Demokratsko fučkanje

    Da se spomenem starog atenskog filozofa koji je rekao da je demokracija sranje. To su njegove riječi. I ima/o/ pravo. Kad su Atenjani htjeli nešto drugo od Sparte, pa eto im sad demokracije. Što je loše u njoj. Ista prava imaju znalac i neznalica, pošten i nepošten, moralan i amoralan.... To je demokracija, možeš fučkati, možeš baciti kamen a u biti ne imati pravo.
     Demokracija je ta sloboda, da sva sukobljena prava pretvoriti vodu u vino.
Pa je tako moj kolega premijer isfučkan, nadfučkan. I to s pravom, prošlo vrijeme a rezultata ni. Što drugo nego kritika, pa makar i fučkanjem. Meni koji sam u sjeni to se nemože dogoditi. Ja sam lijepo po ovim vručinama u hladovini i zašto bi se meni fučkalo. Istina pokušao sam ja to lijepo kanalizirati, davati savjete ali slabo se slušalo. Po nekim naznakama ipak je aktualni, glavni krivac da još tonemo. Pročitavši intervju Čačića i po nekim izjavama Premijera da je bila velika greška što se nije odmah odlučno krenulo za rezovima. Eh, kad se kotač entropije nemože vraćati. Tu ni ja nemogu pomoči. Oštro, sa socijalom i novo stvorenom vrijednosti, to sam stalno trubio. Ako se proda CO i ceste, a poslije. Sad je tu što je, oporba uživa. Mada je i ona nikakva, bez programa. Stalno ga nude a nema ga.
     Na trenutno stanje dao je Damir Novotny /baka mu je varaždinka/ osvrt, da je najbolje biti zaposlen u državi i da je došlo vrijeme rezanja.???. Kaže da tako više nemože.Istina. To sam ja napisao 1999 g. i izračunao tada da minimun javnom sektoru treba umanjiti 10% plaće.
     Namjera prodati CO,/ da opet ispadnem prorok /, ima zadržanu dobit 600 mil kn, po KPMG mogu dobiti 670 mil kn. Prodati ?! Bez nekih posebnih pretenzija mogu dati savjet, ali zašto. Nisam plaćen za to. Ko prima plaću neka rješava problem i neka mu se fučka. Njemu se fučka, jer mu se fučka ili se mu fučka jer mu se fučka.
     Sad sam na klizavom terenu, pa bi tu uključio gospodu, onog goreg /nije najgori/ atenjanina, Kanta, Hegela a i nešto je o tome i Marx pisao. Sloboda. E neću napisati kako to gordo zvuči. Nego sloboda. Koliko je čovjek slobodan. Recimo, slobodan od samog sebe. Tu ću dodati, da zamutim esej, Kristal  Pfillis. Sloboda, možeš fučkati premijeru. Ali koja korist, kad nemaš slobodu izbora. Na izboru si ga birao a gdje i kada mu u 4 godine možeš reči: slušaj to i to ti ne valja. E to je naša demoracija, 4 godine prođu i onda ti on i oni obećaju. Što. Pa ponovo 4 godine. I tako prolaze godine država tone a sloboda je jedino fučkanje.
    Loše što se išlo sa prekršajnom prijavom. Za fučikanje a i za tulenje. Sloboda ? Demokracija ? Mnogi su konstatirali da je bilo sjajno priopčenje iz Vlade, da nije to za prekršaj.
    Što je loše, loše je da se fučka na krivom mjestu i u krivo vrijeme. Ispalo da se fučka instituciji države/ legalan premijer, nije instaliran ni aklamatiran/ i fučkalo se državnom prazniku i to ne bilo kakvom. Jer cijela manifestacija bila je u duhu zajedništva cijele Hrvatske. Fučkati, za tu prigodu primitivizam.
    Kad sam već kod demokracije presjetio sam se Broza. Kad je pokazao figu hazjajinu, ovaj je poslao "četvorke" na mađarsku granicu. A Brozu malu vrečicu maka, oko 10 kila. Broz mu nije ostao dužan. Poslao mu uzvratni dar, staklenku, malu, sa niškom papričicom. Kažu da je kušač hrane popio dve litre vode pred zapanjenim hazjajinom. Kako je prekinuo sa pajdašem, našao je drugog i dobio poziv u državu koja ima najstariji parlament na svijetu. Po protokolu između ostalog trebalo je položiti vijenac na grob neznanog junaka. Kod tog čina skupila se grupica četnika i počeli su larmati, fučkati i tuliti. Englezi su se pravili Englezi, policija ništa a Churchill se u sebi smijuljio. Mislio je da je Broz u panici. No Broz je bio isto Englez ali nije bio njegov tjelohranitelj, Milan Basta, general. Kad je bila kulminacija galame, on je napustio Broza i stao kraj Churchilla. Poslije su ga njegovi iz osiguranja pitali jel poludio ostavio je Broza samog pred onim četnicima. Basta je odgovorio ko Englez. Ako četnici napadnu Broza ja ga neću moći obraniti, pa sam stegao pištolj u đepu i stao kod Churchilla. Ako ubiju Broza ja ću Churchilla. Mnogi nisu shvatili logiku, pa ju je objasnio Dedijer u Memoarima. Basta je rođen u kraju gdje je vladao lapod. Kad starac više nije bio od koristi obitelji, skupili su se seljani. Napravili špalir i starac je išao kroz špalir dok su ga nisu sa kolcima dotukli. Fučka, mak, paprika, kolac sve je to alat demokracije.  
    Da popravim okus ovog eseja, nije bio Chuchill loš lik, pače veoma duhovit i druželjubiv, veoma slojevita ličnost. Poslije nekoliko godina našli se akteri na Brionima. / Istriani inzistiraju na tom imenu/. Toči Broz viski, dupli. Ali pajdaš se buni, traži kratki. Na to će Broz, pa ti si mene naučio pušiti havanke i piti viski. Da ali onda si ti bio predsjednik a ja premijer a sad si ti ostao a meni su dali cipelu.
    Ima još jedna crtica kad nije bio Churchill premijer, samo admiral. Na nekom primanju malo u veselom izdanju, počeo se upucavati nekoj dami. Dama ga damski upozori bez uvijanja da je pijan. Drago mi je miledi da ste me upozorili, ja ću sutra ujutro biti trijezan a vi ćete biti i dalje ružna. 
Petrica Atenjanin
 

