Za natječajnu komisiju HGK
Poštovani,
Javljam se na još ne raspisani natječaj za predsjednika uprave HGK. Nadam se, da među cijenjenim protu kandidatima neće biti kćerka jednog bivšeg. Onda moja malenkost nema šanse.
Biografija mi nije bogznakak zanimljiva. Rođen sam u gradu kojem je Zagreb predgrađe za put u EU. Godine mi nisu važne i tako na to pitanje iskreno odgovaram da imam 20 godina i nekoliko mjeseci. Prve školske korake učinio sam u rodnom gradu i tako pet puta u prvi razred. Osnovna, pa srednja tehnička-strojarstvo, Strojarski fakultet Maribor, FOI Vžd-informatika i za kraj Ekonomski fakultet Zgb-marketing. Učenik nisam baš bio za pohvalnicu, previše je bilo drugih zanimljivosti van škole ali u osnovnoj sam imao blistavi trenutak, krivac je pismeni uradak koji je bio čitan po školi. U srednjoj sam zaradio nadimak Spectator, stariji znaju tko je bio bard našeg novinarstva. Bio sam dobar matematičar ali ocjena osrednja, slabo sam grijao stolicu. Na maturi pismena zadaća izvrsna, na usmenom zamalo pao. Nisam znao koji je najmanji zajednički višekratnik, zaplotnjačko pitanje iz pučke škole. Za struku, maturski rad sam odabrao, komparator, kad ga nitko nije htio. Sitan problem je bio taj što je konstruktor radio u KPD Lepoglava. I to sam riješio sa očevim biciklom/kontrašem/. Javio sam se ing. Višnjiću, dao pionirsku riječ da ću mu vratiti nacrt. Nekada su nacrti bili na paus papiru a kopiralo se sa amonijakom. Vratio nacrt, poslije bicikla otišao sam na Dravu trčat i plivat. Tako sam bio terminski vezan sa John Collinsom i njegovom ekipom u San Diegu, koji su osmislili moderan triatlon.
I tako svega pomalo, zaposlio se u LTA, danas MIV a prije od Crneke. JNA nisam izbjegao, bio sam kod "privatnika" na Plesu. Oboružan još nekim sposobnostima,zaposlim se uGK Međimurju,kao samostalni komercijalist, obveza mi je bila da svaki dan oko 4 000 radnika radi i nikad nisu stajali zbog mene. Kako se s vremenom kristalizirala situacija u GK kao klub nesposobnih, otvorio sam obrt/1989/ uz potiho gunđanje poslovodstva ali nisam bio u sukobu interesa. Zbog različitog pogleda na vođenje poduzeća stao sam mnogima na žulj pa sam zaradio nekoliko otkaza a sud kao za inat stalno me vraćao na posao. Kad sam se uvjerio da imam posla sa lajbekima osnovao sam poduzeće, koje danas nekako preživljava. Dok sam još bio u GK radnici su mi dali posebno povjerenje, u Radničkoj kontroli i skupili su potpise da ih zastupam na skupštini kao male dioničare. U oba slučaja bez mog znanja, stavili su me pred gotov čin, rekli su: moraš jer će nas mafija upropastiti. Nisam puno pomogao, bili su jači, a GK otišao u povijesnicu. Dobio sam opet otkaz. A sud opet po svojem. Kada sam se vratio, nesposobnjakovičima sam očitao bukvicu i ja dao otkaz njima. Pa sam od 1996 samostalac.
Prošao sam sito i rešeto u našoj Lijepoj Našoj po povijesnoj zbiljnosti gospodarstva. Radio, inovirao, izvozio, uvozio, uredno plaćao poreze, doprinose ali i parafiskalne namete. Dakle Vama, kao i svima ostalima, državi pa čak i dobavljaćima uredno je na kraju mjeseca odlepršala lovica. I sad me zaboli srce jer opet će kraj mjeseca a ja sam Vama već unio nalog internet bankarsta. Potvrdu mogu dobiti od naše vrle Porezne. Za mene, ako je ostalo, bilo je i po par mjeseci da si nisam isplatio sebi zarađeni dohodak.Javljam se na još ne raspisani natječaj za predsjednika uprave HGK. Nadam se, da među cijenjenim protu kandidatima neće biti kćerka jednog bivšeg. Onda moja malenkost nema šanse.
Biografija mi nije bogznakak zanimljiva. Rođen sam u gradu kojem je Zagreb predgrađe za put u EU. Godine mi nisu važne i tako na to pitanje iskreno odgovaram da imam 20 godina i nekoliko mjeseci. Prve školske korake učinio sam u rodnom gradu i tako pet puta u prvi razred. Osnovna, pa srednja tehnička-strojarstvo, Strojarski fakultet Maribor, FOI Vžd-informatika i za kraj Ekonomski fakultet Zgb-marketing. Učenik nisam baš bio za pohvalnicu, previše je bilo drugih zanimljivosti van škole ali u osnovnoj sam imao blistavi trenutak, krivac je pismeni uradak koji je bio čitan po školi. U srednjoj sam zaradio nadimak Spectator, stariji znaju tko je bio bard našeg novinarstva. Bio sam dobar matematičar ali ocjena osrednja, slabo sam grijao stolicu. Na maturi pismena zadaća izvrsna, na usmenom zamalo pao. Nisam znao koji je najmanji zajednički višekratnik, zaplotnjačko pitanje iz pučke škole. Za struku, maturski rad sam odabrao, komparator, kad ga nitko nije htio. Sitan problem je bio taj što je konstruktor radio u KPD Lepoglava. I to sam riješio sa očevim biciklom/kontrašem/. Javio sam se ing. Višnjiću, dao pionirsku riječ da ću mu vratiti nacrt. Nekada su nacrti bili na paus papiru a kopiralo se sa amonijakom. Vratio nacrt, poslije bicikla otišao sam na Dravu trčat i plivat. Tako sam bio terminski vezan sa John Collinsom i njegovom ekipom u San Diegu, koji su osmislili moderan triatlon.
I tako svega pomalo, zaposlio se u LTA, danas MIV a prije od Crneke. JNA nisam izbjegao, bio sam kod "privatnika" na Plesu. Oboružan još nekim sposobnostima,zaposlim se uGK Međimurju,kao samostalni komercijalist, obveza mi je bila da svaki dan oko 4 000 radnika radi i nikad nisu stajali zbog mene. Kako se s vremenom kristalizirala situacija u GK kao klub nesposobnih, otvorio sam obrt/1989/ uz potiho gunđanje poslovodstva ali nisam bio u sukobu interesa. Zbog različitog pogleda na vođenje poduzeća stao sam mnogima na žulj pa sam zaradio nekoliko otkaza a sud kao za inat stalno me vraćao na posao. Kad sam se uvjerio da imam posla sa lajbekima osnovao sam poduzeće, koje danas nekako preživljava. Dok sam još bio u GK radnici su mi dali posebno povjerenje, u Radničkoj kontroli i skupili su potpise da ih zastupam na skupštini kao male dioničare. U oba slučaja bez mog znanja, stavili su me pred gotov čin, rekli su: moraš jer će nas mafija upropastiti. Nisam puno pomogao, bili su jači, a GK otišao u povijesnicu. Dobio sam opet otkaz. A sud opet po svojem. Kada sam se vratio, nesposobnjakovičima sam očitao bukvicu i ja dao otkaz njima. Pa sam od 1996 samostalac.
