Triatlon klub Varaždin

  Hrvatska je Europski prvak u rukometu. Nije i žao mi je. Pored grešaka, igraća a i Goluže, mali nedostatak sreće, falila su trojica. Lacković, Sulić i Balić. Zadnja dvojica, nedostajali su njihove frk lopte i dodaci kroz noge. Da su na svakoj utakmici dali tri gola bilo bi dovoljno,a ekipa bi imala psihički suport.
Ako nismo u rukometu, ipak smo, provjereno, prvaci u sukobu interesa, aktivnih političara. Zato je bilo mlako od glavne oporbene stranke ako se izuzme meč šogora u saboru. Očito je šogor po partijskoj liniji zadužen za šogora. Pale su neugodne riječi, bez posjete Remetincu do skorojevića. Sama afera prilično je aferična. Pomoćnik nije smatrao da je u sukobu interesa,pa su ga malo nagovarali i onda je na kraju presuđeno. Pored teške situacije u državi sad i još takva afera. Naime zašto nije htio otići sam, vjerojatno je bio uvjeren da je nečime zadužio državu ili nekog u toj državi. Već je konstatirano da je i ministar za odlazak a i moj kolega po radnom mjestu. Ne može to biti priča o sivoj zoni. Ili ima sukoba interesa ili nema. U svakoj ozbiljnoj državi u EU je to kriminal. Točka. Nema više.
   Lako kritikovati a kome predati štafetnu palicu, kome? Drugo niz pitanja, osoba na vezi sa EU komisijom i prezentacijom prekomjernog deficita. Što s njom. Kad sam pisao o 3% i 60 %. Sad je to tu. I članak bi mogao završiti sa prognozom za sljedeće dvije godine. Ipak idem dalje.
  Kozmetički pokušaji za spas gospodarstva. Ništa od predloženog nije usvojeno. Na veliko sad imamo sveznalica što treba uraditi. Bojim se da je kasno. Moram se ponoviti. Tamo gdje je trebalo rezati nije se a sad se reže gdje ne treba. I to sve neće zadovoljiti EU komisiju, stavili su nas u semestralnu kontrolu. A naši kozmetičari će sve svoje poteze pratiti mjesečno, da budu sigurni koliko će padati BDP. Svojevremeno sam, davno predložio da treba srušiti BDP, sad ćemo tehnikom rutine samo po sebi doći na tu razinu. Predložene mjere uzeće 1% a za drugi % znači ukupno 2%, kandidiram ništa od pokretanja gospodarstva. Opet sam u situaciji da se ponavljam, 3 mjeseca+3 mjeseca. Nema pomaka.
 Što je dobro, dobro je da smo konačno odlučili o koncesijama. Nadam se o vodama, voda će ubrzo biti skuplja od nafte. Kad sam kod nafte valjda će MOL nama plaćati barem 12 % za koncesiju kao u Orszag Hungarian a ne 8% kao do sada Hrvatskoj. Kad sam kod MOL-a imamo delirium tremens odnos, preuzeli smo plinski biznis a trošak je MOL-u. Pa se sad i oko toga sudimo. Kad sam kod plina, javna poduzeća, Plinacro je iskazao neku dobit pa nešto i HAC a i za čudo, HR šume.  A ostali, recimo JANAF, gdje je on. Fura naftu sim tam a gdje je lovica. Što je sve otišlo u plaćice.
  A loše je. Pitali novinari ministra Mrsića da li se ima još gdje uzeti. Odgovara da se je sve iscrpilo. Nije, nisu uzeli kod sebe. Nebrojeno sam puta spomenuo južnu Koreju, već sam sebi blesav. Kao što su krenuli gradonačelnici Metkovića, Omiša.... Ako se nema onda se nema. Točka. Nema više. Ispala bi opet demagogija kad bi se spomenule plaće. Da, pa jedva smo dočekali pobjedu na izborima i sad da nemamo plaće i ostale pogodnosti.
 Predsjednik tvrdi da nema čarobnih rješenja, točno i ja se slažem, ali banalni troškovi se mogu rezati, pored solidnih plaća. Kad bi sve te troškove anulirali, ne bi trebali ove kozmetike. Recimo ni predsjednik netreba 5 milijuna kuna na godinu. Smanjiti turizam, smanjiti savjetnike. Što će mu recimo savjetnik za ekonomiju. Pa netreba predsjednika učiti ekonomiju a i sa tim znanjem neće ništa posebno pomoći državi. Nema čarobnih rješenja ali zdravorazumskih ima.