Triatlon Celje

Kolega i pajdaš Cokan iz kluba TK Celje pozvao je nas na Državno ekipno prvenstvo Slovenije u super sprintu. Rekordnu prijavu je imao Kregar /Kamnik/ 13 ekipa. U istoj trci bilo je i pojedično natjecanje.
Dolaskom šogora iz Aachena Tilla Eulenspiegela, mali smo štafeto. Krenuli smo zaran za Celje. Petrica je bio smrknut jer je glavni showman bio Till. Donio je sa sobom pored darova i značajne informacije iz sjedišta EU, posebno odluke EK. O tome niže.
           Ipak nismo nastupili kao štafeta jer je Till pokvario hranom želudac a Petricu je povukao propuh kad je bio znojan i hodal je ko kifl. Tak da od njih dvojice jedina korist što će biti navijači.
       Bilo je naporno jer uvjeti su bili vruči. A i ostali faktori nisu išli u prid. U tjedan dana tri puta kroz Celje, kaj da sem tuki doma. Nedjelja za Udine, srijeda za Ljubljanu poslovno i opet nedjelja malo triatlona kod grofova Celjskih. 500 godina su oni na ovim prostorima bili važni faktor. Toliki, da su carevi posuđivali novac za vojne kad su htjeli ostvariti svoje realne ili nerealne interese. Društveni i državni status bio je im dinastički-egal sa Hazburzima. Sve do posljednjeg Ulrika ll, kojeg su u Beogradu ubili, Hunjadi. Pošto nije imao muškog potomka, razbili mu porodični grb, car podijelio i uzeo imanje. Žena i kćer preko noči postale sirote. Takav je bio zakon srednjeg vijeka. Za razliku, naši sljepci u Saboru, neku baku iz porodice Jagelović priznali za nasljednika pa su Habzurzi zadržali nasljedno pravo. I tu su se Hrvati pokazali da znaju služiti ali ne i vladati. Veličinu Celjskih ukazuje da su bili u posjedu skoro cijele Slovenije i pola Hrvatske. Pa ima jedna crtica sa poznatom familijom iz Vraždina koja se hvali da imaju vinski podrum na Varaždinbregu od Celjskih. Objavili to u lokalnim novinama i da je podrum iz 16 stoljeća. Istina, jer je Urlik II ubijen 1456 g.
   Ima još, simptomatično za naše šire prilike, nisam čuo da se netko nudi ili tvrdi da je izravni službeni potomak grofova. Doduše ima jedno malo mjesto ispod dvorca koji tvrde da su plave krvi jer je bilo poznato da je Herman II volio zalaziti kod njih. Za razliku, mi imamo poplavu Zrinskih a posebno Frankopana, iako su baš Habzurzi temeljito očistili obje obitelji da nitko ne ostane. Postoje neki Frankopani koji su se dotepli iz Engleske, čak su si kupili i neki stari grad i imaju nekakvu firmicu.
      Važne vijesti koje je imao Till, odnose se na kvalitetan rad naših zastupnika u EU parlamentu. U Hrvatskoj je objavljeno da je jedna velepoštovana zastupnica postavila pitanje Pelješkog mosta, odmah prva. Onda ju netko upozorio da se slično pitanje več kiseli u EU parlamentu. Jasno po poznatoj špranci nastala je svađa, da je ona prva. E kad smo ušli u današnju zaribanu sadašnjicu elektronike, pa je na Web stranici parlamenta, stvarno već bilo pitanje, ali od drugog zastupnika. Nije to u EU kao kod nekih naših sudova da se peti kupac imovine, kronološki po redu upisivao kao prvi na neku imovinu. Kod malverzacija sa stanovima.
     Da ne budu samo vijesti iz po/vijesti/litike, ipak i nešto ljepših vijesti sa trke. Cokan je to lijepo organizirao po njegovom na temperaturi od 38 st. Od malih, štafeta, svakagor i do nas u sprintu. Dobro, meni je bilo malo naporno, svaka tri dana, trka. Pored toga upao sam u kategoriju M3 dakle među 12 godina mlađe, uspjeh treće mjesto. Plivalo se u bazenu. Bic staza u gradu, a tek je bil po šetnici Savinje. Ne mogu odoljeti na sitnoj digresiji. Na svim ino trkama uključena su bila središta grada. Znači zatvaraju se ulice i nitko ne zvoca i cirkusira zbog toga, pače ima više navijača a kod nas trke se tjeraju iz gradova ili se ne mogu dobiti dozvole.
    Program je bio uhodan, tako da su baterije plivale u bazenu od 9 sati zaporedo po raznim /sedam/ disciplina i u 15 sati je bila podelitev medalj. Nažalost paste ni blo. Pač pa je bla zelo dobra pica. Sva trojica smo ljubitelji pica, pogotova ja koji bi za dobru picu skočil u baru punu krokodila. Nevjerjetno, pica je bila ista po kvaliteti ko iz Kora bara u ljubljani. Žalosno, davno je zaprt i propal. U bivšoj Jugi samo na dva mjesta se mogla prava talijanska pica pojesti. U Kora baru i kod Furmana. K Furmanu se šlo iz Ljubljane do Lukovice ob Domžalah. Kad ti dobro ide onda se napravi greška. pa su Furmanovi počeli kupovati gotove smrznute pice, malo ih garnirali i onda više nisam zalazil k njima. Ni prevare za moj denar.
      Tako smo se po triatlonu pogostili picom, spili hladno pivo, poslovili od Ninota Cokana i za dve uri prek Rogateca i G.Jesenja  došli doma na Alku.
 

