Srebro u Klagenfurtu
Zadnji trening plivanja /utorak/ u Dravi kod Belićevog potoka a može i spruda, blizu su. Lokacija gdje se može na dasci surfati. Voda više nije 18, sad je 14 stupnjeva. I nije mi se baš dalo biti u toj vodi. Ali za razliku od Aqua cityja, Drava je čišća i zdravija voda.
Zadnji dan u osmom mjesecu i idem na sprint u Klagenfurt/Celovec/, na Worthersee,/Vrba jezero/ braniti prvo mjesto.
Branim prvo mjesto ozljeđen, u Splitu je bila zamagljena bol u ahilovoj ali poslije 48 sati bila je bolna. No što se mora nije teško. I krenem po oblačnom vremenu. Kod rotora u Vratnom pojavilo se sunce kroz oblake, pa sam iskoristio blagodat izvora života za sunčanu jogu. To se pokazalo učinkovito i pozitivno u Klagenfurtu, posebno na biciklu. Vozim se prema Zavrču, iako ju ne vidim, osjećam ju, Dravu.
Do Maribora, dosadno monotono a onda iako je počela sitna kišica, razvedravanje u meni, jer sam opet u blizini Drave. Prati cestu prema Dravogradu a tu i tam i ja bacim oko na nju i tako zajedno sve do Volkermarkta. Ona svojim putem a ja u Celovec, točnije Kriva vrba. Ako sam kome nejasan, mjesta su na tragu "Trst je naš", isto je sa Koruškom. Osvrt na stara vremena, sve do mog rođenja za vrijeme K.u K.
A da bude sve u duhu starih dobrih vremena, skoro da nisam povjerovao. Prijava utrke u kafeu "Monarhija", uspio sam dobiti broj 224. Lista prijava je zaključena prije dva dana ali sam od pajdaša iščupao diskreciono pravo, da uletim u cilj. O organizaciji, od parkinga /3 EUR-a, za cijeli dan-kazna je 7 EUR-a ako se ne kupi karta/ pa do svih potrebnih informacija, sve zanatski odrađeno. Brifing na engleskom i talijanskom uz pozdrave za hrvatske triatlete, iako je bio samo jedan. Nije bilo nejasnoća, jedino je bio zabranjen neopren a voda je bila 19 stupnjeva. Proglašenje je bilo problematično, ne kao kod nas da se nezna ko je na kojem mjestu i koja je kategorija.Proglašenje bilo duže nego je trka trajala. U jednoj trci bile su tri trke. Prvo su proglasili svoj Koruški kup, pa onda neke svoje domaće i tek onda glavnu trku sa svim sudionicima. Trku sam završio u 14 i 30 a medalju sam dobio u 18 i 30. Da sam imao sreću biti solidan na četvrtom mjestu bio bih već doma. E kad hoćeš medalju onda čekaj, Zavidno sam gledao kako se neki poslije trke spakirali i otišli presretni putem domu a meni je za kaznu ostati, čekati proglašenje.
Nedjeljni sprint triatlon bio je završni dio sportske manifestacije koja je počela u petak, pa preko subote kad su vojne postrojbe imale svoje takmičenje. Tradicionalna trka za Koruški kup, za zatvoreno domaće prvenstvo i za Alpe Adria kup. Sprint je bio u sklopu manifestacije triatlona od najmlađih takmičara/7godina-aquatlon 25 m plivanja i 250 m trčanja/ do raznih distanci u triatlonu za odrasle. A program je počeo u ujutro u 8 sati i trajao je sve do 19 sati sa produženim završetkom do kasno u noć. To je bio zadnji dan trodnevne sportske manifestacije. Počelo se sa raznim sportovima u petak, subota je bila za vojničke discipline i uključujući triatlon. Bila je zanimljiva trka na 5 km, rekli bi za normalne, pa za invalide ali i nordik hodanje. Ništa čudno za Klagenfurt, poznato sportsko središte ne samo poznato po najpoznatijem ironman triatlonu u Europi u organizaciji WTC-a/. Ove godine su povećali broj natjecatelja sa dugodišnjih 2000 na 3000, kotizacija 700 EUR-a/ nego i po drugim sportovima /KAC/. Jezero je maksimalno iskorišteno u gospodarskom smislu i turističkom /isto to varaždincima ne uspijeva sa Aqua cityijem godinama-još im je na teret/. Posebnost je u obrazovanoj navijačkoj publici. I na ovim kratkim trkama na trčanju, domaći izlaze na ulicu, iz svojih veža bodre triatlonce. A kafići i restorani kao da su baš namjerno postavljeni na trasama gdje se trči. Ne treba izbjegavati konstataciju da su sportaši kao i glumci željni publike. Klagenfurt ima oko 100 000 stanovnika 10 puta manji od Zagreba a ima veći prihod od turizma od naše metropole. Još zanimljiviji podatak, da zapošljava 65 000 stanovnika.
