28. Goesselsdorfersee 2014

    28 izdanje 12.07.14. Goesselsdorfersse triatlon ili KTRV kup ili Kartenmilchtriathlon cup ili Volkstriathlon ili nepošten triatlon-0,5 km plivanja, 32 km brdske bic staze i 7 km bregovitog trčanja. Triatlon ima dvije tranzicije, nešto slično Stubici a i autobusi su u igri za triatlon /8/. Ima još zanimljivosti. Pravilo ironman, posebni bicikli, ograničen broj takmičara 400, diskreciono pravo za upad na trku. Raspis je otvoren od 01.01. mjesec dana prije trke 300 prijava, 5 dana prije trke 416. Na kraju po prijavama 449 takmičara i 51 štafete, Od Hrvata, samo jedan. Došlo na cilj 409.
Nema neoprena bez obzira na tempereturu vode. 17 stupnjeva. Očito da na toj trci Željko Neopren ne bi mogao nastupiti.
   A tko nastupa na takvoj trci, prvo oni koji sa bicom na ti, vječiti biciklisti a drugi su ironmani. Dogodio se mali incident, jedan takmičar je morao na 300m plivanja zatražiti pomoć čamca da se ne utopi. Očito da se biciklista preračunao. Ima kontra primjer, Binder u M 60 /1/ doktor koji na Klagenfurtu ima 11 sati i neke minute. Takvog u Hrvatskoj nema. Strašno, jer Klagenfurt nije Nagyatad. Bic staza mi je dobro poznata jer se po njoj vozi Pago triatlon.
 Biće zanimljivo kad će negdje u Hrvatskoj biti na trci više od 400 takmičara u odraslim kategorijama. Goesselsdorf ima oko 200 kuća. Mjesto /dorf-vas/, glavna ulica od centra 150 m lijevo i 150 m desno, sa par malih uskih ulica.
  Dolaskom  dobro sam pogledao startnu listu, peti sam po starosti, znači imperativ je biti peti, odostraga. Prvi puta imam za konkurenciju triatlonca na službenoj trci rođenog 1939 a ostali 40, 42, 44 i 45. Sve drugosvjetske ratnike. Zanimljiva posebnost je i kod triatlonca Omann Roberta rođen 1940. Plasirao se ukupno 380 od ukupno 409, to nije sve, s njim je bio i sin Hans /1958/ 371 mjesto. No ni to nije sve. Pored sina,dopeljal i unuka.Martin 1983 ukupno385. Ispalo da im je tatek bio najbolji a igrom slučaja svoj trojici sam uzeo mjeru. Da završim sa zanimljivostima iz općih podataka, po prezimenima najviše je bilo Grubera isto toliko i Pichlera. Po običaju me posvoje, ali je naveden točan najpoznatiji klub u Hrvata. Među prezimenjacima, najbolje sam se ja " odrezal " kak bi rekli Slovenci, 2 mjesto u kategoriji M 60, ostala trojica 4, 6 i 27 u mlađim kategorijama.
 Trka na kojoj do sada s najviše diskvalifikacija/15/ i nedovršenom trkom /5/, uz zamjerku. Štafete domaće vozile su sve u zavjetrini, broj 516B, točno 32 puta sam ga prelazio na bicu a on se uporno se vraćao, šlepao se za muškima i ženskama, bezobrazno, a mladić. Suci ništa. Ta štafeta je bila bolja od mene za 4 minute. Pet štafeta je završilo iza mene. Gdje im je mladost.
 Dakle u kategoriji sam 2 a ukupno 359 od 409, pored starih i novih ozljeda. Ali sam promašio debelo imperativ.
  Na putu do G.dorfa, bez nekih posebnosti osim što sam prošao kraj tužnog i nikad prežaljenog Blajburškog polja. Ostaće mi stalno slike četveroreda i slike odmora, kada umorni polijegaju poslije marša na Križnom putu. Iz dnevnika mog oca, po noći na četvoricu jedno vojničko čebe, za cijeli dan na desetoricu jedan kruh. Bacim pogled na to mjesto, sa ceste se slabo vidi jer su po novom zasadili neka drvca. Kao da se netko stidi tog mjesta. Sad kada mnogi pohode to mjesto i puna im usta govorancija, ja sam bio za vrijeme Juge, kad je bio spomenik crni kamen sa starim tekstom, kao obilježje, tri bora i mala parcelica koju je kupio Petar Miloš. Kasnije je tekst promijenjen, dokupljeno još zemljišta. Vrijedno je spomenuti da domaći ljudi poslije  1945, pet godina nisu obrađivali to polje a ni trava se nije kosila.
  Goesselsldorf. Organizacija savršena, od parkinga auta, prijava do smještaja takmičara u tranzicijama. Na bic stazi na dva mjesta tekući i kruti dodaci, na trčanju na tri mjesta tekučine, iako je samo 7 km.  Pliva se preko jezera,/ tri baterije/, oko 500 m promjera, sa startom od sjeverozapadne strane na jugoistočnu, do tranzicija 1. Bicikli raspoređeni  u dužini od 1 km, cesta u dužini 32 km zatvorena, vozi se oko jezera kroz mala mjesta, prilično zahtjevna, brdovita. Stiže se u tranziciju 2 i trči se oko jezera opet brdovito, dio je kroz šumu, slično kao od Prigorca na vrh Ivanščice, samo je kraće. Cilj je u tranziciji 2, gdje imaju veliki kulturni dom, površine naše sportske dvorane. Za triatlon su podigli još dva montažna šatora. Bilo je više triatlonaca i pratnje nego domaćih.
   Početak trke je bicikli u tranziciju 1, gdje se izlazi iz jezera, busom su nas prebacili na start, plivanje u ugodnoj vodi sa zapetljavanjem u lopoče, domaći su znali prolaze između lopoča. Popeti se na bic i raspali po pedalama. Spomenuo sam okrepne stanice. Na 20 km bica vidim neki lik maše i viče, shvatim da viče bananen, u letu mu otmem iz ruke polovicu i vozim dalje, tekućice nisam, njihove uzeo. Prelazim mnoge sa plivanja, još više ih prelaze mene u bregu. Na nizbrdicama pokušam vratiti izgubljeno. Tranzicija 2 i trk oko jezera, i tu neke prelazim. Poslije debakla u Portorožu ovo je melem na ranu. Ulećem u cilj. 2.02.18 Iza mene uspješno je završio iz kategorije U-23 rođen 1991, pa nekoliko iz Elite 1 i 2 pa opet mladići a bio sam čak bolji od pet štafeta. Dakle tri na jednog.
Osvjetlao sam obraz svoj i Lijepe Naše posebno Varaždina. Naveliko sam euforičan, to potvrđuje slika KTRV 43, nikad nisam vidio takav izraz lica, točnije pogled. Sad mi je jasna poslovica da se pogledom može ubiti, snimka je napravljena 100 m do cilja. Zašto je takav izraz, došao sam do cilja živ, zdrav, oderao neke koji mi mogu biti sinovi pa i unuci. Od cilja odmah na tuširanje i potražim rezultate. Idem od odostraga, 5 lista i pregledavam, nema me. Što je to, čudim se čudom, već sam htio krenuti prema sudačkom stolu na prigovor, kad mi pogled padne na 4 listu. Ugodno iznenađenje i ne odvajam se od rezultata. Uspio sam se odvojiti i pravac do organizatora. Pitam kad će biti proglašenje, bilo je 19 i 30. Kaže oko 21 sat ??? Sad mi je bilo jasno zašto trka nema limita. Ti znaju feštati. Imaju živu muziku i pravo proščensko slavlje i raspoloženje. Ništa mi nije preostalo drugo nego da se bacim na potoke piva Erdinger, alk frei i na domaće kolače od lokalnih žena. Ubila me medena pita, a ni orehnjače ni makovnjače nisam izbjegavao. A muzikaši sviraju i to po želji bez naplate, posebno je naporna bila u željama jedna Talijanka, vrlo dobra triatlonka srednjih godina. Bilo je i kotlovine , pašte, pica, sve oko 7 EUR-a a piva alk 3,1 EUR. Za domaće prilike, jeftino. Konačno proglašenje u 22 sata. Na fotki sam mrtvo puhalo, bolje izgledam na stazi. Ako nekog zanima kaj sam dobil u onom lavoru od kartona, sve domaće sa markom bio. Inventura-domaće kobase, prvi puta da jedem /nedjelja/ nešto slično kakva smo mi doma pravili. Bez famoznih E dodataka i pojačivaća okusa i mirisa i ostalog sr..a. Dalje, salama, ista vrhunska kvaliteta, sve u u pravom crijevu, a ne kakve su u našim mega trgovinama. Naročito viršle, već na pogled na njih mi se bljuje. Slijedi komad karmenadle sa kožom, dimom sušeno. I onda redom, kuruzna melja, pa zobene pahulje, ulje. Snabdjeli su me za cijelu sezonu sa energetskim pločicama i nekoliko energetika tekučih. Pital sam ih jel mogu doći opet. Sljedeće nedjelje. I tak cijelo ljeto dok se jezero ne zamrzne.
T  