   Nažalost i to nam neće pomoći, sve dok ne počnemo raditi, supstituciju uvoza, izvoz, riješiti se administracije kao u Estoniji. Troškove staviti u razumne okvire.  I stvoriti uvjete za gospodarski rast, ali ne pogodovati svojima, sa kreditima, opraštati dugove, namještati natječaje..... Onda ono koji nisu u talu, nisu kooperativni. Jasno da povlaštenima nije bitna društvena korist nego osobna.
   Čega se bojim, Vlada je svedena doslovce na ministarstvo financija, na daj i samo daj. A uvjeti gospodarenja, sad porez ovakav, pa uvjeti onakvi, pa promjena u investicijskom ciklusu. Tko će doći u takav sustav i ostaviti novac. A investitoru je primarna misao zarada. Ne trebamo se lagati.
Kad ćemo imati viziju i strategiju na nacionalnoj razini a ne na partijskoj onda se može nešto dogoditi. A kako se je događalo vidjeli smo u 23 godine.
Jedna ekipa dala si je truda pa su izračunali rast od 90 do 2013 za Sloveniju /40%/, Rumunjska/23%/, Bugarska/30%/, Poljska/93%/ a mi smo udarili čistu desetku, točnije 9,3%. E sad će netko reći, a rat. Točno. A gdje su one uplate, posebno inouplate. Gdje je to bilancirano. Zašto je netko namjerno zaboravio neke račune po Austriji, Luxemburgu, Lichtesteinu .....pa su se poslije rata otkrivali. Kod nekih se pojavio višak imovine. A kako je vuk pojeo magare. Više njih poznajem, jednog posebno. Na pitanje koliko je tog novca došlo i na što je utrošeno. Odgovor, samo lud bi vodio evidenciju u onim vremenima.
   Još jedno bilanciranje, uz pomoć političke ekonomije i javnih financija. Od 45 do 90, izgradila se država, krenulo se, nema odmora dok traje obnova. Recimo radnik, ništa nije imao, bio je proleter, pardon bio je vlasnika rada.Dogurao do vlasništva recimo u poduzeću. Sredstva za proizvodnju i predmeti rada. Sada nema poduzeća ali mu je ostao rad. Prokockao je na pola puta sve. Čak i stanove i kuće, neki. I sad se treba obratiti, kome. Pa javnim financijama. Temelj je da svaki porezni obveznik plaća porez državi. Točka, nema više. Da, i ta ista država mora zaštiti poreznog obveznika u svim aspektima njegovog života.
Točka.
T. 

 Ode moj brat, ne putem entropije. Lakšim putem, nego težim. Trbuhom za kruhom, u bolji dio EU. Oduvijek je tak bilo da sa ove škrte zemlje odlazilo za boljom budućnošću. I naša demokratska zemlja, postala je škrta. Jedni su sve prigrabili a ostali, nek pune proračun i snalaze se kak znaju. I tako mene zapala dužnost da odmenim brata u našim izvrsnim društveno, socijalnim, može i političkim relacijama.  
      Ispraćao sam brata sa prozora, u zraku je ostao spaljen miris dizela. Ode a meni je dao suglasnost da dovršim slučaj pomoćnik.
Isto ko u nekim prethodnim slučajevima, nađe se neki lik koji pošteno odrađuje svoj posao. Tako se i u HBOR-u našao analitičar koji je ismijao zahtjev za kredit. Koji nije odgovarao kako se "društvo" involvirano hvali da se krediti dodjeljuju po propisu i pravilima. Konstatacija bi bila najkraća, Firma koja traži kredit je nelikvidna i nesolvetna. Ukratko firma je fuč jer je poslovanje nisko rentabilno. Navodno, tako prenose novinari da su stavke u bilanci upitne.
  Nakon svih saznanja i muljaža, mudruju se da li je bilo sukoba interesa. Dovoljno je čuti oporbu koja je mlako i više reda radi nešto istrtljala. Jer i oni imaju slične slučajeve. Mislim da se je steklo vrijeme da imamo strogu granicu. Ili politika ili biznis. Dakle netko treba napisati novi zakon, prijedlog bi trebali prihvatiti u Saboru. A bolje bi bilo da su ga građani sami donijeli umjesto zakona o braku. Zakon o braku nas je nepovratno koštao 40 milijuna a ovaj bi nam donosio prihod u proračun, jer bi krediti završavali na pravim adresama a ne pri podobnima.
