Divlji kapitalizam
10.03.2014, ponedelek, recimo 6 i 10, duhovna misao. Nisam obratio pažnju tko govori. Posebnu pažnju posvjećujem samo kad govori pater Stanković. Slušam tu homiliju o materijalnom blagostanju i zgrtanju materijalnih dobara a ne vidjeti siromaštvo. Lijepo zbori taj meni nepoznati, a još ljepše završava jutarnju misao. Kako je rekao Isus, oslobodi se svega i pođi samnom. Prekrasna homilija, baš za naše trenutno stanje i vrijeme. Zaista vam kažem prekrasno, novi dan novi tjedan, nadam se radni, prekrasno.
Možda bi još bilo prekrasnije, da je tu homiliju začinio: ono što ste učinili najmanjem učinili ste i meni.
Možda da je u homiliji rečeno, pođimo od sebe.
Eto i ja lijepo započnem i onda sve pokvarim. Mala digresija i sitni osvrt na bratov komentar Okrenimo Hrvatsku. Toliko sam skroman da žena više neće sa mnom odlaziti na društvena događanja, naime često znam bubnuti da meni za cijeli dan dovoljan jedan sendvić, jedna piva i normalnu, pun rezervoar.
Ali dobar uvod u temu. stanje nam je suprotno od očekivanog. Poklopiću se ušima. Zašto, jer sam jedan od katastrofičara, ne sadašnjih i jučerašnjih. Nego od početka, a u početku bijaše riječ. Kad sam vidio da je prvih šest mjeseci bila samo jagma za mjesto i položaj. Izbornim rezultatom najviše je profitirala stranka i njeni članovi, zahvaljujući dobrim pregovaračkim sposobnostima osobe, kojoj su svi ti koje je smjestio i namjestio elegatno okrenuli leđa. Lijepa poruka i dojam o određenom društvenom sloju.
Dok su se natezali ko će gdje zauzeti mjesto, išao je savjet, pod hitno, rezati i samo rezati, srušiti BDP, a najprije napraviti socijalni program. Propustili su i jedno i drugo a za treće nema sreće ni znanja. Industrijska proizvodnja, novo stvorena vrijednost, moj šraf i tako dalje i sve dalje, preko katastrofičara do danas, do predstečajnih nagodbi.
Nije mi jasno zašto to sve pišem, mogao sam samo napisati, divlji kapitalizam, u Lijepoj Našoj. Kakva socijaldemokracija ili ono što piše u Ustavu. Sve mrtvo slovo na papiru, učimo mrtve jezike a život živih ljudi, kao da su mrtvi.
Na žalost nije divlji kapitalizam, pa što je to onda. Podaci iz Statističkog ureda sve govore. O padu BDP-a nema više smisla govoriti, samo bi se ponavljao. Kao sad im raste industrijska proizvodnja / 1 mjesec/. A baza izračuna rasta ???
Dakle 150 000 osoba duguje/ u blokadi je/ oko 540 milijuna kuna, to su oni jadnici koji imaju do 10 000 kuna duga. kartice i komunalije. Sirotinja i nema ništa. Ona je sramota cijelog društva i države. Gdje je taj socijalni plan. Za svjedoka uzimam poštovanog mislioca Konfucija. U državi u kojoj je blagostanje, sramota je biti siromašan a u siromašnoj državi sramota je imati bogate ljude.
Primjer prihodi 1000 kuna, majka i tri kćeri. Na dug od 300 kuna 1100 kn ovrhe. Pune se džepovi odvjetničkim ajkulama. A što tako naporno i prevažno, pregalački rade. Na šprancu u kompjuteru samo mijenjaju ime i prezime, iznos i lupaju print. Sve gotovo za dvije minute. Gdje je tu pravednost i koliko je taj visokoumni rad vrednovan. Da li je to divlji kapitalizam, ne nije.
Ima i drugi primjer, na primjer 2500 osoba duguje 11,9 milijardi kuna ili još zanimljiviji podatak 238 osoba duguje 6,5 milijardi kuna. Što je to? Pa to su vile, viletine bazeni hoteli na pet katova na pomorskom dobru i čekaju legalizaciju. Pa je li to divlji kapitalizam.
Ne, nije. U BDP-u sirotinja sudjeluje sa 1 milijardom a ovi majstori u BDP-u sa 10 milijardi. Što učiniti, sirotinji sve oprostiti, pa kad porezni obveznici mogu majstore financirati onda mogu otpisati dugove onima koji su ispod indexa siromaštva. A majstorima. Ako nekoga zanimaju majstori, sve je to štela, uličnim rječnikom rečeno.
Oni koji su im davali znali su će upasti u te probleme a znali su da će se za takve uvijek naći izlaz. Ruka ruku mije. Vrana vrani ne kopa oči. Tu su banke utopljene do grla a možda i više.
