Triatlon klub Varaždin

Ako je nekom čudno da odlazim kod sebe, volim biti pri sebi. Nisam jedini, to je činio i sin od Rendića kad se vraćao iz inozemstva pa je navraćao kod brata. Jednog neutvrđenog dana kasno u noći sjedi on ispod spomenika A. Kačiću Miošiću u Mesničkoj. Nailazi milicajac. Dobra večer. E, večer. Što vi druže tu radite. Došao sam bratu u posjetu. Pa tako kasno. E. Dobro, pa idite bratu. Ali ja jesam kod brata i Rendić mlađi pokaže na kip. Nemoj ti mene zajebavat. 
I tako ja, još pod dojmom susreta u Zagrebu, sa samim sobom, dojurim doma i bacim pumpu u podrum. Objekta koji je trebao biti poslovni prostor. Podrum teretana, prva etaža proizvodnja a gornja prodajni odjel. Međutim kak sam ja vidovit, putem staklene kugle. 2007 neki mi glasić šaptao: Nebu dobro. A 2008 sam se uvjerio da nešto se iza brega valja, pa sam investiciju obustavio. Na vrijeme, možda bih i ja sad bio pod ovrhom. Objekat sam pretvorio u skladište. A povodanj, nezavršen mi se podrum pretvorio u bazen. Pola metra vode, oko 60 kubika, možda i više, egal sa tri cestovne cisterne za prijevoz goriva.  
A otkuda voda u izoliranom objektu. Objekat je rađen po svim pravilima zaštite,izolacija, čak za 9 stupnjeva RIchtera. U sebi ima dvije betonske grede u svakoj po 700 kg željeza, a glavna betonska ploča 11 tona armaturnih mreža, na 10x10 m. Podrum je i atomsko sklonište. E tu je i bila greška za povodanj. Meštri su maknuli temeljnu ploču koja je sav taj teret nosila kod zaljevanja betonom, koju su kasnije maknuli ali su ostavili rupe od sidra/ankera/ i voda po sistemu spojenih posuda nenjavljeno ušla. U rupe sam zabio drvene klinove i riješio tekuća pitanja. Mada sam mogao uzgajati šarane ili somove. I tu sam htio nešto prozboriti o našim poplavama, ali me prekinuli u toj namjeri sabornici.
10.04. aktualac,drugo pitanje i prvi odgovor. Pitanje staro, kad ćemo iz krize a odgovor je bio. Uvaženi kolega. Pripremate se 4 mjeseci za pitanje i niste ga u stanju pročitati.
No to nije bilo sve, bilo je i o mačjem kašlju /LNG terminal/. Šogori su se častili i verbalno počupali. Zašto ja nemam takve šogore. Svi su nekak dobri i mili. Ne bi bili za političare.
Da se malo odmaknem od politike, ipak je godpodarstvo ozbiljnija tema. Sve se odvija po naručen scenariju, onak kak sam napisao, tako se i sinopsis usklađuje sa stvarnim stanjem u državi. Ministar Linić konačno je i priznao što ja godinama tvrdim da više ne zarađujemo ni za kamatu. Dakle glavnica stoji i kamata stoji, ne plaća se.
Mi naše dugove ne servisiramo a ni troškovi za život više nisu pokriti. Od penzija, plaća, bolnica.......trošak države. Uzimamo kredite, krpamo rupe isto kak sam ja zakrpal u svom podrumu. Najavio sam rebalans i to je sad u Saboru na dnevnom redu.
Moram iskreno priznati da nije lako Liniću, ne bi htio biti na njegovom mjestu, bez obzira na prethodni članak. Nije kriv ali je sva odgovornost na njemu.
Nažalost, u procjeni koliko će biti pad BDP-a, kao označeni katastrofičar, ne vidim ništa pozitivnog. Bićemo sretni ako budemo na nuli do kraja godine. To će značiti da smo zaustavili padanje, down hil. Međutim u crnoj prognozi, model to govori, ne ja. Staklena se kugla odrekla mene, jer sad favoriziram šogora. Model pokazuje blizu 3%  pada. Zašto tako. Pod sumnju stavljam da će se ove godine uzeti 650 miljuna EUR-a fondova. A još uvijek je prisutno čišćenje palube. Gledajući samo Varaždin. Coning je stao, burza, Varteks, predstečaj, neka im Bog pomogne. Što će tu Vlada može napraviti.To je oko 2500 radnika. Slično je u Hrvatskoj. Da smo bačeni novac na brodogradnju i umješan lopovluk, tim novcem zaštitili tekstil, drvo i kožu. Imali bi neki prihod, burze bi bile skoro prazne. Nažalost to je radno intezivna industrija, kad za visoku tehnologiju nismo. Moj prijedlog da za one silne uvežene aute još uvijek ne proizvodimo onaj banalan karter šraf. Sad dva ministra sa sto ljudi odlazi na otvorenje ino firme koja je zaposlila 80 radnika.
Tu nije kraj, 01.07.izgubiće posao oko 3000 špeditera, za carinike ispostava su ponudili, carinike granične, policiju, graničnu i zatvori. Neki u penziju. Špediteri su privatnici a carina je državna. Očito da smo zakasnili ili su i tu bili loši pregovori kao kod prošeka. A i ostalog, kad su naši potpisivači pitali gdje je olovka.
