Triatlon klub Varaždin

Malo sam se htio odmoriti od kakofonije nebuloza, gluposti, kretenizma i ostalih izama. A kako. Kad se počelo opet ratovati. Meni do ratovanja ko i političaru do ozbiljnog posla. Toliko su se trudili da smo po njihovom opet u smeću. Ali smeće je njihovo. Nisu radnici ni ostali koji su van mogućnosti da vode državu, valjda krivi. I sad se sprdaju od svog vrlog rada. Situacija je.
Konačno, oblačno.
Odlično.
Smeće je problem smatraju niže kritizeri. Moram ih razočarati, kamate nisu nam veće za zaduživanju, već nam padaju. Još smo mi bolje žrtve od čuvanju novaca kod gđe Merkel jer su kod nje kamate negativne. Za čuvanje se plaća.
Dakle, smeće, uvažena bivša financ ministrica, danas u Saboru  /01.02.2013/ objavila rat /blitzkrieg/ pravnim propisima, ekonomskim rješenjima kao da je to sve negdje pročitala. Pridružio joj se i onaj bivši ministar koji je trebao imati blitzkriege ulaganja. Tu akviziciju znamo kako je vodio, da smo upali u smetje.
Oboje bi rado htio podsjetiti da se u 2012 g. samo za njihov nerad Hrvatska platila 9 miljardi kuna, nije se restrukturirala brodogradnja i sad se radi na vratnanos i ko mali Ivica hodamo pitati Brisel jel smo dobro napisali domaću zadaću. A solidne plačice se uzimaju.
Čudi me da bivša takav blicekrige nije provodila kad je bila ministar, nego je svaka tri mjeseca uredno servisirala buđet sa svježom inozemnom akumulacijom. Krediti blizekrige.
A ja ću ju pamtiti po veoma nadahnutom konstatacijom kad je je novinar upitao, što učiniti vjerovniku koji ima dužnika i taj ne plaća. Ništa, kaže uvažena bivša. To jest, treba ovrhom naplatiti.
Sjajno.
A novinar ko za inat se ne da i nastavlja blitzkriege. Dobro ovrha a ako nema sredstava, Strogo lice a i strogi odgovor. Treba podnijeti ovrhu. Novinar postane zbunjen i vidi se da je zbunola. Uspije propentat, pa dužnik nema novaca. Ha, ne da se ni ministrica, treba podnijeti ovrhu, ostaje hladna u odgovoru.
Sjajno, bajno.
Možda od vas netko to nezna. Ovrhu treba platiti, A tko. Pa vjerovnik ako hoće vidjeti svoj novac. Ovršni prijedlog, odvjetnika, suca koji vodi ovrhu a i majčicu državicu, da bi vjerovnik ustanovio da ne može naplatiti svoje potraživanje.
I to je savjet financ ministra.
Sjajno, bajno, trajno.
Ako je vjerovnik još i uredan porezni obveznik slobodno si od bijesa sam sebi može otkinuti glavu, stavitu ju u poslovnu torbu i tako hodati po svijetu.
Pamtim ju po još jednoj senzaciji, blicekrige. Naime nastavila je neplaćati usluge FIMI ka i njezin prethodnik. Dakle država nije državnoj firmi plaćala njezine obaveze.
Stoga moram uzeti u obranu "smeće" ma što god to značilo. Prvo to sam već napisao, da dobijeni rejting, da to nije smeće a drugo.
Hrvatska nikad nije bila čistija od 1997, zašto pa sad je stigao račun o svemu što dobro znamo a ovi kritizeri se ponašaju kao da su baš ovog trena došli sa Siriusa 1 na svemirskom brodu zvanom " Blic Krig" a neki i sa Siriusa 2 koji nije vidljiv golim okom jer je neutronska zvijezda, ali jedno primitivno pleme za nju zna-Dogoni. Kritizeri se čude ko picek glisti a sve je to djelo njihovih ruku.
Hrvatska se trenutno čisti, čisti od krpelji koji su se napili krvi a ostavili boleštine, Hrvatska se liječi od borelioze. Treba platiti terapiju i lijekove. I sad je.
Došlo je sve na naplatu i veoma je maliciozno od nekih da dociraju i prave se nevini. Možda da ih podsjetim da Hrvatska nije u mogućnosti da vraća kredite, točnije glavnicu ne možemo vraćati a i pitanje kad će moći. To ni moja staklena kugla nezna. Hrvatska ne može vraćati ni kamatu i za to se uzimaju krediti.
Od tako sumornih misli odlutale mi misli u svijet. Mislim da je vrijeme  da se malo uveselim. Sam sebi ispričam vic.