KTVR slike

Zadnja izmjena ( Subota, 19 JULY 2014 12:57 )

 

Državno prvenstvo 2014

Državno prvenstvo u sprint triatlonu održano 29.06. u Gornjoj Stubici. Po toplom i sunčanom vremenu u Gupčev pitoreksni kraj došlo je najbolje što Hrvatska ima u triatlonskoj porodici. Utrku je organizirao domaći klub Rudolf Perišin i to 13 puta za redom. Posebnost trke je da ima dvije tranzicije. Plivanje /750 m/ je na jezerima u Bedekovčini, biciklom /20km/dijelom nizinskom cestom, dijeom brdskom do Stubice. Druga tranzicija je u središtu grada, odakle se trči 5,5 km u dva kruga po dragome kraju sa posjetom do Gupčeve lipe. Do lipe se treba malo potruditi jer je uzima zadnje snage triatloncima zbog brdskog trčanja. U ulozi glavnog organizatora bio je poznati neopren triatlonac i maratonac Željko Lukina. Organizacija besprekorna, okupljanje takmičara je u Stubici onda treba iz Stubice autobusom takmičare odvesti na jezera kao i kamionom bicikle. Pa trka počinje iz Bedekovčine. U ulozi organizatora pasta party oper Žec, bilo je fine klope a i tekućih pitanja, neizbježna piva ali se našlo i buteljirano vino. Za kraj tradiconalne kremšnite, Žec je bratski podjelio, za sve učesnike 50 kom a drugih 50 kom uzeo za sebe.  
  Pobjednik u muškoj konkurenciji/apsolutno/ Matija Krivec i ženskoj Željka Šaban Miličić. Za proglašenje je bio zadužen europarlematarac Jozo Radoš. Jedini iz Varaždina i kao najstariji takmičar/1951/ utrke nastupio je i T. Pichler u kategoriji  M 60 i to u društvu poznatim triatlonaca sa najviše ironman distanci u Hrvatskoj/plivanje 3,8 km; bicikl 180 km i 42 km trčanja/. Ironman postolje bilo je, poredak, Josip Dikon/1954/ prvi, drugi Pichler a treći Frano Kršinić/1952/. Raritet je da  je u toj kategoriji Kršinić sa 10 ironman dinstanci a Dikon je rekorder Hrvatske sa 13 ironman dinstanci, ima i 6 duplih ironman dinstanci, na jednoj trci je bio svjetski prvak i ima jednu trostruku ironman dinstancu. Zavidni podaci a malo poznati u široj javnosti. Posebno za pohvaliti, svi ti poduhvati postignuti su vlastitim sredstvima.
 Potpredsjednik kluba T.Tumir    

slike

 

 

Zadnja izmjena ( Petak, 10 OCTOBER 2014 13:41 )

 