Insieme a Gianluca

Zajedno sa Gianlucom Fadalti, Memorijal, 15 po redu, sjećanje na izvrsnog triatlonca, tragično stradao u prometnoj nesreći 1998 g. Poziv koji se ne odbija. Domaćini su znali da pozivom Petrice i mene da će 15 Memorijal biti uspješan. Poslije 4 sata vožnje autom još skoro 2 sata vožnje malo kroz bazen / 6 baterija 500 učesnika,/ malo vjetra na bicu i onda na cijeloj livadi oko Udina samo jedan kamen visine 138 metara na čiji vrh se treba dva puta popeti trčeći. Malo morgen, koliko je strmo. Na vrhu citadela od 200 metara, nasred kako to uobičajeno za fortifikacije iz srednjeg vijeka-bunar. Koliko im je trebalo da ga iskopaju ?. Dolaskom gore desno neka oštarija a lijevo velika zgrada, jedna od najstarijih Parlamenata u Europi.
Pozivom na Memorijal, bili smo jedini iz Hrvatske na Kupu u Udinama u sprint triatlonu. Trka je održana 28.07. nosila je izazovni naslov King of Triathlon, organizator je inovativan pa su mu majice svake godine prigodno osmišljene. Ove kruna a prošle sa qr codom. Inovativno se potrudio da maksimalno oteža trku na trkačkom dijelu. Izmjenio je prošlogodišnju trasu sa lakšim pristupom Starom gradu na stijeni. Slično kao na Borl. Ove godine se trčalo gore i dolje po jako strmoj strani gdje se prošle spuštalo.
Ujutro u 8 sati bilo 33 stupnjeva. Dogovor je bio da ovaj puta Petrica nastupa jer sam ja dao sve od sebe u Veldenu. Domaćini su nam "sportski" udjelili start u prvoj bateriji u 14 i 30 kod 38 stupnjeva u hladu. Trojica konkurenata iz naše kategorije startali su u 17 sati a četvrti u 17 i 30. Uvjeti su im bili povoljniji. Odjednom Petrica kaže da mu nije dobro i nije bilo druge nego da ja nastupim. Organizator je prvo odredio limit dva sata ali je priznao svako vrijeme, svima koji su završili trku skoro pa u nemogućim uvjetima. Zauzeo sam četvrto mjesto u kategoriji Do sada još nisam imao tako" izvrsno" vrijeme na sprintu 1 sat i 52 min. Organizacija je bila vrhunska ali uvjeti su bili prestrašni. Dvije ekipe Hitne imali su pune ruke posla sa takmičarima koji su kolabirali. Organizator se posebno potrudio da na 1250 metara ima tri okrepna mjesta sa dva tuša na citadeli sa vodenom maglom. 
Poslije trke Petrica je živnuo, ali nije htio auto voziti doma. Normalno je da se braća i posvađaju. Pored napora na trci još sam trebao voziti i auto. Do doma nisam progovorio ni riječ sa tim jebivjetrom. Tako da sad poslije tri trke za Alpe-Adria Triatlon kup, doveo sve u pitanje. Ako će faliti bodovi isščupaću mu ruku s korenom.
Zadnja trka biće na Bledu, olimpijski triatlon, Slovenski triatlonski kup. Nadam se da će tamo nastupiti Petrica/ ipak je on bolji od mene/ pa će na njoj pasti odluka ko će ove godine osvojiti Kup. Ovaj vikend mi dolazi šogor iz Aachena, pa će moj Petrica biti, ne drugom planu nego trećem.  
P.T.
 