Plivao se jedan krug od 750 m, bicikl se vozio prema centru Klagenfurta /20 km/ sa jednom opasnom crnom točkom, dva "s" zavoja u kojima je bilo zabranjeno preticanje. Sva odgovornost za nastup je na takmičaru, ali, ali je organizator preuzeo odgovornost za tu točku, postavio po tri suca u oba smjera prije ulaska u taj dupli "s". Bicikl mi je bio najbolji segmet u triatlonu, pored tih zavoja gdje se morala smanjivati brzina i šest okreta na cesti /vozila su se tri kruga/ Prosječna brzina bila mi je 35 km/h. Trčanje na 5 km zadovaljavajuće obzirom na ozljeđenu ahilovu tetivu. Za posljednji triatlon ove sezone trka bi ukratko bila, rame kuckanje, srce lupkanje, bicikl truckanje a noga šepanje.
Posljednja trka trebala mi je biti Garmin Bled. Ostal sam doma, iako sam imal vild card za 30 godišnjicu trke. Kako sam napisao kolegi Kregaru: Hvaležen sem za povabilo. Ampak jaz nisem sposoben 6-krat terat bicikl u breg. Če se bom slučajno dobro počutil, takoj pridem na Bled. Bled in jaz mamo dolgo ljubezen vezu.
U svojoj kategoriji bio je sam drugi, prvi je bio Talijan Guarterino, iz težinske papir kategorije, manje od 60 kila. Obojica smo bila najstariji učesnici. Od 172 natjecatelja, apsolutno sam bio 139.
Ovim srebrom četvrti put sam na postolju u Europi, jedini u 2014, kojem je to uspjelo a i to nije još kraj postoljima, barem za mene.
Na povratku upalio sam GPS, jer svaki put sam kroz Klagenfurt išao drugim putem pa sam se ovaj puta dao u ruke tehnologiji. A druga pogodnost ili ljepše rečeno,ugoda, bila je da sam noću vidio Dravu kao plavu traku na ekranu. Tako sam ju osjećao a i bio vizualnu vezan, a plavo zelena ljepotica me osvojila kad sam se ko klinac prvi put napio njezine vode. Tako me otpratila i dopratila me. I stalno smo zajedno.
T
Zadnja izmjena ( Srijeda, 17 SEPTEMBER 2014 18:31 )
Državni prvak u olimpijskom triatlonu Državno prvenstvo Hrvatske u triatlona održano 23.08.u Splitu. Olimpijska disciplina /1,5 km plivanja, 40 km bicikla i 10 km trčanja/ istovremeno međunarodno otvoreno prvenstvo Splita- utrka pod imenom 16. Marjanski đir- Memorijal Ivice Radeljića. Zadnja izmjena ( Utorak, 02 SEPTEMBER 2014 05:25 ) 16 Insieme a Gianluca 2014 Zajedno sa Gianlucom Fadalti, Memorijal, 16 po redu, sjećanje na izvrsnog triatlonca, tragično stradao u prometnoj nesreći 1998 g. Poziv koji se ne odbija. Naročito ako sam siguran da je postolje osigurano u kategoriji. Zamalo nisam došao ali ne svojoj krivicom. 18.07 dobio sam emajliranu poruku: gdje sam jer su prijave zatvorene 10.07. Eh, gdje sam, držao sam se Buergerovog sajta na kojem je bilo da su Udine 27.07. No zahvaljujući Mechaveitu sve u zadnju minutu. Prošle godine sam bio u Udinama sa bratom kao i ove. Točnije iznenadili su me brat i šogor. Brat se našao u EU sa šogorom, došli me podržati a onda su zajedno otišli na Sardiniju. Brat je inače na specijalizaciji, uče ga kako se po najnovijim metodama ranari. Krenem rutinom, buđenje po starom, bez budilice, priroda nam je ugradila sat. Malo sam se splahnul, obrijal da budem brži u