Kako su mnoge naše delegacije odlazile u svijet, od recimo 1997 g. tako je na jednom veoma teškom pregovaračkom samitu, sama klopa, pića i turizma. Trebalo se i uslikati za uspomenu. I dok su diplomati okupljali, pored naše naočite dame postavi se zgodan mladi diplomat, potomak stare engleske aristrokracije, visok, vitak, crna kosa, plave oči. Okrene se gospodin prema našoj dami i pita " How do you do". Naša mu se dama diskretno osmijehne. Diplomat malo začuđen, pa ponovi glasnije frazu.
Dama se ovaj puta široko nasmije sa iskricama u očima. Diplomat je malo iznenađen, pa pomisli da ga zbog žamora nečuje dobro pa ponovi " How do you do", a naša dama sva radosna odgovori: Tu turutu tu.
Petrica Rututu.

Petak, neko je rekel Svjetsko prvenstvo u rukometu. Rusi sudjeluju ali Amera nema. Pa kakvo je to svjetsko prvenstvo, još k tome četiri ekipe iz Jugoslavije.
Ajd neka bude svjetsko prvenstvo, kad se u gori zelenoj nađu u polufinalu sosedi.
Sosedi izgubili i sad trebaju ogled za treće mjesto, svjetsko, a Europa.
Mirno sam spaval i ujutro subota /zjutra, jutri /nudi sportski događaj i ugođaj.
Kicbihl, malo ću prenositi trku. Nadam se da neću biti lošiji od službenog komentatora i da pokvarim dojam. Pa će se gledaoci rađe prebaciti na Eurosport.
Prekrasan ambijent, vidljivost je fantastična a može i bolje.
Spustaši jure 140, da ko da su u Wengenu, hundšofu. oo6 a sad je 009. Brži je na haberkantu, traverza.
Peter Fil juri, jao kakav pad, sa lijeve noge otpala mu jedna skija. Napravio je salto, to se još nije vidjelo. Vidjelo se kak ne, Herminator napravio dvostruki, letio 50 metara i srušio tri mreže. Reporter to nezna. Vozi Puhner, 002, Švarceneger, 014, Lauda, kralj brzina, ima sunčanih mjesta na stazi a i sjene. Klarens je pao.
Šporn, oči mu se cakle, hrabar , visok, uzeo traverzu, Franc prvi.
Svindal loše nosi traverzu, nisko ju je uhvatio. Paris napada Austrijance, prvi Talijan, Bormio. Austrijanci čekaju Rajhelta, na cilju ludnica 142 na sat. Trenerski skok, pardon, terenski skok.
Šporn, evo Ivice, hrabar ima sina /valjda Šporn/. Evo Pinturoa, nije baš brz. Panturo u cilju, dobro jel Pinturo ili Panturo. možda Panta Pinta. Bilo je vrijeme da konačno pitam skijaša kak mu se izgovara prezime.
Znam da sam očajan komentator, ali što ćete, Dag Modrić je ostao u Zagrebu zbog štednje, pa se sad ja trudim badava. Dobro nije badava primam solidnu plaćicu.
Ne sekirajte se Dag iz studija prenosi ženske.
Ne mogu više, nije to posel za mene. Za mene je to previše. Sa lijeve noge otpala mi jedna skija. 015.
Petrica Lijevonogi.
Navečer, sodedi se sreli. Do 20 minute vodimo sa jednim do dva gola. Jurnjava na obje strane. Toliko kontri nisam vidio, ali puno prodanih lopti.
25 minuta, sosedi vode 12:11. Kakve zicere promašujemo, u pet metara promašujemo. Kod nas samo Čupko igra. Poluvrijeme 13:14.
Drugo poluvrijeme, eh veoma inspirativno. Sosedi i EU.
Za Dance smo trebali Balića, a možda i Sulića. Najbolji svjetski par za crtu, a Balić najbolji sa svojom ležećom frkaturom. Da je bio manji ego, više zajedništva, bili bi u finalu.
Zapjeval sam si " Išel budem kleticu, zel si budem holbicu i otišel na đoging. Da dočekam Svječnicu, ove godine je uranila. Lijepo je stisnulo. Moral sam trčati da smirim sindrom nemirnih nogu.
Sad mogu mirno gledati rukomet, Jer kad je napeto previše mašem rukama.
Oko 18.12.12. napisao sam da je upitan ulaz u EU, državi sa 1185 otoka. I sad mog kolegu po radnoj obavezi, Janšu partneri napuštaju, mislim na političke. Dali je to vidovitost ili imam jednu ali vrijednu obavještajnu službu. Nije bitno, bitno je da ne ćemo u EU, tak su rekli, a zašto.
Zbog bijednih ondašnjih 300 miliona DEM. Da a sad je to naraslo na 2 miljarde EUR-a.