Imam si još nečim pohvaliti, kao Vaš bivši, nisam nikada uzeo ili dobio bilo kakvu potporu, ni lipe. Pa čak ni od HGK, ali sam imao uspješan sukob sa Vašim ing Babićem/Zgb/ i jednom osobom u komori Vžd. Stoga članarinu komorama, smatram kao otimačinu.
Kandidaturu temeljim na ovim gore i znam da to nije dovoljno treba i neki program. Tu ću biti kratak, ako ću biti prvi čovjek HGK polovici ću se pregaoca zahvaliti, slobodno potraže drugi posao i za 50 % će plaće biti manje, posebnu ću svoju prilagoditi. Ostalo za unutarnji program moram upoznati unutarnju hijerarhiju, kako je postavljena vertikalna i horizontalna organizacija HGK. Za program rada HGK prema van to ću podnijeti po ustoličenju.
Za nešto sam potpuno siguran, savjetnici mi neće trebati, po novinskim natpisima da ih ima 40???, toliko nema ni Komora Njemačke. Posebno mi neće trebati konjovodac. Sa mnom će doći samo dva /2/savjetnika, jedan domaći i strani iz EU.
Na kraju još par pozitivnih odlika mog lika i djela. Po ZAPI od 2000 g. još uvijek se može meni i mom poduzeću vjerovat. Ima jedna anomalija u mom poslovanju, nigdje u EU nisam nikad ostavio ikakvu garanciju za uzetu robu, pa čak ni na škrniclu potpisanu garanciju. Tu bi još bio u jednoj ediciji g. Hubnera, pa preko sportskih uspjeha do Bocconi. Postoji još jedna moja osobina, neprihvatljiva za naše prilike, držim do date riječi, mada ju teško dajem. Zbog nje me posebno ino partneri cijene, čak su iskovali mantru da taj kad obeća, dići će se iz groba da obećano ispuni. Eh, da budem barem malo siguran da ću ući u uži izbor za šefa, obećajem da će od tog trenutka Naša Lijepa procvasti, teći će med i mlijeko, bićemo Amerika, ne i Švičarska, ma Norveška i Švedska zajedno. Od kud sad Kopernik, pa moram i ja obećavati kad je to uobičajeno u 23 godina.
Ako me se izabere. Nadam se da neću biti Nadan.Zadnja izmjena ( Subota, 23 NOVEMBER 2013 17:52 )
Camera Di Za Talijane, a bi prošlo samo camera, skoro mi se omakla camorra. Imamo dvojicu kapitalaca. Kako je uspio toliko godina farbati a da ni kilu farbe da potroši, kistove je kupil ali nije ih ni zamazal. Kupovao je livade i oranice, nije ih obrađivao marom dobrog farmera, ali su rodile same od sebe. Čak nije ni koristio sjeme, gnojivo bi bila znastvena fantastika. Dovoljno je bila korisna informacija a onda kod maketara koji je krojio planove za gruntovnicu. Dalje je farbanje išlo bez oranja. Razlika po uloženom, veća od biznisa sa opijatima. Narkodileri su šegrti za njega. Bio je galantan kod farbanja, svi u njegovoj mreži bili su umrljani farbom, zbog tih neplodnih livada i oranica. Da se odmah odredim, iako su mi na neki način i jedan i drugi nanijeli materijalnu ali još više nematerijalnu štetu. Nedavno sam imao prigodu upoznati poznatog poduzetnika iz Reutlingena. Kad mi je pružao ruku bilo je vidljivo da mu je susret gadljiv. Susret je razkravio moj šogor Till, udario me po leđima i govoreći, on je naš, nije majstor, misleći na mene. Lice Nijemca poprimilo je prihvatjiv izraz. Iskreno mi ih je žao, što im je trebala tolika gramzljivost i pohlepa. Zar im nije bila dovoljna, njihova prevelika plaća koju su dobivali od građana, ne gramzljivost nema granicu. Njihovu gramzljivost usporedio bih, sa eksponencijalnom brzinom rasta širenja svemira. Nažalost došao je sretan trenutak. računi su sada došli na naplatu njima i nama. Pa pored izvrsnog držanja lika sa disertacijom nekog pjesmuljka, noću ne spava, a kad se ustane, skreše za šaku kemikalija da može funkcionirati. Za takve pothvate treba imati želudac. Oba lika na istom zadatku, trpanje u svoj džep, živog i minulog rada građana. Ali sa različitim ponašanjem. Jedan supermen, po naputku irskog PR-a, razmetljivo iritantan. Drugi je imao pametniji model, biti bogat i biti neprimjetan. Nastupi su mu bili iskreni i iskreno je govorio. Sve što je govorio to je večina razumnih i poštenih mislila. Trudio se da ne liči na političara našeg podnevlja i uspijevao. Toliko, da ga mnogi nisu doživljavali ozbiljno, a imao gospodarsku crtu. Imao je žicu da se umili poduzetnicima, recimo njegova izjava da skida svakom kapu tko pokrene privatni biznis i zaposli ljude. Ogradio se od privatizacije a svoju uspješnost je bazirao na znanju o gospodarstvu i ekonomije. Što je notorna istina, znao je za razliku onog drugog koji je samo bio napuhnuta veličina. Nažalost ponašanje gazde camere nije bila ista slika kao u odraz u zrcalu. Bio je dr. Jekyll i mr. Hyde. I više od toga, ne homo duplex nego triplex. Za javnost lik od riječi na djela, u neformalnim krugovima pleo mreže za sebe i pajdaše. Za familiju pravo lice, i svi su bili od poduzetničkog dara. Obitelj darovitih, isto ko jedna do zenita. Onda odjednom pali svi u zaborav, izgubili poduzetnički nerv /nisu ga nikad ni imali/, kad je nestalo materije koja je pokretala perpetuum mobile. Da se nešto ne uklapa u sliku, neke boje su bile čudne. Bio je stručnjak za umjetnost, ali originalni transkript o prodaji cementare, bio je neumjetnička izvedba, sa različitim bojama karaktera. Budući sam bio jedan od rijetkih koji je javno gunđal oko šumarskih namete a posebno sam bio napaljen na cammore. Znao sam stanje u državi, stanje u gospodarsfvu a što je najgore u svemu tome, znao sam stručnost i kapacitet zaposlenih. Bio sam u kontinuitetu Katona, sve treba razjuriti. A tko je Scipion? Možda gospodin psihijatar iz Zadra, sudski vještak. koji tvrdi da je gazda camere u delirijumu/omnipotentnom/. Za mene laika brat mi je objasnio da je to kad si lik umisli da je sposobniji od drugih. Ne bi se štel mešati u psiho znanost, ali moram velepoštovanog psihijatra demantirati i sa najozbiljnijom ozbiljnošću potvrditi da je gazda bio jedan od rijetkih koji je znao. Mnogi ministri iz svih Vlada ne bi mu mogli biti ni šegrti. Pa eto dokaza, 639 zaposlenika Gospodarske camere primalo je plaća iz snova. Tvrde da je nestalo 35 miljuna, nestalo a da se nije primjetilo i nije ni falilo. Iz povjerljivih izvora sam doznao, da se sad ide u kontrolu