Triatlon klub Varaždin

20.06.13. Toliko  mi fali vremena da bih mogao zaplakati. Plačem i zbog kratkoće dana, poznato je da moj dan svaki dan traje 25 sati. I sad u taj košmar uleti mi Bandić sa suportom, novinar Bilić, dramatičnog i afektiranog postavljanja pitanja. Pored toga pitanje je zdravog razuma i opstojnosti naučnih temelja.
Inače se Bilić proslavio u Temi dana/prije mjesec dana/ sa gostom, bivšim uspješnim premijerom. Koji je preporodio gospodarstvo Finske. Između bezveznih pitanja postavio je glupo pitanje. Kao stručanjak da li nam želite pomoći. Finac je fino odgovorio da ne bi mogao jer ne poznaje našu situaciju. Samo neobrazovan čovjek može zamisliti da srediti gospodarstvo Finske, isti postupak možeš primjeniti u Hrvatskoj, Rusiji, USA ili Zambiji a može i Gambiji.
U Temi dana sa Bandićem  imao sam dojam da je intervju naručen, uglavnom trebalo je umiriti cijenjene zagrebčance da piju najzdraviju vodu sa tvrdočom garniranu sa toksičnim tvarima... kak je napisao jedan dnevnik.
I sad dolazi volej, čim sam se vratio sa trčanja odmah sam kupio novine i pao u iznenađenje, kaže Bandić.
No da ne gubim vrijeme zbog ovog gore, nego zbog izjave koju već dugo Bandić ponavlja kao Amen poslije molitve. Ja sam ga čuo deveti puta, da je u Zagrebu 3 /tri/ puta manja nezaposlenost nego u Hrvatskoj. I sad je tu nezaposlenost ponovio ničim izazvanim, valjda sugerirajući da je za to on zaslužan.
Namjerno se nisam htio javljati prije, naročito zbog izbora. Čekao sam da se neki stručnjak javi da tu nekritičku tvrdnju demantira. A nije ni ministar Ostojić ni njegova ekipa, u predizbornoj kampanji.
Morati će to učinitio netko ko ima Bocconi certifikat.
Dakle tko je za to zaslužan, netko, pa normalno, tko svako jutro trči. Notorna je činjenica da je Zagreb pored toga što je predgrađe grada koji je odavno u EU /Varaždin= Mali Beč// ipak capital town of CRO.
A ko je još zaslužan da je u njemu manja zaposlenost. Pa sve institucije vezane na EU ili neke svjetske, recimo banalne, ambasade, konzulati ,banke, civilna društva etc....neće otvarati svoja vrata u Sračincu ili Špičkovini. Normalnu u capital town, ma kako se on zvao. Zaboravio sam domaće kompanije, recimo INA, sva sjedišta i skladišta je ukinula u provinciji, i u Varaždinu i sve preselila u Zagreb, vjerojatno je onda i zaposlenost porasla u Zagrebu a pala u provinciji.
        I sad kakvu tu ulogu ima jadnik koji svako jutro trči.
Ja svako jutro trčim i radujem se da sam zaposlio sve te ljude u bijelosvetskim institucijama. A za proizvodnost i produktivnost, baš me briga, to je nekaj s čim neznam delati. Nema odmora dok traje obnova.
Petrica Poslodav/itelj/ac

  U među trkama čuo sam se sa kolegom Pavićem i imao sam njegovo dopuštenje da objavim moju kerempuštinu u vezi Ptuja. Pravu svinjariju sam izveo sa Predragom Živkovićem u doba kad su išle kod nas a i u Sloveniji TV emisije Miljunaš ili Milionar. U nedostatku pjesničke Muze nazvao sam Predraga.
Dober den, kličem iz odaje Milionar, gospoda Žiukoviča, prosim. Ja, ja sem. Predrag ima suprugu iz Maribora pa kao slovenski zet zelo dobro svladal slovenščinu. Ja pak nadaljujem, gospod vi ste osvojili zgoditek od deset tisoč orja. Nevjerjamem. A kak ne, vi mate ženo iz Mariborja. Ja. Pa prek nje smo vas ižrebali, ker je to samo moška nagrada. ??, Dobro a kaj trebam narediti. Treba napisati biografijo i prijdite čim hitreje v Ljubljanu, na intervju. Tu sam morao stati, jer sam se počeo smijati. Smijali smo se zajedno. 