Ima još jedna loša vijest, iako premijer tvrdi da još neznamo što gubimo a što dobivamo ulaskom u EU. Mislim da nećemo puno dobiti, odnosi se na izvoz. Zemlje uvoznice naše ponude bacaju u koš, jer je domocilna politika, kupujmo naše. Zna se da ove godine u EU neće biti rasta. A naš uvoz, on pada iako je dvaput veči od izvoza. No tu je jedna sitnica o kojoj se uopće ne vodi računa a to je da sa 01.07. Carina neće moći u roku 8 dana naplaćivati carinu i PDV, jer ćemo biti u EU.
A ta dva nameta, najlakše je naplaćen prihod u buđetu.
Na žalost, svih nas, biće potreban još jedan rebalans, i to mogu u Saboru nastaviti na ovih 840 miljuna. Loše je što mi neznamo zaustaviti trend pada. Sve više ćemo se baviti sa rezanjem troškova jer prihoda nema. Kako sam napisao 28.03. mogli smo uzeti 3 miljarde $ u USA. Jer poslije 01.07 opet će faliti. Za kraj, bio sam u pravu da fiskalna politika neće polučiti rezultate. U početku je bilo punjenje, buđeta, dakle pozitivno a sad što je terminski odmak, samo šteti gospodarstvu. Prema van smo skuplji a prema unutra, domaće stanovništvo se prehranjuje sa uveženom junk hranom, jer je jeftinija. Stoga bi i mi trebali kupovati samo naše. Napraviti plan za samodostatno gospodarstvo, da ne odemo pokisla repa u EU. Ako još nekome nije jasno EU živi na račun ovakvih jadnih država, kao naša.  
Petrica Pokisli nacionalista

Vidim da nam je ministar Linić postao dobrica, usto se i razgalio, te počeo djeliti miljune. 04.04 na Novoj divanio sa novinarom Bagom, sve je lijepo rekao i neporekao oko naše krize i neplaćanja. A Bago je podmetnuo kukavičje pitanjce. Kako se ministre osjećate. Odgovor, posramljeno. Tja, božja istina. Lopovi caruju. Iako je posramljen, oprašta miljune. I na kraju je rekao da su sve za to krivi poduzetnici i počeo od pretvorbe, dalje znate....... MIslim da je tu promašio metu, političari su krivi. Poduzetnici mogu biti krivi, pa pravi lopovi, pošteni, goli, bosi ili bogati pa ne mogu spavati od svog biznisa, da se čovjek rasplaće nad njima a onda inkasiraju 7oo miljuna dobiti. Dakle, da nije bilo loših političkih odluka, protege od politike, nebi imali ovaj čušpajz u državi. Kako su nastajali naši poduzetnici, pojma o gospodarstvu nisu imali, neki, ali su bili podobni i podmetnuti. Konačni i zadnji čavao u lijes gospodarstva je bila odluka da se za jedan posao sa državom osniva poduzeće. Tom building teamom odlukom postali smo svjetski rekorderi i očekujem od Nobelovog instituta nagradu za ekonomiju.
Konačno da opravdam gornje pisanije, molim tko je zakonodavac i izvršna vlast u državi. U tim institucijama djeluju političari. A oni znaju kome dobaciti posao.Dokaz. Buking 300% u zatvorima.
Stoga sam i ja posramljen, ne mogu spavati al ne mogu ni kasirati 700 milja, posramljen sam jer sam plaćao državi sve na vrijeme svoje obveze od firme, obrta i svoje osobne, lako se provjeri u instituciji zvanoj Porezna prijevara, pardonček uprava. Dokaz. Osobni sukob. Ne u smislu da pravim nered ili nedajbože, tražim nelegalne usluge. Tražio sam povrat urednog preplaćenog poreza. Trpio nepravdu, presiu, svaka moja godišnja porezna prijava je kerempuština. Zašto, svake godine imao sam povrat a vraćalo mi se u desetom mjesecu. Da bi istovremeno svake godine uredno od prvog mjeseca uplaćivao predujmove.
Znači ja sam državu duplo servisirao porezom, glumio Petricu raspikuću, možda pijanog miljunaša. Dok mi jednog dana nisu rolete pale.Prvo su jednoj firmi kompjuteri dobili krila jer gazda mi nije nekaj platil. A onda lako nadrdan otišel u Poreznu prijevaru i istresao se na mog kontrolora poslovanja. A kako sam ja ipak obvrazovano  priučen na pravnom, ekonomskom administrativnom i obligatornom polju, zatražio sam da se moja prijava odmah procesuira tako da mi se odmah vrati preplaćeni iznos ili da se prijava odbaci a to znaći da sam pod  sudskom instancijom ili da mi se prijava stavi u procjenu i da se diskrecijskom odlukom odredi koliko trebam platiti porez.
Tu nije završio moj pohod za taj dan i obračunom sa anomalijom u Poreznoj. Otišao sam kod predstojnika-šefa i na kraju razgovora rekao da imam posla sa lopovima. Posljedica je bila da sam bio u sljedećoj godini prvi obrtnik kojem je obrađena prijava i vraćena pretplata. Srećom da lako ulazim u lik Petrice Kerempuha.Sa zadovoljstvom sam zatvorio obrt, koji sam i tako držao zbog poštovanja prema ocu. Prekinuo sam dio tradicije, ostaće nešto u poduzeću. Zanimljivo je da sam peti puta sam sebi uručio otkaz. No tu priči nije kraj.