deviznog poslovanja unazad deset godina. Sjajno, kad se objavilo na stranici sad se sjetili kontrole. Možda bi tu trebali biti pažljivi, kad je zatajio kontoling u HGK, tu je kontrolu trebala obavljat centralna banka ili popularni naziv Nacionalna banka Hrvatske. Da ne bude, tjerali lisicu a istjerali vuka. Da završim u veselijem tonu, kopirati ću my tricky brother. Kad smo kod šegrta i Zadra, čista je slučajnost. Za vrijeme II svjetskog rata, krenuo bataljon talijanske vojske u zaleđe da naprave reda. Međutim deset puta manja ekipa partizana razjuri Talijane i potučeni se vrate u Zadar. Dočeka ih komandnat grada i pita što je bilo. Lagali su obroju partizana kao opravdanje. Na pitanje dali znaju ko je vodio te partizane, odgovor je bio da su čuli da se zove Šegrt /Vlado/. Komandant je više za sebe u bradu promrmljal: vraga šegrt to je bio majstor. P.T. Kako je kod sudskih vijeća popularno izdvojeno mišljenje, iskoristio bih tu mogućnost u smislu komentara. Kad su donosili Kazneni zakon sabornici su bili oduševljeni da sad imamo kvalitetan zakon sa puno alata i da će se lopovi tresti od straha. Tu se mislilo na oduzeto ukradenog. Sjajno, ko bi se toga dosjetil. Za razliku od nas u USA je obavezno oduzimanje/realna vrijednost bez pretjerivanja iznosa/ ali imaju ugrađeni faktor kazne/pored zatvorske/. Tako na ukradeno može sudac odrapiti faktor 5. Uzmeš 1 platiš 5. Tako majstor plati boravak u državnom hotelu, za razliku od nas gdje majstori padaju na teret poreznih obveznika. Recimo B. Madoff, sam vrh biznisna, šef NASDAQ-a, težak 17 miljardi $, sve su mu oduzeli i rasprodali, čak i kućne papuće i gaće. Dodatna nagrada, 150 godina. A jedan majstor sličan našim kapitalcima dobio je 99 godina, što i nije strašno, uz dobro vladanje i dobrog odvjetnika može izaći za 5 godina. Međutim sudac je imao loš dan pa je presudi dodao dvije riječi, no appeal. Za kraj još malo veselja, poslao sam prije natječaja kandidaturu za šefa HGK, za camera di./
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
/Transparetno ću staviti na stranicu. Lepi Cane
Lep ko greh, kaže za predsjedničke izbore 2009 g. "Kriminal je postao sustav u Hrvatskoj, a korupcija stil života i to je ono što treba mijenjati. Mi građani ove zemlje imamo pravo i odgovornost boriti se za bolju Hrvatsku u kojoj nitko ne smije imati pravo na siromaštvo."
Za kraj je kao usput dodao, da suprug sve dozna kad svi znaju. Pored svih osobina bio je i vidovit. Kažu da se sa Pantovčaka najbolje vidi Remetinec. Bolja izjava mu je, da nije ni jednu lipu zaradio od države i nijednu lipu nije zaradio u pretvorbi. Gola istina. Poštenjačina isto ko i moj brat, samo je koristio insajderske informacije i bio veliki filantrop. Da nije bilo njega propao bi Meštrovićev atelje. Bivši vlasnik ništa s njim nije mogao/znao/ uraditi. Nije ga mogao/znao/ urediti, a ni preurediti, ni prodati. I tu uleti Lepi Cane i spasi atelje, uz pomoć novog GUP-a. Sitniš koji je inkasirao bio je, da filantropski spašava likovnu umjetnost hrvatske i švajcarske satove. Insajderske pothvate je iskoristio sa ekipom iz Kraša kod Krašograda, tako da je prije a sada napravljene cestice kupio parcele u naravi agrarno a onda će morati biti građevinsko. Jer će trebati pristupni put za Krašograd a naći će se i neka parcelica i za neki drugi objektić jer su parcele baš uz trasu autoceste. Slično je i bilo kod Slobodne zone u Varaždinu. Svima je otkupljeno po 20 EUR-a za kvadrat samo je prijatelj prijatelju platio 40 EUR-a/ eVaraždin 12.08.2010./ Ko za inat i tu je osoba iz domaće komore. I tako marom mrava Lepi Cane skupljao društvene dobrote a i ine materijalne vrijednosti za razliku od velike većine ostalih građana Lijepe Naše koji su pokazali potpunu odsutnost i ne ozbiljnost u smislu radnog pregalaštva u stjecanju imovinskih koristi. Naročito ja koji bi po definiciji starog dobrog Marxa bio lumpenproletirijat, nemam vikendicu ni u gori/kamoli planinarski dom/ ni na vodi. Uspio sam poslije 7 godina završiti medicinu i od tada samo rezuckam ljude ali imovina mi stalno curi kroz prste a nisam raspikuća ni vjetropir kak tvrdi moj polubrat.Ko zna koliko bi ta idila trajala, da nisu došli po njega. Pade Lepi Cane, bude mi ga žal. Pa spriječili su čovjeka da nastavi skupljati marljivo, prekinuli ga. Mislim da to nije pravedno pa ipak je on znao dok mi ostali nismo znali. Naročito moj brat koji je budalasto i uredno plaćao doprinos komori na čelu sa Lepim Canetom. Znanje je pokazao, spomenuto je već oko svoje imovine ali oko poduzetničkih doprinosa to ga baš nije zanimalo. To je prepustio nekim remorkerima, tj šleperima. Nakupilo se tih doprinosa pa se dijelilo doma šakom i kapom, predsjednicima lokalnih gospodarskih komora, pa tajnicima, koje je u brže bolje prebacio na direktorska mjesta sa van serijskim plaćama, pa nakrcao komoru sa savjetnicima sa bijednim plaćama, većim od premijera. U komoru uveo i ostale prateće službe tako da je iznutra komora bila ko Hilton. E sad kako se sve nije moglo potrošiti kod kuće, moralo je nešto i ostati za šlepere, pa neće valjda prazni prometovati. Svakom iole ozbiljnom poduzetniku, poznato je da ako u luku u koju ne ulaze brodovi i remorkeri da ta luka propadne. Možda netko misli da sam mu zavidan, nisam, posljednji je saznao za ženu. Tu ga posebno žalim a najviše mu zamjeram što za sve što će ga teretiti nije proveo javne natječaje. Da ipak ne bude ovakvi slučajevi pretužni, malo veselja. Jedni na razgovor u DORH a drugi kod MMF-a. Petrica Ružni Moj zeznuzi brat
Umjesto da se drži svoje profesiju, moj vjetropirasti brat petlja se u nešto o čemu ima samo površno, ljepše rečeno, neznanje. Nije mi jasan taj mentalni sklop, da je tako zanimljiva ekonomija ili još gore gurati se u politiku. I onda sa pozicije politike tumače ekonomistima/pravim/ ekonomiju. Posebno je sad napasan, nema posla i sad se on meni bacio u literaturu. Smijulji se na igrokaz igara oko štrajka/skoro 2 mjeseca/ a na račun uplaćenih doprinosa za zdrastvo.