Iako sam u ekonomiju/priučeni ekonomist/ banuo iz strojarstva dobro još pamtim kontni plan. Banke sve to šalju na konto sporna i sumnjiva potraživanja, neće otpisati jer bi bio mogući gubitak, a onda čao velika plaća i basnoslovni bonusi.
Možda bi još bilo prekrasnije, da je tu homiliju začinio: ono što ste učinili najmanjem učinili ste i meni.
Možda da je u homiliji rečeno, pođimo od sebe.
Eto i ja lijepo započnem i onda sve pokvarim. Mala digresija i sitni osvrt na bratov komentar Okrenimo Hrvatsku. Toliko sam skroman da žena više neće sa mnom odlaziti na društvena događanja, naime često znam bubnuti da meni za cijeli dan dovoljan jedan sendvić, jedna piva i normalnu, pun rezervoar.
Ali dobar uvod u temu. stanje nam je suprotno od očekivanog. Poklopiću se ušima. Zašto, jer sam jedan od katastrofičara, ne sadašnjih i jučerašnjih. Nego od početka, a u početku bijaše riječ. Kad sam vidio da je prvih šest mjeseci bila samo jagma za mjesto i položaj. Izbornim rezultatom najviše je profitirala stranka i njeni članovi, zahvaljujući dobrim pregovaračkim sposobnostima osobe, kojoj su svi ti koje je smjestio i namjestio elegatno okrenuli leđa. Lijepa poruka i dojam o određenom društvenom sloju.
Dok su se natezali ko će gdje zauzeti mjesto, išao je savjet, pod hitno, rezati i samo rezati, srušiti BDP, a najprije napraviti socijalni program. Propustili su i jedno i drugo a za treće nema sreće ni znanja. Industrijska proizvodnja, novo stvorena vrijednost, moj šraf i tako dalje i sve dalje, preko katastrofičara do danas, do predstečajnih nagodbi.
Nije mi jasno zašto to sve pišem, mogao sam samo napisati, divlji kapitalizam, u Lijepoj Našoj. Kakva socijaldemokracija ili ono što piše u Ustavu. Sve mrtvo slovo na papiru, učimo mrtve jezike a život živih ljudi, kao da su mrtvi.
Na žalost nije divlji kapitalizam, pa što je to onda. Podaci iz Statističkog ureda sve govore. O padu BDP-a nema više smisla govoriti, samo bi se ponavljao. Kao sad im raste industrijska proizvodnja / 1 mjesec/. A baza izračuna rasta ???
Dakle 150 000 osoba duguje/ u blokadi je/ oko 540 milijuna kuna, to su oni jadnici koji imaju do 10 000 kuna duga. kartice i komunalije. Sirotinja i nema ništa. Ona je sramota cijelog društva i države. Gdje je taj socijalni plan. Za svjedoka uzimam poštovanog mislioca Konfucija. U državi u kojoj je blagostanje, sramota je biti siromašan a u siromašnoj državi sramota je imati bogate ljude.
Primjer prihodi 1000 kuna, majka i tri kćeri. Na dug od 300 kuna 1100 kn ovrhe. Pune se džepovi odvjetničkim ajkulama. A što tako naporno i prevažno, pregalački rade. Na šprancu u kompjuteru samo mijenjaju ime i prezime, iznos i lupaju print. Sve gotovo za dvije minute. Gdje je tu pravednost i koliko je taj visokoumni rad vrednovan. Da li je to divlji kapitalizam, ne nije.
Ima i drugi primjer, na primjer 2500 osoba duguje 11,9 milijardi kuna ili još zanimljiviji podatak 238 osoba duguje 6,5 milijardi kuna. Što je to? Pa to su vile, viletine bazeni hoteli na pet katova na pomorskom dobru i čekaju legalizaciju. Pa je li to divlji kapitalizam.
Ne, nije. U BDP-u sirotinja sudjeluje sa 1 milijardom a ovi majstori u BDP-u sa 10 milijardi. Što učiniti, sirotinji sve oprostiti, pa kad porezni obveznici mogu majstore financirati onda mogu otpisati dugove onima koji su ispod indexa siromaštva. A majstorima. Ako nekoga zanimaju majstori, sve je to štela, uličnim rječnikom rečeno.
Oni koji su im davali znali su će upasti u te probleme a znali su da će se za takve uvijek naći izlaz. Ruka ruku mije. Vrana vrani ne kopa oči. Tu su banke utopljene do grla a možda i više.
Iako sam u ekonomiju/priučeni ekonomist/ banuo iz strojarstva dobro još pamtim kontni plan. Banke sve to šalju na konto sporna i sumnjiva potraživanja, neće otpisati jer bi bio mogući gubitak, a onda čao velika plaća i basnoslovni bonusi.