Ljubljanska banka, dug ostao u banci a osnovana Nova ljubljanska banka. Opravdanje duga, to jest štednje, branilo se sukcesijom. Nažalost to Europa ne poznaje pa je i Sud u Strasburgu donio presudu da je štednja neotuđivo pravo. Tako da je sad panika. A ni mi se nismo proslavili. 20 godina smo petljali, jelo i pilo se a dogovora nije bilo, a sad bi za tri dana trebalo riješiti problem.
Ja bi rado da ne uđemo, ne pod uvjetima koji su potpisani. Na moju žalost ulazimo, na koji način?. Znam da EU neće dozvoliti da im lovica propadne, jer pretpristupni fondovi se troše. I to već nekoliko godina. a bilo je i nepovratnih sredstava. Čujem da je u Santiagu bilo pranje glave.
Za nas bi savjetoval, bilo bi najbolje da se sada predomislimo. Englezi su nam pružili šansu. Ne bi nam oni ratificirali da nisu na izlazu. Svi se sad uhvatili u objašnjavanje Engleza, čak i vrla gospođa Ines Sabalić koja obrađuje teme iz EU. Ali od silne pisanije nezna se zašto Englezi glume staru frajlu za udaju.
Pa eto za novinare koji se javljaju iz EU, zašto Englezi prijete. Zato što su najveći neto platitelji u kasu bez dna a Francuska najveći primatelj iz te iste kase. U koji sektor to neću napisati.
Završavam sa Ljubljanskom bankom. I ja sam imao štednju, riješio sam ju odmah, ima tome dvadeset godina. Po modelu ko prvi njegova divojka. Ko zna, njemu dvojka i djevojka.
Imao sam VISU karticu /Bethoven/, izvadio sam euro čekove za nepostojeće marke. Otišao u Radkersburg /Bad/, znate kod Gornje Radgone. Uzeo komada sa sobom, da se ne izgubim. Zakucao kod Herr Ruzistcha. Banku neću imenovati jer reklama košta. Ja njemu papire a on meni marke.
Što se tiče sukcesije, moje mišljenje je nebitno. Nisam ja George Washigton i jedan bio previše za Hrvatsku.
Evo mišljenja od najpoznatijeg, najvećeg živućeg ekonomiste sa prostora bivše Jugoslavije. "Sve smo mogli riješiti sa 15 miliona EUR-a, a sad će nas to stajati deset puta više". Akademik, prof. Jože Mecinger.
Gledam finale i navijam za Dance. I oni su nešto slabe volje da mi uđemo u EU, iako im kupujemo šest mjesečnu zaleđenu svinjetinu. Kod nas može biti 12 mjeseci zaleđena, po zakonu a van zakona po potrebi dok se ne proda..      
Petrica Dojčmarka

Pa kako protumačiti događanja u Varaždinu. Očito da su varaždici veseljaci. Kruha i igara. Red igre, red politike, pa red istrage. A KADA ĆE RED DO LEPOGLAVE.
Je li grad Varaždin, grad slučaj. Je. Ima 10 000 nezaposlenih. Slušam kako se gradonačelnik Vukovara, Sabo, hvali. Ima 28 000 stanovnika a 11 000 zaposlenih i 2800 nezaposlenih. Svaka čast. Novinari stalno trtljaju da je u Vukovaru najveća nezaposlenost. Ipak nije u Vukovaru tako loše kao recimo u Varaždinu. Varaždin ima 56 000 a koliko zaposlenih?. Već dugo govorim da u državi počinjemo brojiti zaposlene. No ostao bi kod 10 000 nezaposlenih, nikad ih toliko nije bilo. A ima ih, koji uopće nisu prijavljeni na Burzi.
Zanima me koliko je ostalo bez posla zahvaljujući ekspertnoj ekipi "majstora" koji su se uklopili u tehnikalije kleptomanije. Ponašali se po uzoru pjesme Tozovca Toze, uzmi sve što ti život pruža.
Sve do sada je bilo mačji kašalj, Uskok do sada, Ptiček, Čehok, Patafta i neki sitnež.
A sad, građevinski lobi, Brumen, Mikulić, Bunić, opet Čehok, Horvat, Vitez. Dobro su se umrežili, tako tvrdi USKOK.
1936 g. četvorica su dobila Nobela za mrežno planiranje, kvantitativno stohastički modeli. Trojica su podigla nagradu. Kantorovića, Staljin nije pustio na dodjelu. Modeli su dosta komplicirani a danas služe za velike sisteme u privredi, a posebno su zahvalni za državno planiranje. Petoljetke. Na faxu ti ispiti iz tih modela nose 3 ECTS kao i Ekonometrija a zamislite Financijski menagment, 9 ECTS-a. Fučkaš integrale i diferencijalne jednažbe. 
A naši varaždinski majstori su isto planirali, umrežili model ali strateški besramno na račun poreznih obveznika.