Možda nam sada vraćaju milo za drago. Mi sa Kenedijevog trga uzeli smo si slobodu i odlazili na predavanje na Šalatu, mislili smo da imaju zgodnije kolegice. Bilo je zanimljivo, poslije predavanja. Jednostavno držim neprimjerenim da on meni secira gospodarstvo, ma kakvo da je bilo a ja se ne usudim uzeti njegov skalpel i rezati ljude, pa čak kad bi nedajbože samo držao skalpel u ruci a netko bi na njega par puta skočio. Kako sam bolji od braće, neka mu bude, članak mu je dobar, samo nerazumljivo piše i sa greškom. Stalno njemu a posebno djeci govorim: pitaj, pitaj, tko pita taj ne skita. Nije poentirao do kraja sa kontrolingom u svijetlu zadnjih afera. Prvo dobro je uočio da su neki povezani, nije proširio povezanost. Drugo obrazac 14 više ne postoji, ima obrazac ali je sad sa IBAN-om pa se u spomenutim aferama može vidjeti devizna plaćanja. Treće treba razraditi povezanost, kao po modelu zupčanika, da ne bude samo semantika. Tako sam najlakše objašnjavao model pljačke kad sam radio u GK Međimurju. Kao u svakom mjenjaću, u autu da bi se vozili moraju zupčanici idealno biti uklopljivi, strojari to zovu korak zupčanika. Dakle zupčanici sa istim korakom, bez obzira na promjer idelno se uklapaju. Tako je bilo u Fimi Medija ali i kod HAC-a. Ručica mjenjača/mehaničkog/ uklopi samo jedan zupčanik u željeni prijenos, dakle zupčanik/ jedinični/ od prve brzine do šeste. Ima i poluautomatik i automatik mjenjač. Tu je psihologija krađe malo drugačija i inteligentnija. Dozvoliti ću si da i ja malo uđem u tematiku medicine. Psihologija mehaničkog mjenjača je primitivnija ali najefikasnija. U strojarstvu-mehanici još uvijek ima prednost. Vraćam se na primitivnost, zašto, jer sam u spomenutoj firmi bez moje bilo kakve intervencije ili lobiranjem postavljen za predsjednika Radničke kontrole. Bez eufemizma samoupravne neće moći. Tako je to bilo u socijalizmu. A zašto baš ja,eh, malo lude glave a još više znanja. Takvu brigu sam si nakopal naglavu kad su nam htjeli uzeti dohodak/ danas bi to bilo nešto kao dobit a nije isto/ a time i osobne dohotke, danas se kaže-plaće. Na jednom vatrenom zboru radnika i puno kreševa, politikanti i podrepaši htjeli su prevariti cijeli OOUR, da bi direktor i njegove desne ruke pravili se eventualni. Radnici su negodovali ali vajde nije bilo. Za kraj je išlo pitanje, da li ima ko još nešto dodati jer su nam uzeli što su htjeli. I onda se javio doslovce Petrica, da baš nije sve tako i u kratkoj elaboraciji iz tvorničkog biltena crpio dokaze. U kojem su bile navedeni siromašni podaci bilanci ali za mene dovoljni da rastrubim koncepciju politikanata. U dvorani tajac, predsjednički stol zaleđen kao da su na Antartici, a onda je puhnula Senjska bura, i odpuhala mene na poziciju sa koje sam s visine gledao i na direktora. Po meni, najvažnije u raspravi, bila je konstatacija, da je najgluplje krasti preko papira. To je i slučaju Fimi, HGK, HAC-a i svih naših afera. Papiri su problem, zašto, ostaje trag. Zupčanik koji je uklopio za sada u dvije brzine je Sapunar, sličan prijenos u Fimi i u HAC-u. Kakva je bila povezanost sa HGK, treba biti u pametnoj i logičnoj istrazi. Transmisiju zupčanika bi postavio, ovako. Veliki zupčanik sa unutarnjim ozubljenjem/država/ .Malo pojašnjenje, ima zupčanika koji imaju zubce po vanjskom obodu a ima ih koji imaju zupce unutarnje ozubljenjem. Mogao sam našu zbiljnost i drugačije projektirati mjenjač ali ovako će biti malo uljepšano pa se možemo kod tih afera za svoj račun, plakati ili smijati. Teorija javnih finacija za svoj račun misli na uplaćene poreze i doprinosa. Ako želimo gledati predstavu moramu ju i platiti. U veliki zupčanik dolazi manji sa vanjskim ozubljenjem / javna poduzeća/, pazi se na korak. Okreću se na svojim osovinama ali različitim brzinama/novčanim masama/ U taj sustav u pravi trenutak uleće leteći zupčanik/Sapunar koji je bio u Fimi a pojavio se i u HAC-u/ uključuje se po potrebi kad su potrebiti u potrebi koristi se ručica/za sada su nepoznati/. Kad se taj leteći uključi u sustav, izvrti se i napravi propuh u državnoj blagajnu isključi se i ode na zubnu letvu,/ izvrsno organizirana ekipa/remorkeri i ostali/. Kad se novac odvrti, prelazi, nakon malo pipanja u sigurno pravocrtno kretanje, kanaliziran prema diferencijalnim zupčanicima, gdje se disperzira u svim mogućim smjerovima. Diferencijalni su čudni zupčanici, dobivaju isti okretni moment preko osovine a okreću se različitim brzinama. Gospoda koja su umrežena, ne dobivaju svi isti okretni državni novac tj. novac poreznih obveznika. Mala digresija, diferencijalni zupčanici nemaju nikakve veze sa Denikenom, to još nije objasnio. Nekim čudom kod istraživanja na lokacijama starih Helena u jednoj drvenoj kutiji pronađeni su brončani, spomenuti zupčanici. Za što su ih koristili nije poznato, kad im je tehnološki doseg bio drveni kotač. A možda se neki mudrac dosjetio da ih izumi za nekog svog potomka lakoprstića. I sve to lijepo funkcionira dok u toj transmisiji ne pukne neki zubac, onda se zove USKOK da pokuša popraviti raštimani sustav a sud odredi od guljenja krumpira, čuvanja zatvorskih biblioteka ili uređenja kamenoloma na nekom otoku, opet na račun neozbiljnih poreznih obveznika. Poluautomatik, prastari iz Wartburga, jednostavno je objašnjenje. Da bi opravdali hohštapleraj u HGK izdali su priopčenje kako su puno radili, organizirali kojekakve evente,odlasci u inozemstvo, domaće scene oduševili sa zlatnim kunama, zlatnim kumama i zlatnim terencima. Kad mi nemamo autoceste a još ih manje u inozemstvu. Sve su izvrsno obavili ali onaj moj famozni šraf/čep/ za karter nisu uspjeli promovirati kao hrvatski proizvod a kamoli prodati. Prodali su kupujmo Hrvatsko. To bi bilo to. Glupo je krasti preko papira, a prodaju nam se kao super meni, super talentirani, super poslovno sposobni i super inteligenti. Nažalost papir nema ništa od tih sposobnosti. Za automatik ne bi ništ napisal, jer bi tu bil na skliskom terenu. T.P. Zadnja izmjena ( Srijeda, 06 NOVEMBER 2013 05:46 ) Še en certifikat>ALPE-ADRIA