I opet ću konstatirati da to nije divlji kapitalizam. To je nešto u vezi sa prethodnim člancima.
Kad sam spomenuo RGV. Prvu dvojicu bi preskočio, osebujna ličnost je Vanderbilt. Treći po redu po težini, Za 2007 g imao bi 177 milijardi $. Počeo je kao prijevoznik sa parobrodovima na rijeci, u intermecu kad se brod punio robom i putnicima on je izazivao na boks mečeve. Ukratko osoba veoma dinamična i poduzetna. Ubrzo je shvatio da je napredak tehnološki u željeznici. Postao je kralj željeznice, tu se javlja taj termin divlji kapitalizam. Uništavao je konkurenciju svim sredstvima. Bio je najveći željezničar u USA. Da bi dokinuo konkurenciju kupovao je dionice ali je i jednu dionicu blokirao. Bio je vlasnik jednog mosta koji je spajao Istok i Zapad. Sav promet tim mostom bio je u njegovim rukama, tj na obje obale postavio je po 12 naoružane čuvare. To je u USA bilo moguće, tada, jer je private property svetinja, isto kao i danas. Most više ne. Kod papirnatih dionica malo su ga nasanjkali. Imao je neke partnere, kojima je uručio nogicu, a oni su mu vratili prodajući dionice tako da su ih sami štampali koliko god ih je htio kupiti. Kad mu je postali sumnjivo, bilo je kasno. Oderali su ga 70 milijuna $. Ima i smješna anegtota, u toj transakciji prodavaći. Jedan imao prezime Gould a drugi Fisk. Eto to se može nazvati divlji kapitalizan, Kad su vidjeli greške u sustavu ispravljali su. Isto kao što su Rockefelleru uzeli Standar Oil i splitovali na 34 frme. Tak da je zamalo staroga šlagiralo, a onda, budući je imao pretežito vlasništvo postao najbogatiji zemljanin. I sva trojica su zajedno poslovali, i sva trojica su radili jedan protiv drugog,
Kad sam spomenuo RGV. Prvu dvojicu bi preskočio, osebujna ličnost je Vanderbilt. Treći po redu po težini, Za 2007 g imao bi 177 milijardi $. Počeo je kao prijevoznik sa parobrodovima na rijeci, u intermecu kad se brod punio robom i putnicima on je izazivao na boks mečeve. Ukratko osoba veoma dinamična i poduzetna. Ubrzo je shvatio da je napredak tehnološki u željeznici. Postao je kralj željeznice, tu se javlja taj termin divlji kapitalizam. Uništavao je konkurenciju svim sredstvima. Bio je najveći željezničar u USA. Da bi dokinuo konkurenciju kupovao je dionice ali je i jednu dionicu blokirao. Bio je vlasnik jednog mosta koji je spajao Istok i Zapad. Sav promet tim mostom bio je u njegovim rukama, tj na obje obale postavio je po 12 naoružane čuvare. To je u USA bilo moguće, tada, jer je private property svetinja, isto kao i danas. Most više ne. Kod papirnatih dionica malo su ga nasanjkali. Imao je neke partnere, kojima je uručio nogicu, a oni su mu vratili prodajući dionice tako da su ih sami štampali koliko god ih je htio kupiti. Kad mu je postali sumnjivo, bilo je kasno. Oderali su ga 70 milijuna $. Ima i smješna anegtota, u toj transakciji prodavaći. Jedan imao prezime Gould a drugi Fisk. Eto to se može nazvati divlji kapitalizan, Kad su vidjeli greške u sustavu ispravljali su. Isto kao što su Rockefelleru uzeli Standar Oil i splitovali na 34 frme. Tak da je zamalo staroga šlagiralo, a onda, budući je imao pretežito vlasništvo postao najbogatiji zemljanin. I sva trojica su zajedno poslovali, i sva trojica su radili jedan protiv drugog,
Netko bi možda rekao da je sve to isto, naše stanje i 19 vijek u USA, nije, površno gledano bio je to obrazac zgrtanje imovine Spomenuti su se ponašali nekoretno s malo obzira prema konkurenciji ali su udarili temelj kapitalizma, industrijalizaciji.a bili su široke ruke kao ktitori. Najveći uzlet naše civilizacije je njihovo doba. Treba tu dodati i Forda, Morgana i ostale.
Kod nas, isti je obrazac zgrtanje imovine ali čista grabež, pljačka i jeftina demagogija. Grabež minulog rada i trenutnog nikakvog rasta i tuđe akumulacije. Nikakve industrijalizacije ili skorist zajednici, samo prizemna pljačka.