vodi i na bicu. Sunčana joga, baterije su pune, sobom uzeo sendviče i divlju crvenu šljivu. Žute su prošle. Jasno i tekućicu zvanu Žgano vino. Dakle, dobro sam se opskrbio sa dopingom. Ni ove godine nije bilo povoljno vrijeme, 35 u hladu a onda se navukli oblaci i bili smo u sauni. Trka je počela u 14 sati-6 baterija, prije plivanja tranzicija, četvoro sudaca, spremni kazniti neznalice. Po brojevima parni-neparni postavljane bicikla i sa koje strane je oprema. Plivanje ne baš sjajno, trebala mi je dizalica da izađem iz bazena, no sve sam popravil na bicu. Ne baš svojom zaslugom. Poslije 5 km stigne me neki mladi Slovenac i jureći u prolazu dovikne:kaj je to triatlon. E ako se tak misliš ponašati prema sijedoj glavi. Stisnem ja pedalu i počinje jurnjava, mali mi ne da da vozim u zavjetrini. Da nebi, kud on tud ja. To je poznato us-hit iz naše političke zbiljnosti. I ta jurnjava je trajala dok se nije koljeno pregrijalo onda sam elegantno prešao na rekreativnu vožnju. Svejedno sam na kraju imao prosjek vožnje 32,14 km/h. Tu treba maknuti tranziciju, pa bilo oko 35 prosjek. Na trčanju, slabo. Malo mi je pomogao i sudac. Kastel me ubio, bolje bi pasao "casket". A pomoć suca bila je da me je blagoteleće gledao kako skrećem u krivu ulicu, dok navijači nisu počeli galamiti onda se on probudio. To mi nije običaj ali poslao sam ga u k.., Naime budući mi je staza poznata, organizator je ove godine malo ublažio strminu i zato je na tom mjestu bio sudac, mamlaz. Kad sam se popeo do vrha, citadela je još uvijek tu. I onda još jedan krug i treći u kategoriji. Pospremanje opreme, tuširanje, pasta i domaće pekmez-pite. Poslije hoće pasta plivati, pa su se brat, šogor pridružili na pivi,/ 2 EUR-a./ Uz pivu sve je moguće pa iako sam odlučio ne više pisati ekonomske komentare ali ova dva mučka provokatora su izvukla opet zlo iz mene Pitaju me za bankrot. Svakako i dakako, bankrot je tu, samo političari to ne vide kao što narod ne vidi poboljšanja. Zadnje intervjue Grčić priča o pomacima. Sve je to zabadav. Bankrot je i ekonomski i politički, zašto, jer će sad biti po mojem, korejski model plaće. Pala mi je pjesmica na glavu. London Bridge is falling down, Falling down, Falling down. London Bridge is falling down, My fair lady A zašto je to tako, pa sad i dječica u vrtu to znaju. A gola istina je, u realnom sektoru od 2008, 180 000 radnika otišlo, i još uvijek odlaze ali su se neki vratili u administraciju, državnu 30 000. E pa sada režite plaće i dajte onog pametnog sindikalca da se hvali kako i administracija plaća poreze, jel a ko zaradi za te plaćice. A penzijice. Sada se nema kuda jer bratija iz EU diktira. Nema više tuđe akumulacije, čitaj zaduženja, a trenutno smo na slabih 68 % BDP-a iliti prevedeno na pjesnički jezik 222 milijarde duga. Da li sam u pravu neznam ali znam da sam o tome pisao. Tu bi trebali završiti i HAC i AC a izgleda da je za tu mjeru i HBOR pa bi to bilo oko 83 % i bili bi EU rekorderi. Ima država sa večim dugom, sitan je problem što nama BDP uporno roni. Postao je ovisnik