   A što znači sukob interesa, već je pisano na stranici. Da ponovimo zadaću. Košarkaš Jordan, uzeo šesti prsten i rekao zbogom Chicagu. Ali Kukoč ga nagovori da igraju golf. Poslije pola sata igre kod šeste rupe, Jordan baci palicu Michigen lake i kupi Wizadrse. Kad je vidio kako mu klub igra, uzme stare tenisice i zaigra ponovo košarku. Prethodno je prodao klub. A zašto. U sustavu velikih brojeva može se dogoditi da u jednoj utakmici ima Jordan loš dan, loš dan ima cijela ekipa, a protivnička, teški luzeri pobjednički dan. Sumnja bi bila prevelika. A poznato je da košarka ogroman biznis i da se ne dogodi slučaj jednog našeg nogometnog kluba koji po utakmici ima sto gledaoca a kao igra u EU.
   U govorkanja ko tu kome sapuna dasku od ministara ili možda nedajbože da je to rješavanje nekih radnih mjesta u HBOR-u, ne bi se štel mješati.
Ali bih imao molbu. Poštovanu Mirelu Holy bih zamolio da vrati letvu, ako ju je srušila to ne znači da ju može odnesti doma. Neka ju vrati, došlo je vrijeme da se ponovo instalira.
Petrica Letvica
     

     Zima je, pa krene akcija, grilje, škure, šalaporke. A meni pukne gurtna i padnu mi roletne A to znači da sam istog trenutka postao slijepac. Ali ako sam slijepac nisam lud. Ko u vicu. Lik treba biti otpušten iz ludnice ali na zadnjem pitanju uvijek pada i vraćaju ga na tretman. I tako dva puta. Treća sreća. Komisija, sve uvaženi doktori iz društveno prihvatljive sredine, postave i treći puta isto pitanje. Ako bi kojim slučajem, obraćaju se pacijentu, na glavi imali šešir a netko bi vam odsjekao uši, što bi se dogodilo. Lik hladne glave i hladno dubokim glasom progovara, ne bih vidio. Predsjedniku komisije padnu roletne i zasipa se na pacijenta. Pa kako čovječe treći puta dolazite i opet isto, pogrešan odgovor. A sigurni smo da ste za otpust. Lik i dalje bez uzbuđenja, hladno zbori. Bez ušiju šešir bi mi pao na oči i normalno da ne bi vidio.
    To što su i meni pale roletne, zadržaću za sebe da ne budem u sukobu interesa. Ako ne vidim dobro čujem.
U krivu su oni koji tvrde da u aferi par excellence, nije smio poštovani pomoćnik ministra garantirati svojom imovinom za kredite svoj/im/oj firm/i/ama. Može dobiti kredit, pod istim uvjetima od HBOR-a ko i drugi natjecatelji. I još su u jednoj stvari u krivu, ne brani ministar, pomoćnika, već sebe.
U digresiji ću ovaj puta izostaviti pravu namjenu tih kredita. Krediti su za obnovu i razvoj kako se i dotična državna banka zove. Afera je što se krediti odnose na propale i firme u problemima ili lukrativno prebijanje kredita. Zato je ministar Maras dobro osmislio napad na kolokvijalnost te institucije sistema. Pa da se vidi, čiju crnu vunu majka prede.
   Začudo šalaporke su mi na očima a ja sasvim dobro vidim/isto ko i naš betmen/. Nisam jednom napisao da je naš najveći problem, koruptivni, kriminalni, što su određeni društveno prihvatljivi dužnosnici u sukobu interesa kad lakomisleno uručuju u ruke svoje teško stečene biznise, odvjetnicima ili njihovim uredima.
Dakle uredima ili osobama koji pojma nemaju kako se vode firme i posluje. A da nešto tu nadaleko smrdi, kako se te firme odjednom preporode i posluju bolje nego kad ih vodio osnivač, ajd recimo sposoban poslovni čovjek. Dok dotični prodaje demagogiju na državnoj razini, firme rade kao da ih goni tsunami. Još su u krivu oni koji tvrde da je pomoćnikovoj obitelji, država biznis. Ne njoj je država servis na usluzi, jedna velika agencija koju plaćaju porezni obveznici.