Rješenje za naše blokirane, zaista je osobni bankrot za siromašne. I taj potez neće poticati potrošnju kako neki misle. Može biti od koristi samo ako će biti prihoda tj ako se zaposle a to opet implicira samo industrijska proizvodnja. Za grabežljive logističare njima prijedlog MMF-a, proširiti poreznu bazu. Uzeti sve što je nelegalno u bilo kojem obliku i malecko uravnotežiti prihodovnu stranu državne kasice prasice. Da konačno oni sa najviše imovine i najviše učestvuju. Na redu su političari. Da ostvare iskrenost svojih izjava prije izbora. Trenutno najjača opozicija, kaže već dugo pripremaju program. Ja im vjerujem, pozorno čekamo , naročito da će donositi uvjete i odluke za male i srednje poduzetnike i da će srednja klasa biti nosioci uzleta i razvoje naše Lijepe Naše. Nadam se da ću to doživjeti, meni ističe vrijeme ali i našoj društvenoj zajednici i našoj samostojnosti.
T
Logističari Nitko zadovoljan presudom, ni oni koji će biti iza lokota, ni oni koji su tužili. Nisam ni ja. Ako tko vjeruje, iskreno mi žao tih ljudi, što im je to trebalo. Siguran sam da su svjesni da im je to bila pogrešno životna odluka. Zov novčane sirene bio im je neodoljiv a i moć položaja u društvu kad se rade svinjarije a nitko im nije mogao ništa..Prekrasno je kad se zaradi prvi milijun /mantra naših novopečenih snobova/, ako je sve legalno. Čudno je da se za cijelu aferu optužilo samo neke i još čudnije da se glavnog aktera razvlači od suca do suca. Na kraju svih tih procesa moći će se žaliti na kršenje ljudskih prava. Umjesto da je to bio jedan proces za sva kaznena djela. Ovako može ispasti da su neke optužnice bile klimave i samo trošenje sredstava. Tko će odgovarati ako će neke optužnice pasti na višim sudskim instancama. Optužnice su samo frcale ne vodeći se činjenicom da će završne presude biti iz prekogranične jurisdikcije. Brat je pripremio članak divlji kapitalizam ali sam ga zamolio da pričeka da padne prva odluka. Da budem korektno nepristran, nisam zadovoljan visinom kazne za austrijskog tajkuna sa tri kompanije, premala je. Isto je tako vrijedi za uvaženog varaždinca. Dok je carinik bio glavni financ-logističar, taj je bio glavni informatičar bez kompjutora. Budući je danas u svijetu informacija najskuplja roba, trebalo je to primjerenije nagraditi. Čudno da tu nije bilo i još nekih logističari. Po meni carinik i ostale gospođe djelovale su mi iskreno pokajane osobe. Njima bi zaželio manje kazne. Argumenti, austrijskog tajkuna da nema dokaza za presude. I da su 60 svjedoka potvrdili da nema dokaza. Na tom istom tragu dokaza i ja bih bio, pa on ništa nema, sve je to u tuđim rukama, kolokvijalno rečeno. Kaže da je sve pošteno zaradio. Je, i sve pošteno podjelio i onda logično nema ništa. Držao se dogme, kad nemaš ništa onda najviše imaš. Presuda je izvrsno obrazložena, posebno logično posrednim dokazima, ali po meni fale glavni dokazi. Kako je gospodin tajkun tvrdio da je to sve zaradio sa tri kompanije iz Austrije, trebali su ga zamoliti da to potvrdi papirnato. Završni računi i porez plaćen Austriji. Po bruto dobiti,ako neželiš reinvestirati, porez se u Austriji plaća 60% pa onda nosi zarađeno. Ako bi rekao da nema papire, zbog proteka vremena, mogli smo zamoliti Austriju, jer to je ozbiljna i pedantna država pa bi nam rado ustupili te dokumente. Kako su sve tri kompanije ugašene, pare na sunce tj papire. Mora se odati posebno priznanje na obrani u nefinancijskim materijalnim dobrima. Uređujući prostoriju gdje je čuvao Brioni odijela i slike, dao ih je na čuvanje mesaru. Čudno, ako nije bilo mjesta u kući sa tri stana, mogao je privremeno smjestiti u četvrti /prizemlje/. Na koji su po Zakonu o povratu oduzete imovine imali pravo dva Hrvata emigranta iz Njemačke. Međutim država Hrvatska je imala veoma savjesnu Komisiju koja je utvrdila da ne bi bilo uputno vratiti tu prostoriju jer je vlažna i ne odgovara uvjetima stanovanja. Ti Hrvati su dobili rješenje da se mogu za povratom imovine slikati jer se Komisija posebno brinula za zdravlje te gospode. A kako je ta prostorija, puna vlage, gljiva i mahovine odjednom postala primjerena za stanovanje. Jednostavno, sat vremena rada radnika sa Hilti bušilicom. Izbušio rupe u temeljima kuće, ulio hidroizolaciju i preko noći je prostorija bila suha ko barut. Jednostavno ko Opera u Veroni. Navodno, tako su pisali u novinama da je to sad teretana za gospođu. Gdje su sad odijela i slike ne znam, znam da su ih uzeli mesaru. Je i vratio je onaj auto koji je isto čuvao, po zahtjevu tajkuna ali u jednom drugom procesu u kojem tvrdi da su mu ga spakirali mesar i ministar koji je odgulio guleći krumpir. I u tom procesu su neke sitne pare bile u pipanju, kaže ništa kriv, jedini izgleda da će odnesti gaće na štapu- mesar. Zadnja izmjena ( Subota, 15 MARCH 2014 14:30 ) Okrenimo Hrvatsku Zadnja izmjena ( Subota, 15 MARCH 2014 14:23 ) Vijest dana
Vijest dana, Šegon u sukobu interesa. Kazna 40 000 kn. I dalje se isto brani kao osvjedočeni profesionalac i po zanimanju kriminalist.