Trenutno je velika akcija legalizacija ilegalne izgradnje. A kako je to bilo kad je uredovao Vitez. Poznati je slučaj auto kuće gdje je izgrađenost na parceli 100 % iako mora ostati 40% zelene površine na građevinskoj parceli. Jasno bez građevinske dozvole. Rušenja nije bilo.
Odakle takve plaće, bonusi i stanovi za povlaštene.
Izračunao sam da u Zagrebu, /Varaždin je provincija po cijeni građevinskog kvadratnog metra/ realna cijena za stan 800 EUR-a po kvadratu. A bilo je i 3000 EUR-a.
Cijena zemljišta u Zagrebu je bila 250 EUR-a, bezobrazno visoka ali svejedno i na tu cijenu realno je 800 EUR-a uz solidnu zaradu od 20 %
Za Varaždin cijena izgrađenih stanova je 1200 EUR-a. Po meni čista dobit 600 EUR-a po kvadratu. 100 %, ni droga ne nosi takvu zaradu. Kvaliteta, osobno sam se uvjerio a i još je vidljivo u mojoj ulici, Jalkovečkoj, izgradnja je blokirana zbog USKOKA. Sve te zgrade su betonski kavezi, cigla je u tim objektima samo kao uzorak. Zašto je mućka izašla na svjetlo dana. Pregrijana izgradnja, bez plana i programa, samo gradi i arči. Stradali mnogi koperanti. Radnici na Burzu. Još kad se doda stanovi na poklon, neki su nakupovali po tri stana. Badava, kupovali stanove kao da kupuju krumpire.
Brumen je po zakonitosti investicija pao. Onda je razmišljao, ako mora odgovarati želio je da i dalje ima drugove u blizini, pa se sjetio pomoćnika ministra. Malo poslije se prisjetio još nekih akvizicija. I Mućka je smućkana, na opće veselje poreznih obveznika..  
A sve osvedočeni političari, koji su u Saboru položili zakletvu i još posebno visokom intonacijom kazali da su sluge narodu. /Čehok/. A zašto je recimo Čehok pokazao toliku brigu za narod, doktorirao je na etici i kao etičar normalno da je etički brinuo za narod. A sad se na račun tog istog naroda besplatno vozi u Zagreb na intervju o svojim pothvatima.
I sve pobožni rimokatolici. 
Požurili se drugovi da još djeci u pelenama osiguraju budućnost. Što me smeta, pa smeta da su ih prekinuli trebalo im dopustiti da nastave sa brigom o narodu.
Mislim, da se pobrinu za unuke pa i praunuke. A učinilo su i dobro djelo, učinili su uslugu onima koji su otišli na Burzu.
Sad kad su na Burzi, ne trebaju brinuti o poslu, ne trebaju se ujutro ustajati da idu raditi i tako ne trebaju se brinuti za djecu u smislu stanova a kamoli za unuke.
Eto kako su im pomogli, sve za narod, čak su ih oslobodili briga o radu.  
A kako je tekla demokracija kod drugova, majstora. Koristili su društvenu klimu. Pametni ljudi dosjetili se, da se razvlasti narod. Tvornice su bile radničke, ako me još pamet služi. Pa su sredstva za rad i sredstva rada dali u privatizaciju, rad su im poklonili jer je i tako po prirodi stvari bio njihov, od radnika. Jedni u privatizaciju a drugi na poziciju. Pozicija je eufemizam za ja tebi ti meni. Tj. imamo slučaj grad Varaždin.
Povoljna društvena klima, između ostalog u Hrvatskoj privatni poduzetnici su pravi poduzetnici u kontekstu kada su na poziciji da rade za državu, ima ih, oko 90 %. Inače su impotetni za druga tržišta. Sve za Hrvatsku. U varaždinskom slučaju poklopila se POS-ova izgradnja, pa danas poslije pet godina kupnje ima stanova gdje vodomjer pokazuje nula kubika potrošnje. Djeca ne mogu iz pelena iskočiti za tri dana u pedesete godine. Treba uputiti prigovor onome koji je udahnuo život homo DNK. Pa izgradnja za branitelje, pa izgradnja za potrebite pa za povlaštene i stvorila se velika masa slobodnog kapitala oko kojeg su se okupili drugovi majstori, umrežili se. Pogodovali su si na račun svih nas, ostvarivao se višak kapitala u teoriji nazvan ekstra profit i zapjevali si pjesmica: vužgi ga blaž, veoma popularna u našim krajevima.
