Triatlon klub Varaždin

 Pa kada se svi pripremaju za proslavu, ajde da se slavi. Ipak je to povijesni događaj koji će nas povijesno obilježiti. 01.07.13. veselje a možda će biti i plača i plaća.
 Kako su nam terminski problemi dolazili, moja predviđanja su se potvrđivala, nisam nigdje pogrešio a ni zgrešio. Sažetak pristupnog veselja često se spoticao na nedoraslosti i nezrelosti potpisanog dokumenta. Nismo još ni ušli a naši vrli potpisnici su odlazili na propitivanje što smijemo a što ne. Pa nam se dogodi gaf da baš na dan pristupa imamo problem da smo potpisali ali bi sad htjeli nešto drugo. I onda se još podjele priznanja za potpis a da se nije ni pitalo što potpis znači.
To sam već napisao da se samo pitalo gdje je olovka.
U širem smisli pristupa, poznato je da zajednica počela sa ugljenom i čelikom i onda je uletjelo zajedništvo da bude nešto slično kao USA. A to nemože biti. I to sam ne jednom objasnio da zajednička validna valuta a svaka država daje drugačiju društvenu produktivnost. Novac mora imati vrijednosnu podlogu, a tu su i neke anomalije kao inflacija. Kako tu fiziku spojiti ili objasniti, tko je dobio čar a kome gaće na štapu.
Majka svih pitanja ili da li se učimo na svojim greškama ili još gore da smo guske u magli. Nadam se da poštovani Radić ne okreće u grobu.
Tko je stavio na papir što je pozitivna bilanca pristupa a što če nam se obiti o glavu. Uglavnom mene muče neke relacije na koje su se potpisnici i pregovarači /naši/ pozivali i tvrdili kak je to sve bilo strašno teško i kak su učinili grandioznu stvar.
Nisam ni euroskeptik ani ni fob. Ali iščitavajući neke povelje i deklaracije daje neku drugu sliku. Slika je nešto drugačija nego što je mi vidimo. Vidimo ono što su htjeli da vidimo a ne vidimo ono što bi trebali vidjeti. Mnoge zagonetke su pred nama jer se nismo pripremili pa će biti i čuda. Sjetio sam se iznenađenja kod slike Blagovijest od učitelja Leonarda. Na njoj je Leonardo doslikao anđela Gabrijela. Budući se Leonardo iščitava na sve moguće načine zbog svojih tajnih poruka. Na rengen pregledu slika nema Gabrijela.
Pa bi se i nama često moglo dogoditi da ćemo se iznenaditi kao i po deklaraciji EU o komunističkim žrtvama. Po EU oni ne zastarjevaju a neki bi kod nas da zastare, je i još su to potpisali. Sad se neki čudom čude u EU kakva su to čudna čudesa. Biće još izneneđenja i na jednoj a i na drugoj strani.
Relacije koje me muče a tiče se čiste ekonomije, protok kapitala, roba i usluga, radne snage....neke i ne bolje spominjati. Ipak konkretno HEP i fiskalizacija, za neki drugi  put.