Nešto je dugo trebalo da se utvrdi sukob interesa. Slobodno za komentar mogu ostaviti kao pisani trag, dobro jutro drage moje i dragi moji porezni obveznici. U svakoj ozbiljnoj državi /EU/ već bi bila blokirana sva imovina i slijedila bi kazna. A svi koji su ga branili imali bi diskreciono pravo da u roku odmah pokupe krpice i potraže neki drugi manje težak i zahtjevan posao ili burza. A ne da nam i dalje bezobrazno sole pamet i sa osmijehom nam vade novac iz džepa. Pa jeli to vijest dana, pa naravno da nije, kad je sve bilo razvidno i vidljivo čak iz stratosfere. A vijest dana. Naravno. kazna od 3 miljijuna i još par EUR-a Frikomu. A zašto, pa za narušavanje tržišne utakmice. To je također sukob interesa. Težak. I teška kazna. A kod nas. Sve se zapne i upne da se teški slučajevi relativiziraju i prikazuju kao da je to zakonit posao, javno-privatni interes. Ako tko možda ne zna, Frikom je u Srbiji. A što je još vijest dana. Kaže predsjednica Povjerenstva za sukob interesa, da sve više dužnosnika propitkuju da li su možda i privatni poduzetnici. Ovo je zbilja za rubriku: Vjerovali ili ne. Fašnikovanje još traje. A što bi bila još vijest dana, recimo u Njemačkoj,/predraga zemlja na koju se često pozivamo/ da je dužnosnik bez ikakvih dozvola izgradio hotel na nekoliko katova i da sa balkona može bučnuti u more. I onda bezobrazno zatražiš legalizaciju. Njemačka. Ni socijalni slučaj ne bi mogao ni zamisliti potleušicu, a kamoli da ju izgradi za svoju obitelj. Gdje je onda je greška. Možda u kompetitivnosti i kvaliteti kadrova koji su na pogrešnim radnim mjestima. Pardon, krivi kadrovi na pravim mjestima. Da se nebi mislilo da nešto imam protiv ministra Jakovine. Ne, nemam ali on mi se sam nameće za komentar. Nisam ga odabrao ja već se on sam odabrao sa slatkom aferom-teterom. Kod sam bio mali fuflao sam, pa sam šećer izgovarao kako sam prije napisao. Još bi jednog gospodina pridružio ministru. G. Varga koji je zadužen za zdrastvene novce/HZZO/, a oteto od upravljanja i raspoređivanja od ministra Ostojića. Dakle uvaženi g. Varga prijavio imovinu 8,4 milijuna i tri auta /49 godina/ i nešto kao vodio tri firme. Bruto prihodi do 100 000 godišnje, ustvari sve u gubicima. Ali kaže da je tako sticao iskustvo da sad može može raditi u HZZO-u i brinuti se za 4,5 mulijuna osoba a u firmi je bio sam. Pa eto i to je vijest dana, naročiti ako se gleda iz EU. Zašto. Pa ova dvojica su eklatantan primjer. Da u svom poslovnom životu nisu nikada vidjeli na dokumentima kao završni račun ili stanja bilanci, milijunski iznos. Dakle radili su sa stotinama ili čak desetinama tisuća kuna. A promjenom životnog opredeljena, otišli ili došli u politiku. I u čemu je vijest dana. Sada upravljaju milijardama kuna. Ne svojim. O ostalim u Vladi ne može se ni takva usporedba napraviti. Izašli iz fakulteta, pa u politiku, malo Sabor i onda u milijarde. Eh, kapitalizam. Mora da se u grobu okreću trojica. Rockefeller. Carnegie, Vanderbilt.... Neki spominju divlji kapitalizam, toga nema, čak ni spomenuta trojica, teško da bi priznala. T Turizam
Poslovno sam malo lutao, ipak državi treba puniti proračun. Žurim se doma iz belog kapital tauna of state. Na vrijeme, da čujem premijera. Jer nam ima kao nešto važno priopćiti. Kad već ne sluša kolegu u sjeni, onda da kolega iz sjene posluša njega. Čisto podne u čistoj srijedi. Idu vijesti i voditeljica procvrkuta da je na 4 programu konferencija Premijera. Brže bolje, prebacim na 4, kad mi se tam ukaže uvaženi moj varaždinec dr. Reiner i o nečem razgovara. Ali to me ne zanima. Hoću čuti što će premijer zboriti. Jer od pet nacionalnih televizija dobije se šest različitih prezentacija događaja. Nema veze sa curenjem podataka. Ipak ima i nekih pozitivnih stvari u našoj Lijepoj.