Ali to nije sve ima još jedan slučaj, firma se zove Termoplin. lokalni distibuter plina direktor dobitnik CROMA. Prošlo je nekih 20 godina i još mi nije jasno kako je moje a i od par tisuća ostalih korisnika plina, koji smo uplatili po 3000 DEM za priključak, privatizacijom postalo tuđe dobro. Kao večinski vlasnik pojavio se grad Varaždin ? A onda Topolnjak kao direktor, a u Nadzornom odboru, lijepo na stranici Termoplina navedeno šefica računovodstva ujedno šef Nadzornog odbora. To bi nekak ispalo da sami sebe nadziru.
Pitanje je sada, jel to privatna firma, javna firma ili nešto treche.
Nije lijepo gledati naslove: varaždincima pritvor. I da netko pomisli da ja u tome uživam. Baš naprotiv, znam ja dobro što znači biti iza rešetaka. Dakle oni moji pritvori u JNA teško su mi pali.  Dapaće rado sam odlazio na dva dana, toliko mi je mogao dati komandir čete, a dalje prema komandantu garnizona nije se usudio jer sam vodio kompletnu kancelariju, birokraciju, računovodstvo a i plačice. Znalo se dogoditi da sam bio na raportu, svećano obučen i sa uprtačima, odrapio mi dva dana bukse. Ja se presvučen u radno odijelo i idem u zatvor, taman predajem žnirance i remen, kad dotrči posilni. Vraćaj se ćato, trebaju te u kancelariji. Otmem remen i žnirance šefu zatvora i pravac na posel. Tako je ta igra bila bez granica. Vojnik Švejk.
Ali to nije sve, prijepodne sam bio ćato, budio me moj posilni i u kancelariji je morao založiti vatru /zimi/, a poslijepodne komandir kažnjeničkog voda. Za vrijeme II svjetskog rata zvali su ih trupovci. Bili smo zaduženi za izvođenje svinjarija kod manevara. Glumili smo i plave i crvene. Imali smo vilde karte za diverzije i podmetanja svojima a i neprijatelju. Jasno imali smo manevarsku municiju ali našlo se i bojeva, pa je poslije manevra i nešto okrenulo na ražnju. Manevri su uspjeli ako je bilo poginulih i ako je bila dobra fešta. Našlo se na terenu bratsko druženje, tamburaši i plesni KUD-ovi. To su bili kazneni dani u JNA.
A što se tiče Lepoglave, mojih tri puta, neki drugi put, bitno da smo ko varaždinci glavni zabavljaći u Hrvatskoj.
Dobar glas daleko se čuje. Loš se prečuje.
Petrica Nadzorni Etik

Aktualna tema. Veoma lukavo i pametno. Sve što se sada događa, kak sam mislio. Samo nam još to treba, nered. Dakle mnogi su zapeli da u ovom cirkusu, kad elegatno tonemo, da sve učine da se podjeli naciju. To je izgleda genetika u Hrvata. Kruha i igara. Ili Krešimirovo proklestvo.
Bolesnik ili patolog kak bi rekli po domaćem. Ispao patolog u patologiji. Patološki.
No da se ja vratim mojim, Brionima. Mobitel stalno zvoni, Jedni me hvale ali bogmeš ima ih koji me kritikuju. Odakle mi hrabrosti da parodiram našu krimi-sudsku sapunicu od bivšeg premijera.
Moram biti iskren i pod punom materijalnom i političkom odgovornošću, ustvrditi da nisam imao pojma o tome. I da je li moguće da se sudi našem premijeru. To mi ni u ludilo ne bi palo na pamet i onda da ja još povučen paralelu između poštovanog bivšeg premijera i mene koji sam premijer u sjeni. I to još samoproglašen.
Uostalom ko sam ja, nisam ni doktor, hm, bio bi i ja doktor ali nisam mogao naći nijedno djelce, recimo, nekog pjesnika sa knjižicom od pedesetak stranica. Meni je ostalo rešetkasti nosači, mostovi ala Akashi Kaikyo ili da zaustavim širenje svemira. A to je gotovo nemoguće pa sam ostao bez doktorata.
Da se ja vratim Brionima, nije mi poznato zašto je bivši skrivao svoja odijela kod mesara, možda da mu ih prekroji. Za sebe znam, dao sam prijatelju zeljaru da mi žena ne nosi odijela a ja se žene bojim, patološki, kad sam patolog. Kod mene je isto ko i u rođaka političara, poznatih, kad su se častili, da je jednom žena u braku, muško.
Klovića mi moj Mačor nije kupio ali mi je nabavio karte za operu ne u Veroni, jer odeš u tu Operu i možeš završiti u Remetincu. Da se odmah razumijemo ja sa time nemam ništa, časna pionirska riječ. Karte su za operu u Parizu, zašto toliko daleko. Nema veze sa daljinom, jer kad su prigovorili bivšem da odlazi u Veroni njegov PR, Maček je rekao pa neće valjda premijer biciklom. To znači da ja mogu ići biciklom ili da pokažem račun za avion i pratnju. Maček je nekoliko puta je obečao da će pokazati taj račun ali još nije račun vidio svjetlo dana.