Nekaj sam sprčkal u tako rijetkom osvrtu na sport, Garmin Bled 07.09. 2013. Neke parametre ili sam ubacio neki zeznuti faktor, pa mi radi nered na stranici. Ne bi štel, da se igram istražitelja, ovih dana ih ima i previše. Ostaje činjenica da je nekaj narobe. Pa ću malo dodati dojam iz tog osvrta. I tak tvrde da je staro vino bolje. A Garmin Bled je završavao sa par pjesmica, kad sam stigao doma. Napravio sam putovanje iz prošlosti, pitanje da li ću se i pomladiti. Na tom dijelu fizike Einstein mi bio malo nejasan. Opet sam u autu, pustil sam muziku, popevke, i to za dobrososedske odnose, polku Roblek sa Trojanskim krofima, pred Varaždin me dopratila pjesma" Moj očka ma konjička dva". Otvaram ulazna vrata dvorišta. Čujem kako mi slavuji tiho poje a srce je sretno moje. Ulazim u cilj, urnebes od prisutnih, jel to zbog mene ili zato jer je kraj trke, zaključao sam Garmin 2013. Tri slike za arhiv i koljeno za spominek. Lako za koljeno, pripremio sam mu pakao, važno da je glava zadovoljna. Noge možeš izmjeniti, glavu teško. A ako bi se moglo, može se dobiti još bolje šutnutu. Prije završetka trke ima početak, plivanje je bilo nekak, bic nikak, jer se iz lijevog koljena počelo dimiti a trčanje katastrofa, fedri i šrafi koji su mi bili ugrađeni u koljeno, jednostavno su se razletjeli. Pa se je koljeno povečalo u obujmu ali sam to kompeziral sa pisanom estetikom. E sad za pokušinu kak kaže moj prijatelj Blatnik. Limit imam a sad samo trebam rutinski privesti dramu kraju. Koljeno nateklo i zapeklo, baš me briga, neću nikom pružiti zadovoljstvo da vidi da šepam, ne, trčim baš kao da sam maneken. Stil kao da sam progutal metklu, još poskakujem, umjesto da smanjim otpor zraka. Prvi puta na trci primjećujem okolinu, prekrasan dan, jezero se namriješkano ljeska od odsjaja sunca, pogledom na njega umiruje mi svaki nerv, znam da ću završiti trku. Čujem sada jasno ono zvono želja, kome zvono zvoni, skromno za pokal. Trčim ja laganini i gledam šetaće koji mi dolaze u susret, zagledam se u zgodne komade a bacim i pogled na njihove partnere, vidim ima i zavidnih pogleda, posebno što su bliži mojih godina. Može se i uživati na trci. Ne mogu odoljeti a da na pljesak ne reagiram, namigujem i još popravljam manekenski trk. Prava nedjeljna promenada, iza mene sudac na biciklu vrti glavom, vjerojatno takvog još nije pratil. Spomenuti limit, to je plivanje i bic za 2 sata i 15 min, uredno sam se prijavio u tranziciju 2 minute ranije kod uvaženog suca Dečmana-nije mi štel skinuti krug viška u Portoroseu. Onda događaje pretiče objašnjenje da sam imao zamornu sezonu, zimske pripreme na Ivanščici, pa pokušaj na Korčuli i ondak redom 4 olimpijska u 21 dan. I to po onim paklenim vručinama, kad su i naše poznate elite odustajale. Svemu tome je prethodilo objašnjenje da je za upoznavanje sa triatlonom i to baš na Bledu kriva jedna cura iz Domžalah, koju sam prema Einsteinu morao prije upoznati. Ovo sam lijepo objasnil ko kvantnu fiziku. Godine su nepoznate, 80,81 a možda i 82, nije bitno, jer smo neki iste kerefeke izvodili na Dravi 70-tih. Ipak je bitno spomenuti da je službena Slovenska prva triatlonska trka bila 83 i tako u naravi stvari slave 30 godišnjicu. Čestitke njima a i meni. Kaže se da se zločko vraća na mjesto zločina. A prije morali smo doći na Bled, putem smo se brat i ja teško kregali/molio sam ga da me zamijeni na trci/. Nas dvojica se kregamo a idemo Kregaru. Povrat u sadašnjost, Eistein je tvrdio da ako se kvatna čestica podijeli da i dalje te dvije čestice imaju isto ponašanje, vjerojatno isto misle. Kak je on do tog saznanja došao neznam, danas to možemo lako dokazati jer imamo neke aparatiće. Važno mi je kak će ova dva članka biti u jednom ili jedan u dva. Ovo je sad ispalo kao u vicu koja su dva dana u godini najbolja, prvi drugoga ili drugi prvoga. Za konec, šečer. Nedjelja 13? 10.13. Trebao sam krenuti sa veseljem po pokal, ali je potez mojih iz kluba pomutio mi je opći dojam na moj uspjeh. Po neznam koji put su me detronizirali, smjenili me sa predsjedničkog mjesta i to iz prozaičnog razloga. Mandatno imunitetna komisija i komisija za ustoličenje odlučila, da ne bi bio u sukobu interesa, dobio sam nogicu, vjerojatno su bili pod utjecajem izvjesnog gradonačelnika. A krimen mi je bio što sam dao štampati klupsku majicu sa mojim certifikatima. Eto nije pametno širiti entuzijazam. U pitanju je zagorski jal, no neće to stanje dugo trajati, sve do takmičarske sezone. Za mjesec dana opet će gospoda zasjedati i zamoliti me da se primim palice, dirigentske. Kad je onima to veselje nek bude i mojima. Konačno, na koncu konca kako glasi lauda, počast triatlonu. Dan kad sportski dio Varaždina krenuo u Zagreb a ja za Kamnik-Snovik. Njima neizvesnost maratona ili polumaratona a meni blagodat izvjesnosti. Uzeo sam sobom brata, točnije to mi je polubrat, greška našeg oca. To je u našoj obitelji po muškoj liniji uobičajena nezgodancija. Otac je imao prigodu u životu imati polubrata a pobrinuo se da i ja dobijem noćnu moru. Od organizatora A-A kupa, službeno je pozvan i moj šogor Till Oulenspigel. Kakav triling na jednom mjestu, cirkus kak kaže Rant Domen iz Dnevnika, k tome i još triatlon. Tri na tri. Dolaskom u Snovik granulo meni sunce, isto jesensko sunce koje se uprlo u kanjon Snovika. Meni je granulo jer sam bio među svojima, pozitivna atmosfera i prijedlog da nastupam za ino klub. Od toga su mi moja krila neskromnosti porasla da sam skoro prije ceremonije otišel doma. Ove godine redosljed za dodjelu zasluženih priznanja dopalo je Trisport Kamnik, glavni meštar ceremonije Kregar Miro, jedan od osnivaća kupa. Od ostalih osnivaća prisutni Burgner Hannes /HSV Klagenfurt/, voditelj ceremonije, radno mjesto mikrofon. Dr Tion bio je zadužen za nagrade. Proglašenje je krenulo od deset kategorija limaća a onda dvanaest kategorija seniora. Prvi i neizbježni senior Patrocino Ugo/M-65/, pa onda takozvani ja i redom do apsolutnih pobjednika. Svatko je dobio prigodni dar, certifikat i pokal/ 5 kila stakla, dobro da sam imal brata sa sobom/ Zadnja izmjena ( Subota, 02 NOVEMBER 2013 06:38 ) Zezanje
Kako kaže moj konkurent po radnom mjestu, nema više zezanja. Sami odlučite ko ide šumom a ko drumom.