    A kako smo sretno i spretno ušli u EU, taj pomoćnik ne može dobiti kredit od HBOR-a, ne može  supruga raditi gdje radi, ne može sin voditi firme ako tatek radi sinom, ne može pomoćnik raditi sam sa sobom, ne može sam sebe kontrolirati. Ne može ni odvjetnički ured/ako postoji/ u toj aferi raditi sa pomoćnikom.
A tko bi trebao raditi, USKOK, DORH, Policija, Porezna. Tu je na kratko zapelo, tri godine. Možda u Poreznoj ne mogu naći tipku Enter kad se ukuca OIB. A možda pomoćnik ima toliku imovinu da ju računalo još uvijek izlistava. Ako u poreznoj slučajno izlistavaju, više ne trebaju jer im šef i pomoćnik trebaju promjeniti posao.
Neki zluradi likuju, ja ne, u toj aferi mene brine što mnogi rade tuđe poslove. Naprimjer novinari i civilna udruge. Navodno bi sada trebalo povjerenstvo za sukob interesa izreći nekakvi pravorijek. Netreba, to je čisti kriminal. Idem oprati ruke.
  Kad popravim svoje šalaporke, vidjet ću uskoro nove šalaporke.
T.

T

   Sretno vam tu gdje jeste, a koja godina, rado bi i ja znal koja. Za prošlu sam čestital  2012 i nadrobil svega i svaćega.
Uzel sam opet k sebi moju staklenku, privinul sam na moje široke grudi,moju staklenu kuglu. Bilo je nekih razmirica tokom godine ali sad u ovim trenucima sveopćeg veselja i slavlja zašto da tu euforiju u našoj Lijepoj Našoj zajedno ne podijelimo i uživamo. A kak izgleda, visoka 1,8 m, crnka, struk jedva vidljiv, izgleda fantomski ko najnoviji Phantom.
   I ona se nije mogla odlučiti da li da vam zajedno čestitamo i dalje 2012 g ili možda 2004 g. kak je po pokazateljima javno priznala gospođa koja je i bila zadužena i imala sve poluge vlasti da nam ta godina ne bude najbolja do sada.
 Nažalost nisam se ni ja proslavil, jest da sam se sam proglasil premijerom u sjeni ali moje prognoze su se ostvarile samo u početku. Napisao sam da će 2011 i naročito 2012, biti teške. Da, a onda je moj ekonometrijski model počeo pokazivati rast. Ja naivac, a nisam iz Hlebina, povjerovao tsunami investicijama, uvođenja reda a cijela početna godina bila je zaređenje partijskih nesposobnjakovića/za par mjeseci sami su odlazili ili su ih najurili/. I prognoza se raspala, ispao sam smiješan.Tu sam se sjetio Prof. Kellera, koji me je pokušao pred cijelom dupkom punom dvoranom, napraviti smiješnim. Neki su i stajali, samo da čuju pravi vatromet suprostavljenih mišljenja. Naime mene je već pratio glas odmetnutog studenta, nisam bio ukalupljeni, pozorno slušati i ići na ispit. Ispit se mogao položiti i prije ispita, nisam trebao mito. 

  I tak profesor podmetne retoričko pitanje, prozove mene, da čujemo kaj o tome misli naš varaždinec. Ostalo mi je da ko pajac ponovim isto što je rečeno. A bude ipak po mojem. I ja bubnem, profesore ja se sa vama u potpunosti slažem/ vidi se kak profesor uživa/ ali u samo jednom malom dijelu. Bio je toliko iznenađen da je potrajalo dok nije došao k sebi. Kad je prošlo vrijeme iznenađenja, dobim i odgovor. Pa kolega vi kao da ste zaboravili da trebate doći na ispit. Lepuškasta prijetnja, ali i na to je dobio dostojan odgovor. Profesore nadam se da zbog mojeg blentavog odgovora neće biti retorzije. Ako baš nekog zanima kak je bilo na ispitu, briljatno ali četvorka, koštala me moja jezičina. Doduše, bilo je i popusta, kolega vidim da niste zadovoljni, može prijavnica ostati, pa dođite mi opet. Zahvalio sam ipak je to bio predrok.