Hanibal

Kad su ih svi već popljuvali, da dodam i ja svoj obol. Sabornici uredno za Tijelovo i za "državni"/pravi ili krivi/ uzeli stanku od dva tjedna da se odmore od nerada, kako je svojom slobodnom voljom primijetila ex premijerka, nema skoro nikog u Sabornice. E pa kako nam daju primjer, ja nisam postupio kao ta bratija sa najvećim plaćama u prebogatoj državi.
U pondelek sam jedva održao riječ, isporuka obećana od petka/ subota Velden/ Uoči Tijelova srijeda, pravac poslovno Zagreb. Onda neradni dan a moram raditi da bi opet u petak poslovno u Zagreb. Sila Boga ne moli. Isporučim robu i pozdrave metropoli. Fučkaš metropolu koja nema metro.
  Primijetio sam da sam se približio toj našoj eliti, barem po ambicioznosti u velikim količinama a realizacija jadna. Posebno se to odnosi na donji olimpijski.
  U subotu 21.06. u Portorosse, opet olimpijski. Od tristone triatlonaca veldenskih, na štartu ih je bilo samo 5, pa ih mogu pobrojiti,Ocvirk, Trojar, Rant, Kokalj i ja u ulozi Hanibala. Kako je briljantna pobjeda kod Trazimenskog bila 24.06. onda mogu tu malu razliku zanemariti. Trebalo je biti "ante portas" a ispao je potpuni debakl ili bi po slovenskom lahko rekli čista polomija. Ni Hanibal u konačnici nije dobro završio, dobro započeo ko i ja u Veldenu. Izgleda da je Velden bio labuđi pjev, tijelo mi šalje poruku .
    Da dobro neće biti, već je bilo na plavanju, pes je pojeo meru, pa smo plavali blizu 2 km. Kolesarska proga je spremenjena, dodan je vzpon i tu je priči bio kraj. Prvi vzpon, lijevo koljeno se pobunilo, možda i stres od Veldena. Oštra bol. I kaj zdaj narediti. Blo mi je za odustat, a to nisem nikdar naredil. Mučim se pa si mislim da idem peš. Ali kak, kad me gledalci spodbujaju skijaškim navijanjem. Hop, hop... Uspijem doći do vrha i natrag u marinu, dobra stvar je da me sad moja težina nosi do sredine staze a da ne trebam dirati pedale. U drugom me na vzponu stigne prijatelj Krasnik, to je znak da da ću biti fenjer. Nizbrdica spašava jadno bic izdanje. Primjetim da ima radar koji mjeri brzinu, prvi krug bilo je 66 km/h, drugi 69, treći 73. Četvrti krug, postižem rekord, osobni 74 km na sat. Do sad sam imao 73 km/h sa Škripa na Supetru 2011 g. Završim mučenje na bicu. Na trčanju koljeno samo buja. Trčim sa jednom nogom. Jedva završavam trku. Ne bih odustao, a bilo ih je.. Bolje krepat nego molat.
Na kraju trke, šefu ceremonijala, Rantu zahvalim na organizaciji, uvijek vrhunski odrađeno i kažem mu da se ne ljuti ali da na trku mu neću više doći. Tapša me po ramenu uz riječi da sam pravi sportaš. Fučkaš sportaša kojeg treba špahtlima skupljati po cesti. Raspal sam se ko Hrvatska pred Meksikom. Mislim da me Portorož više neće vidjeti po pitanju triatlona.      
 Jedina korist je da sam od privatnog puta napravio poslovni, uzeo repro materijal u Mengešu, osnove za moj inovativni proizvod.
Sljedeća trka je u Bedekovčini, rodno mjesto baruna Janka Vranyczanyja. Iskoristio bih zadnju rečenicu iz njegovog zadnjeg intervjua. Nisam uspio. Po tome smo jednaki, izgleda da me je vreme pregazilo ili ljepše rečeno, to je sve fizika, entropija.
T

Zadnja izmjena ( Petak, 27 JUNE 2014 04:30 )

 