Veza sa Parizom je ta da je opera u Parizu na trgu Bastilja, vjerojatno poznata informacija.Nema više Bastilje odnijeli su je oni koji su pokrenuli Francusku Revoluciju 14.07.1798
Liberte, Egalite, Fraternite, moto su stavili na 1 i 2 euro.
Glavni razlog za operu u Parizu je taj /tak mi je objasnio moj PR/ što idem oko zatvorskog sustava /Bastilja/ pa nema potrebe da mi se preporuča Remetinec. U životu sam bio nekoliko puta u buksi. Nisam ja bezgrešni. Često kad sam služio vojsku, JNA. Nisam poštovao autoritet, lažan. Pored vojničke bukse bio sam i tri /3/ puta u Lepoglavi, nisam samo prolazio kroz grad, nego su me tu i tamo zaustavili da malo turistički obiđem unutrašnjost kaznione. Kao patolog.
Možda bi bilo dobro da svom PR, Mačoru dam cipelu, za svaki s lučaj jer mi njegovo objašnjenje, ono oko Bastilje i Remetinca baš nije leglo. Dok je još vrijeme, treba učiti na tuđim greškama.
Taman da završim članak zvoni mobitel, i to u gluho doba noči. Moj pajtos zeljar. Jesi spakiral kofere. Evo samo što nisam. Kaže on:požuri jer ti je snijeg napadal. Skočim ja ko oparen do proroza a ono pola metra snješka. Treba odmetati snijeg, očistiti auto. Pajdaš kaže, bi ti došel pomoći ali neću jer si napisal da pri meni skrivaš kofere sa gaćama. Ja čutim, ipak je u pravu a nije mi ni na kraj pameti da izgubim prijatelja, kad se na muci poznaju junaci. I dok sam u glavi sumiral koju sam štetu napravil objavom o koferima, pajdaš mi zaželi sretan put Jankec. Sira, putra, jajec i krumpira, sve to ide u bijeli Zagreb grad. Cug ti bu pobegel. Naj pobegne karta /za Operu/ je v žepu. Danas ja nebum videl ni Zagreb ni Pariz a ni Remetinec.
Petrica Jankec

Sad kad sam uplovio u penzionerske vode, pošteno zaradivši malenu blasfemičnu penziju, mogu se opustiti. Unatoč toj činjenici poduzetničku duh me nije napustio a i virus ekonomije me još drži.
Sad je došlo vrijeme da se pravi koferi spreme. Prvo sam kofer spremao kad sam pošao u JNA, pa onda nekoliko puta kad sam se ženil. A bili su i koferi spremljeni kad me žena izbacila iz kuće jer sam znal zalutati, ne samo u triatlonske već i međudruštvene vode. Pardon, prvo je bila jezikova juha, onda poziv odvjetnika i na kraju suca. Još se sad tresem, od straha. A kak ja patim od sindroma nemirnih nogu, dočekali su me koferi pred vratima.
No sad imam slatke brige jer su koferi puni odijela. Svog šefa nabave Mileta Barakudu, zamolio sam da sa mojim osobnim PR menagerom Radomirom Mačorom da mi nabave obična odijela Brioni. A oni su i bez mog znanja nabavili mi i čarape Brioni, neznam gdje su ih našli i ko ih radi. Kravate sam dobio gratis jer sam kupio desetak odijela.
Ako nekog zanima zašto kupujem odijela Brioni. Razlog je prozaičan, jer ih nosi James Bond, a i ostali svjetske poznate osobe. A nosio ih je i Joža Broz
Ostali su mi još košulje. Za njih sam poslao osobni avion u Brooks Brothers, model Iron. Kad već trčim u Broks-icima red je da imam i Brooks košulje.
Tako sam se ja picnuo i paradiram po kući, žena koluta očima i kad misli da ju ne vidim ona sa prstom kucka po glavi pokazujući ostalim ukućanima da sam odlutao.
Možda je u pravu jer me sad manično zanima Iikovna umjetnost, opet moje nemirne noge.
Jesu i nemirne noge ali treba potrošiti silne donacije, kriza je i treba dobro uložiti moguće bezvrijedne papire. Čast EU i EUR-u ali slika je slika. Poslao sam Štefa Barakudu kod galeriste Jelića da mi nabavi neku črčkariju. Upute su bile ne Bukovca, slikao je velike slike ili Murtića, taj je imao ogromne avangarde. Iako mi se najviše dopada Murtić, ogromno platno i na njemu par kila farbe. Ja sam uvjeren ko i mnogi drugi poznavatelji  likovne umjetnosti, što veća slika više košta. Je a kak ju strpati u kofer.