Stečaj pameti

Nema potrebe da se međusobno/suci vis a vis političari/ časte sa raznim uvijenim podmetanjima. Neki su suci eksperti za nepravo pravo. Tu mislim na njihov rad / u ladicama/. Trgovački sud Zagreb moj predmet još iz 2005 riješava. Više neću odlaziti u šumu po gljive, nego će pregledati te njihove ladice i zadovoljiti se uzgojenim gljivama na pravnom kompostu. Možda je sad jasnije zašto se često kupuje novi namještaj za sud. Radno vrijeme im je od 7 sati ali prije 8 nema suda. Pauza /tako je u Varaždinu/, pješice do placa/15 minuta/, usput malo po dučanima, grincajg, pa natrag. Je a kad je stvarna pauza, treba nešto i papati. A neke presude su sačuvajtebože.
Kad mi uleti ovakva tema, napišem doktorat za pet minuta, bez kompilacija ili da koristim citate drugih autora. Čak mi netreba srednja škola ili nekakav fakultet, šugavi. Dosta mi je osnovna škola za doktorat isto kao jednom poznatom našem političaru. Znano je da sam se trudio da nešto znanja u životu skupim i sastavim kroz strojarstvo, informatiku i nešto malo u ekonomiji.
      Ali gdje sam maher zanata, Nikad bio na nekom Pravnom fakultetu, osim ako sam prolazio kraj nekih a da možda nisam ni znao da je u blizini. Najviše sam kružio oko Pravnog u Zagrebu i to kad smo trčali Novogodišnju trku/zagrebačku, neslavno propala/. Dakle, pravo. Moje pravo je pravo pravo. Istinsko, iskustveno. Studirao sam ga na cesti. Između suda i kancelarije odvetnika. Vrhunski praktikum za pravosudni ispit. No i pored 40 godišnje prakse još uvijek sam znastveni novak. Pošto sam istinski istinoljubac, moram priznati da sam ničim izazvanim položio Privredno pravo na FOI-u. Hm, FOI, to je po bednjanski, /nematerijalna kulturna baština-UNESCO/ nit polek nit mimo.
      Tema dana, stečaj pameti, tjedna a biće i mjeseci još na tapeti. Radnici koje vitla ko kako želi. A oni sve te mudrijaše plaćaju. To se u Hrvatskoj zove pravna država pokrita ustavnim plaštom.
U predmetnom problemu, predstečajne nagodbe, nisu važni ni ministar, ni sudac. I jedan i drugi igraju se sa sudbinama ljudi koji ih plaćaju.
Mogao bih iz svog znanja pravne tematike potvrditi da je sudac u pravu. Recimo ovako, ja sam od onih budala u državi koji su se držali Zakona ko pijan plota. Pa sam uredno za svaki objekat vadio građevinsku dozvolu, i uredno plaćao porez itd..... da ne duljim. A sad imamo za one koji su, ne kršili Zakon već su se ponašali kriminalno, Dobili oprost i Popust. Tu je sudac u pravu.  Ali nije u pravu da on odlučuje kad ja sam odlučujem kad ću birati između manje štete. Stoga je tu Linić u pravu jer on nije tu situaciju kreirao, nego svi majstori prije njega. Dakle bivši premijeri i bivši ministri i njihov nerad i nered.
         Slažem se kako kaže ministar da suci nisu svete krave. Ja tu mislim na nagodbu. Stečajnu. Nedvojbeno je pravo /nije krivo, nego točno/ da su se pojavili stečajni suci a i bogami stečajni upravitelji i oni ubrzano rade na tim predmetima, po nekoliko godina, desetak recimo. Ipak je punoljetnost nekakva ustavna mjera. Ima država u EU koje nam kvare naše rekorde. Recimo u Njemačkoj. Oni su neozbiljni, riješavaju za par mjeseci. Oni neozbiljno u mjesecima a mi ozbiljno u godinama. Treba stečaj utvrditi i potvrditi.
     Nekima je to sigurna hladovina i još sigurnija zaradica. Sudac /sveta krava/ nije u reizboru, može suditi kakve je neki dan volje. A ni stečajni upravitelj se ne pretrgne od posla, jer on jedini naplaćuje mjesečnu plaću a radnici koji su to znojem svojim zaradili gledaju kako se ta imovina raskućuje.
Treba pojasniti zašto smatram da je sudac u krivu /manimo se onog ustavnog prava, jer od njega nema nikakvog prava/
Podržavam predstečajne nagodbe jer radnici rade / Država dobiva poreze, inače su radnici trošak na Burzi/. A mi koji smo vjerovnici ipak nešto dobijemo, nismo sve izgubili.
     Kao što gore navedoh platio sam sve državi, nije me zaštitila, sad se moram sam štititi. Nagodba je da 50% otpišem duga /iako je porez plaćen u punom iznosu, tu se sad pojavio u priči sudac. A preostalog 50% još dam u reprogram na recimo deset godina. Nazdravlje svakom poduzetniku. Ali je to super, ipak nisam sve izgubio, prokockao. To sam mogao u Veldenu. U Njemačkoj umjesto predstečajne nagodbe kod Gospodarskih komora imaju Mirovna vijeća. nema kod njih obijesna sudovanja i mudrijašenja.
          Ostaje pitanje sucu, kako da se nije javio kad je poštovana gospođa blagonaklono udjelila prijevod Srbiji /i ostalima koji su utvrdili da imamo krivotvoreni prijevod/ a platili smo ga mi porezni obveznici, nije ga platila ona. Kažu 8 miljuna orja. Gdje je tu ustavnost.
     Nije dobila izbore, nego je instalirana, jer si je umislio da će snjom upravljati iz pozadine. Malo vitra, malo morgen. Onda je aklamacijom potvrđena smjena. Ode 8 miljuna EUR-a preko Dunava a da još nemamo razgraničen Dunav, ni povrat sveg oplačkanog a na kraju ni protokole o stradalim i ubijenim. Nego nam to daju na kapaljku, pa mi to izgleda kao ucjena. Mi sa dobrim plaćamo ono što je civilizacijski bilo proglašeno zlom. Pa gdje je tu pravo o donaciji, tko je to odobrio. Nitko ko ima ustavno pravo, ali netko mora biti kriv i odgovoran.
Tko, pa naravno Petrica Kerempuh, mora netko preuzeti odgovornost, ipak nije 8 milja sitniš. Za taj iznos cijeli vikend bih se šepurio u Veldenu ili Vilachu.
            Stoga bih ja kao premijer u sjeni predložio da Sabor pod hitno prekine godišnji. I da ujutro u prvom čitanju izbruse zakon o reizboru sudaca a poslije podne da ga izglasaju.
Neki će reči da će onda suci /reizbor/ ovisti o političarima, neka, pa imaju i oni pravo da traže pravdu u Strasburgu.
Ako pak neko misli da bi ostali bez sudaca. Ne bi, zaposlio bi svakog studenta koji je upisao drugu godinu fakulteta a da ima položeno Staro Rimsko pravi 1 i 2. Ništa ne bi bili lošiji od nekih sudaca zbog kojih se sramotim pred ino-poslovnim partnerima. Umjesto poslovnog odnosa i razmjena dobara, poslovni partner iz Bielefelda traži pomoć da ospori sramotnu presudu suca Trgovačkog suda Varaždin. Firma je jedna od največih svjetskih, spojnih elemenata.
Petrica Amici Fiškal 

Zadnja izmjena ( Subota, 27 JULY 2013 05:20 )

 