Triatlon Pago Velden

      Poslije enormnog broja neozbiljnih istinitih pisanih /pismenih ?/ komentara uzimam si pravo na jedan ozbiljan. Također istinit, lakše probavljiv, teško izvediv ali daleko od politike.
Sportska stranica a nema sporta. Samo jedan triatlon, ali vrijedan.
Velden 14.06.14. Na poseban poziv moj kolega Wernera teško sam pristao da nastupim na najtežoj trci iz serije Alpe Adria cupa. Ne zbog same trke nego što je isti dan na Jarunu Memorijal Pedišić. Jedini sam član hrvatske obitelji triatlonaca koji je bio na svim Memorijalima, uključujući i onaj 2008 u Poreču. Zašto sam iznevjerio tako lijepu tradiciju. Teško razumljivo ali lako objašnjivo. Sve češće pohode me mladenačke ozljede-pored starih i nova. Teška artroza desnog nožnog palca i najnovija, ozljeda stopala i ligamenata gležnja. Samo dva mjeseca ju vučem. A kako ja svaki dan sebe propitujem da li sam stavio pravu stvar na pravo mjesto, kao i gradonačelnik Hrvatske. Ispalo je da trebam ići na ispit. I odem prvo kod prijatelja Nenota na Rab. Ugodno se provedem, vidim stare prijatelje /prijatelji stari gdje ste, poznato ?/ i utvrdim da još nisam za odbaciti. Imao sam dojam da je ispit uspio, iako sumnja je uvijek prisutna. Ima još jedan razlog koji me prati gotovo od rođenja. Ne mogu odoljeti zelenooki ljepotici. Kad sam u njezinoj blizini, neobjašnjivom snagom me zove k sebi. Pogledom na nju, to je kao zov sirene. A družili smo se pogledom od Varaždina do Volkermarkta, a u Veldenu sam ju osjećao, bila je samo na kilometar od mene. Drava.
  Za sedam dana eto mene u pripremi za Velden, petak, počinjem sa opremom. Kad poslovni partner zaželi si robe. Prva misao, neće biti dobro, i bilo je, ostavio sam doma uloške. Naime ja imam dvije lijeve noge i da bi mogao trčati za svako stopalo izrađeni su mi po naruđbi posebni ulošci i to za određene tenisice. Dio robe partner je dobio u petak a ostalo sam obećao za pondelek.
Subota ujutro, sunčana joga i u auto. Rijetko uzimam GPS, ovaj puta da, jer do Vrbovog jezera svaki puta idem nekom drugom rutom, pa da konačno idem najracionalnijom. Put sa GPS tetom bio je ugodno-kooperativan, uglavnom. No kod Radlja je počela paničariti i uporno me htjela zavesti i uputiti u mjesto. Znači da se skinem sa glavne ceste i odem lutati po Radlju/ob Dravi/. Pravio sam se gluh, a ona je počela prvo panično a onda kreštati da skrenem, na kraju da se čak vratim. Ja dalje vozim, pa tu sam rutu prošao barem sto puta /poslovno/. I jednom trenutku na ekranu nestane cesta i ja se doslovno nađem sa tetom na zelenoj livadi. Ubrzo se teta pribrala i počela sa rekalkulacijom, tj uvjerila me da dobro držim zadanu rutu. I kad sam se vraćao napravila je isti cirkus, očito je htjela da ostanemo na samo. Kroz Klagenfurt nije bila od neke koristi ali je puno pomogla kod zatvorenih dionica zbog radova do dolaska u Velden. Taman parkiram kad naletim na šefa ceremonijala Wernera, bolje da nisam jer me obradovao sa promjenom pravila trke. Pravila iz prošle godine/ITU/ zamijenili sa WTC, a to je značilo dozvoljen poseban bicikl i zabrana zavjetrine. Ili ukratko, ironman pravila. Uz to postavili su i težu stazu za bicikl i trčanje od prošle. Limit trke 3 sata i 45 minuta, za olimpijski triatlon. Svi koji su stigli sa biciklima po ITU pravilima bili su hendikepirani kao i ja    
  Prijava, ovaj puta nisam dobio austrijsku licencu, da ju ne zakockam ko prošle godine. Po prijavama malo svjetsko prvenstvo, veliki broj Slovenaca i Talijana. Dosta Nijemaca, ima Francuza a došli su i triatlonci iz UKR, ISR, BiH, CAN čak iz RSA. Jedan iz Hrvatske.
Plivalo se u jezeru Wortersee /20 stupnjeva/, start je promijenjen, maknut je sa utoka potoka/14 stup/. Pred start digla se oluja, pa je bilo dosta teško plivati u valovitoj vodi. Valovi ne dolaze u istim intervalima kao na moru, nego se ima dojam da je plivač u veš mašini. Izlaskom iz vode trebalo se popeti uzbrdo do tranzicije, 200 m pod 30 stupnjeva. Tako da ta izvedba rezultirala odustajanjem tri dame i četvorice muških. U tranziciji sam izgubio 8 minuta kad sam jedva skinuo neopren odijelo, preko bolnog stopala. Biciklistička staza sa dva teška uspona, staza je dio ironman, 4 kruga. Po prvom krugu izračunao sam da ću završiti trku oko 4 sata, dešperacija na vrhuncu. Drugi krug me vraća u normalu, treći vozim dobro a u četvrtom sam doslovce jurio. Sad je kompjutor izračunao 3 i pol sata za završetak. Bicikl sam korektno odvezao bez ijedne zavjetrine, za razliku od mnogih. Suci jesu fućkali ali penalti box je bio prazan. Druga tranzicija strelovita, izlećem iz nje i spuštam se na trčanje pored jezera. Na izlasku me dočeka bučno navijanje, pogledam, Progner, austrijski prvak u super sprintu, prva trka u programu, award, nema lijevu nogu. Bilo mi je drago a i neugodno, kog vraga ja kenjkam nad svojim ozljedama za razliku od njega. Trčanje dodatno otežano zbog proloma oblaka, tenisice bez uložaka ali napunjene vodom, no publike nije nedostajalo i navijanja. Tu je educirana publika zbog poznate utrke "Ironman Klagenfurt/.  Računam ponovo, poslije 5 km trčanja, to bi moglo biti dobro vrijeme. Pored problema sa ozljedom i manjak opreme/bicikl/  i teškom stazom, ostvario sam izvrsno vrijeme 3 sata i 15 minuta, što je inače limit za staze na ravnom. Zadnjih 500 m sam šprintao, pretekao jednu curicu. Začudo 10 km trčao sam 51 minutu. Nisam zadnji, od muških su dvojica iza mene, jedan je Englez 1971 godište.
Treći u kategoriji, od četvorice, isto ko i prošle godine. Da nije bilo šepave prve tranzicije bilo bi drugo mjesto. Poslije trke sportski razgovori sa kolegama, Ocvirk/predsjednik TZS/, Rant koji su me nagovorili da za sedam dana dođem u Portorož. Tu su bili i stari prekaljeni učesnici AATC Trojar/ 1 u M55 /i Kokalj. Za vrijeme proglašenja, površina jezera bila je ko ulje. Zvijezde proglašenja Jagodinski /CAN/  1 u M 65 i Speitzgrabner 1 u M 70.
T

Slike

Zadnja izmjena ( Četvrtak, 19 JUNE 2014 21:33 )

 