Na žalost ja se raznježim svako jutro kad se probudim, jer odmah počinje zezanje. Nema više ozbiljnosti, krute kako je bilo nekada. Sada je veselica i cirkus svaki dan odmah od zore rane i prije nego nas sunce blagoslovi. Mislili smo da je zezanje kad su se našli neki sitniš od 32 miljuna od HGK, pa je ustvari ispalo zezanje još nekih 70 miljuna od HAC-a. Još nije utvrđeno jel su kune ili zeznuti EUR-i. Da li bi bilo zezanje da su određene osobe bile povezane iako ih nikakav posao nije spajao. Zezanje je ispalo jer u svemu tome bio neku zeznuti tegljač. Op, remorker. U prvi moment je sve djelovalo kao zezanje. Nebi bilo tog zezanje da neki nisu bili previše pohlepni, bolje rečeno gramzljivi, nema to nikakve veze sa riječju, moral, jer na Balkanu to više ne stanuje. Za opravdanje ću navesti već spomenute dvije velike afere, jugoslavenske. Vračarić i neke cijevčice za INU. Demokratizacija pak je nam donijela zeznuto vrijeme. Svaki dan imamo aferu veličine prethodnih spomenutih. Samo sa malom razlikom, sada se suočavamo sa čistom cash flow tehnikom. Oni iz bivše spomenuti, barem su nešto muljali sa repromaterijalom a ovi naši majstori Od Zlatne kune stistnu fakturu za konzultantske i marketinške usluge od 10 miljuna kuna, konverzija u EUR-e i pravac Remorker. Dalje znate. U toj zezanciji najviše mi je žao mog brata koji po cijeli dan sebi u bradu mrmlja keš flou, ako netko nezna to je zeznuta gotovina i to protočna. Keš flou. Ako sad uvedemo u priču nekog koji ništa nezna, a na radnom je mjestu gdje mora sve znati, imamo zeznutu situaciju. Još će reči da za novac poduzetnika službeni auto HGK sam išao u njegov Planinarski dom. Naime u svakoj firmi postoji neki kontroling, ima i neki zeznuti računovođe kojem moraju konta štimati /dugovno-potražna strana/ , pa tu su Porezna, pa i NBH jer ona prati preko obrasca 14 ulaz/usluge ili robe/ izlaz novaca. I nenajavljeno dolazi u kontrolu deviznog poslovanja. Po ovome bi ispalo zeznuto pitanje je su li svi bili neznalice ili je svako malko čapio od keš floua, zato se zove protočni, ko mali planinski potočić. Koji sitno ali uporno mrmori. Bilanca stanja, nam je stanje u Lijepoj Našoj. Da budem neskroman, pored kirurgije, tj skalpela, baratam i sa računovodstvenim terminima. Patalogija/natrag u medicinu/ zezanje je zadnja vijestica, netko je sve to ipak pratio iz zezanja, pa je osvanula prijava od strane Porezne. Sad bi mogao reči da se otvara Pandorina kutija. Prijava je podnešena prije 2,5 godine. Da nije bilo gramzljivosti, sve bi palo u zeznuti zaborav. O HGK je bilo i previše ali o HAC-u se možemo još malo zezati. Držim se riječi velepoštovanog bivšeg ministra za ceste. Spominje neke institucije sistema i neka rade dobro kako su do sada radile. Nemoj molim te. Pa kako tumačiti da je na tamo negdje oko Zadra na cesti bio određen nadzorni IGH a onda netko prepustio zeznuti nadzor firmi pajdašu, koji je u isto vrijeme radio u ministarstvu. Sve javno publicirano. Mi izgleda neznamo što je zezanje po liniji sukoba interesa. I gdje tu u tu zeznutu priču uklopiti sindikalca HAC-a i bivšeg sabornika SDP-a, koji je zeznuto prozvao sve iz hdz ali i jednog gradolnačelnika iz svoje stranke a čija je firma po njemu radila na cesti Ploče-Ploče. Kad treba dijeliti keš flou, nije bitna partija, nego treba pratiti trag potočića. Što nam je za činiti, mislim da je vrijeme opet za Stephane Hessela. Ovaj tren ću biti pažljiv i suosjećajan prema velepoštovanim sabornicima, znam da imaju težak i odgovoran posao, ali bi mogli naći malo vremena da od ponekad glupih rasprava nađu mrvu vremena i za jedan bezvezni zakon. Petrica ZeznutiDa ama baš svi državni dužnosnici, kad naprave sa namjerom, nedajbože bez namjere, da plate tu štetu ali ne u jediničnoj vrijednosti, nego faktor, recimo zeznuto puta tri. Stoga, stupanjem na dužnost da donesu dokumenat /pravni izraz/ prokazana imovina i bankovnu garanciju bez prigovora, /indenpendent bank guerentee/ pa neka se onda zezaju. Kockarnica
Opet pondelek 21.10.13 RZG 1, Elijana Čandrlić, Vedriš, Šuker. Povod Eurostat u 11 sati. Prvi za riječ se javi Šuker i navali, nečinjenje te nečinjenje. Što je i istina, dvije godine ništa, nego još gore. Ali ovaj puta me gđa Elijana iznenadi, spustila Šukera na zemlju iako ima dosta kila. Pa i ni vi se niste proslavili. Odgovor, ali molim vas lijepo, pa mi ovo, ono, pozitivna nula i tak. Čisti šlamperaj. Odmah na tu nulu ja odgovaram, ja sam na ovoj stranici napisao minus 3%. Potvrda Eurostata minus 7,8%. Zašto sam i ja fulal, jednostavno kakve podatke je davalo ministarstvo, ja sam dodao faktor zvani-kosturi iz ormara a to je bilo 3%. Onda je išao red lijepih priča od Vedriša. Pa se opet Šuker spotaknuo. Pa molim vas lijepo sva ministarstva su u ove dvije godine probile proračune. Što je točno, ali gđa Elijana dometne, pa to ste i vi radili. Od tog trenutka do kraja emisije Šuker se primirio. Za kraj gđa Elijana iskoristila pitanje, Eurostat će uzeti razdoblje 2009 do 2012, nema brige kaže Šuker, sve je transparetno.