o gnjurenju. A kako bi taj trend nazvali zločesti. Ponzijeva shema, samo naopak. Do izbora se budemo doteglili sa turizmom i tu i tam nekom šakom dolara na račun nekih bijednih investicija. A što je neoprostivo, neznanje, nesposobnost, zadnji biser, pomočnik ministra za gospodarstvo, bio u samo 26 firmi. Taj ima i previše znanja. A šef mu, priča Grimove bajke. I ostvariti će se sve te bajke, samo ni njega ni mene a i mnogih neće biti. Neoprostivo je da se čeka 05.08. moj rođendan i onda juriš na godišnji. Dva mjeseca ladovine, Sabor tri mjeseca. Čestitke na stanju nacije i gospodarstva. Za sada na vidiku ništa. Nule i minusi. Možda ću bolje vidjeti sa Čeva, ako se razbistri, meni a i njima. Idem prvi put kod Lackovičevih na njihovu trku, T Zadnja izmjena ( Nedjelja, 27 JULY 2014 12:49 ) 28. Goesselsdorfersee 2014 28 izdanje 12.07.14. Goesselsdorfersse triatlon ili KTRV kup ili Kartenmilchtriathlon cup ili Volkstriathlon ili nepošten triatlon-0,5 km plivanja, 32 km brdske bic staze i 7 km bregovitog trčanja. Triatlon ima dvije tranzicije, nešto slično Stubici a i autobusi su u igri za triatlon /8/. Ima još zanimljivosti. Pravilo ironman, posebni bicikli, ograničen broj takmičara 400, diskreciono pravo za upad na trku. Raspis je otvoren od 01.01. mjesec dana prije trke 300 prijava, 5 dana prije trke 416. Na kraju po prijavama 449 takmičara i 51 štafete, Od Hrvata, samo jedan. Došlo na cilj 409. Zadnja izmjena ( Subota, 19 JULY 2014 12:57 ) Državno prvenstvo 2014Državno prvenstvo u sprint triatlonu održano 29.06. u Gornjoj Stubici. Po toplom i sunčanom vremenu u Gupčev pitoreksni kraj došlo je najbolje što Hrvatska ima u triatlonskoj porodici. Utrku je organizirao domaći klub Rudolf Perišin i to 13 puta za redom. Posebnost trke je da ima dvije tranzicije. Plivanje /750 m/ je na jezerima u Bedekovčini, biciklom /20km/dijelom nizinskom cestom, dijeom brdskom do Stubice. Druga tranzicija je u središtu grada, odakle se trči 5,5 km u dva kruga po dragome kraju sa posjetom do Gupčeve lipe. Do lipe se treba malo potruditi jer je uzima zadnje snage triatloncima zbog brdskog trčanja. U ulozi glavnog organizatora bio je poznati neopren triatlonac i maratonac Željko Lukina. Organizacija besprekorna, okupljanje takmičara je u Stubici onda treba iz Stubice autobusom takmičare odvesti na jezera kao i kamionom bicikle. Pa trka počinje iz Bedekovčine. U ulozi organizatora pasta party oper Žec, bilo je fine klope a i tekućih pitanja, neizbježna piva ali se našlo i buteljirano vino. Za kraj tradiconalne kremšnite, Žec je bratski podjelio, za sve učesnike 50 kom a drugih 50 kom uzeo za sebe.
Zadnja izmjena ( Petak, 10 OCTOBER 2014 13:41 ) Hanibal
Kad su ih svi već popljuvali, da dodam i ja svoj obol. Sabornici uredno za Tijelovo i za "državni"/pravi ili krivi/ uzeli stanku od dva tjedna da se odmore od nerada, kako je svojom slobodnom voljom primijetila ex premijerka, nema skoro nikog u Sabornice. E pa kako nam daju primjer, ja nisam postupio kao ta bratija sa najvećim plaćama u prebogatoj državi.