Idem redom. Kapital, banke tuđe, nisam jednom o tome pisao i o NBH-a, tuđi kapital, koga on prati. Pa prati svoju robu i uslugu. Uostalom mi kapitala nemamo. Stalno nešto posuđujemo. Kad i imamo kakvu bančicu onda politika instalira svojeg bankara da kad nekome treba neki đeparac uzme u toj bančici. Onda neznaš jel se banka zove kak se zove ili je banka Remetinec. U to se nebi štel mešati jer je to ipak posel za institucije sistema. Za robe i usluge ne treba posebno objašnjavati, treba svratiti u naše dučane i zaključiti koji i čiji je lobi. Takozvani uvoz. Izvoz je ekonomska kategorija nepoznata u Hrvata.
Duboki naklon i izvinjenje svima koji izvoze, u njih se u malom dijelu i ja mogu ugurati. Ali što vrijedi kad nam naša izvozna bilanca ni 50% uvozne. Usput ako stavimo u neku koleraciju ispada da izvoznici rade za uvoznike. Što je suludo. Izvoznici nemaju svoj lobi, a ni Javne financije im ne idu na ruke. Svaki uvoz puni vreču bez dna, tj buđet. Nešto carine će sad otpasti iz EU, a iz trečih zemalja puni se blagajna EU sa 75% carine. Jel je netko to problematiziral. Opet će biti problem gdje posuditi lovicu. Baš me zanima da li je napravljena projekcija koliko će faliti u buđetu taj segment.
A radna snaga, i to sam predvidio, EU će uzeti što joj treba a ostali kak je donešeno u pojedinim zemljama, zabrana na par godina, minimum od 7 godina. No ni mi nismo mačji kašalj pa smo uzvratili istom mjerom. Baš su se potukli da dođu.
A jesam se nakritikoval, ipak ima i pozitive. Sad se više neću natezati sa kojekvim budalama i uvjeravati ih u zakon, zakonska rješenja, pravdu i pravicu. Ne iz žepa budem izvadil Treaty i bacil mu ga figurativno u lice. I reči ovako, jesi suveren ali samo do Treaty-a a dalje si nitko i ništa. I Vlada kao i Sabor slobodno neka proljevaju znoj ali opet do potpisa.
Krajna konzekvenca Maastricht, inflacija 3 zemlje+1,5%, proračunski deficit do 3% BDP , javni dug do 60% BDP, pa platna bilanca pa neto dug prema van aj, aj, aj .....jaj, avaj.
Moje iskreno slavlje je bilo da sam otišel izmoliti pomoć.
    Ekipica u proširenom sastavu. Na čelu Alc, za njim Petrica, staklenka i glavom ja. Spremimo se na hodoćašće na Bistricu. Svo četvero pograbili bicove i pravac peglaj prek bregova Ilije, Bele do, moderno je kazati krajnje destinacije.
Da imam mira, spojio sam Alca i Petricu neka oni mudruju po putu a staklenka je staromodna vjernica pa ću biti miran i slobodan u svom naumu.
Teško mi je mene definirati kao vjernika. Ja sam između G. Bruna i  skolastika.
Uglavnom taj odlazak na Bistricu najviše je zbog moje mame. Onda sam najbliže njoj. Zahvala za njezin trud i strpljenje sa mnom.
Dolaskom prvo, kupim svječice, pa oko oltara da se okrijepim duhovno. Spustim se na kalvariju, zapalim svijeću za sve otišle, a i one koji će morati otići. Obavim sam postaje. Poslije duhovne treba se i tjelesno okrijepiti, uzmem doping /sendvić i domaće pivo/ pa nagazi bic. Natrag umjesto naumljenog brzog povratka, izdajnički se vjetar digao i ništ od zacrtanog vremena.
Petrica Biciklista.