Vozim na Korošku, na Vrbsko jezero, a može i na Vrbovo, idem na kocku. Dan je prekrasan, sunčanu jogu obavio, sad samo trebam uzeti bodove. U Veldenu/u kockarnici/ prvo sam uzeo austrijsku licencu, za austrijski kup, jer bez nje nema bodova.
Utrka se održava u samom centru Veldenu 15.06.13, gradu kocke na Worthersee jezeru. Plivanje je na utoku potoka u jezero a bic staza,zatvorena, dio je ironman distance sa raskrsnicom /slika/ Konkurencija iz Portoža je stigla, prisutna samo u tragovima oko 5%. Poslije lagodne trke na razini mora,jednu od najtežih trka je korisno i pametnoizbjegavati. Treba napomenuti da je olimpijska distanca/1,5;40;10km/ekvivalent maratonu od 42 kilometra.
      Organizator je dodatno otežao trku već u plivačkom dijelu, dva kruga, sa izlaskom iz jezera pa trčati po obali 70 m sa skokom u vodu. Kod skoka obično se pomaknu naočale pa je i tu poremećen ritam i gubi se na vremenu. Limit plivanja organizator je odredio 45 minuta. Bicikl dionica veoma teška, staza sa usponom na 526 metara visine i tako šest krugova. A kako sam ja slab sa koljenima, lijevo koljeno dva puta operirao, bilo je veoma mučno voziti bicikl. Trčanje je bilo oko jezera, relaksirajuće. Ukupni limit trke organizator je koretno sa 3 sata i 15 min pomaknuo na 3 i 45, po pravilima ITU. Posebnost trka na spomenutom jezeru. Na njemu se održavaju važne trke, od EU kupova i prvenstava na kojima se vade slotovo za svjetska prvenstva. U organizaciji najpoznatijih triatlonskih asocijacija WTC i ITU. Publika koja prati trke je sportski obrazovana i mogli bi se reči veoma naporna. Toliko vatreno navijaju da triatlonci jednostavno lete stazom, nošeni navijanjem. Neki koji nisu u glavi jaki, odustaju. I na ovoj utrci bilo je puno odustajanja a i diskvalifakacija. Nazočni natjecatelji iz  USA, Canade, Njemačke, Slovačke, Italije, Slovenije i jedan iz Hrvatske. Uspio sam biti u trci treći kao i po starosti, time sam popravio bodovni saldo. Najstariji Brunner /AUT/ 74 godine i Jagodzinski /CAN/ 65 godina.
 U tjedan dana završio sam dva olimpijska triatlona. Vaga je poslije dva dana od trka pokazivala-Portorož 1,7 a Velden 1,5 kg manju tjelesnu težinu.
Pored sportske dužnosti obratio sam pažnju na svoju struku. U ekonomskom smislu Austrijanci nisu "stisnuti". Imaju normalno osobnu potrošnju, što je temelj rasta BDP-a ako već ne raste da ne pada. Važni je podatak da Austrija svojim prihodom zimskog turizma pokriva 1,5 puta godišnjeg turističkog prihoda Hrvatske. Očito da imaju viziju pristupa ekonomskim problemima današnjice i nemaju eksponirane političare retoričare/koji mlate praznu slamu/ već znalce koji vode državu. Dobro su spojili zelenu njivu sa plavom. To bi bio ubitačni slogan da ih vode naši političari, sa kretenskom poštapalicom- komparitivna prednost. 23 godine imamo te komparativne prednosti. Prava komparacija, potrošačke cijene niže nego u Dubrovniku
Jednostavno su spojili jedinstvo prirode, jezero sa turizmom i dodali razne ostale prateće djelatnosti. Za po danu a na večer udri brigu na veselje i ubij devizu. Očeš u Velden ili Vilach, Na sve strane reklame "Las vegas" Čak im je i taxi istog imena. Za kritiku je da sam i ja kockao i normalno zakockal, austrijsku licencu. Naime vratili su mi novac za licencu pa sam opet ja njima vratio. Pošteno. Zašto su mi vratili novac. Prošle godine bio sam treći u ukupnom plasmanu kupa, pa je organizator bio široke ruke. Marketinška posla, da im opet dođem.   