Charobni stapich

Na presici kad je smijenio, drugog Ostojića ex premijer kaže da nema alata kao što je u naslovu i da se ne može raditi radikalni rezovi.  Tja zato tonemo, uporno, a rade prokleto težak posao, danonoćno. A kako je bilo unatrag mjesec dana, slika na amfibiji sa Ray-banom, pa su se mrcvarili ko je veći negativac, pa su se igrali vunbacitelja, pa zabava sa smjenama. Je, prokleto težak posao. Dobro, gdje je u svemu tome stapich, što on radi. Štrajka.
  Medjutim, ima, ima, charobnog stapicha, samo treba imati znanja a ne mantrati da samo političari mogu izvući državu iz ove jadne situacije. Možda i ima u jednu ruku pravo jer su ju u tu poziciju i doveli političari, pa je red da vade vruč krumpir na svoj teret a ne svih građana. Krumpirove šalate nam je dosta.
  A ako pak nemaju znanja mogu im prodati svoju staklenu kuglu, možda im ona nešto pokrene. Stalno razmišlja o poboljšanju ovog pa onog, pa kad će sa razmišljanja prijeći na djelo. Inače tumbanje Vlade ništa na gospodarstvenom polju neće se poboljšati. Smjene su kozmetika i start za pozicije kad se ode u opoziciju. Izbore će izgubiti ne zbog ideologije koju forsira sadašnja oporba. Vrijeme će pokazati da samo struka može pomoći našoj Lijepoj Našoj.
   Zašto prolijevam pisanu žuć. Pre neki dan bilo je 500 gospodarstvenika na hrpi, dođe ex premijer izhvali se, da ima pomaka samo se ne vidi. Izgovori, i ode, a poduzetnici ostali sa svojim problemima u čudu. Eto kako političari su u stanju riješiti krucijalne probleme. Sve znaju, samo nemaju charobnog stapicha.
Problem nastane kad se shvati da oni koji stvaraju novac, primarni sektor je podređen tercijarnom sektoru. Dakle potrošači novaca se postave iznad onih koji ih nose na svojim grbačama zajedno sa cijelim društvom. Pa koja je to država u EU u kojoj nije poduzetnik priznat ili se radniku ne skine kapa do poda i da ima dostojnu plaću za život. Pa čak i u državi koja daleko najgora i u njoj se pleše sirtaki
   Eklatantan dokaz, bez komentara, svemirska šutnja, od 2008 realni pad BDP-a 12% a rast troškovnog dijela buđeta 30%. Samo se trošilo, pardon zaduživalo pa prihodovna strana ne može sustići troškovnu. A kakvog znalca imamo na poziciji ministra gospodarstva. Iz Jalžabeta, Wollsdor leder, hvali se investicijom. I to da su austrijanci nas odabrali između Kine i nekih EU država. Pa ne zbog ljubavi ili naše sjajne prebukirane administracije, već su napravili studiju u kojoj su dva faktora presudna. To je poznati bazen šnajderaja /Varteks polaaako nestaje/, znači netreba školovati radnu snagu i blizina auto puta. Neki u Hrvatskoj, shvaćaju da se izlazi iz auto puta radi zbog rodnog sela /tri kuće/ političara a ne zbog industrijskih pogona. I izjavu još začini da se investicije tek vide za godinu i pol, pa da je rast izvoza prerađivača oko 20 %. Je, to smo konstatirali da je zbog niske baze u 2013.
Komponenta BDP-a je investicija, kojih nema, uglavnom. A i razlika uvoza i izvoza, pokrivenost nekih 60 %. Pa na čemu grade rast BDP-a tj. lažu nam. Možda na rastu osobne potrošnje, a plaće se  strmoglavljuju.
      Njima zaista treba charobni stapich, da jednostavno nestanu. Touch. Puf
 
  Brazil. Osobno na utakmicu ne bih išao zbog solidarnosti prema velikom dijelu patničkog stanovništva. A ako bi morao zbog poziva zgodne predsjednice, išao bih o svom trošku.
Iskreno, najviše  bi želio da ovaj puta ne budem domoljub i veliki Hrvat. Nije mi jasno kako možemo imati takav nacionalni naboj, sportski. A na gospodarstvom smo izgubljeni. Želja mi je da budemo u nogometu zadnji, ne na ovom prvenstvu, nego zadnji na svijetu. Ali da nam država stoji kao recimo Švedska ili Finska a nemam ništa protiv ni Austrije. 
Kad smo već kod ex premijera, malkice ću biti sentimentalan. Na Trojake /Duhove/ je bio rođendan našem teškom trudbeniku u Remetincu, nitko da ga se sjeti. Vrhovni sud.
T
 