Bakalar

Kad dan tako lijepo počinje,četvrtak 18.07.13. Sunce se prikaže na svom stalnom predivnom jutarnjem mjestu,boje meko kuhanog domaćeg žumanjca. Izazove me na sunčanu jogu. Sve tegobe nestanu psihičke i fizičke. Ljeti sam tajfun, ma kaki Andromeda izmaglica a zimi sam krepana zmija.
Lijepa gesta potvrdila je, idilično jutro. Kao premijer u sjeni dobio sam poziv na bakalar, na dva načina. Uz dužno poštovanje i zahvalu otklonio sam poziv, ne zato da nebi imao što reči, na summitu, tj spasiteljima nacionalnog posrnulog gospodarstva. Nego nemam toliko novaca da si priuštim tako skup ručak i domjenak. Ja sam u penziji i to poduzetničkoj oko 2000 kn pa će premijer, bivši i sadašnji trudbenici imati razumjevanja što neću biti nazočan. Da sam našao sponzora za domjenak došao bih. Mada čujem da su neki reklamirali kvalitetu bakalara i tražili povrat za plaćeni ručak.
         A koja i svrha da me aktualni premijer treba slušati, kad sam ja nitko i ništa. Na stranu da sam sve ovo naše glavinjanje predvidio a nadavao se i savjeta da su me zaboljeli prsti od piskaranja a i razderao sam tri para glasnica, pa sam promukli kao onaj poznati naš politik. Premijer je dobio mandat a ja sam si ga sam dodjelio, to nije isto. Ja smijem griješiti on nesmije a to isto kao i kod mene vrijedi za one koji su otišli sa funkcije. To što sam ja slučajno sve pogađao to nema veze sa stvarnošću. Ima poslovica da i čorava kokoš nađe zrno a uostalom ja sam priučeni ekonomista i životu sam išao pet puta u prvi razred.
          Sve što je rečeno može se podvesti pod naknadnu pamet, osim za mene i nekolicinu koji su to stanje pojašnjavali i predvidjeli.
Za svakog bi mogao nešto dodati, neki biser, ali neka im bude. Nismo baš imali sreće, pod jednim provedena privatizacijska pljačka, jedan se hvalio kako je puno zaposlio ljudi, ispalo da u državnim službama. Neki su bili bezlični, situacija ih je preticala, jurili su sjenke budućnosti, odnosno bili uvijek u zaostatku. A gospođa koji stalno ima nešto za reči, pamtim ju po izjavi Kud Ivo tud i ja. Stoga ne vidim na opće iznenađenje da za njega nije bilo mjesta. Ako ništa drugo imao je senzacionalni PR i marketing.
       Bez da mi je namjera nekog uvrijediti ako je neko mislio nešto pametno kazati a ne i napraviti, kao gospođa. Ona i njezina desna ruka koliko je poznato uzimale su kredite i krpale rupe. Čak im je u dva kvartala porastao BDP. Je, sa tuđom akumulacijom.
A da je tome tako u jutarnjoj radijskoj emisiji dosolio je na našu otvorenu ranu Krešimir Sever, sa svojom poznatom mantrom. Kaže ako padaju plaće, ima manje poreza za državu , manja potrošnja, pa manje plaće i td. To sam ja davno napisao samo u putpuno drugom kontekstu.
Ali priklonio bi se njegovom razmišljanju da vidim kak će riješiti 3% propračunska manjka i 60% javnog duga od BDP-a. To je za njega špansko selo jer bi on za svoj model morao koristiti model od ambiciozne gospođe koja isto toliko zna o ekonomiji ko i on. Lako je dijeliti kad se ima a kada se nema onda se treba pronači neka budala koja će osmisliti novo stvorenu vrijednost, ma kako se ona zvala. Od Marxa, do današnjih toretičara, .zarada, prihod, profit, dobit. Već sam sam sebi blesav, ponavljajući Marxa a i Sverdloski univezitet kad je Staljinu pukao film i zabranio daljnje muzganje teme.
Tu se u potpunosti slažem sa Karamarkom koji kaže da je sadašnja Vlada najgora do sada. Je i potvrđujem da je ne samo u novijoj Hrvatskoj već i u onoj propaloj. Najgora je jer mora sve lopovluke i nerad srediti. Ne bih želio biti u koži te Vladi. Nema puno mogućnosti a ni izlaza, pored svojih loših ministara i situacije, percepcija će biti i tako ostati da je najgora.
Da zaključim gospodo treba raditi i zaradom inovirati proizvodni proces. Primarni sektor, primarn, primar, prima, prim...... Žalosno da nam to nejde, Kokice koje nesu jaja se ne kolju. Izlaz iz krize zamišljen je sa očekivanim pristupnim fondovima, a njih neće biti jer smo u limitu Maastrichta. Petrica je upozoravao ali nitko nije mario. Sada se  mora prodati ono što ni ja nebi prodavao.
     Javili se spasitelje retoričare, ima koji su se sada sjetili da su nam plaće prevelike a i penzije. Za primjer u Srbiji je prosječna plaća upola naše pa sada Hrvati rado otvaraju u njoj u firme a i sve više se uvozi iz Srbije jer cijena proizvoda niža zbog nižih ulaznih troškova. Spomenuta plaća, energenti uz pomoć Rusije a i ostalih bivših sovjetskih država. A kad sam ja rekao krenimo prema bivšem SSSR.u???
       Što se tiče gđe Lagard, biće zanimljivo kad  Kina polako zakoči svoj razvoj, neće više Kina kupovati visoko tehnološke proizvode. Biće manje zarade u EU. A naša strategija je usmjerena na EU. Kad sam rekao ne u EU pod tim uvjetima. Držimo se EU kao pijan plota. Sad se kasno kajati poslije onog..... A još će biti i dramatičnije ako nam koncept padne. Sve smo rasprodali, pokrenuli ništa a EU nam zamrzne fondove. Gore naknadna pamet a dolje tu gdje sad pišem kratka pamet. Što sad. Pa mi nikad nećemo na zelenu granu, ostaćemo vječiti vazali... Krčmar je stigao sa računom, pet godina nema rasta, tak neki vanjski tvrde a domaća opozicija želi opet vlast. Pa već 15 mjeseci priča da će izaći sa svojim programom. Ja bih im dao da na tom programu Vladu.
Petrica da Krčmar od Bakalara
 