Je, najveći deficit od 2009 do 2011, tak je bilanciral Eurostat, znači ostavili su kosture. Jasno da ovu sadašnju ekipu to baš ne opravdava. I jedni i drugi V. Hugo. Stvarno stanje je 5% deficit a dug opće države je blizu 60% /55,5%/. Šuker bi htio da se dijete rodi i da odmah ima 20 godine ili puoka. Ipak se knjiga čita od otpočetka. Sad smo dobili semestralnu zadaću a lijepo sam davao upute, rezanje, MMF kad se možeš snjime nadmudrivat, poticaji, administracija. Ponovo Estonija, egal država, ima 125 zaposlenih mi 8000. Sveukupno administracije, javno, državno 180 000. Plus penzioneri. To je taman koliko ih ukupno radi. Loše je da u primarnom sektoru, ajd zaokružiti ću 400 000. Prevedeno u račun vjerojatnosti i zbiljnosti. Radnik iz primarnog sektora treba grbiti za desetoricu. Rješenje je najavio minister Linić, rasprodaja,/ dobićemo minimum od minimuma/, PDV i poreze. I što sad reči. Pa ništa, ovo je nacrnji scenarij koji nam se dogodio. Tu sad treba dodati i psihološki efekt da oni koji mogu trošiti i oni su se stisli pa nema PDV-a, nema potrošnje dobara koja mogu utjecati na novo stvorenu vrijednost. I polako se pretvaramo u brod luđaka. Što i ne mora biti loše. Naime u davno doba, umno skrenute, one opasne odmah su maknuli sa scene a oni koji nisu bili opasni za okolinu, na brod. Tako su se gradovi na moru riješavali luđaka. Oni sa većom empatijom dali bi brodu posadu i kapetana. Oni okrutniji uz povoljan vjetar natrpali bi brod samo luđacima i pustili ih sudbini. T.P.Bolje da krenem na ljepšu temu. Poduzetnici. Teško me uvrijedio moj velepoštovani minister Linić, rekavši da je dao poduzetnicima 8 miljardi i da nisu pokrenuli poslovnu državu. Istog trenutka sam mu oprostio, mislim da se malo pogubil. Nije mu lako i htio sam tu izjavu zaboraviti kao da je ni bilo. Imam i pametnijih poslova, atestiranje proizvoda za EU i izvoz. Kad kod nas i tako nema kruha za poduzetnike. U međuvremenu, dogodio se put u N. York i izjava da nam netreba krediti a prije 20 dana orbi in urbi da nam neće ni 2 milj.$ neće biti dosta. Opaca odakle sad Kopernik i kakve on veze ima sa našim deficitom. Malo ozbiljnosti mi nebi falilo, pa ću kroz sve izjave sublimirati eksplicite odgovor. Samo da opet me ne pogodi epitet katastrofičar. Kaže nema potreba za zaduživanje, vidi 20 dana, onda vjetar u leđa da ćemo imati iduće godine rast / Svjetska,MMF itd / Kaže da će biti zadovoljan kad nam bude rast 2,5%. A, aa, neće. Moj statički model kaže, sa 4,25% rasta, pokriće se deficit, a ostalo, šta zube, na klin po domaćem. Izjava da ima sredstva za posuditi sa nižom kamatom, kojom? Po mojim informacijam bilo je ponuda 7,2 i 7,3 %. Kapital je plašljiva životinjica, ne poznaje državne granice pa oni koji nisu kockari drže u Njemačkoj kapital i još plaćaju da im ga čuvaju. Svejedno bi se dohvatio uvrede za 8 miljardi. Da budem i ja uvredljiv, kome ih je dao, od tog neka traži da pokrene državu. A ako misli na onih 2 % onda i odgovor, to je 23 na 25 PDV. Nije čak ni poništeno nego teret ako se faktura ne plati. A kako je kod nasi izvrsno plaćanje u datum Valute, nemaš brige da 6 mjeseci, naplatiš. Sve u tendenciji EU propisa. Eh moja ozbiljnost, može i ovako. Za prošlu godinu profit je iznosio Za Hrvatsku 0,8 %. Pa ko je tu lud da se muči, ulaže i radi, kad se može kockati sa 7%. A domaći poduzetnici, što bi, dizali kredite i opteretili imovinu/čitaj djedovinu/ i u nesređenoj državi zaigrati rulet. I zadovoljno uplaćivao 500 bezpotrebnih nameta. Viva komore. Glasaš za njega daš mu posao a onda te elegantno popljuje, veliko hvala. Što se tiče prodaje za krpanje rupa, trenutnih minus u proračunu od 13 miljardi sa svom prodajom nećemo umanjiti da se spustimo ispod dvoznamenkastih miljardi. Zato su tu građani koji će sve to platiti. Pardon, sve što je živo na ovoj planeti nastoji u svojo ostavštini nešto i ostaviti korisno za produžetak vrste. A na pitanje naših potomaka što će jesti, serviraćemo im dugove, ceste, brodove i nesposobne političare. Čudne stvari se događaju, sve što je na prodaju marketinški solidno prezentirano. Croatia Air- avioni svaki čas mijenjaju pistu slijetanja zbog nekih teškoća, Ceste su odjednom pod USKOKOM, J&P Morgan, može i Chase&Co. Neki kockar je uzeo kredit 100 miljuna EUR-a 2009 g. po 9,37%, '?!?'', sad su se sjetili kad ih treba prodati, sve je to marketing, što je sljedeće. Železnica Cargo, po prugama voze, hvali se brzinama od 30 do 50 km na sat. Prije sam ja sa bicom u Zagrebu nego vlakom. Ako se počne CO, Pošta i Poštanska banka pljuvati znači da je prodaja sigurna. Neznamo voditi državna poduzeća, jer se uporno tvrdi da je država loš gospodar. Nije država loš gospodar, nego su loše postavljeni kadrovi. Loši gospodari a još lošiji trgovci. Objavljujemo same negativnosti, kakve su nam firme za prodaju i još najavljujemo koliko želimo. Sve minimaliziramo. Primjer nedavno prodane ceste u svijetu za 500 km dobili 4 miljarde $ a mi za 1000 km tražimo 3 miljarde EUR-a Za kraj od dr. Marića /HDZ/, rekao je da to istiniti događaj. Ide on Jelačićem, kad ga zaustavi neki čovjek, predstavi se i utvrdi da su zajedno išli u osnovnu školu. Kroz uobičajenu kurtoaziju, dozna da se bavi nekretninama. Pa ga pita, kako, kad baš nije bio neki đak. Ah pusti to, ja ti rasprodajem čačovinu. Jel ? Da, zato sam rekao sinu neka se primi knjige jer čačovine više neće biti.Revolt
Posebno se zahvaljujem gđi Pusić što se je javila povodom HGK. Dramatično zastakujući u govoru i naglašavajući samoglasnike, usklično je izrekla herezu. Ako je to to, da treba otići. A kamo ? Možda. A kako. Nikako. Jer ga nema tko smjeniti baš da ga se i hoće. Može. Skupština. A tvrde, da si je skupštinu postavio tako da je bio 18 godina glavni. Točkica.