Još jedna zanimljivost koja se uočava, nigdje toliko slobodnih žena ali da se krivo ne razume. Obučene sada, pomodno u dindrlice, klasične i neka varijanta šestdesetih Merilyn Monroe.
Petrica Kockar

 

slike_1

slike_2

Prisjetio bih se dvojice koji su prerano otišli, sa kojima sam bio dobar i djelio s njima neke zajedničke projekte. I ugodna druženja.
16.06.13. navršile su se četiri godine kako je otišao bombarder sa Kvarnera, Vladimir Bebić. Što napisati o njemu. Bio je saborski zastupnik sa vehemetnim diskusijama, dijelio je lirske krošeje i lijevo i desno, bio je svoj. Bio je pravi političar, ustvari nije bio jer nije znao lagati. Mnogi su ga doživljavali kao ridikula, nažalost između redaka bila je naša zbilja o ponašanju i vođenju države. O tom netreba posebno. U pokušaju povrata u Sabor, pomagali smo mu potpredsjenik kluba i ja. Da nije bilo sitnih grešaka kod nas lako smo mogli imati jednog sabornika a i Bebić bi u Rijeci imao jedno mjesto da mu nisu nazovi prijatelji i klijentela okrenula leđa. Za politiku trebaš prljavo igrati. Tako da ostaje žal za ugodnim druženjima.
Kad sam već u Rijeci prisjetim se rado Dejana. Kakva banalnost sudbine, slučaj, u koji se ne bi moglo povjerovati. A upoznali smo se na literalan način. Bio je vrhunski sportaš a napisao je jedno subjektivno pismo sa objekcijom na naše triatlonske probleme u Savezu, koji su izgleda sada dosegli kulminaciju. To je kad se problemi ne rješavaju, nego dobe latentni status a onda sve odjednom ode sve u ništa.
Da se vratim pismu, neznam kako sam uopće došao do njega, uglavnom bilo mi je predugačko, ali početak i prve rečenice odavale su zrelu osobu koja nije mogla rješiti svoje probleme u instituciji. /to je nešto najgore što se može dogoditi na osobnoj ravni/
Na jednom UO spomenuo sam Dejana ali nije bilo nikakve reakcije, spominjao sam i Živkovića Predraga a i Rovinjski triatlon koji je najstariji u Hrvatskoj. Mislim da je prekinut na 15 održavanju. Organizirao ga Nedeljko Javor.
Dakle upoznao sam Dejana putem pisma, a formalno upoznavanje bilo je na Jarunu. Bili smo u blizini parkirani, dok sam ja vadio opremu iz auta, u blizini čujem nervozno objašnjavanje nekoj curici kako postaviti bicikl  a da se ne sruši. I tako muški glas ponavlja, vidiš kako sada stoji. Pogledam ko je to, Dejan. Ja mu priđem i pitam čiji je. Da li naš ili njihov. Zaćuđen pogled, sjenka preko lica, ćuti. Da razbijem neugodu predstavim se i kažem da sam pročitao njegovo pismu i da nema smisla odustajati od sporta kad je tek započeo. I tako je započeo naš poseban odnos. Sljedila su neka druženja i razgovori, posebno jedno na povratu sa Supetra, na brodu. Susreti su bili na trkama u Kostreni i Rabu. Pamtim ga, da je uvijek poslije trke, iako je bio učesnik, pomagao na demontaži tranzicije. Bio je kompletna osoba.         
Posebno ga pamtim kad je prestao sa trkama, u zadnoj godini bio je prvak u duatlonu D. Stubici. Došlo je pismo. No došao je i sljedeće godine i opet je bio prvi.