Početak članka a takva je esencija. Jedni budalaši uredno plaćali a sad gledaju kako se drugi smijulje. Ima i onih koji su postali sirotinja i klošari i to ne svojom krivicom ali največim dijelom poznati su pribjegli poreznoj evaziji i sad će još na toj posramljenoj politici zaraditi. kako, niže obješnjenje. Za iznos neplaćanja državi, neki su lovicu slali u porezne oaze, kako je rečeno u medijima, zaboravili su državu Delaware. A ima i bolja varijanta, domaća, neplativši porez, stavili su na štednju oročenu. A sad su još dobili odgodu recimo na osam godina, bez kamata. A lovica je i dalje oročena.
U istoj spomenutoj Poreznoj po pisanju novina da su obveze Coninga otišle u zastaru. Činjenica, relativna zastara 3 godine apsolutna 6 godina. Zanima me ko će vratiti te pare državi. Odvjetnički ured ili korumpirani poreznici ?.
E ako je to tako onda sam i ja odlučio malo dijeliti miljune. Odem tako ja do Sopnice, naravno autom, skrenem u Radničku, neki poslić obavim kod mog starog poslovnog partnera i odem u Petrovu, podijelim par miljuna  trombocita. Malo podivanim za zgodnim osobljem, naravno ženskim a za blisko druženje odem kod sebe
Na trg Petrice Kerempuha, da se malo pogledam i porazgovaram na zagrebčanski. Ako slučajno netko nezna gdje je to, Dolac, plac, kajne. Stanem ja pred sebe i počinjem posramljeno se jadanti kipu tj. samom sebi. Ljudi prolaze pokraj mene, sa placa i čudom se čude kak neka budala pred budalom zbori. Sažaljivo klimaju glavom a neki zastanu pa mene slušaju. Stara gospođa, milostiva, zaustavi se i nudi mi 10 kuna, a ja njoj za njezinju gestu dionicu INU, kad ih imam ko šodra u Dravi. Kad ostanem sam sa sobom tj. sa kipom Petrice, kip mi namigne. Sad sam se ja prenerazio, eto čuda i kipovi će još progovoriti. Kad zaista ja progovorim tj. kip. I kažem ja sebi. Sram te bilo i budi posramljem. Naiđu opet neki sa placa, ja ućutim, dok ja nastavim gunđat nad kipom. I tako isprekidano razgovaram ja sa sobom pa malo sam sa sobom. Dobro ko tu sa kim razgovara, ja sa sobom, sa kipom, kip sa mnom ili kip sa kipom. Pozdravim se ja sa sobom ili........odem ja dok sam još pri sebi.
Dok sam odlazio, netko je viknuo za mnom, uostalom Kartagu treba razoriti. Fučkaš Kartagu žurim za Varažlin, spašavati kuću od poplave. 
Petrica Posramljen

Trebao je biti esej o korupciji, uzeo sam si pravo da kao selektor u sjeni napravim zamjenu.
Neću ja pobjeći od korupcije, jasno je da smo prije imali otvorenu korupciju, sada je na sceni puzajuća ili prikrivena. Ako baš netko hoće i legalna. Odnosi se na zapošljavanje. Pa ću početi sa nastupnim govorom predsjednice jedne stranke sada se razgovara čiji je muž zaposlen čija je žena zaposlena. Nego šta, u EU to zovu nepotizam. Ako je istina da je bio natječaj interni onda je to korupcija. Točka. I sad bi mogao tu redati sve klijentilističke poteze.
Zbog promjene u protivničkom timu morao sam i ja napraviti izmjenu.
Predsjednik je potegao socijalu, /puno puta sam to spomenuo/banke su odbile poziv. Zašto, po njima dužničke krize nema, neki to zovu robovlasnički. I ja sam protiv tog izraza. Robovlasnik je hranio i dao krov svojima, jer je od njih očekivao da mu to vrate radom. Šef udruženih banaka, plačljivim glasom tvrdi da sve nije istina. Pa da , skoro 12 miljardi kuna duga, građani nisu u stanju vraćati. A uzima se krov nad glavom. I pitanje za socijalnu državu, zbog kojekakvih ovrha ljudi se izbacuju na ulicu. A kud s njima ako nemaju sredstva za život. Pa opet su teret države. I koja se mora za takve pobrinuti.
Pa sam, danas čuo poznatu sintagmu od laburiste N. Vuljanića da imamo državu koja bogate čini bogatijima a siromašne siromašnijima. Dalje bankar tvrdi da su zarade po kamati sve manji. HE, he, još uvijek im ide dobro. Kamata im i ne treba kad imaju 124 raznih naknada koje nemilosrdno naplaćuju.
Zamjena je i nastupila, euforija, zadnje izvješće pozitivno, već smo u EU. Veselićemo se tako da će nam trnuti zubi. Meni je bilo dovoljno, kad naš premijer zahvaljuje g. Štefanu Fileu i konstatira da će nam EU pomoći. Klasični gubitnički mentalitet, kad nismo sami u stanju organizirati državu. Mislim da još ništa nije gotovo.
Prvo treba još ratificirati, između ostalih Belgija i Danska, za kraj Njemačka. U toj euforiji bivša premijerka se nahvalila kak je to potpisivanje bilo teško. Da sve što su nam nudili mi smo prihvaćali. Pa sad imamo problema sa prefencijalnim carinama/CEFTE/, pa neki prošek. Zaštita je samo na sedam robnih maraka. Evo prilike da se hvali. Još se pohvalila kao je podjelila prijevod "EKIJA" susedima. To smo platili 8 miljuna EUR-a. Sad joj susjedi vraćaju sa carinama. Pitanje je ko ju ovlastio da badava daje prijevod. Porezni obveznici?. Lako se sa tuđim novcem razbacivati.