Stoga sam tražio da kupi Klovića. Zašto njega, prvo naše gore list, rođen oko Vinodola. Drugo, preko ljeta sam odlazio u kamp Povile, treće jer je bio minijaturist. Sliku možeš staviti u kofer ili čak u novčanik ili džep i na carini kažeš da ti je to pradjeda kad još nije bilo fotoaparata.
Jedino mi smeta što je pokopan u Rimu u Crkvi sv. Petra u okovima / čuvaju okove, prije nego su ga stavili naopačke/ ali ima znameniti epitaf. Sve lijepo piše o njemu i da je bio Croata. Ima još nešto, piše mu " slikar  bez premca " na prvom lijevom stupu od oltara koji drži lađu. A na početku lađe kip Mojsija. B.M.
Da ne zaboravim, glavni razlog zašto Klović. Sličice mu vrijede neku sitnicu od 30 000 EUR-a pa nadalje. 
Sad kad sam spakiral kofere, puno ih je, u dva su samo čarape. Nisam toliko naivan da ih držim doma. Dopustio sam si slobodu i pozvao pajdaša zeljara da dođe po njih ali da na kombiju ne piše kiselo zelje. Satove sam povjerio jednom drugom, ostala mi je samo stara vekerica i znameniti auto Renault iz 1972 g.     
Eto sad me može tresti sindrom nemirnih nogu, idem u Austriju. Prije nego sam otišao, poslao sam poruku mobitelom, mojem zeljaru.    
Na muci se poznaju junaci.
Petrica Zeljar

Još smo u 2012 godini, ne bi vjerovali to je dobro.Bilo bi dobro da je moguće zamrznuti vrijeme. Jer od goreg ima i gore.
Želio sam da do Sveta tri Kralja / Bogojavljanje/ dati si mira, puno sam mrljio na novogodišnoj trci, utvrdio sam da više neznam trčati. Fajrunt.
No nema mira, cijeli svoj život sam brnio, u stilu, nema odmora dok traje obnova. Bilo je. Mi gradimo cestu a cesta gradi nas, Zagreb-Beograd a ima i pruga Šamac-Sarajevo. Kao klinac sam bio na radnoj akciji. Kopanje kanala za vodovod na Varaždin breg. Oko podneva sam škočil na bicikl, odpeljal se sa brega do škole da popravim ocjenu iz fizike jer sam imao od jedinice do petice. Ostali su uživali na bregu.
Mir su mi poremetili neznalice i lakrdijaši.
Izbacio sam već napisani osvrt na intervju u Globusu gdje je Vidošević zaželio guverneru, dobro jutro i još koješta izgovorio ali nije bilo ništa o cementari i Meštrovićevoj galeriji.
Teško mogu probaviti blagdansku deliciju. Izjava ministrice Pusić da menađerima treba dati bonuse jer su na takvim radnim mjestima. Krasno, u ekonomici se to zove položajno radno mjesto, koje se jednostavno rentira.
Pitao bi ju koje to mi menađere imamo, postižu sjajne  rezultate u ronjenju i to kao da su u podmornici Tajfun/ najveće na svijetu, 600 000 brt veličine 3 nogometnih igrališta/ eksplodirala oba nuklearna reaktora pa onda tone ko kamen.
A koji su to položajni poslovi, sva radna mjesta za koje netreba ništa odgovarati a po prirodi posla jednostavno imaš rezultate, kao guverner ili direktorica Aerodroma Zadar iliti direktori HZZO; HZMO. Zanima me koliko su ti povečali rast novostvorene vrijednosti. Troškove jesu.
Što im je za raditi, skupljaju novac od poreza i doprinosa i isti alociraju ili distrubiraju, a to je nateži posao na svijetu. Po teškom radu odlikuju se u Vladi a i u Saboru. Ćasne iznimke.
Recimo, to mi je blisko, Varaždin, Varteks, što menađer u Varteksu treba raditi / nastranu ako ima kakvih muljaža/
Treba naći, posao, treba nabaviti sirovinu ako ima novaca, treba biti konkurentan na svjetskom tržištu, Kina i Tajvan, treba postići kvalitetu, treba naplatiti, treba isplatiti i plaće, doduše to malo šteka,
No državni menageri tih slatkih briga nemaju. Zašto, jer posla ima, knjiže ono što je Varteks radio, sirovinu ako trebaju recimo papir olovke to im plati Varteks, konkurencije se netrebaju bojati jer je Kina daleko, a baš Kineze briga za naše nesposobnjakoviće /vidi rezultate u 2012 a i one ranijih godina, posebno/  E kvaliteta, tu smo svjetski prvaci barem to tvrdi MMF, Svjetska banka a nešto nam tu i trtlja EU komisija, imamo administraciju za svjetsko prvenstvo. A imamo i svjetska porezna opterećenja. Upućuju nas da svaki zaselak ima gradonačelnika.