video 

 Iz Petrove opet cendraju, nemaju krvi. Pa su mi uputili uhidbeni nalog, bolje reči potjernicu za mnom. Šalim se, lijepo su me zamolili, a mene netreba puno moliti. U taj čas smo skovamo plan, Petrica i ja. Zaključimo da ne bi bilo loše odbicati do Zagreba, budući me ove godine čekaju teške utrke, nekoliko dugih triatlona pa da se napravi nekakav trening. Ponekad treba i trenirati a ne samo ubirati lovorike sa postolja.
I tako nas dvojica rano, zaranimo, dok je još bio mrak. Zavjetrina je bila zabranjena, ali ne leživraže Petrica se uporno šlepa, meni pukne film, stanem i iz bica mu iščupam sic i bacim ga u Muru. A njegov bicikl sam gurnul u jedno selsko dvorišće. Eto sad se vozi. Ipak sam ja predsjednik kluba iako nas je samo dvojica u klubu. Dalje smo išli kak i prije on u zavjetrini, vozil sam ga iza na gepeku. Kad već idemo u Petrovu mogli bi usput stati u Kušlanovoj. Prošli smo Svetice, ta ulica me vratila u devetdesete kad sam u živo sreo Zvonimira Rogoza. Duhovno sam se pripremao za ispit, uspostavio sam mentalnu komunikaciju prema profesoru sugerijajući mu da sam odličan student. Time sam imao pozitivnu situaciju i psihološku prednost, i uvijek u grupi sam se prvi javio da izvlačim pitanja. Kad sam bio na vrhuncu sa prijenosom misli, iza mene je netko počeo remetiti prijenos misli. Naime čulo se glasno struganje po asfaltu  ššššššššš..........ššššššš. Pokušam se disktretno okrenuti  i vidjeti tko to proizvodi. Bacim pogled preko ramena a ono Rogoz, doslovce vuče noge za sobom. Starina je bio na razgibavanju, svaka mu čast, sa 92 g. dobio je sina.
   Stigli smo do Kušlanove u 6 i 16 minuta, malo smo kasnili, to zbog obiteljskih razmirica.
Spustimo se niz nagib na košarkaški teren, odmah nam je bilo jasno da smo došli ko Martin Zagreb Martin iz Zagreba. Nije bilo novinara ni kamera. Pitam prisutne gdje naš najpoznatiji maratonec, je gospon otrčal je na Sljeme.
Zbog ovog debakla čut će me klupske tajne službe, dal sam im veliku plaću a one tak rade. Sad kad smo u EU umislile se da više netrebaju raditi, ne tek sad treba zapeti. Sad trebamo" prave tajne špijune". Nema odmora dok traje obnova.
Kad smo već u Kušlanovi napravili smo tisuću sklekova a da se nismo ni oznojili. Kakvi su to sklekovi trebate doći vidjeti u Kušlanovu. Kad smo se fest zagrijali malo smo jurili po tartanu i onda smo skoknuli do Petrove. Ja sam istočio par miljardi trombocita a Petrica se u međuvremenu nabacival zgodnoj crnki. Separator je bio zadovoljen za manje od sata, pa smo otišli na gablec, Petrica na pivu ja na škarpinu. Zbog Petrice nisam bio na TV, /ni tu ni bilo sreće/ prilog je napravljen s pirotehničarima.
Poslije smo malo ljunjali po Zagrebu, posjetili Petricu da ga možda nisu fkrali, ipak je to vrijednost, ne toliko umjetničko-kulturološka već što je od bronce.
Doma je vozil Petrica, mene i svoj bicikl.   