6. Memorijal Marijan Pedišić

Za razliku jedne nemirne noći kolege Pavića. Noć je ipak za pajkiti, ja sam uzeo malo više noći za prevagu razuma. Prijašnjih godina bilo je, da nema domaće trke na koju nisam išao, od sada će ih biti sve manje i manje ćemo se viđati. Samo mijena prava mijena jest.
Za mene je Memorijal bio da se oda pošta našem kolegi. Pravnik, javni tužilac, odvjetnik, triatlonac i kolega iz kluba. O njegovim sportskim uspjesima sve je poznato i puno puta rečeno. Možda da se pohvalim da sa izostankom Nenada ostao sam sam na svim Memorijalima, računajući i na onom od Nikole.
Kako je kolega bio pravnik, dakle formalista, ne bi se ljutio da se progovori o sportu koji je bio svima nama zajednički.
O samoj trci i rezultatima sve znate, o onama, tek nas čeka rezultat. Memorijal je samo produkt naših odnosa u HTS-u. O samoj organizaciji neću ništa kritički pisati, zbog nekadašnjeg članstva u TK Zagrebu, ali možda da se skrene pažnja da staza za bic na Jarunu nije za zabranu zavjetrine. Prvo na nekim mjestima lijevo su zatvoreni, puni ležeći policajci, ostaje prolaz u sredini ili desno. SVI idemo na srednji a negdje je udaljenost od jednog seta ležećih do drugog manja od 200 m. Pa kako onda poštivati zabranu. Tehnički teško. Ne treba isključiti ostale posjetitelje Jaruna.
Drugo, da bi se poštivala pravila treba biti i nekakvog znanje. Ni jedno preticanje, barem kod mene nije bilo po pravilu ITU-a. Nepravilnim prolaskom onog koji pretiče istog trenutka gura preticanog u kaznu. Dakle nije dosta biti na par trkica i sad sve znaš, nego treba malo uzeti i Pravilnik i pročitati. Nije preticani takmičar skot kojeg možeš proči kako si neko zamislil.
Između ostalog imao sam i dva ulaska na bic stazi sa desne strane, kak to tumačiti. Neki se bave triatlonom a da o njemu neznaju skoro pa ništa. Dakle voziš svoju trku a da nebi bio u zavjetrini morao bi smanjivati brzinu. Toga u ITU pravilima nema. Ima i pravilo blocking.
Prije osvrta na razinu HTS-a. Mali odmak na neke konkretne primjedbe. Prije trke kolege Prvan, Dikon i ja, malo smo bistrili neke teme i na neke moje kritike Dikon kaže da sam ja stalno protiv nečega. A kad je Dikon zaiskrio, kad sam rekao da je izlazak iz vode bez veze, pa skok. Ove godine smo bili pošteđeni. A to je minorni problem prema potpunoj anarhiji u organizaciji HTS-a.
Mogu sebe samog demantirati, kada je nedvojbena svrsihodnost, opravdanost, onda nemam ništa protiv. Primjer trka na Bledu i Veldenu, olimpijski. U Veldenu je organizator napravio pravu marketinšku feštu već od plivanja. Izlazak iz vode, i ne mogu ni zucnuti da mu je to bez veze kad je izlazak uronjen u vodu i dvojica svakog plivača doslovce izbace na suho i to dva puta. Za prvi krug se trči i skače u vodu a za drugi se izlazi za tranziciju. I to pred publikom na šetnici. na klupama odmah do tranzicije, pred otvornim terasama kafića, restorana i pred prozorima vila. Ako sam naporan onda je to izraz određenog svjetonazora. Prije objašnjenja, moram se odrediti. Nisam bio zadovoljan radom UO kad sam bio ja član a ovo sada je bez komentara. U kvaliteti vođenja HTS-a ne može se usporediti.
Zašto sam staro ćangrizalo. Malo se kužim u strojarstvo pa ću vam odati jednu tajnu. Svi vi koji vozite auto, u svakom trenutku može vam odletjeti kotač da ne bi bilo jedne zakonitosti a zove se čvrsti dosjed. Dobro kotač je pričvršćen vijcima, to nije ni bitno toliko, jer je na glavčini a ona je i vezana na krajnik, ni to nije toliko bitno. Bitno je da samo spomenuti dosjed funkcionira. Na osovinu dolazi ležaj u određenoj toleranciji/ mikroni/ najčešće u H/h polju. Ako nije postignuta određena preciznost selite se u neku drugu dimenziju. Isto takva preciznost postoji kod mene, nema planskog pristupa i vođenja firme ako se ne držim zadanih pravila. Ima još, ima pravilo u računovodstvu. Isto sve mora biti u savršenoj ravnoteži može i preciznosti. Dakle jedna preciznost iz tehničkih nauka druga iz društvenih nauka. Temelj računodostva za jednostavnost je kontni plan. Konta. Kao raspelo. Lijeva strana mora odgovarati desnoj. Primjer, kupi se roba i proda. Materijalno ulaz i izlaz, ali u isto trenutku se na novčanom kontu mijenja. Ulaz jedan iznos na izlazu drugi. Otvara se konto za razliku višeg iznosa za prodanu robu. Ali je moguće da roba nije plaćena otvara se konto sumnjiva i sporna potraživanja. i tako dalje. Sad sam bio jasan, ja sam limitiran i ograničen u svjetonazoru. Lako je recimo slikaru, na slici može ubaciti likove lijevo desno, neće se nešto posebno dogoditi ako je apstraktna. Pa čak i kod potreta se može napraviti cirkus/Picaso ili Dali/
Veliki uvod za HTS. Nakupilo se toga godinama i taj teret se neće lako riješiti. Zbog sitnih osobnih interesa, animoziteta, osoba koji se nisu u životu profesionalno dokazali, napravili su nered. Nakupilo se negativne energije. Ima ljudi od znanja i sportskog backgrounda, ali se drže po strani od onih koji su galamđije i na silu bi htjeli biti netko. Na žalost društveni status se dugo treba graditi da se stekne društveno priznanje s osnova određenih kvaliteta.
kad sam pogledao malo unatrag,  bila su neka bolja vremena u odnosu na kvalitetu naših elita. Sad su sve nam susjedne zemlje dominatne u takmičarskom smislu. Gdje je greška.
Imamo proizvod, ako postavim problem marketiški. Nismo se izborili u društvu za sport koji je atraktivan u takmičarskom smislu ali i u samoj grupi sportova.             
Proizvod je tu ali marketing 4 mix nema. Nemamo cijenu, još smo si ju  sami srozali, promocija skoro pa da je nema, na težinu i atraktivnost sporta a prodaja i distribucija-ništa. Tonemo i to uporno. Svake godine manja doznaka od HHO-a.
Mi umjesto da organizacijski širimo priču/triatlon/, činimo sve u korist svoje vlastite štete. Kao da nam je razum izostao, sve činimo od upravljanja resursima /Vilić/ organizacije, do provedbe da si zakompliciramo život umjesto da nam trke budu bogatije sa brojem takmičara. Postavimo sve uvjete odbijajuće za individualca a time i budućeg triatlonca.
Na spomenutoj trci u Veldenu nije bilo nikakvih posebnih zabrana. Prije nje je bila je trka u Portorožu, od svih zabrana bilo je samo zavjetrina muško žensko muško. Za Velden je vrijedilo ko kako hoće, može i u grupi. Bila je jedna posebna, automatska diskvalifikacija, gubljenje opremena po stazi i bacanje., Na bic stazi od 43 kn vidio sam samo dvije vrečice gela od 600 takmičara. Sve to navodim da sam oduvijek bio da imamo široku bazu takmičara, kao i onih koji mogu doprinijeti kvaliteti organizacije a ne u ova recesijska doba još si uskraćujemo mogućnosti.. Po Zakonu o sportu mi smo udruga građana. I ne vidim razloga da se HTS privatizira.
 