Sljedeće izmjena je road show. Tema dana .Goran Rotim i zamjenik ministra Lalovac. Na konstataciju Rotima, ne možemo plaćati ni glavnicu ni kamate. Odgovor lavovski, kako ne, pa zato uzimamo kredite.
Upadam kao trener, posudili su nam naše novce koje držimo vani kao devizne rezerve, o tome sam nešto driblao. Neki tvrde da čak dobivamo 0,5% a nama su elegantnu uzeli samo 5,625 % . Dakle sportskim riječnikom rečeno 5:0 za protivnike. Kao trener podsjetio bi da za tu razliku trebamo imati rast, ne samo BDP-a, nego rast gospodarstva, plus još neke strukturne varijable. Koje namjerno neću reči. Neka se gospoda sa državnim plaćama uče. Ja sam na još davnim postavljenih 7% rasta da upišemo nerješeni tj. 0:0 rezultat. Još uvijek tonemo. Uz komentar, rebalans je novi na vidiku. Slobodno smo mogli road show zaokružiti na 3  miljarde dok ne napravimo projekte za EU i pristupne fondove. Ako će biti znanja.
Za informaciju, bićemo i dalje pod monitoringom, jer smo na 3,4% proračunskog deficita, mora biti do 3%. Zamjenik nije ništa rekao o inflaciji!!! a javni dug je kaže na 56%. Sa ovim novih 1,5 miljarde $ ili bez.? Doduše sve možemo podesiti osim inflacije. Čine ju izdajničke reference, PDV, struja, plin a i štelanje cijene goriva prema EU. I još neke sitnice. Iako je bilo rečeno da se više nećemo zaduživati. Dobro. Da nećemo više smanjivati plaće. Dobro. A kak ćemo naštelati štelu da ne budemo ko Cipar i Grčka. Možemo skočiti zgrčku. Recimo da se plaće ne isplaćuju od 1 do 15 nego od 15 do 30. A sljedeći mjesec se preskoči pa se isplati plaća u sljedećem od 1do 15.
Bolje da Hrvati budu bijesni na mene nego na nekog drugog. Treba krivnju individualizirati, priznajem i nemam alibi.
Isto ko i g. Dijsselbloem koji je podržao onu majstoriju na Cipru i dodao da treba to isto primjeniti na države Luxemburg?, Maltu i Sloveniju. Pa je srušio EUR, a burze svjetske podivljale. A tko je poštovani stručnjak, javlja mi moj šogor Till.
Friški ili svježi direktor eurozone, Studirao ekonomiju, smjer agronomija, uže neznam, možda voćke i povrćke. Obožava leteći cirkus Montyja Pythona. To mi je poznato.
A kak je došao na mjesto. Lijepo po ključu izbornika, ako baš hoćete trenera. Na to mjesto ima pravo samo država koja je u EU, ali ona koja ima rejting AAA+. To su samo Luks, Nizozemska, Finska i jasno Njemačka. Igrom slućaja ja ne mogu ući u igru. Luks je imao prethodnika Junckera, Finska ima Rehna, znamo ga, a njemačkog ministra financija nisu htjeli. Razumljivo. Pa je silom izbornika postao spomenuti gospodin. Kad je vidio koje su posljedice, rekao je da bila pogrešna izmjena u prijevodu.
Za kraj moja iskrena i ozbiljna podrška slovenskoj premijerki Bratušek. Dojmila me jer je sama odlučila da bude godinu dana premijer a onda neka Slovenija odluči dali da nastavi.
Da se nezaboravi, za naše sam predložio dvije godine da se pokažu, a onda sam uvidio svoju grešku i ispravio se na novu zamjena, godinu dana. Kao premijer u sjeni zamolio bih prof. Jurčića da uđe u ekipu i da po svom izboru uzme još jednog stručnjaka.
Petrica.

Koliko sam bio uvjeren da neću morati u poznim godinama toliko mijenjati svoj stav,skoro dogmu. Prvo, papa podnosi ostavku, kaže se da je izabran po Duhu Svetom. Nisam mogao to zamisliti a kamoli vjerovati. Papa Ivan Pavao II, mučio se i patio i dalje je obavljao svoje poslanje. Dok mu nisu pustili u audijenciju našeg majstora iz Remetinca sa teškom upalom grla. Mislio sam da boljeg papu nećemo imati. Iznenađenje je novi papa. Duh Sveti  ili izvještaj trojice biskupa na tristo stranica za papu Benedikta. Stoga je iznenađenje je papa Franjo i novi pristup vjeri kao rimskog biskupa. Rekao je da je Crkva za siromašne. Entropija je uveliko velika.
Od kada su dugo zataškavane afere izašle na svjetlost dana, Crkva je shvatila da ni velike odštete/ posebno u Americi, gdje su neke biskupije bankrotirale./ neće popraviti ugled. U nekim država crkve su sve praznije. Vjernici su se okrenuli sebi samima. 