 video klip

  U među trkama čuo sam se sa kolegom Pavićem i imao sam njegovo dopuštenje da objavim moju kerempuštinu u vezi Ptuja. Pravu svinjariju sam izveo sa Predragom Živkovićem u doba kad su išle kod nas a i u Sloveniji TV emisije Miljunaš ili Milionar. U nedostatku pjesničke Muze nazvao sam Predraga.
Dober den, kličem iz odaje Milionar, gospoda Žiukoviča, prosim. Ja, ja sem. Predrag ima suprugu iz Maribora pa kao slovenski zet zelo dobro svladal slovenščinu. Ja pak nadaljujem, gospod vi ste osvojili zgoditek od deset tisoč orja. Nevjerjamem. A kak ne, vi mate ženo iz Mariborja. Ja. Pa prek nje smo vas ižrebali, ker je to samo moška nagrada. ??, Dobro a kaj trebam narediti. Treba napisati biografijo i prijdite čim hitreje v Ljubljanu, na intervju. Tu sam morao stati, jer sam se počeo smijati. Smijali smo se zajedno. 
Vozim na Korošku, na Vrbsko jezero, a može i na Vrbovo, idem na kocku. Dan je prekrasan, sunčanu jogu obavio, sad samo trebam uzeti bodove. U Veldenu/u kockarnici/ prvo sam uzeo austrijsku licencu, za austrijski kup, jer bez nje nema bodova.
Utrka se održava u samom centru Veldenu 15.06.13, gradu kocke na Worthersee jezeru. Plivanje je na utoku potoka u jezero a bic staza,zatvorena, dio je ironman distance sa raskrsnicom /slika/ Konkurencija iz Portoža je stigla, prisutna samo u tragovima oko 5%. Poslije lagodne trke na razini mora,jednu od najtežih trka je korisno i pametnoizbjegavati. Treba napomenuti da je olimpijska distanca/1,5;40;10km/ekvivalent maratonu od 42 kilometra.
      Organizator je dodatno otežao trku već u plivačkom dijelu, dva kruga, sa izlaskom iz jezera pa trčati po obali 70 m sa skokom u vodu. Kod skoka obično se pomaknu naočale pa je i tu poremećen ritam i gubi se na vremenu. Limit plivanja organizator je odredio 45 minuta. Bicikl dionica veoma teška, staza sa usponom na 526 metara visine i tako šest krugova. A kako sam ja slab sa koljenima, lijevo koljeno dva puta operirao, bilo je veoma mučno voziti bicikl. Trčanje je bilo oko jezera, relaksirajuće. Ukupni limit trke organizator je koretno sa 3 sata i 15 min pomaknuo na 3 i 45, po pravilima ITU. Posebnost trka na spomenutom jezeru. Na njemu se održavaju važne trke, od EU kupova i prvenstava na kojima se vade slotovo za svjetska prvenstva. U organizaciji najpoznatijih triatlonskih asocijacija WTC i ITU. Publika koja prati trke je sportski obrazovana i mogli bi se reči veoma naporna. Toliko vatreno navijaju da triatlonci jednostavno lete stazom, nošeni navijanjem. Neki koji nisu u glavi jaki, odustaju. I na ovoj utrci bilo je puno odustajanja a i diskvalifakacija. Nazočni natjecatelji iz  USA, Canade, Njemačke, Slovačke, Italije, Slovenije i jedan iz Hrvatske. Uspio sam biti u trci treći kao i po starosti, time sam popravio bodovni saldo. Najstariji Brunner /AUT/ 74 godine i Jagodzinski /CAN/ 65 godina.
 U tjedan dana završio sam dva olimpijska triatlona. Vaga je poslije dva dana od trka pokazivala-Portorož 1,7 a Velden 1,5 kg manju tjelesnu težinu.
Pored sportske dužnosti obratio sam pažnju na svoju struku. U ekonomskom smislu Austrijanci nisu "stisnuti". Imaju normalno osobnu potrošnju, što je temelj rasta BDP-a ako već ne raste da ne pada. Važni je podatak da Austrija svojim prihodom zimskog turizma pokriva 1,5 puta godišnjeg turističkog prihoda Hrvatske. Očito da imaju viziju pristupa ekonomskim problemima današnjice i nemaju eksponirane političare retoričare/koji mlate praznu slamu/ već znalce koji vode državu. Dobro su spojili zelenu njivu sa plavom. To bi bio ubitačni slogan da ih vode naši političari, sa kretenskom poštapalicom- komparitivna prednost. 23 godine imamo te komparativne prednosti. Prava komparacija, potrošačke cijene niže nego u Dubrovniku
Jednostavno su spojili jedinstvo prirode, jezero sa turizmom i dodali razne ostale prateće djelatnosti. Za po danu a na večer udri brigu na veselje i ubij devizu. Očeš u Velden ili Vilach, Na sve strane reklame "Las vegas" Čak im je i taxi istog imena. Za kritiku je da sam i ja kockao i normalno zakockal, austrijsku licencu. Naime vratili su mi novac za licencu pa sam opet ja njima vratio. Pošteno. Zašto su mi vratili novac. Prošle godine bio sam treći u ukupnom plasmanu kupa, pa je organizator bio široke ruke. Marketinška posla, da im opet dođem.   
Još jedna zanimljivost koja se uočava, nigdje toliko slobodnih žena ali da se krivo ne razume. Obučene sada, pomodno u dindrlice, klasične i neka varijanta šestdesetih Merilyn Monroe.
Petrica Kockar

 