Zašto je to toliko važno da ga čujem. Nikad se nezna kad se može nešto i naučiti. Da citiram prof. Medića, nekad asistenta prof. Polovine. Nije važno znanje znati nego je važno znanje predati. Vratim se na prvi program a voditeljica urbi i orbi kaže: poštovani gledaoci na 4 programu nemožete gledati premijera. To znamo i bez nje. I tak od konferencije ništa, ali sam negdje ulovio, da je rečeno da smo trebali te neke odluke donesti prije 4-5 mjeseci ranije. Kud staviti tu izjavu. Kao samokritiku ili kao spasonosno rješenje. Po meni je trebalo nešto poduzeti i to veoma ozbiljno i konkretno prije 4-5 godina pa sad se o ovome nebi spominjalo ni pisalo. Ako sam dobro čuo da će se smanjiti plaće za 6%. Eto,dočekao sam taj dan, baciti ću sve zvizdarije, mislim na normabel, apaurin, prozac, seroxat, xanax i biću sretan, pobijedio je glas razuma. Samo me kopka crv sumnje, da nije prekasno rečeno i napravljeno. I još mi nije jasno, jeli to jednokratna mjera, na godišnjoj razini ili na mjesečnoj. Možda dvogodišnjoj. Ako sam bio i ja nejasan, mislio sam da svaki tjedan rebalans jedan. Ne, svaki daljnji mjesec 6 % manja plaća. Kako rebalans troši čovjeka, želim sretan put na neugodan i neslatki turistički put u Australiju. PetricaZadnja izmjena ( Srijeda, 05 MARCH 2014 19:16 ) Bankrot Želim biti i ja prorok kao Šuker i družba. Kaže. Mi smo to znali i predvidjeli, pad BDP, 1,2 %. Jeli. Po kojem to kriteriju novinari biraju sugovornike. Važno da kaže nešto negativno ali pametno ništa. Mislim na objašnjenje zašto je pao BDP-e ili još bi bilo aktualnije da kaže kako da bude rast a ne nerast. Stalno imaju program, kao da je to pri peku žemlja. Jeli. Žao mi je da poštovanom prof. Grčiću morao kontrirati njegovoj izjavi. Da su za sve krivi privatnici. Uzeću ih u obranu makar sam priučeni ekonomist. Država je sa svojom konjicom sve obavila. Jeli. Pa lako, kad se uzme tuđa akumulacija na teret poreznih obveznika a posebno na teret malih i srednjih poduzetnika. Malčice bi se vratio na članak "Pepeljuga" gdje su spomenuti monopolisti i oligarsi sa 6 milijardi kuna neto dobiti. Ili još bolji primjer je gospodin plačljivim glasom, kaže da noću ne spava, vjerojatno očekujući empatiju za svoj težak biznis život. Jeli. Pa imamo šizofrenu situaciju, umjesto da se puni proračun on se prazni ničim izazvanim, to jest svekolikom politikom. Jeli. Bankrot na poslovnom planu, bankrot u i na optimizmu, bankrot u obitelji/ raspala se/ i sad bi da im kola iz gliba izvuku uništeni ljudi i propale firme. Da smo imali pametnu gospodarsku politiku a i kazneni sustav za prekršaje. Za malog obrtnika kazna od 20000 otjerala ga u stečaj a tajkunu za isti prekršaj sitnica. Još za jednu bitnu stvar nije se vodila briga, recimo na primjer /a to vrijedi i za ostale sektore gospodarstva/ male kvartovske trgovine. Nije bilo milosti od velikih i uništili su ih. Umjesto da bračni par radi u trgovinici i ima srednji staleški život, sad su na teret države. E pa sad ti koji misle da se trebaju baviti državnim biznisom a od kojeg neće biti ništa , osim na kratki rok, a onda ???. Dirigent ne svira on dirigira i diktira tempo. Mi nemamo takvog dirigenta- jer mu fali ono što je u palici. U palici je sva mudrost makroekonomije. A što kaže na to ministar Jakovina, kaže, samo rad i izvoz i koristiti fondove. Jeli. A firma mu propala. Makroekonomski smjer, rezanje i samo rezanje, potpuno pogrešno. Potrošnja, produktivna potrošnja, naročito osobna. A kako, pa gore je model. Zadnja izmjena ( Nedjelja, 05 NOVEMBER 2017 03:36 ) AnarhijaPravna anarhija, pred stečajne nagodbe. T.Zašto nam