A kako je vratio onu moju podvalu, bilo je to kad smo završili sa jednom sjednicom UO u Rijeci. Izlazimo iz Riječkih bazena kad osjetim ruku oko ramena. G. Pichler kako ste. Okrenem glavu prema poznatom glasu. Bok Dejana, pa otkuda ti. Došao sam vam reči da sam sada "vaš". Kako naš. Pa sad sam varaždinac. Ma nemoj a koja je ta koja te oborila, misleći da na narodnu; od kud ti žena odtud si i ti. Dejan se slatko nasmije, nije to. Pa kako onda naš. Zastupam na našem području Vindiju. Bilo mi je drago da se zaposlio a još više da mi je osobno došao to javiti.
Obojica su ostavila trajan trag u svom okruženju. 
P.T.

Subota,08.06.13 Portorož, utrka za slovenski kup u olimpijskoj disciplini. Organizator, najpoznatije novine u Sloveniji "Dnevnik". Organiziraju pored raznih sportskih događanja kroz cijelu godinu, ovaj triatlon i u Čatežu duatlon na kojem su pokrovitelji za proglašenje Slovenskog kupa u obje discipline. Takvu pažnju i promociju triatlona u Hrvatskoj nema. Direktor trke je gđa Nives Roš /na slici/ inače direktor Marketinga, četvrta osoba u hijerarhiji Uprave. Sportski događaj u marini, uključio je sve uzraste od najmanjih, preko triatlona za svakoga, supersprinta. U trkama su se pojavili takmičari iz javnog života, posebno su bili najavljeni bivši osvajaći olimpijskih medalja, najčešće plivaći. Poznati Tahirović ali i judaš Jereb.Glavna trka na kraju događanja u 14 sati. U olimpijskom triatlonu nastupilo je 150 muških a cijela utrka je imala više od 500 takmičara/podatak organizatora/. Vrijeme sunčano, more 19 stupnjeva, bic staza zatvorena, vozi se kroz centar grada i trčanje je po gradu sa ciljem u marini. Tako da je bilo puno publike i navijaća, ono što fali u Hrvatskoj. 
U plivačkom dijelu /najstariji učesnik/ bio sam dobar, poslije plivanja trebalo trčati 150 m do bicikla u tranziciji i odbiciklirati 6 krugova za 40 km. Zbog zastarjele tehnologije mjerenja vremena firme Timing Ljubljana, greškom sam odvozio 7 krugova. Svakim prolaskom kroz čeking prostor, sat na biciklu se resetirao i nisam imao točne podatke. Naime mjerni sat na biciklu je bežični i ostao je ručni za orjentaciju. Da ne bi ispalo da neznam brojiti do šest, dodatna nedoumica je bila prosječna brzina na bicu oko 40 km/sat,/ zavjetrina je bila dozvoljena/, jedan krug sam vozio iza Nicolletija /apsolutni drugi, pobjednik trke je J.Kovačić, PD Posavje/ pa sam odlučio da je sigurnije odvoziti krug više jer krug manje je diskvalifikacija. To se odgodilo desetorici takmičara a jednom je triatloncu falio i jedan krug na trčanju.
Posljedica je da sam ostao bez postolja i manje bodova za kup. Uložena žalba nije uvažena jer bi njom poremetio poredak u kategoriji. Mjeritelji vremena su napravili procjenu stvarnog vrijeme koje bi bilo od 2 sata 18 minuta do 2 i 22. Za ta vremena bilo bi drugo ili treće mjesto.
Kak bi rekli, sa mnom je uvijek uzbudljivo i veselo. Čim sam krenuo na trčanje suočio sam se sa neveselom istinom. Istog trenutka palo mi je na pamet da je to božja kazna, jer sam iskoristio ogorčenost kolege Pavića 07.05 /e-mail/na onu trku u Ptuju.
Naime ja sam zloporabio poznastvo sa R. Ačimovičem. Maknuo sam broj mobitela i nazvao Pavića. Razgovor je tekao ovako.