Južna Koreja

Čestitke našoj metropoli na njezinom danu i na posebno nadahnutom govoru gradonačelnika, na svečanoj sjednici metropole.
 Koliko sam puta zaželio da mi je otac živ da mu barem malo zahvalim na nekim pogledima na ljudsko ponašanje. Kad sam bio klinac, bio sam uvjeren da u tim pogledima nešto debelo ne štima. Tupiti mi o nekakvom kućnom odgoju a onda te izvrne sa nekim preozbiljnim komentarom. Pored mnogih, najjasniji stav mu je bio da je politika kurva. A ja kao klinac nikako da dokučim, pa kako je to moguće pa to su naši najbolji, najpametniji, najpošteniji, najveći domoljubi, najhumaniji, najobrazovaniji.
   Tko nas vodi, te su osobe sam vrh naše Lijepe naše, sve prije pobrojano.
A kako je u zbilji. Kad je netko u stanju založiti svoj integritet, tvrdnjom, da dokazani lopov ostaje prijatelj. Samo po sebi se nameće zaključak, skim si takav si.
Primjer, zadnji. Premijer i bivši ministar. Ako je sve to istina. Strašno. Fuj.
Još strašnije da se ne biraju sredstva da se uzme što više moguće kad su na dužnosti. A prestrašno je kad maske spadnu, pa se ne bira način da se javno svlači i razvlači vlastito prljavo rublje. Padaju teške i žustre riječi. Kad bi barem istom tom žustrinom bili na korist domovine, sa svim svojim znanjem, ako ima takvih.
Ispada da je domovina zadnja o kojoj se brinu, zato i imamo takvu gospodarstvenu situaciju.
    Lijepo smo čuli o svim optužbama, od presice, riječke, pa do raznih intervjua na radio i televizijskim stanicama. Novinari željni senzacija. Po meni mislim da je bitno da u tim optužbama neka rade institucije sistema, od, idem redom. Cavtat, zemljište, A i D. Kralj-Konel, 5 zvjezdica, Krešo i Nada, Mostar-Porezna, Maras biskviti...... To je sve kiki-riki. Zašto to Linić nije odmah rekao nego sad kad je smijenjem. Ili je to varijanta da jedni druge drže u šaci, zlunetrebalo. A ako sve prođe u tišini, tj ako nema svađe, nema sukoba u podjeli plijena onda po starom dobrom običaju, plati porezni obveznik.
Još je nešto bitno, na samom početku presice, rekao je kako se osjeća državni dužnosnik /osobna sigurnost i prava/ ako se može tako kriminalizirati jedan ministar. Pa prvo ministar, nijedan nije sveta krava a drugo u tom istom kontekstu, kako se onda osjeća običan "mali" čovjek u toj istoj državi.
A izjava da od siječnja premijer i financ ministar ne komuniciraju, nešto što nije za povjerovati. Pa kako da država funkcionira kad dvije najglavnije osobe ne rade na dobrobiti države. Ima bezbroj primjera u svijetu da su premijeri i financ ministri bili u jednoj osobi, što je po meni idealno. Jedan sve zna, jedan je za pohvalu i za pokudu. Nitko mu ne sapuna dasku, itd. Mi nemamo tu sreću da konačno struka vodi Vladu, u konačnici državu.
   Kakvu pouku izvući iz naše trenutne situacije. Prekinuti ovu agoniju. Rezultat skoro nikakav a iznevjerili naciju.
Rješenje je u Saboru, hitna sjednica, uručiti otkaz Vladi, raspustiti Sabor /sam sebe/ i na brzinu sastaviti Vladu spasa, tehničku. Ako je M. Monti u 18 mjeseci uspio srediti Italiju, onda bi se ova naša mala privreda mogla još brže oporaviti. Od toga ništa, jer je branik domovine u poziciji solidnih plaća koje uredno svaki mjesec kapnu.
 Od opozicije isto ništa, sve je to jedna te ista ekipa, slatkorječiva na poček od četiri godine. Rastući Orah nema kapacitet stručnjaka i logistiku, Laburisti isto ništa, nemaju program. Ostali su ispod 5 %,možda Gabrić, ali to je isti mentalno upravljački-politički sklop. Strategija spasa države ne može biti samo na dovođenju penzionera na našu obalu i nuditi im gerontološku uslugu. Nitko nema program industrijske proizvodnje. Zato nam treba strateg koji je udomaćen sa našom privredom a da poznaje i vanjsku. Da nam se ne događa da sadašnji obilaze po svijetu i javljaju, recimo predsjednik iz Turkmenistana. Podučava javnost da se tamo može puno prodati. Nemoguće, zar čak i tamo. Pa gdje je nestala povijesna klirinška razmjena sa nekadašnjim SSSR-om. Da se malo pohvalim, među prvim zaradama bila mi je isporuka mojih proizvoda čak u Leninsk Kuznetsky, /tada 200 000 stanovnika a sada oko 100 000 / dakle samo 6000 km od Varaždina. I sad bi meni neki pričali bajke prije spavanja. Laku noć ili dobro jutro.
    Za kraj da se i ja vratim u realitet, ono gore sa Saborom je na vrbi svirala ali se može iznijeti drugi prijedlog, jer će sve opet odlučivati političari. Ja bi povjeravao opciji koja će ponuditi sebe a ne da od politike žive, došlo vrijeme da se nešto više da nego što se uzima. Da, došlo je vrijeme za davanje i to sebe i svojih a ne samo mastiti brkove svoje i od obitelji i prijatelja.
    Dakle radikalni rezovi, radikalno sebi srezati razna primanja, povlastice. Ne demagoška umanjenja plaća, nego raditi iz altruizma, dosta su se potkožili u ovih 20 godina, neka sad dio slobodno vrate. Radeći iz domoljudbe.Pored onog 10 mjesta i 15 u svijetu, kao država smo sramota, a po rastu osobnog bogatstva /nekih/ prva smo država u EU. U kratkom roku i količini zgrnute imovine.
    A zašto takvi uvjeti za naše političke pregaoce. Ne iz mog očitog animoziteta već iz puste realnosti situacije u državnoj riznici. Tko kod dođe, mora konstatirati da smo bankrot. To već dugo tupim. Da će trebati reprogram ili što je znanstvena fantastika proglasiti nelegitimni inozemni dug. Za sjajne rezultate znate, za kresanje po naredbi E komisije znate. Znate da smo prošlu godinu uspjeli završiti uspješno sa 220 miljardi javnog duga a to je samo 67% BDP-a. Na te lijepe iznose pod dirigentskom palicom E komisije pribrojiti ćemo i one iz HAC-a i HC, to će biti preko 80%. Toliko sam navijao za Južnu Koreju, da joj se sada približavamo prvom kozmičkom brzinom. Oni su imali 120 % javnog duga. Pogled u provaliju biće fantastičan.
T

Zadnja izmjena ( Nedjelja, 01 JUNE 2014 16:37 )

 