slike_1

slike_2

Subota,08.06.13 Portorož, utrka za slovenski kup u olimpijskoj disciplini. Organizator, najpoznatije novine u Sloveniji "Dnevnik". Organiziraju pored raznih sportskih događanja kroz cijelu godinu, ovaj triatlon i u Čatežu duatlon na kojem su pokrovitelji za proglašenje Slovenskog kupa u obje discipline. Takvu pažnju i promociju triatlona u Hrvatskoj nema. Direktor trke je gđa Nives Roš /na slici/ inače direktor Marketinga, četvrta osoba u hijerarhiji Uprave. Sportski događaj u marini, uključio je sve uzraste od najmanjih, preko triatlona za svakoga, supersprinta. U trkama su se pojavili takmičari iz javnog života, posebno su bili najavljeni bivši osvajaći olimpijskih medalja, najčešće plivaći. Poznati Tahirović ali i judaš Jereb.Glavna trka na kraju događanja u 14 sati. U olimpijskom triatlonu nastupilo je 150 muških a cijela utrka je imala više od 500 takmičara/podatak organizatora/. Vrijeme sunčano, more 19 stupnjeva, bic staza zatvorena, vozi se kroz centar grada i trčanje je po gradu sa ciljem u marini. Tako da je bilo puno publike i navijaća, ono što fali u Hrvatskoj. 
U plivačkom dijelu /najstariji učesnik/ bio sam dobar, poslije plivanja trebalo trčati 150 m do bicikla u tranziciji i odbiciklirati 6 krugova za 40 km. Zbog zastarjele tehnologije mjerenja vremena firme Timing Ljubljana, greškom sam odvozio 7 krugova. Svakim prolaskom kroz čeking prostor, sat na biciklu se resetirao i nisam imao točne podatke. Naime mjerni sat na biciklu je bežični i ostao je ručni za orjentaciju. Da ne bi ispalo da neznam brojiti do šest, dodatna nedoumica je bila prosječna brzina na bicu oko 40 km/sat,/ zavjetrina je bila dozvoljena/, jedan krug sam vozio iza Nicolletija /apsolutni drugi, pobjednik trke je J.Kovačić, PD Posavje/ pa sam odlučio da je sigurnije odvoziti krug više jer krug manje je diskvalifikacija. To se odgodilo desetorici takmičara a jednom je triatloncu falio i jedan krug na trčanju.
Posljedica je da sam ostao bez postolja i manje bodova za kup. Uložena žalba nije uvažena jer bi njom poremetio poredak u kategoriji. Mjeritelji vremena su napravili procjenu stvarnog vrijeme koje bi bilo od 2 sata 18 minuta do 2 i 22. Za ta vremena bilo bi drugo ili treće mjesto.
Kak bi rekli, sa mnom je uvijek uzbudljivo i veselo. Čim sam krenuo na trčanje suočio sam se sa neveselom istinom. Istog trenutka palo mi je na pamet da je to božja kazna, jer sam iskoristio ogorčenost kolege Pavića 07.05 /e-mail/na onu trku u Ptuju.
Naime ja sam zloporabio poznastvo sa R. Ačimovičem. Maknuo sam broj mobitela i nazvao Pavića. Razgovor je tekao ovako.
Mobitel zvoni, Da... Dober den, tuki Rado Ačimovič iz Ptuja, rabil bi gospoda Pavića. ???, ja sam. Gospod Pavić kličem vas i vabim i bil bi vesel če bi prišli na našo dirko v triatlonu.  !?! Hvala, ali ja nemogu u tako kratkom roku pripremiti ekipu. Kasno su nam javili iz našeg Saveza. Lažni Rado: ali mi smo za Vas pripravili  posebno nagrado.
 Dobro, hvala Vam ali prekasno mi je, e. Gospod Pavić lahko pridejte z družino al pak sami. Ako pak prijdete samski, organiziramo  Vam spavanje in polnu postelju če si zaželite. !!!!.  Tu više nisam dalje mogao muljati da Pavić ne prihvati ponudu i kažem da je na liniji Petrica. Ma ja san ti bia iznenađen sa slovenskim ali mi je izgledalo da je to tvoj glas. Dalje smo razgovarali oko nekih naših temama. I sad mam občutek da je taj razgovor došel na naplatu.
U drugom krugu trčanja/od pet/ stanem ja u cilju i svom kolegi Mitji Dečmanu,glavnom sucu, objašnjavam da imam jedan krug viška na bicu. A on: še tri kroga i tako ja dalje trčim prelazim neke zaostale, opet u cilju ista spika. No Mitja je neumoljiv, še dva kroga. Na kraju kraj balade.
A den ranije sem mel lep občutek da bo jutri zjutraj fajn tekma. Je zelo, ampak res ni resnica. Resnica je da sem v pondelek mal manjk 1,7 kila.
Drugega mi ni, moram za 7 dni spet na olimpik triatlon v grad kocke Velden, po bodove ki sem prokockal v Portorožu.  
Petrica Portoges

Galerija