Mobitel zvoni, Da... Dober den, tuki Rado Ačimovič iz Ptuja, rabil bi gospoda Pavića. ???, ja sam. Gospod Pavić kličem vas i vabim i bil bi vesel če bi prišli na našo dirko v triatlonu.  !?! Hvala, ali ja nemogu u tako kratkom roku pripremiti ekipu. Kasno su nam javili iz našeg Saveza. Lažni Rado: ali mi smo za Vas pripravili  posebno nagrado.
 Dobro, hvala Vam ali prekasno mi je, e. Gospod Pavić lahko pridejte z družino al pak sami. Ako pak prijdete samski, organiziramo  Vam spavanje in polnu postelju če si zaželite. !!!!.  Tu više nisam dalje mogao muljati da Pavić ne prihvati ponudu i kažem da je na liniji Petrica. Ma ja san ti bia iznenađen sa slovenskim ali mi je izgledalo da je to tvoj glas. Dalje smo razgovarali oko nekih naših temama. I sad mam občutek da je taj razgovor došel na naplatu.
U drugom krugu trčanja/od pet/ stanem ja u cilju i svom kolegi Mitji Dečmanu,glavnom sucu, objašnjavam da imam jedan krug viška na bicu. A on: še tri kroga i tako ja dalje trčim prelazim neke zaostale, opet u cilju ista spika. No Mitja je neumoljiv, še dva kroga. Na kraju kraj balade.
A den ranije sem mel lep občutek da bo jutri zjutraj fajn tekma. Je zelo, ampak res ni resnica. Resnica je da sem v pondelek mal manjk 1,7 kila.
Drugega mi ni, moram za 7 dni spet na olimpik triatlon v grad kocke Velden, po bodove ki sem prokockal v Portorožu.  
Petrica Portoges

 

Galerija

Dobro jutro, sniježna informacija. Snowden. Baš je iznenađujuća informacija.
Činjenica: 09.09.12. napisao sam ispriku za društvene mreže.
A za Snowdena, nema ni srednu školu, pa je i imao nivo dostupa podacima.
Ništa  to ne vrijedi ako nema listu imena onih koji pokrivaju određena područja i onih koji su plaćenici.
Kao što je napravio 1968 P. Agee.
A prekrivanje preko glave da zaštiti lozinku je čista glupost, mora svaki sat mijenjati lozinku i pored toga znaju gdje se nalazi i što posjećuje. Usput neka promjeni naočale, možda mu ih daju domaćini, da ga i oni imaju na vezi.
Vezano za informaciju, Bez veze,,,,,,,,,,,,.
Petrica Veznjak

Došao je dan kojem sam se radovao. Prije 40 g. otišel sam u JNA kod privatnika, tak je izgledalo. Na Pleso ili poznatije Veliku Goricu. Naučio sam u vojsci što sam htio a još više ono što nisam htio. Dan kada se pripremam za odlazak kod svog katehete, onoliko koliko imam vremena jer kak je najpoznatiji gradonačelnik na svijetu rekao "nema odmora dok traje obnova" Na moju žalost i našu žalost ja tu sintagmu premećem po svojim zubima, još od 1991. A oni koji me bolje poznaju još od Šamac Sarajevo.
Dan kada su obrtnici u Saboru prošli kao bos po trnju, po ministru. Zahvaljujući oporbi ipak to neće biti tako. Vladajući i dalje rade u korist vlastite štete, a ministar nije na visini zadatka. Svaka čast dr. Goranu Mariću.
Dan kada smo dobili naknadnu pamet, pročitao sam samo naslov. Intervju Jakše Barbića: ja nisam otac hrvatske privatizaije. Možda sam ja pisao knjige Prava društava. Onako kako piše u biografiji Who is Who (najveći sustav neke grane prava napisan do sada kod nas) i "Pravo društava", knjiga I., II. i III. za znanstveni doprinos od trajne vrijednosti za Republiku Hrvatsku . Za taj podhvat dobivena su mnoga visoka društvena priznanja.
Dobro a ko će priznati da nam je privatizacija bila promašaj.