   Smiješan na faxu, smiješan u ekonomskim prognozama. Po mojem modelu 2013 g. trebali smo juriti u gospodarskom smislu a 2014 g. vraćati kamate, ne više posuđivati za potrošnju. Posuđivati za suport novo stvorene vrijednosti. Kako sam stalno podmetao model Južne Koreje o plaćama/ dogovor svih državnih aktera/ tako je malo znano da je javni dug kad je JK dobivala drugo ime- Tigar dalekog istoka, bio 120 % BDP, naš je sada na 60%. Rast u JK bio i 10%, za 2013 biće oko 3% a mi sa 60%, još uvijek tonemo, upravno proporcionalno.
   Iako sam se kroz cijelu 2013 ne slagao sa aktualnim premijerom, ovog trenutka ću biti sa njim i njegovim mislima. Znači složiti ću se u potpunosti.
Stoga kao i on želim vam puno sreće, zdravlja i da vam bude jedna od nauspješnijih, a da bude tako  usput uzmite u ruke sjekire, motike i lopate.
Godinu koju ćete slaviti odaberite sami. Pa nigdje nije baš zapovjedano da se mora slaviti što dolazi, može i ponekad i neku prošlost probuditi. Recimo ja bi rado da se ponovo rodim.    
Petrica sjenoviti Premijer,
ne mogu odoljeti, može i tajnoviti, to znači da me nema, dalje se ne usudim pisati, da ne srušim teoriju relativiteta

           Prvo isprika u ime Petrice, u prošlom članku krivo je prenio zaduženje za 200 miljuna $, a bili su EUR-i. Skinuo od Hine, još uvijek stoji ta vijest. Razlika je samo 25%.
Sada kredit od 200 milja, na tri mjeseca, kamata ? Koliko će biti iznos kredita u Novoj.? Minus pristupni fondovi. 
Dvije godine o pola puta. Bolje paše puta pola. Matematički to je jedinica. Izabrani na 4 godine, pola 2 godine. Polovina puta=0,5.ili 1/2. 2x1/2=1.
Ocjena je egzaktna  a ne kao mučenje 23.12.13 premijera od strane Danka Družijanića. Gledao sam, jer očekivao da ću nešto naučiti. A od koga, premijer nema pojma o ekonomiji a DD o novinarstvu.
    Ne može novinar pozvati na razgovor odgovornu osobu, ako o temi ne zna ništa i onda postavlja pitanja sublimirana od kritičara koji su iznosili gole činjenice o stanju našem gospodarstva a premijer lakonski odgovori da o tome neće razgovarati. Pa je ispalo red muljanja, red mantranja/ izraz od premijera/ pa red čitanja /DD/ pitanja, umjesto da ga presluša i zaskoči na lošem postavljenim tezama i objašnjenima. To bi bilo kao da boksać pozove protivnika u ring a onda mu nudi  zamjenske boksaće, da se mlate umjesto njega.
   Mnogi komentatori su oduševljeni kako je DD propitivao premijera. Šteta izgubljenog vremena, barem za mene. Veoma loš intervju.
I najveća greška, umjesto da odmah na početku, premijer iznese ono što smatra da je bilo dobro u 2 godine on vodi intervju i diktira tempo i bira što će odgovarati i što će pitati on novinara DD. Pohvalio se na kraju intervjua, DD nije vladao scenom/ringom/, nije napravio premijera nedoraslog situacije, to je trebao biti bit intervjua.
Ispalo je na kraju, za nezavisnog promatraća koji ne zna pravo stanje, da u Hrvatskoj ima viška meda i mlijeka.
Hrvatska na kraju ništa nije doznala osim obećanja. Kad će konačno jedan novinar pitati o temelju teorije 3+3 za sposobne a za nesposobne 6+6. Dakle i sljepci bi shvatili da u 2 godine dana mora se nešto ispuniti i napraviti.    
    Ograđujem se da budem kritičan prema napravljenom. Na uređenju države. Svima je bilo poznato da su dobili državu u rasulu. Pohvalno je da su počeli uređivati, fiskalizacija, dugovi, brodogradnja...., ali to neće pokrenuti državu. To izgleda kao kad se stari auto svaki dan glanca, a kočnice neispravne, donji postroj u kršu, ćelave gume, motor prolupao.  