Uzeo sam tu temu jer sam u sukobu interesa. Budući su moji preci bili svećenici. Nisam ih mogao birati. Blisko vrijeme. Jedan biskup kao daljnji rođak i blizak, od mog oca bratić. Doduše ovaj bliži je morao napustiti red jer mu je ponašanje bilo previše svjetovnog karaktera. Razlog njegov, genetski, spojio je i drugu profesiju u familiji-vojničko. U srednjem vijeku, biti svećenik i vojnik bilo je najčešće jedno zanimanje. Takva su bila vremena. Sad su mi pala na pamet dva Hrvata. Ivan Paližma vranski prior koji je bio na Kosovu /1389/i vratio se. I Petar Berislavić isto vranski prior. Velika vojnička osoba, kod Korenice/1520/ sa 300 Hrvata razjurio tri puta brojnije Turke, no neoprezno je upao u zasjedu sa trojicom prema desetini Turaka, odrubili mu Turci glavu poslije junačke borbe. Tijelo mu je prebaćeno u grobnicu Veszprem, po nekima samo glava. Zašto Veszprem, tamo je trogiranjin bio biskup. Zanimljivost je da ga je u trenutku pogibije papa Leon X proglasio kardinalom.
Raritet je da ima jedan vjerski red koji su svi svećenici-vojnici.
Papa Franjo za sve je iznenađenje, isusovac, još veće je njegovo ime. Franjo Ksaverski ili Asiški. Ako je Asiški, to će mu biti teret ali kako se postavio od prvog trenutka od izbora, biće mu izgleda samo vjetar u leđa. Ako će biti na ravni svog imenjaka Asiškog, mnogi će biti postiđeni i posramljeni. Mnogi će teško moći prepričavati i objašnjavati novi zaokret u Vatikanu. Sami će morati opravdati dosadašnji pristup vjeri. Kako će to kurija prihvatiti. Da li će nestati zlatni križevi i mercedesi.
Franjo Asiški, veoma neobičan lik, franjevac, od bogataša se premetnuo u filantropa i samaritanca. Kako mu je popularnost rasla, papa Inocent III ga pozvao k sebi. Crkva je tada bila na vrhuncu moći i uživala sve blagodati vlasti i društvenog statusa. I sad se pojavi osoba koja ima ugled, rekli bi veći papa od pape. Ima jedna crtica ako je istinata a netreba ne vjerovati kroničarima.
Uputi se Franjo papi, dođe pred njega i kaže da je došao. Papa ga pogleda i kaže mu:idi počisti svinjama i nahrani ih. Ode Franjo to obaviti, vrati se i kaže evo mene. Gleda njega Inocent, digne upitno ramena i širi ruke. Pa jesi obavio posao. Jesam ali zvali ste me. Papa shvati da je to neki nesporazum. Dobro, ko si ti. Franjo iz Asisa.

Pala papi nelagoda. Zapravo je greška bila u Franji jer je za ondašnje vrijeme izgledao malo čudno u odnosu na slavu. Izgledao je sa odjećom sirotinjski. Inocent je poznat i po jednom vojnoj pohodu, organizirao 4 križarski rat. Svinjariju od tog pohoda napravio je Dandolo /Mlečić/ koji je prevozio križare. Nahuškao križare na pljačku Zadru, naplatio tako prijevoz. Slaba je fajda bila Zadranima što je papa Mlečiće ekskomunicirao.   
Cjelovito iznenađenje je što mi papa Franjo po fizionomiji sliči na papu Ivana Pavao I. A još više po postupcima, isto je krenuo, bez velike pompe, sa jednostavnošću i pripremom za promjene i približavanje običnim ljudima.  Ivan Pavao I bio je papa samo 33 dana. Činjenica, tajnik kurije bio je biskup Marcinkus. Bio je predsjednik Vatikanske banke, banka umiješana u skandal stečaja banke Banco Ambrosiano. Taj skandal /1982/ koštao je Vatikansku banku financijskog kredibiliteta i 241 miljardi $ namirenja štete. No to nije bilo sve, direktora Banco Ambrosiano Roberta Calvi našli su obješenog u Londonu ispod mosta Crnih fratara.
Isti dan u Milanu je njegova tajnica odlepršala kroz prozor.. 1989 uspio se Marcinkusa riješiti Ivan Pavao II, treći papa, po njegovom držanju kurije.
Zaključak, pomogla mi je jutarnja propovjed biskupa Vlade Košića 22.03.13 iz knige: Zapisnik s ruba. Piše naš biskup, trenutno sisčanin, naše gore list/rođen u Družbincu/ da teoretičar plivanja ne znači da zna plivati, lako je to njemu tvrditi kad je rođen doslovno u Dravi, nešto slično tvrdi za muzikologa a to preduvjet da vjeru ne treba samo propovjedati nego i treba u njoj biti. Vjeru treba živjeti. Da li će to značiti da se počinje događati da će mnogi tvrditi da nešto od njihove imovine nije njihovo.
Jako je važno da papa Franjo ostvari svoje poslanje, globalno je neupitno da treba izvršiti restituciju, nepravedno podjeljene materijalne vrijednosti. Na svim razinama društva.
Alocirati grabež od pojedinaca a i od država. Pitanje je, da li će poziv na moral biti dovoljan, makar počeo u Crkvi. Zato za sedam dana sa zanimanjem čekam Urbi et orbi. Kome će biti podijeljeno oproštenje grijeha. Kao najmlađeg u obitelji zapala me dužnost da odnesem drenekovu puškicu na blagoslov i čujem ponovo Lukino evanđelje.         Petrica

Fantastičan potez, naplatiti svima koji štede u bankama. Eto kak sam ispao praktikant u svezi veze a u vezi spašavanja bankrota države. Baš sam glup, neznam čime da se još  počastim. To mi je škola. Brzo mi je spala maska da se ja nešto kužim u ekonomiju. Sad slobodno mogu sve diplome spaliti.