Dan nije još završio, nazvao me prijatelj iz Rijeke,član Upravnog odbora, Damir Živković. Pitao me zašto nemam licencu HTS-a. Ja jesam uplatio licencu ali klub nije platio svoju. Kad sam član malog kluba a i predsjednik je neki jebivjetar. A ja ne budi lijen, kad se već nude licence, uzeo sam ne jednu nego dvije od susjednih država. Malo sam se razišel sa sustavom. Imam drugačiji pogled na ponašanje u Savezu. Ako će biti volje nekom drugom prigodom. Predugo bi bilo sada objašnjavam, a konačno dan je da se fešta.
Zašto, pa vratio sam se živ i zdrav sa plesa /Plesa/, a moglo je biti i drugačije. Društvo za feštu, samo muško, bivši iz kaznjeničkog odjeljenja i onaj jedan iz protivničke ekipe koji je pekao zanat 7 godina. Pun je iznenađenja i rekao mi, da će mi na dar dopeljati ovaj puta crnu mambu. Nadam se da to stvarno neće biti omiljena šala iz njegove postrojbe. Zmija u krevetu ali bez zubiju. A možda bude iznenađenje ko u vicu, iz guske u zmiju. 
Petrica Licenca

Sapunica se nastavlja, neki mjenjaju status malus. Malo sam si dao truda i pregledao poslovna izvješća firmi uključenih u USKOK-ov program, KB-a
Prvo što mi je upalo u oči sve firme imaju kapital u vrijednosti osnivačkog 20 000. Ništa čudno. A dobivali milijunski krediti, ne kune nego u EUR-i. Čime su garantirali? Da mi je znati možda bi i meni nešto palo u med. Ne mogu ništa komentirati jer je istraga u toku.
Nije mi jasno zašto poznatog neurokirurga zivkaju u USKOK, Kažu za Clarus Primus d.o.o. Ja bacim oko na tu firmi, kad članovi uprave Damjanović i Šola. Nema neurokirurga.Ne mogu ništa komentirati jer je istraga u toku.
      Sve čudnije od čudnijeg, ali firma nije čudna, nego polemično čudna. Naime poslovni prihodi od osnivanja 2006 do 2011 skoro ništa. U 2010 do 2011 čudna zarada 1200,00 kuna. Još čudnije ni dobitka ni gubitka. Ostalo bez komentara. Pa čime se firma bavi, transferom kapitala? U registraciji ima 18 djelatnosti ali bankarskih nema. Ni ja ne bih mogao dati neki ozbiljan komentar na te podatke.
Ali sam se prisjetio nečeg što je bio hit u Jugoslaviji. Junak događanja je drug Vračarić Lazo, general, prvoborac, prvi Zagorski partizanski odred. Ratne zasluge bi preskočil, osim da je bio prijatelj sa svim poznatim poslijeratnim političarima. Poslije rata, bio je, zanimljivo predsjednik Nogometnog saveza Hrvatske 47-50. Ali to mu nije bilo jedino zanimanje, već se počeo pripremati za biznis tj za kapitalističku proširenu reprodukciju. Kad je bio siguran da ispekao na domaćem terenu poslovanje, okrenuo se inozemnstvu.U Munchenuosnovao poduzeće Gesellschaft mit beschränkter Haftung, za one koji neznaju, skračenica Gmbh ili po našem društvo sa ograničenom odgovornošću a to je skraćeno d.o.o. Komentar, prvi pravi biznismen.
I tako naš junak krene iz radničko slobodarske misli, boljševičke orijentacije u kapitalizam. Točnije u model po Marxu, izrabljivanje čovjeka po čovjeku. Biznis se sastojao u proizvodnji dihtunga, ispravno hrvatski brtvi. Ako mi moj pajdaš Alc dozvoli, po sjećanju to su bile brtve za radijatore. A kakav je bio tehnološki postupak proizvodnje. Uvozio je te brtve iz inozemstva, pretpostavljam od svoje vlastite firme, prepakirao iste brtve i izvozio.
   A kakve ima veze dihtunzi sa Karlovačkom bankom ili Clarus Primus,nikakve. E ali biznisa nema bez šuške, bez šaša ništa. Možeš biti učenjak, šef MENSE, predsjednik svega i svačega, možeš biti inovator, junak prvoborac, štatigajaznam narodni heroj, imati ideja ko Leonardo ali treba još nešto. Katalizator šuštavi.