Idemo delati

  Kaže gradonačelnik Hrvatske i uvjerljivo nastavlja da bi on tamo spavo a ne se vozo ko Šon  Koneeeri sa tamnim naočalama. Dobro rečeno, osim što uvaženi glumac ne glumata sa tamnim naočalama. To je glavni problem naše države. Uhvatili se državnih i javnih poslova a po rezultatima kao da spavaju. Pa kad idemo delati onda i nešto treba i znati. Imati znanje, ako to ne, onda iskustvo prethodnih generacija.
    Dokaz je u katastrofalnoj poplavi. Ovih dana naslušao sam se i katastrofalnih i kretenskih izjava. Pa kad već idemo delati, prvo mi se nameće pitanje dali su ti koji lupetaju o toj poplavi uopće ikad bili barem u osnovnoj ili nedajbože u srednjoj školi. Treba se prisjetiti fizike, u stvarnom životu sve je fizika. Neki naši žive u virtualnom.
Van konteksta članka, konstatacija da nismo u stanju voditi krizu ove poplave a kamoli da nam se zadesi nešto teže od završne rečenice prošlog članka. I još jedna konstatacija. Kako je moguće da su građani prije reagirali od države u pomoći postradalima. Ako ovo gore uvežem, bili smo nespremni, iznenadila nas poplava i nismo reagirali na pravilan način. Pitanje gdje su naše državne rezerve, pade mi na pamet, još nedavno je bila neka afera o nabavci pašteta i vikend narezaka. No u to se bih štel mešati.
   Idemo delati. Da li je katastrofa mogla biti manja. Da. Da smo imali one koji su nešto naučili iz fizike a manje lupetali o globalnom zatopljenju. Pa ako je i o globalnom zatopljenju onda bi se trebali i pripremati a ne samo podvikivati , idemo delati. A kako se pripremati. Ono što smo naučili, ako smo učili.
Sava je je ajmo reći, potočić, možeš ju skoro pa pregaziti, kada je normalni vodostaj. I u potpunosti pravocrtna, pod kraj toka malo meandrira. Stoga se može lako izračunati profil, brzina protoka i idemo delati. Imamo i neke prognozere, koji su najavljivali 100 do 150 litara po m2. Znalo se da su bile i prethodne kiše, da zemlja ima određenu upojnu brzinu. Sve relevatne varijable su bile na stolu, samo je trebalo izračunati masu vode u Savi. Nepoznanica su bile vode iz pritoka Save. A one se mogu opet izračunom predvidjeti. Konačno vidjelo se da u BiH rijeke nose mostove. Najveća nepoznanica su bile vode koje se javljaju kao bujične. Ono što sam gore spomenuo, ako smo neznalice, onda su nam preci pokazali, gdje se grade crkve, gdje su groblja a gdje su naselja iliti kuće.
    Što mi sada imamo, iskrčile su se šume. Površine pretvorene u građevinske. Pada kiša i odma puni vodotoke, koji nisu u stanju primiti ogromne količine vode i dobijemo katastrofu. Na iskrčene površine posadile se razne kulture koje nisu zamjenile prirodnu zaštitu šume. Bez geomehaničkih ispitivanja izgradili kuće, vikendice i ine objekte. Na zemljanim strukturama sa najčešćim laporastim sedimentima. Dugotrajne kiše obavezno izazivaju klizišta. Takve zahvate i greške nije radio ni onaj koji je živio na Hušnjakovom bregu. Pećina mu je bila suha jer je napravio ispred nje kanal a šumu nije posekel. Toliko o fizici.
   Kak bi rekli političari, drugi par čarapa je opet fizika. Idemo delati. Delamo nasipe, bacamo novac. Novi nasip popustio. Opravdava šef Hrvatskih voda. Kaže, da je nasip projektiran da izdrži vodu do visine metra do krune nasipa. Molim gospodina da se ostavi posla i velike plaće i da nekom nek dela koji zna. Pa nasip se projektira da izdrži svu vodu tj pritisak do, kad se ne počne preljevati vode preko njega. To je ispravno izgrađen nasip inače nije nasip. Točka.
 Za povodanj i za nasipe treba oglasiti krivce
Sol na ranu u ovoj katastrofi stavio je MMF. Preporuka. Birajte između delati, da bude 8,3 kune za EUR ili 800,00 kuna manje plaće. Izgleda da neki prepisuju od mene, blago. A zašto preporuka, pa ništa se ne događa značajno na rastu BDP-a. Pada. Zaposlenost raste u državnim i javnim poduzećima u realnom pada i onda po zakonima ekonomije, opet fizika, nema druge nego uvesti druge drage mjere. A to je tečaj, poticaj za izvoz. Ali ne dolazi u obzir jer bi to bila katastrofa, ali može da plaće budu niže.
  Ja bi opet pledirao na južno korejskom modelu a ako taj ne može onda bi predložio do nekih granica u platni razredima naših vrlih "idemo delati" da uzmu po 50% sadašnje plaće. I to im je previše. Hitno srezati razne privilegije, politički turizam i početi delati. Prestati pred kamerama tražiti solidarnost, krenuti od sebe i stegnuti svoj remen.
Završno, izjava glavnog oporbenjaka. Nitko se neće nezakoniti bogatiti dok on vodi HDZ. Slažem se, jer i ja smatram da je nezakonito bogaćenje ako uzimaš plaću a stanje je u državi je katastrofalno.
T

Zadnja izmjena ( Četvrtak, 22 Svibanj 2014 05:50 )

 