U pondelek sam jedva održao riječ, isporuka obećana od petka/ subota Velden/ Uoči Tijelova srijeda, pravac poslovno Zagreb. Onda neradni dan a moram raditi da bi opet u petak poslovno u Zagreb. Sila Boga ne moli. Isporučim robu i pozdrave metropoli. Fučkaš metropolu koja nema metro. Primijetio sam da sam se približio toj našoj eliti, barem po ambicioznosti u velikim količinama a realizacija jadna. Posebno se to odnosi na donji olimpijski. U subotu 21.06. u Portorosse, opet olimpijski. Od tristone triatlonaca veldenskih, na štartu ih je bilo samo 5, pa ih mogu pobrojiti,Ocvirk, Trojar, Rant, Kokalj i ja u ulozi Hanibala. Kako je briljantna pobjeda kod Trazimenskog bila 24.06. onda mogu tu malu razliku zanemariti. Trebalo je biti "ante portas" a ispao je potpuni debakl ili bi po slovenskom lahko rekli čista polomija. Ni Hanibal u konačnici nije dobro završio, dobro započeo ko i ja u Veldenu. Izgleda da je Velden bio labuđi pjev, tijelo mi šalje poruku . Da dobro neće biti, već je bilo na plavanju, pes je pojeo meru, pa smo plavali blizu 2 km. Kolesarska proga je spremenjena, dodan je vzpon i tu je priči bio kraj. Prvi vzpon, lijevo koljeno se pobunilo, možda i stres od Veldena. Oštra bol. I kaj zdaj narediti. Blo mi je za odustat, a to nisem nikdar naredil. Mučim se pa si mislim da idem peš. Ali kak, kad me gledalci spodbujaju skijaškim navijanjem. Hop, hop... Uspijem doći do vrha i natrag u marinu, dobra stvar je da me sad moja težina nosi do sredine staze a da ne trebam dirati pedale. U drugom me na vzponu stigne prijatelj Krasnik, to je znak da da ću biti fenjer. Nizbrdica spašava jadno bic izdanje. Primjetim da ima radar koji mjeri brzinu, prvi krug bilo je 66 km/h, drugi 69, treći 73. Četvrti krug, postižem rekord, osobni 74 km na sat. Do sad sam imao 73 km/h sa Škripa na Supetru 2011 g. Završim mučenje na bicu. Na trčanju koljeno samo buja. Trčim sa jednom nogom. Jedva završavam trku. Ne bih odustao, a bilo ih je.. Bolje krepat nego molat. Na kraju trke, šefu ceremonijala, Rantu zahvalim na organizaciji, uvijek vrhunski odrađeno i kažem mu da se ne ljuti ali da na trku mu neću više doći. Tapša me po ramenu uz riječi da sam pravi sportaš. Fučkaš sportaša kojeg treba špahtlima skupljati po cesti. Raspal sam se ko Hrvatska pred Meksikom. Mislim da me Portorož više neće vidjeti po pitanju triatlona. Jedina korist je da sam od privatnog puta napravio poslovni, uzeo repro materijal u Mengešu, osnove za moj inovativni proizvod. Sljedeća trka je u Bedekovčini, rodno mjesto baruna Janka Vranyczanyja. Iskoristio bih zadnju rečenicu iz njegovog zadnjeg intervjua. Nisam uspio. Po tome smo jednaki, izgleda da me je vreme pregazilo ili ljepše rečeno, to je sve fizika, entropija. T Zadnja izmjena ( Petak, 27 JUNE 2014 04:30 ) Triatlon Pago Velden Poslije enormnog broja neozbiljnih istinitih pisanih /pismenih ?/ komentara uzimam si pravo na jedan ozbiljan. Također istinit, lakše probavljiv, teško izvediv ali daleko od politike. Sportska stranica a nema sporta. Samo jedan triatlon, ali vrijedan. Za sedam dana eto mene u pripremi za Velden, petak, počinjem sa opremom. Kad poslovni partner zaželi si robe. Prva misao, neće biti dobro, i bilo je, ostavio sam doma uloške. Naime ja imam dvije lijeve noge i da bi mogao trčati za svako stopalo izrađeni su mi po naruđbi posebni ulošci i to za određene tenisice. Dio robe partner je dobio u petak a ostalo sam obećao za pondelek. Subota ujutro, sunčana joga i u auto. Rijetko uzimam GPS, ovaj puta da, jer do Vrbovog jezera svaki puta idem nekom drugom rutom, pa da konačno idem najracionalnijom. Put sa GPS tetom bio je ugodno-kooperativan, uglavnom. No kod Radlja je počela paničariti i uporno me htjela zavesti i