A dali je baš pohvalno što čine. Zar im to nije posao, porez netreba samo ubirati od budaletina već od raznih parazita koji šalju firme elegantno u stečaj a oni uskrsnu bogati kao Krez. Ili pohvaliti ih treba kako mukotrpno rade/ srećom ne danonoćno/ samo naporno.
A dali recimo radnik na iskopu kanala, ne kopa svaki dan sumanuto da zaradi crkavicu. I pojede dnevno kalorija zbog napornog rada oko 6000, isto ko i ovi koji najnapornije rade. Predložio bi kad stupe na naporni posao osim imovinske kartice da se i izvažu. Da vidimo obje kilaže.
    DD je nešto pokušao o proizvodnosti,pitanje pogrešnoj osobi. Premijer je njega pitao o proizvodnosti. Pa je DD ipak uspio razumno reči da se ne pita njega već Hrvatska očekuje to od premijera. i onda premijer, kaže recimo novi aerodrom Pleso. Sletaće turisti pa će trošiti hrvatske proizvode. Baš. Da je DD novinar objasnio bi da aerodrom nije proizvodnost, već uslužna djelatnost. A koji naši proizvodi, pa 90 % agro proizvoda se uvozi a ostale potrošne i tehničke robe, uvoz iz Dalekog istoka.
   Biser mu je bio konstatacija da nije bilo dobro u Jugoslaviji. Vraga je bilo, reče. Moram ga demantirati, pa nije se država raspala zbog ekonomije nego zbog politike. Istina je, da nije bilo dobro ako je mislio na vladajuću elitu. Bili su bokci bistrički prema današnjoj državnoj eliti. Nije bilo tolike društvene nepravde a posebno socijalne. Nisi smio samo dirati u politiku i kritizirati. Carevala je šutnja, KZ 133 član i Goli otok. U 80-tima došlo je do promjena, bilo je slobodne riječi. Danas nema Gologa, demokracija puna gladnih ustiju. Nisu građani kopali po kantama. Nije bilo u centralnom dnevniku primjera da neke obitelji, uživaju u 21 stoljeću da mrak rastjeruju uz pomoć svijeća. U Ustavu piše da smo socijalna država. A što se traži, ništa posebno, pravo na rad a ne u sve dužem redu pred pučkom kuhinjom i prebukiranim prenoćištima za beskućnke. Za moje mladosti to sam mogao vidjeti samo u američkim filmovima kao Vojsku spasa/metodisti/. Za nečiju djecu, danas, i unuke to je notorna činjenica.
   Teško mi je to napisati ali današnja garniture su više odvojene od običnog čovjeka nego u Jugoslaviji. Prosipaju empatiju na javnom mjestu/nova demokracija i ne smijemo ih iznevjeriti/ a onda odu u svoje okruženje gdje im ništa ne fali. Žive u svom svijetu otuđenom od običnog čovjeka. Socijalna inteligencija ??
Ekonomske relacije neću dirati jer sam ih nekoliko puta objašnjavao, kratko, centralizirana su bila sredstva, isto kao danas u Zagrebu i zašto Zagreb ima samo 8% nezaposlenosti. A koga zadužuju, pa ne sebe, sebe kadroviraju. Stanje, još tonemo, srećom Marijanska brazda je prilično duboka.
Bila je i čudna koincidencija, prije intervjua, bila je emisija o svemirskim putovanjima, a poslije su išli premijer i DD. Izgubljeni u svemiru.
A kakvog premijera treba Hrvatska, eh neki drugi put. I ovo je previše za čitati.
  Zaključak ću prepustiti Radio Zgb-duhovna misao. 24.12 ujutro. Govori pater Nikola Stanković o djetetu u Betlehemu. Nije govorio o vjeri u Boga nego o vjeri u čovjeka. Misao je završio da je danas na prodaju i čovjek i Bog. Ljepši govor, prisniji i topliji od kardinalovog.
T.

Trnovita 2013 godini je kraj, ne ponovila se.
Moramo se zahvaliti sponzorima, suportu od velikih i malih. Troškove zaboraviti, vidati rane a plan za iduću godinu, staviti u božje ruke. Na kraju sportske balade svima ugodni božićni blagdani. Sportašima izvrsna nova 2014 g. a poslovnjacima bolja od prethodne.