I tu ušeće Vračarić u KB, šalim se, neznam koje su bile banke, što i nije važno. Sve su banke iste, nije to samo u KB-u i ostale današnje banke daju diskrecione pomoći. Pomoć se poslije zatvori već nekako. O tom modelu kasnije ako ću se prisjeti na kraju eseja o mogućnosti sive mase koja nam je ugrađena prije 50 000 godina.
Mogu samo zamisliti situaciju, general upadne u banku, ali ne sa oružjem. Izvolite kako vam mogu pomoći kaže direktor banke, ulizujući se. Koji slučajno može biti general. Uz čašicu dogovore, kredit kane, koliko već biznismen partizan treba. Dalje je išlo sve ko po loju kak je uzrečica. Uvezli su se dihtunzi, spakirali i pravac natrag od kud su došli. Tu nisam u potpunosti siguran da li se uzimala i premija na izvoz, mislim da da. I tako nekoliko puta se odvijao tehnološki proces, dok se nije pitalo kad će se krediti početi vraćati.
Hm, vraćati, Vračarić se samo navraćao po šušku a na kraj pameti mu nije bili da ju vraća. I tu pukao tehnološki proces, proizvodnja je stala. Po sudskom spisu 50 miljuna $ je bilo kreirane štete. Vračarić je otišao u Munchen ali se nije vratio da čuje presudu, bila je, ni tu nisam siguran 20 godina. No to nije bilo sve. Ranković je ode kod Broza.
Nađe ga u njegovom apartmanu u koji nitko smio ulaziti bez najave, nije ni bilo stolca za gosta. S nogu Leka kaže Brozu, čuj Stari onaj naš Vračarić prhnuo preko grane, što ćemo s njim. A Broz zavaljen u fotelju gleda obožavani vestern sa John Waynom. U jednoj ruci poluprazna čaša sa Chivasom a u drugoj havanka, osobno mu ih slao Fidel. Cigare koje su se motale na bedrima kubanki. Leka cupka s jedne noge na drugu a Broz hedonistički pijucka i ispuhuje dim, napravio oblak dima ko iz parnjače iz serije 08. Pa što ćemo snjim, nervozno se ponovo javi Leka, inače opaki lik, bio je šef OZNE I UDBE. Koga se je on dohvatio taj više nije osvanuo. Ja sam imao sreću, što moj otac nije Leku upoznao, nebi ja glumio Petricu.
Broz, ni da trepne ali pjevuckajući prozbori na svom poznatom slengu rusko-sprsko-kajkavskom. Pa bogati, ako je mogao pljunuti na svoju i našu borbu, na revoluciju na socijalizam, nek mu ti novci. Ostavite ga na miru. To je značilo da neće proči kao Đureković nekoliko godina kasnije. Kak je to u životu, uvijek ima ali. Ali netko revan, društveno odgovoran, pošalje informaciju da je Vračarić sa dvojicom pajdaša/neću im spomenuti ime/ trojicu njemačkih avijatičara poslali na onaj svijet. Sve je to lijepo opisao poznati zagrebački ilegalac, kasnije još poznatiji političar. Događaj se zbio u Zvonimirovoj u Zagrebu 1941, sačekali ih poslije kino predstave. Jedan od njih slučajno je pao policiji u ruke i sve priznao, tako da je postojao otvoreni dosje u BND-u. Nijemci su priveli Vračarića na razgovor i nakon par dana ga pustili. Razlog nepoznati, moguće da je sve porekao, ili da on nije taj Vračarić. A to što je prebjeg, lako se mogao opravdati kad je u Jugoslavija tada postojao Goli otok kao prebukirani zatvor, sa tretmanom skoro kao u konc logorima. I to je bila poznata činjenica na zapadu.
Kako je na kraju završio biznismen, neznam. Kad sam bio u Munchenu nisam se ni sjetio na njega, više me zanimao model 760 Li BMW. A zašto baš taj, zato jer ima motor od skoro 500 KS, kao i najjači teretni kamioni.
Petrica  Bankar