uputiti u mjesto. Znači da se skinem sa glavne ceste i odem lutati po Radlju/ob Dravi/. Pravio sam se gluh, a ona je počela prvo panično a onda kreštati da skrenem, na kraju da se čak vratim. Ja dalje vozim, pa tu sam rutu prošao barem sto puta /poslovno/. I jednom trenutku na ekranu nestane cesta i ja se doslovno nađem sa tetom na zelenoj livadi. Ubrzo se teta pribrala i počela sa rekalkulacijom, tj uvjerila me da dobro držim zadanu rutu. I kad sam se vraćao napravila je isti cirkus, očito je htjela da ostanemo na samo. Kroz Klagenfurt nije bila od neke koristi ali je puno pomogla kod zatvorenih dionica zbog radova do dolaska u Velden. Taman parkiram kad naletim na šefa ceremonijala Wernera, bolje da nisam jer me obradovao sa promjenom pravila trke. Pravila iz prošle godine/ITU/ zamijenili sa WTC, a to je značilo dozvoljen poseban bicikl i zabrana zavjetrine. Ili ukratko, ironman pravila. Uz to postavili su i težu stazu za bicikl i trčanje od prošle. Limit trke 3 sata i 45 minuta, za olimpijski triatlon. Svi koji su stigli sa biciklima po ITU pravilima bili su hendikepirani kao i ja Prijava, ovaj puta nisam dobio austrijsku licencu, da ju ne zakockam ko prošle godine. Po prijavama malo svjetsko prvenstvo, veliki broj Slovenaca i Talijana. Dosta Nijemaca, ima Francuza a došli su i triatlonci iz UKR, ISR, BiH, CAN čak iz RSA. Jedan iz Hrvatske. Plivalo se u jezeru Wortersee /20 stupnjeva/, start je promijenjen, maknut je sa utoka potoka/14 stup/. Pred start digla se oluja, pa je bilo dosta teško plivati u valovitoj vodi. Valovi ne dolaze u istim intervalima kao na moru, nego se ima dojam da je plivač u veš mašini. Izlaskom iz vode trebalo se popeti uzbrdo do tranzicije, 200 m pod 30 stupnjeva. Tako da ta izvedba rezultirala odustajanjem tri dame i četvorice muških. U tranziciji sam izgubio 8 minuta kad sam jedva skinuo neopren odijelo, preko bolnog stopala. Biciklistička staza sa dva teška uspona, staza je dio ironman, 4 kruga. Po prvom krugu izračunao sam da ću završiti trku oko 4 sata, dešperacija na vrhuncu. Drugi krug me vraća u normalu, treći vozim dobro a u četvrtom sam doslovce jurio. Sad je kompjutor izračunao 3 i pol sata za završetak. Bicikl sam korektno odvezao bez ijedne zavjetrine, za razliku od mnogih. Suci jesu fućkali ali penalti box je bio prazan. Druga tranzicija strelovita, izlećem iz nje i spuštam se na trčanje pored jezera. Na izlasku me dočeka bučno navijanje, pogledam, Progner, austrijski prvak u super sprintu, prva trka u programu, award, nema lijevu nogu. Bilo mi je drago a i neugodno, kog vraga ja kenjkam nad svojim ozljedama za razliku od njega. Trčanje dodatno otežano zbog proloma oblaka, tenisice bez uložaka ali napunjene vodom, no publike nije nedostajalo i navijanja. Tu je educirana publika zbog poznate utrke "Ironman Klagenfurt/. Računam ponovo, poslije 5 km trčanja, to bi moglo biti dobro vrijeme. Pored problema sa ozljedom i manjak opreme/bicikl/ i teškom stazom, ostvario sam izvrsno vrijeme 3 sata i 15 minuta, što je inače limit za staze na ravnom. Zadnjih 500 m sam šprintao, pretekao jednu curicu. Začudo 10 km trčao sam 51 minutu. Nisam zadnji, od muških su dvojica iza mene, jedan je Englez 1971 godište. Zadnja izmjena ( Četvrtak, 19 JUNE 2014 21:33 ) Charobni stapich
Na presici kad je smijenio, drugog Ostojića ex premijer kaže da nema alata kao što je u naslovu i da se ne može raditi radikalni rezovi. Tja zato tonemo, uporno, a rade prokleto težak posao, danonoćno. A kako je bilo unatrag mjesec dana, slika na amfibiji sa Ray-banom, pa su se mrcvarili ko je veći negativac, pa su se igrali vunbacitelja, pa zabava sa smjenama. Je, prokleto težak posao. Dobro, gdje je u svemu tome stapich, što on radi. Štrajka.