Ali sve sam učinio da spasim, što se da spasiti. Nažalost šteta je velika. Opasna odluka EU komisija. Na Cipru nisam ništa napravio, pravi istinski kaos. Koliki je, mala crtica. Stacioniranim UK vojnicima poslali kešovinu iz Londona lovcem Typhoonom 2. Casha na Cipru nema.
Stoga sam brzo poslao emajliranu poruku svom šogoru Tillu da "zaustavi Reuters".
Realno, Ipak treba biti u takvim situacijama ozbiljan i zamolio sam ga da hitno dogovori prijem kod J. Almunia ili nekog u zamjeni tko u EU komisiji vodi brigu o ekonomiji, da ih zajedno upozorimo na dramatičnost situacije. Uzdam se u svojeg šogora, neznam što bih bez njega. Mali problemom je tajming sa imenicom šogor. Šogor baš nije zadnjih dana kod nas popularan. Najbolji primjer je, verbalni sukob šogora u najvišem domu u Saboru,19.03.13. oko 15 sati, lijepo su se počastili etiketama, propitali se o znanju engleskog, ali još nisu razjasnili ko je svojoj supruzi supruga. U međuvremenu država tone.
Dok moj šogor vodi diplomatsku bitku u Bruksulesku, ja sam se bacio na pisanje memoranduma o slučaju Cipar. Naime, odmah da budem jasan, to je eklatantan primjer da netreba uči u EU, barem dok ne uredimo državu. Mislim, da ju uredimo kako piše u Ustavu i pozatvaramo lopove i postanemo ozbiljna država u smislu ekonomske snage da ne glavinjamo i izvodimo često road show. Trenutno za oko 1,5 miljardi EUR-a u USA. Koga više zanima, na stranicama Morgan bank "Simply more" ili kod naših prijatelja Goldman Sachs.
A Cipar, teški slučaj. Da budem odmah jasan, bez poznavanja političke ekonomije socijalizma i kapitalizma to se ne da objasniti. Temelj, postament, baza, prirodno pravo, pa čak i društvene konvencije drže da je to privatna imovina. Na stranu bankovne obveze, pisane uzance o nekoj garanciji. Na vrbi svirala. Kapitalizam u filozofskom smislu bez privatne imovine jednostavno ne može postojati, jer iz nje se izvode derivati vlasništvo nad sredstvima rada i predmetima za rad. Dalje ne smijem ići, ko zna gdje bi se zaustavio. I radnik ima privatnu imovinu-rad. Ogromna greška, EU komisija udarila je u gnjezdo stršljena. Osobno sam ih upoznao i samo brze noge su me spasile i skok u vodu, dok oluja nije prošla. Poruka, komisije, mi znamo. A kontra rješenje. Držati štednju u čarapi ili gaćama kod kuće. To znači slom bankarstva. Banke i tako nemaju tu količinu novaca za isplatiti štediše. Kao sad na Cipru. Globalno. Umjetno stvorena masa novca na papiru nije pratila industrijska proizvodnja. O tome sam već pisao, prije godinu, dvije kad su "proizvođači" u bankama imali 14 puta veću proizvodnju od svjetske industrije. Zlatnog standarda nema od 1971, protuvrijednosti u robama koliko hoćeš.
NJežno rečeno, trud radnika sve je manje vrijedan, a time i robe. Da a ja sam /po mnogima iz zafrkancije/ isto tako unazad par godina najavio da se u Frankfurtu u podrumu vrte strojevi za izradu EUR,a- Nažalost tu sam pogodio u sridu. Ista tehnika kao kod Amera, štampaj danas a sutra će biti sutra, štogodbogda  . . Pa je tako od krize 2008 FED druknuo do danas 2 bilijuna $. Neki bi da sada vrate zlatni standard, a čime će platiti robe. Nažalost na to pitanje ni ja neznam odgovor. Mogu samo predvidjeti siguran tok događanja. Izdaj državnu obveznicu i štampaj novac ili ga posudi, pa dokle se stigne. To je kao da ja krenem za Split sa 10 litara dizela, pa do kuda se dopeljam. A ne, usput na benzinskima na škrniclu ili maramicama za brisanje nosa pišem garanciju da ću platiti uliven dizel. I vozim se mirno do Splita.
Poruka Cipru, prošli su dani "slave", Rusi više neće u tu oazu, a i očekujem njihovu reakciju. Kolika je to šteta na krvotok palog gospodarstva Cipra. A ima i šaljiva zgoda, podsjetiću da su i naši majstori koristili Cipar. 6 miljuna $ nije odlepršalo sa pobočnim ugovorima iz Brodosplita/aktualna tema sa zadrškom/ direktno na konto u Austriju, nego su ih malo pipali i Ciprani. Naše mudrice se umislili da su najpametnije na svijetu.
Ovo gore daje mi da za pravo na zaključak. Ostavite nadu prije ulaska u EU. Naročito našim EU parlametarcima, koji su si umislili da će naša riječ ćuti u EU. Je, na hodniku. Odluke će moći donositi samo u sklopu EU partija a to znači najjače države će odlučivati. Pa svi kazneni eksperimenti mogu potopiti nade naše lađe, a da je tome tako primjer su Rumunjska i Bugarska. U Europi su ali ne mogu konzumirati ni Mastrich ni Schengen. A Cipar, njemu su oduzeli državnost, kakva je to država koja nema novac. Svaka sličnost sa nama je slučajna. Za kraj američki pogled na nadu. Nema badava ručka.  