Oko naplata nemaju briga jer je to automatizam, daj državi a radnicima minimalac a ako im je minimalac previše, neka izvole na Burzu.
Isplata plaća, e tu su prvi, nemože ih isplata promašiti. Naročito bonusi. Što veći gubitak veći bonus.   
Za 10 i 11 mj uzeli su kredit /rečeno nema više zaduživanja/ a i poslije Nove godine uzeto je još 1,3 miljarde kuna, treba podjeliti enorme bonuse a treba nagraditi i direktore HZZO i HZMO, bez njih bi država propala. Istovremeno u tim organizacijama skinuli prava ostalim  radnicima. Dobro, ići će neka lovica i za razvoj, naravno agencija gdje su uhljebili partijske pajdaše, jer nekud moraju smjestiti gradonačelnika velegrada sa deset kuća.
Komentar, suludi je potez, povećanja bilo kakvih plaća, iznos nije za spomen vrijedan, ali kad u državi takvo stanje, nezaposlenost, svi pokazatelji padaju, osim inflacije, privatni sektor koji vuče sve u ovoj državi na izdisaju, za njih je sve manje, onda ovakva maloumna odluka. Ispada da je narod zbog političara a ne obrnuto. Gdje je tu socijaldemokracija, mora da je tu neka greška u pozicioniranju u društveno socijalnim odnosima.
Konačno kakve su reference recimo nekih ministara u Vladi. Bili menageri a firme im otišle u stećaj ili neki koji ni neznaju što je realan sektor, misle da je to čokoladica Twix.  
Slušajući radijsku emisiju, ministar Vrdoljak hladno kaže da nismo prezadužena zemlja, točno, jer njegova plaćica stiže uredno na vrijeme i za ništa ne odgovara, osim kad kažu da će ih glasaći kazniti. Pa dajte mene kažnjavajte sa par miliona glasova, jako ću se teško razboljeti.
Padne mi zamisao. Radiće puno, donositi zakone, strukturne reforme, rezultati nisu tu bitni jer ih i nema a onda će onu staru mantru ko i HDZ. Čekajte imamo mandat od 4 godine. Nećemo puno talasati da se narod ne pobuni a kad usfali lovice uzećemo kredite jer još nismo na 60% duga BDP po mastriškom ugovoru.
Istovremeno imamo 15 % stanovništva ispod civilizacijskog minimuma, dakle sirotinju od sirotinje. Pa neka se strpe još tri godine. A neki to neće ni doćekati. Socijalni program nam je, kad se objavi u udarnom terminu na TV i onda je ta osoba ili obitelj spašena.
Ne bi više, da ponovim htio predviđati ,koliko će nam trebati da izađemo iz krize jer na ove naše, nemoguće se osloniti, mislim na sve. Ne zna se ko sve pije ali se zna ko plaća.
Ali mogu predvidjeti scenarij na ekonomsku planu.
Ovi koji mlate veliku plaću od njih država nema bogzna kakvu korist jer ti najviše skrivaju svoju potrošnju, Primjer, kupuju skupocjenu imovinu, satovi, slike, itd, skijanje u inozemstvu, ljetovanje na egzotičnim mjestima u svijetu.
Ekonomskim riječju, to bi značilo, uvozimo tuđu akumulaciju, ako to netko nezna, uzimamo kredite a ovi gore spomenuti koji se provode, izvoze našu akumulaciju da opet sa tim novcem stranci nas kreditiraju a naše nacionalno bogastvo se smanjuje.
No ima i ljepših informacija, domaćih, objavljen je pad osobne potrošnje za 5,7%. To je rezultat manjih prihoda radnika /jer oni samo doma troše/, manje troše, manji prihod po porezima, manje u buđetu, opet uzmi kredit i tako do Grčke.
Dakle toliko puta nuđeni model Južne koreje, Uzeti nesposobnim menagerima i dati radnicima i eto potrošnje to je new deal, nova ekonomska politika,/NEP/, treba potaknuti potražnju. Koliko puta sam preporučio da se troši, da ako se ima što trošiti.
Ravnomjerno raspodjeliti nacionalni dohodak, uskladiti monetarno fiskalnu politiku, postići konzesus da smo svi korisni.
Ali ne tako korisni, da se izazivaju neredi, samo bi nam još to trebalo, mada se politika tako ponaša da iritira i pravi od poreznih obveznika budale.
Savjet. Obratite pažnju na zdravlje, pojavio se novi virus, crvena peronospora. Iz laboratorija emotivne poetike.
A sad ako nema nitko više za diskutirati odoh malo otplaziti na Ivanščicu da pokupim pozitivnu energiju i provjetrim za/h/rđale neurone. I da se vratim u toleranciju.
Petrica Peronospora