Čist obraz i čiste ruke

 
    Dodam naslovu, i prazna kasa. Ako se usudim prevesti tu znamenitu izjavu, znači potvrda mojeg izračuna da prije 2020 g. ova zemlja neće vidjeti bolje dane.Da bi potvrda bila jača nešto je o tome pisao i Financial Times nedavno. U tom pismu piše da ćemo tih godina izaći iz krize zahvaljujući nafti i plinu iz Jadrana. Padne mi na pamet glupavo pitanje, a industrijska proizvodnja?  Doduše sve više se javljaju razno razni gurui, eksperti, ekonomski i savjetuju. Sada. Gdje su bili kad je grmilo. A kako izgledaju savjeti. Da se samo moramo zaduživati.
Jasno, rupu od 20 milijardi kuna neće zakrpati proizvodnja. Koje nema. Ima i prijedloga da moramo ulagati u infrastukturu, energetiku, navodnjavanje, prometna rješenja lokalna i širokopojasni internet. / Drezgić/  Izvrsno, samo gdje je tu industrijska proizvodnja?
      Biću slobodan prisjetiti se da sam  predložio da se sruši BDP za 3 %. Kako, pa sve je napisano. Trebalo je samo pratiti igru, pisanje, prijedloge ozbiljne a i kroz sarkazam i ismijavanje domicilne ekonomije. Primjerice, mantra, da se u 2 godine sve ne može popraviti /premijer/. Može, samo treba znati, ko zna njemu dvojka i djevojka. Neznalici, besmrtna sramota. A ako još ima neverovanih Toma, onda zovem u pomoć ministra Grčića. Jada se da nije EU komisija naredila nama da režemo u buđetu. To je ispalo 2,3 % pad BDP-a. A ako dodamo projekciju ino institucija MMF i EK, pad BDP-a do kraja godine 0,6 %, onda je to mojih 3%.
     Uz bedastu primjedbu da sam ja to znao prije 2,5 godine kad je bio aktualan PLAN 21. Sad to više nije važno jer smo postigli što sam predložio i tražio. Uz poraznu činjenicu da nam je proletjelo 2,5 g. Ne u ništa, nego još uvijek tonemo. I to uporno. Vidi 2020 g. 
Ako se vratim na kraj prošlog članka i to uparim sa nekim dužnosnicima iz EU. Ušli smo u EU a od toga nema nikakvih koristi.
      Grčić veselo najavljuje oporavak. Potrošnja raste. Da kupili smo iphone i luksuzne aute. Znaći u javno-državnoj potrošnji. A realni sektor. To ćemo ostaviti unucima, kao i dugove. Ponoviću, sve te pokazatelje možemo staviti mačku o rep, izvoz porastao i proizvodnja. Je kad je osnovica bila manja, prošle godine. A ni više izvučeno iz EU fondova nego uplaćeno, 885 milijuna kuna, čime se hvali Grčić. Njemu na zadovoljstvo zaokružiti ću na 1 cijelu milijardu kuna. I dodati 1 milijardu EUR-a, najmanje zaduženja/opet/. To je naš omjer milijarda za milijardu.
  Opet ću biti osoban i samodopadljiv, pisao sam i te koliko, ne u EU ovakvi kakvi smo i da ćemo plesati po diktatu sirtaki i cirtaki. Naučilo smo plesati i još ćemo. Inače sirtaki je izvrstan ples koji se može plesati, grupno, u paru a najljepše padne kad se samostalno pleše, ko Zorba.
    Pa ne možemo očekivati rast na temelju rasta u EU. Valjda nešto trebamo i sami napraviti, ne čekati rast u EU i pristupne fondove. Točnije prenosi se rast BDP-a od naših partnera, Italije, Austrije, Njemačke i Slovenije. Onda treba jasno reći da smo nesposobni. U strukturi izvoza, što prevladava. Trupci i lohn poslovi-šnajderaj. Treba nam 6% rasta da bude zdravo seljački nula a 7 % da počnemo vraćati kredite i da zaboravimo na EU, OTAN, MMF i Svjetsku banku. Da budemo svoji na svojemu.
Lijepo napisano samo daleko od istine i mogućnosti. Nesposobnost Vlade. Pet dana američkog mediterana, i ne vidjeti predsjednika. Važniji mu je bio New York. Stati pred kameru i uvjerljivo izjaviti da nam treba više solidarnosti. Kome, možda onima u pučkoj kuhinji i koji kopaju po kontejnerima i onima koji jedu pseću hranu. Politički turizam. Koliko je bilo od toga koristi. Recimo Katar, ko će izgraditi terminal ? A kome prodati plin ?. Vjerojatno tu trebaju neki ugovori a ne samo bulazniti o ulaganjima. Dokaz, prošla cijela godina. I ništa. Martin u Zagreb Martin iz Zagreba.
  Ima još važnije. Nered u javnim financijama.Red je uveden za male i nebitne koje se cijedi i uništava.Time se uništava zdravo tkivo gospodarstva. Predstečajnim nagodbama direktno se uzima urednim placima poreza i daje nesposobnima /ne ulazeći u razloge nekompetetnostima/.Recimo spasili 600 radnim mjesta ali cijena je 6000 obrnika zatvorilo obrt. U ekonomiji se to zove strukturne reforme.
   Ima i veći nered u javnim financijama. Neki su se usudili progovoriti ali bez indetiteta / to je slika naše demokracije i nove pravednosti/. Nema isplata za agro proizvode i mlijeko. Ima ali za 6 mjeseci, pa i duže. Imamo zakon za plaćanje u roku 30 dana, eventualno 60 dana. Stalno se saplićemo o Njemačku. O tome sam pisao kad je još postojalo Rimsko carstvo. Ponavljam, u Njemačkoj se plaća u 30 dana, zakašnjenje se kažnjava sa zateznom kamatom i kaznenom kamatom. Doći na crnu listu znači ključ u bravu
   Kod nas, čist obraz. Primjedbe se svode na najvećeg korisnika poticaja u Hrvatskoj. A kako posluje. Uzme robu i distribuira u silan broj svojih trgovina i čeka da mu kupci dođu svaki dan na vrata sa gotovinom. Robu će platiti kad mu se ćefne ili najčešće ponuditi kompenzaciju. Ako netko misli da je problem u zgrtanju u bogatstva. Ne problem je u propadanju proizvodnje i sve većem uvozu jer mi elegatno uništavamo zdravo tkivo gospodarstva. Rad, trud, talent, upornost, marljivost tisuću osoba, strukturnom reformom smo/distribucijom minulog i živog rada/ prebacili u džep par osoba. Koje koriste položajne rente. Javne financije imaju lijek. Progresivni porez.
   Ima još. Neki gurui a i novi ministar upuštaju se u mantru da treba pomoći malima sa predstečajnim nagodbama. Samo si stvarama veći obujam nepotrebnih poslova, uzimaće se opet zdravima, i opet će se pogodovati velikima, umjesto da se uredi plaćanje monopolista i oligarha. Da se ne čudimo zašto smo kao zemlja deseta najlošija privreda i petnaesta najbijednija. To su nam površni problemi. Ne dajbože većeg zla, neka krizica u svijetu, ekonomska ili ratna.   
T

Zadnja izmjena ( Četvrtak, 15 Svibanj 2014 15:27 )

 

<< Početak < « 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 » > Kraj >>

Stranica 44 od 65

Login
Brojač posjeta
mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas48
mod_vvisit_counterJucer173
mod_vvisit_counterOvaj mjesec1030
mod_vvisit_counterSve1788080
Sponzori