Možda bi bilo dobro za zdravlje nacije da objasni kako je bilo moguće da partijski kolega svoje obveze prema državi otpravi u apsolutnu zastaru. A kako mi je na priliku vidjeti/rekel bi stric Cinober/ i bivši šef Porezne mirno šetka gradom. Kad će to doći na red. Opet će gđa Reding prijetiti. Po meni bi trebalo bez velikog cirkusa vratiti te pare /komorske/ od onih koji su si nekritički i nemoralno djelili i vratiti dijete materi. Onima koji nisu koristili usluge od te i takve komore vratiti novac. Jasno uz kamatu, po mogućnosti najnižom po kojoj se zadužuju država a ne na nivou libora kak si političari štelu štelaju za svoje kredite. A oni koji su imali korist od komore njima friška figa. Ništa nećemo imati od marketinške sudske trakavice. Isto ko od Fimi medije. Da, biće kako sam naslutio, da će bit teško dokazati jer su radionice odrađene. A to što su miljuni letjeli, jer je puhnul veter pa ih zel vrag, to je samo dokaz kakav je naše politike trag.Primili smo i čestitke od gospodina Ivice Jakića. To bi trebalo zanimati ministricu vanjskih poslova, jer ima direktne veze sa njom. Diplomacija, ne ona koja samo troši nego da ponekad nešto radi, dakle poslovna diplomacija. Ko je gospodin Jakić. Eto i on je čelnik jedne gospodarske komore. Ne bilo kakve nego Švicarsko-hrvatske. Neki naši uvaženi komentatori, misle da je porijeklom iz Zagreba. Ne nije, nego je rođen u Jajcu. Poznat je po tome što već godinama prikuplja nelogičnosti a može se reči i gluposti naše povijesne poslovne zbilje i šalje Vladama. Njegovo saznanje: bez ikavog rezultata. Eto, još jedna točkica. Sličan stav ima i gospodin Gunther Neubert čelnik Njemačko-hrvatske industrijske i gospodarske komore. Sjedište u Zagrebu, Humboltova 4. Možda netko nešto i nauči u toj Hrvatskoj. Da priđem malo bliže temi, kaže ministrica iz MVP, nema nikakvog revolta, od kud to ? Pa javna tajna je i sve je transparetno oko HGK. Bilo je onih koji su to javno govorili a najviše ih je bilo koji su sebi u bradu šaptali. Da se ništa nije bogznakako radilo a živjelo se kao da su sultani Brunea. I točkica. A to što su sad kosturi počeli ispadati iz ormara, tja, jednom vrč mora puknuti ako previše ide na bunar. I točkica. Moram se malo pohvaliti da sam bio i ja, bi se reklo u nekoj vanbračnoj vezici sa velepoštovanom HGK. Nekoliko puta. Spomenuti ću samo jedan. Iz devedesetih. Bilo mi je dosta domaćih ucjena oko cijena željeza i da zamutim vodu, dogovorim se ja sam sa sobom da se okrenem uvozu. Odlučim se za Dniprodzerzhynsk-metalurški zavodi. Zašto oni, ogromna željezara. Ko je bio u Zenici, a ako ide prema Mostaru, lijevo grad a cijelom dužinom željezara desno, sad je od Mittala. Ova Ukrajinska pet puta veća. I krenem ja da uspostavim kontakt. Lako zamisliti a teško ostvariti. Nemreš do broja telefona ili faxa. Nitko u HT-u mi nije mogao pomoći a prespajali su me od portira do samog vrha kompanije. Nisu mi mogli dati ni broj informacija. Ufati me nelagoda, jest da smo izašli iz Jugoslavije pa neću sad valjda zvati Beograd da dobijem jedan banalan broj. Ali ček malo, pa imam ja jokera u đepu, komore. Ej, pa to su svjetski biznisnimani, ljudi barataju sa svjetom ko ja sa olovkom uz sve moguće alate/marketinške/. I zovem ja redom, jedni preko telefona u čudu a drugi me gledaju ko da su došli vanzemaljci da im poslije 50 000 opet promjene mozak. Dakle svi ovi naši današnji vajni čelnici nisu znali o poduzetništvu dalje od nosa, a prosipaju nam svakodnevno demagogiju i svoja trula znanja. Nit imaju znanja nit su igdje bili, osim sad kad putuju turistički na račun poreznih obveznika. Lijepo se ja zahvalim komornim komorcima i jednima i drugima, HGK i Obrtničkoj. I pravac u dučan da kupim 5 pari, za svaki kotač rezervenih bic guma. Idem biciklom po nekoliko stotina tona željeza. Putem mi memorija radi tristo na sat, rekli bi prije nego sam otišel, vratim se, jer mi imamo amabasadu u Kijevu, Onesin Cvitan. Pa kak se nisam odmah toga setil. Zovem ja MVP, od portira i hijerahijski se ja penjem nezaustavljivo do gospođe koja je po redu dvadeseta jer toliko puta sam ponavljao željeznu priču. Gospođa me sigurnim glasom uvjeri da će za sat vremena mojo muci biti kraj, dobiću broj od ambasadora. U tih sat vremena obavještajci provjerili ko sam, firma, tata, mama, polubrat.....I dobijem broj, biće nešto. Javi mi se kijevska gospođa ugodnog glasa a ja promuklm glasom 55-i put objašnjavam priču kojoj se bliži kraj. Za par minuta, kaže dobićete broj željezare. I san postane java, doduše čuli smo se još dva puta jer sam dobio predbroj Ukrajine ali predbroj grada ne, pa smo još malo prodivanili. Ako mislite da priči kraj, ne sad dolazi najzanimljivije, ali to su moja osobna posrtanja. Osvrt na cijeli slučaj, komora-telefonski broj. Imao sam osjećaj isti ko glavni lik u Alkemičaru P. Coelho. T.P. |