premijer silno želi objasniti da su te nagodbe dobre, samo da ne teče med i mlijeko. Pa zato jer je on uvjeren u to. K tome je pravnik i magistar komparativnog prava, po toj logici može samo uspoređivati ali ne i raspoređivati. Naime nikad nije bio poduzetnik i ne može iskustveno djelovati a kamoli razmišljati. Zakoni se razni donose, donose ih političari za rješavanje nekih teškoća u gospodarstvu, konkretno i onda ih pet puta prepravljaju. Konkretno predstečajne nagodbe. A da sveznajuća gospoda, jedni drugi, treći.... ne bi bili osupnuti svojim izvanrednim pronalaskom, moram ih razočarati i ražalostiti. Poduzetnici su sami i prije tih nagodbi, to isto radili da izbjegnu potkupljive stečajne direktore i nesposobne stečajne suce, da nešto ne napišem i gore, jer imam previše dokaza na svojoj koži. A što smo to mi poduzetnici revolucionalno radili. Iako smo/neki, time mislim posebno na sebe/ uredno plaćali poreze država, nije nas zaštitila, pa se moraš sam štititi na svoju štetu. Jednostavno oprostiš vjerovniku kamate, zakonske na koje imaš pravo. Čak i glavnicu da ipak nešto izvučeš. ponekad sam bio sretan da sam povratio iznos za sirovinu, na izvršen rad zaboraviš a davanja državi nadoknadiš sa realizirane dobiti od nekog drugog posla. Eto to ova ekipa ne zna a ni bogami oporba, osim mlatiti praznu slamu i biti sigurna da spašavaju Hrvatsku. Spašava ju da se prvo dogovaraju o podjeli vlasti sa sloganom kamioni i bicikli. U svijetu su na raketama i avionima a mi na kamionima. A malo strategije i nekakav plan, recimo neka petoljetka. Toga nema a bićemo sretni ako će biti za romobil. Istina je da u EU 15 država, ima nagodbe, ali se zna koji su kriteriji a ne "štela" kao kod nas. Onda je to porezno rasterećenje, a ne pred stečajna blasfemija. Zašto država za svojim 13,5% nije upisala u vlasništvo, pa ako pravni subjekt propadne može se lako otpisati dug a ne ga otpisivati unaprijed. I štelati nekom dioničaru vlasništvo. A da sveznajuči možda počnu misliti da narušavaju tržišnu utakmicu, jedni uredni porezni obveznici a drugima se oprašta. Pa kontokorektni još jednom plate ceh dok snalažljivi pojedinci trljaju ruke i pasionirano skupljaju imovinu. Kakva je to glupost da dužnik diktira stečaj i svoja potraživanja od samog sebe i onda bi sudac Trgovačkog suda trebao amenovati. Ovih dana je poćelo suđenje za, oćeš devize, naftu, srebro ili zlato, možda novčane derivate, Forex. Eh, friška figa. Piramida Ponzijeva. Bojim se da ima još piramida. Red, rad, rast. Motivirajuća tematska konvencijska sesija. Ne bih htio biti zločest ali neke sam govorancije već čuo. Kao u snu ali dobro ih se sjećam kad sam bio mali, a morao sam s mamom odlaziti na AFŽ. Nije me imala kome ostaviti pa sam vodio intezivan društveno polički život. Sokrat bi rekao političar od rođenja a da nisam političar. Reda smo se nauživali za pučku kuhinju, 20 % živi ispod granice siromaštva. Rad, ima previše rada, ali tamo gdje ga netreba, možda da od prevelikog posla nađu koju sekundu da sprijeće gubitak kuće ili stana za par tisuća kuna. Rast je nerast. Zanima me da li će danas u NU 2, sudac Kolakušić uz asistenciju Stankovića razmotriti sa svih strana piramidu. Ili će biti oprosti nam duge naše kao što mi opraštamo dužnicima našim. Zadnja izmjena ( Nedjelja, 23 FEBRUARY 2014 10:51 ) Pepeljuga
Jedan je kupio auto tajno ili su mu ga kupili, da se brine o narodu, a drugi ni ne zna da si ga je kupio i za koliko. Treći bi htio biti Pepeljuga. A svi bi se rado brinuli za narod. Mala digresija, koji to ozbiljan poduzetnik da se tako poslovno odnosi sa svojim nabavnim vještinama.
