Pa luk ni jeo ni mirisao a nabijati će mi opet na nos naše domaće špilšulske događaje. Lijepa smo naša Lijepa.
   Prvo je počelo sa onim za zaštitu okoliša. Pa ubrzo je puklo u Carini i onda kao da se sve urotilo protiv nas, skoro cijela jedna Vlada odvladala u Remetincu na čelu sa Šefom. Za kraj i budući gradonačelnik Hrvatske. Postavlja se pitanje kakva je to Država. Ustvari mene pitaju, jer odgovorni na takva pitanja ne odgovaraju. A ja da ostanem pristojan imam spreman odgovor-špilšul.
T

    Ajd vratimo se mi ponovo devalvaciji, tj prof Lovrinoviću. Potvrdio je informaciju da je glavni kreator programa, kojega čekamo kao ozebli sunce, rekao da je prvi potez devalvacija 10 %. To nije rekao na glavnom partiju nego u nekoj školi gdje je uredno naplatio izgubljeno vrijeme. A i program treba platiti, ne devalviranom kunom već u orjima. Posel je posel, po špranci, idemo delati. Jasno da su oni koji ga trebaju platili, po nekim informacijama u iznosu od šest znamenkama, to ne štima, pa su demantireli tj devalvirali svoju uplatu. Po riječima jednog poznatog varaždinca, program se svaki dan dorađuje. Pa koliko će taj program na kraju stajati. Stoga se na taj fantomski program /nitko ga još nije vidio/ nadvila moja sumnja, kako ga platiti, s čime.
    Ako je istina, da im je kasa u minusu krajem 2014 g. za okolo 10 milijuna kuna a još ih čeka 30 milijuna po presudi od onog majstora što stoluje u Remetincu. Treba će dobrog kuhara. A i taj im je završio na istoj adresi.
 Da i ja dam obol devalvaciji iako se baš puno ne razmem u ekonomiju, za razliku nekih koji sve više neurotično, živčano i nervozno tumače da sve znaju o ekonomiji a po struci su zubari, internisti, profesori frulice, čak ih ima sa plesnim tečajem i da ih dalje ne nabrajam. E pa baš hoću, naime u našoj najvećoj bankarskoj instituciji nemamo monetaristu, ali ima onih koji su diplomirali na transportu, pa na skladištu ima ih i sa turizmom. Kakva je uvezanost sa ozbiljnim stručnim znanjem. Nešto kao sa onom zgodnom županicom koja je zaboravila na koju je temu diplomirala. Imam informaciju da je tema bila-Utjecaj šajke na obalu Kupe.
  Devalvirajuće je ako takvi likovi kreiraju ekonomsku budućnost zemlje a posebno ako slični mantraju u NBH, da budemo i službeno eurizirana zemlja. Ja sam davno napisao da je to notorna glupost, uostalom potvrdio je to i otac programa, prof Sinn. A moj obol devalvaciji. Izračun je da je kuna precjenjena 23,32 % Da, samo kasno stiže Marko na Kosovo. Mi nismo imali znanje kakvo su pokazali recimo Slovenci koji su uveli plivajući tečaj. Ili primjer Izraela, kolika je inflacija toliko poravnavaju tečaj, troškove života i ostalog. Čak im USA za inflaciju povećavaju bespovratnu pomoć za ulogu nepotopivog nosaća aviona.
  Sljedeća devalvacija, kasica prasica po procjeni Stefana Zweiga, njegovo poznavanje psihe lica. Revizija, državna, utvrdila da je velepoštovana ministrica kulture uzimala putne troškove aIi nije išla na put, pa je novac vraćala u ratama. Dakle pored velike plaće uzima kredit i to beskamatni i pravi se naivna sa novcima poreznih obveznika. A koliko se samo bivši šef tukao da ju uvali u postojeću stolicu. Kako mu se zahvalila. Dala mu je cipelu iz stranke koju je on osnovao. A sadašnjem premijera dovela u lijepu situaciju u kojoj država posrče ko pijana mladež na Zrću. Na jednoj strani radišna ministrica bez radnog staža tvrdi da za siromašne nema novaca, pa čak ni za gladnu djecu u školama, a na drugoj ministrica se ponaša kao pijani milijunaš. U pravednoj i pravnoj državi ministar bi izletio iz Vlade trećom kozmičkom brzinom. Eto vam demokracije, kad ste ju željeli, opaka je kad se ostvari želja. Sve bi bilo drugačije da je Sparta pobijedila.
  To bi bile devalvirajuće i deprimirajuće vijesti iz gornjih slojeva politike a na nižim nikako bez afera o poticajima. Još im nisu stali na kraj. Kad se samo sjetim zlatnih vremena kada se za neobrađenih 10 hektara na godišnjem nivou dobivalo kao socijalni slučaj. Ili kapitalna ulaganja. Daruje susjed susjedi zemlju i eto lovice, možda je bilo i još nečega. Dobro baš nije tak ali je sestra dala bratu. Sada su već sofistirani modeli ali je činjenica da se od proizvodnje ne živi već od poticaja. Ima i nečeg dobrog u toj 25 godišnjoj agrariji i igrariji. Od ove godine nema više prijetnji po neotkupu pšenice. Vrijede neka blesava EU pravila, treba hektolitarska težina i količina proteina u pšenici. I biće devalvacije poznatih dnevno profesionalnih galamđija.
  Još ljepša vijest, ministar finacija je zadovoljan sa punjenjem proračuna, nikad bolje, izgleda da se sve manje krade ali i ima lijepih gesta. Pojavljuju se filantropi i ktitori koji ničim izazvanim pune proračun. Zadnja donacija- 15 milijuna kuna. Mogi su se o tome raspisali, kako će taj gubitak podnijeti ili jedan ili drugi. Nema tu brige, jedan je po odbitku svih obaveza državi samo po osnovi jedne djelatnosti, inkasirao u 2014 g. 6 point 71 milijun. A drugi je bio marljiv pa je skupljao stanove. Po staroj hrvatskoj špranci, u štediše svega biše a u radiše još više.
   Nije kraj lijepim vijestima, jedva čekam izbore, da na njih ne izađem. Premalo je Petrova /Metković/i Kovačića /Omiš/. Ovi na vlasti su nesposobni a drugi koji traže vlast nemaju još program a i loše vode svoje financije.
T