Petrica

Cijenim dobro štivo, ipak sam ga dočekao. Program spasenja od HDZ-eta. Doduše samo u najavi. Čitam u Globusu. Za njega sam vezan od prvog broja, pa i prije po izgledu sličan novini VUS-u. Po VUS-u koji nema nikakve veze sa nasljednikom a izlazio je u Yu 1952-1977. Ukinuo ga režim. Prvi sam pročitao kad ga je donio otac a nosio sam još pelene. Zbog olovnih slova dugogodišnji sam ovisnik o pisanoj riječi. Doduše Globus već dugo nije Globus, ima dva novinara koji ga još drže a Torbarina je nešto sterilna.
Čini mi se da Hrvatskom vlada kapital i strah.
I tako novinar Milković propituje autora ekonomskog spasilačkog programa dr. Đuru Njavru.Koliko sam se radovao da i ja nešto naučim. Nije ruganje,općenito kad u tekstu koji ima samo 5% korisnog, smatram se dobitnikom.
Koliko sam se radovao toliko i razočarao. U najavi teksta novinar je stavio: OTKRIVAMO što piše u HDZ-ovu programu. Nije napisao ništa a otkrio još manje. A što je napisao treba mi moja staklena kugla. Rokovi, sa čime, kako, rast od 4%. Ništa. Početak članka, Evanđelje po Mateju. To mi malo poznato. A onda slijedi rezanje administracije, agencija a uvelo bi sustav nagrađivanja. Rezultat financijski bi ostao isti i na rast i na buđet ne bi bilo efekta. Lijevo uzmeš i daš desno. Za javna poduzeća nude sa kao stručni ljudi a ako ih nema u Hrvatskoj uvesti ih. Pa neznam što u državnim firmama treba neke naročite stručnjake, Janaf i recimo Plinacro koji su čisti distruberi
Prihod dolazi od samog sebe a na troškovima treba poraditi.
Dalje treba prilagoditi lokalnu samoupravu, pa tko je dijelio sve tamo do zaselaka da se dobije politički načelnik pa tako imamo 127 gradova i 429 općina. Šteta da se za to ne dobiva svjetski rekord. Ne na broj općina nego na baćen novac za općinsku admnistraciju. A sad bi trebali uvesti model Danske. Kako ? Onda rješenje o porezu da se plaća po naplati računa. Od kad ja to trubentam isto i o ukidanju parafiskalnih nameta/ šume i komore itd/.Prošlo je dvadest godina i nitko nije u tu kiselu jabuku zagrizao. Zanima me kako će se namaknuti sredstva koja će faliti kad se ukinu ti porezi. Navodno bi sredstva stigla iz dijaspore. Ko ludi čekaju u redovima. Bojim se da je pusta želja. Jel se neko sjeća onog našeg domoljuba iz Švicarske sa 40 000 švicaraca.
A kad je vidio i čuo ko je dobio taj novac i kako se troši, tužio je voljenu državu Hrvatsku da mu ih vrati. Koja naiva, izgubio doniran novac a i sud.
Za kraj, zagonetka za moju staklenku. Doslove piše. HDZ je protiv poreza na nekretnine i na kamatu štediša. Dalje se konstatira da smo svih ovih godina uvozili tuđu štednju.
Nemrem vjerovati, to nije istina. Pa to je Na rubu pameti-Krleža. Čekaj, kažem ja samom sebi. Stani i odmori i ništa ne razmišljaj pola sata. I u podne ja sebi zaželim dobro jutro. Ipak je netko shvatio da uvozimo tuđu štednju a može i akumulaciju a i onu koju smo sami iznijeli iz Lijepe Naše. Pa nam se vraća sa višom kamatom. U zadnjih dvadeset godina bilanca plaćanja nikada nije bila pozitivna. I onda bomba, treba nam kažu veća domaća štednja. Kud veća, pa nikad nije bila veća. Razlog visoke kamate na štednju, štednja koja je imobilizirana. Ipak se nebi štel miješati u odnos naših banaka pod stranim vlasnicima i NBH. Par centimetara niže u članku traži se veća štednja i ne porez na kamatu. Znači svi u štediše, a kako kapital istjerati iz banaka. Treba imati znanja i ponuditi projekte a ne da banke iznose dobit kao Privredna banka, iznijela svu dobit iz 2012. Zaključna rečenica intervjua, hoće li HDZ-ov politički vrh prihvatiti ovaj program.
Retoričko pitanje za novinara, čiji je taj program. Dakle programa još nema, a ko će spasiti gospodarstvo, možda vesele teme. Kolega premijer već treći dan objašnjava što je rekao na što je rekao. HRT je sve lijepo pobrojio osobe na koje mislio. A i ostali mediji su to isto prenijeli. Jedino nitko nije otkrio na koga je mislio kad je rekao da:postolara ne pustiti dalje od cipela.Da mi je znati na koga je to mislio. Pitam ja svoju staklenku i kaže ona da smo mi imali jednog predsjednika koji je bio postolar. Hm, postolar, pa bravar......
Premijer Sjenka

S Mokricama na liste. Memorandum. Što znači jedan potpis, odmah se pakiraju koferi, jer liste su napravljene. Pitali Dubravku Šuicu da li je sporazum dobar. Nije kaže. A da li ga je pročitala. Kaže da nije. I sad me takva osoba zastupa u EU, znanjem jezika. Jadan ja, toliko sam puta odlutao u EU i to o svom koruptivnom trošku. Duhovno me podmitio Till.