Za mene nije uopće bitno kolika im je cijena. Da smo za svaki platili milijun kuna, za tih 1500 komada ne bi bilo problema da su i prodali tvorničaru ili prodavaću mojih/naših/ čepova za karter. Koji su u međuvremenu i zahrđali iako su od bakra. Dakle ne samo čepove i ne samo 1500 komada, nego par milijuna komada ili neke druge robe. Prvi predsjednik bi mi odgovoril, kibi dabi. Sve što bi ozbiljno napisao bilo bi da se ponavljam. Ali iznenaditi sve nas, neugodno, to nas još uvijek mogu. Interesantno da ta vozila sad nitko ne želi, čak ni oporba u Saboru. Znači za smanjenje plaće to im je bila demagogija a kako bi se ovo ponašanje nazvalo. Za pozdraviti je objedinjenu nabavu, posebno automobila. Zamjenjuju se vozila stara 3 do 5 godina. Vozim auto star 22 godine, kupljen kao "jahr vagen"-1 g. Za 60 % cijene od novog. Još uvijek prede ko stari mačak. Ko me pozna zna da ne držim auto u garaži nego ga doslovce ganjam. Više je u EU nego u Varaždinu. Pitanje je kako je moguće da su državna vozila krševi. Ko to vozi, ko to servisira? Brže troši da se brže kupuje. Ovo više nema smisla. Auti su nas opet udaljili od naših krucijalnih problema. Taksativno ću nabrojiti. Ponovo moram ponavljati da nam je trend coming down. Davno sam napisao da fiskalna politika/presija/ neće pomoći za izlazak iz krize. Pored porezne evazije imamo i promašenu poreznu politiku. Dokaz, kad su svi pokazatelji ekonomske politike u padu, raste dobit oligarhije. Od početka krize bilo ih je 1000 sad ih ima 300, a ostvarili su neto dobit veću za 6 miljardi kuna/za 2013/, posebno treba napomenuti da raste nezaposlenost a pada opća i široka potrošnja. Kako to ? Nadalje, najveće afere dolaze iz Porezne uprave, dovukli ljude iz Kriminalističkog resora da budu prvoligaši a oni ispali prvoligaši. Povijest nam se ponavlja, skoro po istoj špranci. Onim prvima je krenulo je sa Poreznom, pa Carina i dalje do premijera. Trenutno ovima krenulo sa Poreznom dalje treba čekati iznenađenje. Možda predstečajne nagodbe, mislim da će tu biti sudskog posla ko u ušljivog. Dobra i pametna ideja pretvorila se u nekim slučajevima u čisti kriminal. Pa kad su objavili da će biti neke akcije transparetne evo prigode da se objave sve predstečajne nagodbe i svi krediti za obnovu i razvoj HBOR-a. Recimo koliko je spašenih radnih mjesta. pogotovo u firmama gdje radi jedan čovjek. Sa zadovoljstvom mogu konstatirati da je moj kolega po radnom mjestu, počeo razmišljati. Rekao da će razmisliti o 5 do 10 % skinuti plaće. Ispast ću veoma pametan jer mogu konstatirati da Marko kasno stiže na Kosovo. I tako je to povijesno debela laž. Više ni 50% ne spašava, otišla baba sa kolačima. Ispucana je sva municija, kao naprimjer dirati u privatne fondove i prikazati kao proračunski prihod. Da možda ne ostane nejasnoća, nemoraju svi znati ekonomiju. Evo im ocjena od priučenog ekonomiste. Za jedne i druge. Nisu ništa napravili za parametre prihodovne strane proračuna, novo stvorena vrijednost, znak da će rasti BDP a ni na rashodnoj strani, gornji i drugi primjeri. Najviše bode oči porezno opterećenje za najslabije, i još je u najavi a prag opterećenja za neke je davno prošao. Da bi istovremeno ispod ljestvice prolazili najbogatiji i to sa enormnim extraprofitima. A kako država ostaje bez prihoda je INI-na rapsodija i parodija računovodstva. Ima još sličnih poteza a najednostavniji su isplate bonusa. Poruka za Pepeljugu, ja mu ne vjerujem na naknadnoj i doknadnoj isprici. U buduće neka ima na umu da mu porezni obveznici zarađuju za njegovu plaću, da mu plaćaju kočiju i ono što ta kočija troši. T Zadnja izmjena ( Srijeda, 19 FEBRUARY 2014 05:55 ) |