Povijesna pobjeda

Građani pobijedili banke, već par dana jerohinske trube, trube. Povijesna pobjeda, novinari su neumorni.
A jel baš tak. Naravno da nije. Osobno mislim da je tempirano sa ulaskom u EU. Prije se ni jedan sudac ne bi usudio donijeti takvu presudu, ako i bi, bilo bi pritisaka. Intervencija. Mnogi su imali koristi od tih kredita. Ne samo banke, ni uprave ni direktori, ni zaposlenici nego i van banaka. Dosta sam žuči prolio pisavši o bankama, tu i mislim na regulatora NBH. Guverner je dobivao priznanja. Malo se glasića čulo i o drugom mišljenju. 
Pa u čemu se sastoji ta povijesna pobjeda. U ničemu.
Imamo zakone ako ih se poštuje i čita. Sredstvo plaćanja na području Hrvatske je kuna, po zakonu. Tko je dozvolio da se koristi strana valuta.
To je relikt prošlosti, kad je prijašnja država otišla kvragu, onda je nastao nered. Svi smo učestvovali u tome i spašavali dinar pretvarajući ga u DEM, Sch, CHF, $ ili u tursku liru. Samo ne imati dinar. Doduše malo prije toga bio je rigorozan zakon, čuvala se suverenost države sa nacionalnom valutom. Kakva je to država koja ne poštuje svoje običaje, civilizacijske tekovine,...ili svoj novac. To nije država. Pa je tako u Jugoslaviji bilo kazneno, pardon krivično djelo, ne poštivanje dinara. Moglo se imati devizni račun, privatni, poduzeće, pa i nerezidetni račun. Ali obračun u tuđoj valuti, ne.
A sadašnje banke su uzimale kredite u EUR-u i plasirale ga u CHF, dale jadniku kune a zadužile ga sa CHF-om i udarile valutnu klauzulu. Jest da je svaki odgovoran ako je poslovno spodoban.
Međutim u EU kao potrošać, netreba običan čovjek biti finac minister da shvati kojekakve umjetničke forme bankarstva-alate. Francuski ključ ili kombinirke. Nego mu mora sve na tanane objasniti i ono sitno napisano.
To je što se tiče nacionalnog ponosa. Možda mala digresija, ko se sve sagne ako je na ulici neka lipa. Nitko, još ju šutne da ju ne gleda. Osobno sam se uvjerio da u Njemačkoj kad je još bila DEM, situirani ljudi su se sagibali da bi podigli sa ceste par pfenniga. To je pitanje kulture i nacionalnog ponosa.
A drugi dio presude, promjena kamata. ??? potpisani ugovor a gazda banka mijenja uvjete. Opet Zakon i to o obvezama. Tu su banke pokazale svoju moć i ćud. Otimači, ni Ali Baba sa svojim hajducima nije bio tako uspješan.
Pljačkaš da bi opljačkao banka, preuzima rizik, da ga se uhvati, zatvor a ponekad i krene ukrivo i ima nastradalih. Na stranu sa motivom. Banka, pod okriljem institucije sistema, otima. Pa kad joj usfali da, da gazda da miljunske bonuse upravi, digni kamatu jadnicima. No EU su im sada ukinuli enorme iznose. Dakle banka otima i to bez ikakvog rizika. Da ali tu ne staje spirala otimačina. Kredit se recimo da za stan, da se i graditelju stana / dva puta veća kamata nego u EU/. Za par godina otplate kredit stana se povečao umjesto smanjio. Kredit se nemože vraćati, ovrha. Kvadrat stana gradio se po 2000 EUR-a, sad ako se proda za 1000, super. A ko ga može kupiti, pa najvjerojatnije oni koji dobivaju enorme bonuse.
I onda ide pokajnička izjava banaka. Sve mo radili po zakonu. Iskrene čestitke na poštenju.
Gore navedeno su posljedične činjenice. A gdje je problem. Po meni glavni krivac je regulator a banke su pokazale grazmljivost, po padu prihoda zbog recesije, profita i extra profita, uveli su valutnu klauzulu-promjenu ugovorene kamate. Za što nije bilo osnove jer je inflacija bila neznatna a tečaj je bio fiksiran i to od regulatora /NBH/
Veselje zbog presude, ništa ne mijenja poziciju otplate kredita. Da bi presuda bila pravomočna treba Viši trgovački sud potvrditi. Banke su već najavile žalbe, ide se u obijesno parničenje koje može potrajati, ako sud ne ubrza slučaj. A svaki protok vremena može i banku namjernu odvesti u stečaj i neće imati tko vratiti preplaćeno. Presuda bi i mogla pasti baš na valutnoj klauzili, jer je dozvoljena prema Zakonu o obveznim odnosima, osim ako ne podpadne pod verziju ne vremena.
Petrica Kamatar   
 