Medjutim, ima, ima, charobnog stapicha, samo treba imati znanja a ne mantrati da samo političari mogu izvući državu iz ove jadne situacije. Možda i ima u jednu ruku pravo jer su ju u tu poziciju i doveli političari, pa je red da vade vruč krumpir na svoj teret a ne svih građana. Krumpirove šalate nam je dosta. A ako pak nemaju znanja mogu im prodati svoju staklenu kuglu, možda im ona nešto pokrene. Stalno razmišlja o poboljšanju ovog pa onog, pa kad će sa razmišljanja prijeći na djelo. Inače tumbanje Vlade ništa na gospodarstvenom polju neće se poboljšati. Smjene su kozmetika i start za pozicije kad se ode u opoziciju. Izbore će izgubiti ne zbog ideologije koju forsira sadašnja oporba. Vrijeme će pokazati da samo struka može pomoći našoj Lijepoj Našoj. Zašto prolijevam pisanu žuć. Pre neki dan bilo je 500 gospodarstvenika na hrpi, dođe ex premijer izhvali se, da ima pomaka samo se ne vidi. Izgovori, i ode, a poduzetnici ostali sa svojim problemima u čudu. Eto kako političari su u stanju riješiti krucijalne probleme. Sve znaju, samo nemaju charobnog stapicha. Problem nastane kad se shvati da oni koji stvaraju novac, primarni sektor je podređen tercijarnom sektoru. Dakle potrošači novaca se postave iznad onih koji ih nose na svojim grbačama zajedno sa cijelim društvom. Pa koja je to država u EU u kojoj nije poduzetnik priznat ili se radniku ne skine kapa do poda i da ima dostojnu plaću za život. Pa čak i u državi koja daleko najgora i u njoj se pleše sirtaki. Eklatantan dokaz, bez komentara, svemirska šutnja, od 2008 realni pad BDP-a 12% a rast troškovnog dijela buđeta 30%. Samo se trošilo, pardon zaduživalo pa prihodovna strana ne može sustići troškovnu. A kakvog znalca imamo na poziciji ministra gospodarstva. Iz Jalžabeta, Wollsdor leder, hvali se investicijom. I to da su austrijanci nas odabrali između Kine i nekih EU država. Pa ne zbog ljubavi ili naše sjajne prebukirane administracije, već su napravili studiju u kojoj su dva faktora presudna. To je poznati bazen šnajderaja /Varteks polaaako nestaje/, znači netreba školovati radnu snagu i blizina auto puta. Neki u Hrvatskoj, shvaćaju da se izlazi iz auto puta radi zbog rodnog sela /tri kuće/ političara a ne zbog industrijskih pogona. I izjavu još začini da se investicije tek vide za godinu i pol, pa da je rast izvoza prerađivača oko 20 %. Je, to smo konstatirali da je zbog niske baze u 2013. Komponenta BDP-a je investicija, kojih nema, uglavnom. A i razlika uvoza i izvoza, pokrivenost nekih 60 %. Pa na čemu grade rast BDP-a tj. lažu nam. Možda na rastu osobne potrošnje, a plaće se strmoglavljuju. Njima zaista treba charobni stapich, da jednostavno nestanu. Touch. Puf  Brazil. Osobno na utakmicu ne bih išao zbog solidarnosti prema velikom dijelu patničkog stanovništva. A ako bi morao zbog poziva zgodne predsjednice, išao bih o svom trošku. Iskreno, najviše bi želio da ovaj puta ne budem domoljub i veliki Hrvat. Nije mi jasno kako možemo imati takav nacionalni naboj, sportski. A na gospodarstvom smo izgubljeni. Želja mi je da budemo u nogometu zadnji, ne na ovom prvenstvu, nego zadnji na svijetu. Ali da nam država stoji kao recimo Švedska ili Finska a nemam ništa protiv ni Austrije. Kad smo već kod ex premijera, malkice ću biti sentimentalan. Na Trojake /Duhove/ je bio rođendan našem teškom trudbeniku u Remetincu, nitko da ga se sjeti. Vrhovni sud. T |