Pa u čemu je greška, moj sindrom nemirnih nogu ako bi se zafrkaval. Ne, nego je kriv onaj koji nam je ugradio dva, tri gena /HAR1, FOXP2, WMNT2???/ bez veze. A kakve su sve posljedice, tih nezemaljskih gena, niže obrazloženje.
Afirmativnu tv emisiju, gledajući i pomalo slušajući. mislim da je bila Nulta točka, po upućenom konceptu prisutni lijevi i desni. Ne pamtim više ko je sve bio jer je većina izgovorenog bilo nevažno i prežvakanje starog političkog podmetanja. Ali je izronila jedna nova informacija iz tame naše politike. Ničim izazvan Tonino Picula prisnaženim glasom kaže voditelju, citiram. Sad ću vam reči informaciju koja se do sada nije znala, ja sam potpisao sukcesijski ugovor/bivše Yu/ u Beču. Svi su bili impresionirani u studiju a bogami i ja, iako nisam bio nazočan u studiji, nego sam doma liječio sindrom nemirnih nogu. Kolika je to važnost, potpisati neki međunarodni ugovor. Što bi ja dao da mogu nešto takvog potpisati. I onda se svugdje i stalno služiti sintagnom  Brag for the rest of your life!
Stoga eto još jednog sličnog primjera, Treaty. Veličanstven dokumenat, almanah želja EU. Sad  kad su Muze i fanfare utihnule, a još nismo ni ušli u EU, počeli su neki bugariti iliti kukati što će biti sa CEFT-om. Ma nemojte se šaliti, pa sad ste se sjetili. Pa izvolite pogledati u Treaty, tamo vam sve piše. To vam je Sveto pismo ili Rimsko pravo. Pa ako ste pismeni čitajte. A ako ste nepismeni pitajte potpisnike, još odjekuju laude na izvrsnom obavljenom poslu. Hrvatsko čudo, i pismen može biti nepismen.
ODakle sada sumnje a kad se potpisivalo nije se mislilo na posljedice, sad kad su neki shvatili da gubimo tržište CEFT-e sad bi pregovarali sa EU. A odgovor je, sve vam piše u trtljavom tritiju. EU voli da se ugovori poštuju. Pacta sund servanda. I onda se poduzetnici koji su izvoznici u CEFT-u dosjetili da će preseliti proizvodnju u zemlje asocijacije CEFT-e a naši radnici na zasluženi odmor na Burzu. Moje iskrene čestitke.
A što se tiče sukcesije u Beču. O Beču neću. Kad je najvažnije dobiti olovku u ruke i šarati po važnim dokumentima. Kakva sukcesija i čega.
Hvala mojem pajdašu Alzheimeru, koji mi čisti pohranjene podatke iz moje glavne memerorije. Ali u nekom zakutku sekundarne memorije, vjerojatno greškom prirode /gornji gen/ ostalo je zabilježeno da je 29.06. 2001 zaista potpisan sukcesijski ugovor. Po domaćem bi rekli ostavinska rasprava, familija se trebala podjeliti. Iako nije bogznakaj ostalo.
Da, potpisalo se nešto što nije trebalo potpisati iz novijeg datuma YU. 1990 kad je Milošević upao u monetarni sustav Yu, štampao 2 miljarde $ u dinarima, za vođenja rata i 1 miljardu deviznih rezervi potrošio iz NBYu. To nije ušlo u sukcesiju i tako je potpisano !?  A sumnjam da će ikada biti i provedena jer NBYu, pardon NB Srbije ne otvara svoju arhivu. Usput je potrošio i domaće zlato, ostalo je nešto zlatnog praha u Zurichu, Parizu i u USA. To bi bilo iz novijeg datuma i ja to nebi potpisal..
Za mene bi bila primjerenija ostavinska rasprava iz starijeg datuma, kad je nastala država SHS 1918. Kada je  Hrvatska unijela, možda griješim jer mi moj pajdaš Alc hakira memoriju, oko 40% novčanog kapitala i 50% industrije. Sve o tom udruživanju napisao pjesnik Mate Balota iliti akademik Mijo Mirković, ekonomist. Nek mi bude oprošteno, lijen sam potražiti knjigu i točne podatke, ali su postoci tu negdje.
Eto nam Memoranduma koji se naslanja na ofrlje podatke, jer su ih potpisivali političari a ne stručnjaci. Kako je rekao premijer neki dan, što bi to stručnjaci u Vladi radili. Klasika, svaki put je pravi i ispravan ako neznaš kamo ideš.
Toliko za staru Ljubljansku banku i staroj štednji, sve sam napisao da se ne ponavljam, nažalost ni Nova Ljubljanska banka nije uvjerljiji financijski subjekt, barem iz Europska komisija dolaze naznake da joj treba očistiti bilancu. Pa su se otpisivali loši plasmani. Zabilježen je gubitak za prošlu godinu a očekuje se i za ovu. Moodys je sa B2 dao novu ocjenu Caa2 minus i prijedlog da se dokapitalizira sa 400 miljuna EUR-a. A država Slovenija je vlasnica sa 92%
A ja sam našel pravo vrijeme petljati se u bankovne teme i to ko priučeni ekonomista, mogao bi sebe  počastiti stručnim zanimanjem, praktikant za egzaktne teme. Jurim na Cipar da spasim što se da.
Premijer  Sjena