EU01072013

 Pa kada se svi pripremaju za proslavu, ajde da se slavi. Ipak je to povijesni događaj koji će nas povijesno obilježiti. 01.07.13. veselje a možda će biti i plača i plaća.
 Kako su nam terminski problemi dolazili, moja predviđanja su se potvrđivala, nisam nigdje pogrešio a ni zgrešio. Sažetak pristupnog veselja često se spoticao na nedoraslosti i nezrelosti potpisanog dokumenta. Nismo još ni ušli a naši vrli potpisnici su odlazili na propitivanje što smijemo a što ne. Pa nam se dogodi gaf da baš na dan pristupa imamo problem da smo potpisali ali bi sad htjeli nešto drugo. I onda se još podjele priznanja za potpis a da se nije ni pitalo što potpis znači.
To sam već napisao da se samo pitalo gdje je olovka.
U širem smisli pristupa, poznato je da zajednica počela sa ugljenom i čelikom i onda je uletjelo zajedništvo da bude nešto slično kao USA. A to nemože biti. I to sam ne jednom objasnio da zajednička validna valuta a svaka država daje drugačiju društvenu produktivnost. Novac mora imati vrijednosnu podlogu, a tu su i neke anomalije kao inflacija. Kako tu fiziku spojiti ili objasniti, tko je dobio čar a kome gaće na štapu.
Majka svih pitanja ili da li se učimo na svojim greškama ili još gore da smo guske u magli. Nadam se da poštovani Radić ne okreće u grobu.
Tko je stavio na papir što je pozitivna bilanca pristupa a što če nam se obiti o glavu. Uglavnom mene muče neke relacije na koje su se potpisnici i pregovarači /naši/ pozivali i tvrdili kak je to sve bilo strašno teško i kak su učinili grandioznu stvar.
Nisam ni euroskeptik ani ni fob. Ali iščitavajući neke povelje i deklaracije daje neku drugu sliku. Slika je nešto drugačija nego što je mi vidimo. Vidimo ono što su htjeli da vidimo a ne vidimo ono što bi trebali vidjeti. Mnoge zagonetke su pred nama jer se nismo pripremili pa će biti i čuda. Sjetio sam se iznenađenja kod slike Blagovijest od učitelja Leonarda. Na njoj je Leonardo doslikao anđela Gabrijela. Budući se Leonardo iščitava na sve moguće načine zbog svojih tajnih poruka. Na rengen pregledu slika nema Gabrijela.
Pa bi se i nama često moglo dogoditi da ćemo se iznenaditi kao i po deklaraciji EU o komunističkim žrtvama. Po EU oni ne zastarjevaju a neki bi kod nas da zastare, je i još su to potpisali. Sad se neki čudom čude u EU kakva su to čudna čudesa. Biće još izneneđenja i na jednoj a i na drugoj strani.
Relacije koje me muče a tiče se čiste ekonomije, protok kapitala, roba i usluga, radne snage....neke i ne bolje spominjati. Ipak konkretno HEP i fiskalizacija, za neki drugi  put.
Idem redom. Kapital, banke tuđe, nisam jednom o tome pisao i o NBH-a, tuđi kapital, koga on prati. Pa prati svoju robu i uslugu. Uostalom mi kapitala nemamo. Stalno nešto posuđujemo. Kad i imamo kakvu bančicu onda politika instalira svojeg bankara da kad nekome treba neki đeparac uzme u toj bančici. Onda neznaš jel se banka zove kak se zove ili je banka Remetinec. U to se nebi štel mešati jer je to ipak posel za institucije sistema. Za robe i usluge ne treba posebno objašnjavati, treba svratiti u naše dučane i zaključiti koji i čiji je lobi. Takozvani uvoz. Izvoz je ekonomska kategorija nepoznata u Hrvata.
Duboki naklon i izvinjenje svima koji izvoze, u njih se u malom dijelu i ja mogu ugurati. Ali što vrijedi kad nam naša izvozna bilanca ni 50% uvozne. Usput ako stavimo u neku koleraciju ispada da izvoznici rade za uvoznike. Što je suludo. Izvoznici nemaju svoj lobi, a ni Javne financije im ne idu na ruke. Svaki uvoz puni vreču bez dna, tj buđet. Nešto carine će sad otpasti iz EU, a iz trečih zemalja puni se blagajna EU sa 75% carine. Jel je netko to problematiziral. Opet će biti problem gdje posuditi lovicu. Baš me zanima da li je napravljena projekcija koliko će faliti u buđetu taj segment.
A radna snaga, i to sam predvidio, EU će uzeti što joj treba a ostali kak je donešeno u pojedinim zemljama, zabrana na par godina, minimum od 7 godina. No ni mi nismo mačji kašalj pa smo uzvratili istom mjerom. Baš su se potukli da dođu.
A jesam se nakritikoval, ipak ima i pozitive. Sad se više neću natezati sa kojekvim budalama i uvjeravati ih u zakon, zakonska rješenja, pravdu i pravicu. Ne iz žepa budem izvadil Treaty i bacil mu ga figurativno u lice. I reči ovako, jesi suveren ali samo do Treaty-a a dalje si nitko i ništa. I Vlada kao i Sabor slobodno neka proljevaju znoj ali opet do potpisa.
Krajna konzekvenca Maastricht, inflacija 3 zemlje+1,5%, proračunski deficit do 3% BDP , javni dug do 60% BDP, pa platna bilanca pa neto dug prema van aj, aj, aj .....jaj, avaj.
Moje iskreno slavlje je bilo da sam otišel izmoliti pomoć.
    Ekipica u proširenom sastavu. Na čelu Alc, za njim Petrica, staklenka i glavom ja. Spremimo se na hodoćašće na Bistricu. Svo četvero pograbili bicove i pravac peglaj prek bregova Ilije, Bele do, moderno je kazati krajnje destinacije.
Da imam mira, spojio sam Alca i Petricu neka oni mudruju po putu a staklenka je staromodna vjernica pa ću biti miran i slobodan u svom naumu.
Teško mi je mene definirati kao vjernika. Ja sam između G. Bruna i  skolastika.
Uglavnom taj odlazak na Bistricu najviše je zbog moje mame. Onda sam najbliže njoj. Zahvala za njezin trud i strpljenje sa mnom.
Dolaskom prvo, kupim svječice, pa oko oltara da se okrijepim duhovno. Spustim se na kalvariju, zapalim svijeću za sve otišle, a i one koji će morati otići. Obavim sam postaje. Poslije duhovne treba se i tjelesno okrijepiti, uzmem doping /sendvić i domaće pivo/ pa nagazi bic. Natrag umjesto naumljenog brzog povratka, izdajnički se vjetar digao i ništ od zacrtanog vremena.
Petrica Biciklista.

video 

 

 

Zadnja izmjena ( Petak, 05 JULY 2013 10:31 )

 

<< Početak < « 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 » > Kraj >>

Stranica 50 od 63

Login
Brojač posjeta
mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas136
mod_vvisit_counterJucer115
mod_vvisit_counterOvaj mjesec3123
mod_vvisit_counterSve1779990
Sponzori