10 sprint Rab i AATC 11 sezona
U 5 krenem, točim gorivo i na čačićev putić. Iz Varaždina me isprati sunce, a kod Sv. Helene netko je izlio vodu sa neba. Ne pamtim kad sam morao upaliti treću brzinu brisaća. Srećom hod mu levo-desno. Da se vrti 360 stupnjeva auto bi poletio ko helikopter.
Kad sam spomenuo putić, od Varaždina do Helene u oba smjera u pola sata uspjelo 21 vozilo prometati. Ako se to presnimi na 24 sata i na 365 dana, onda ćemo taj grandiozni projekat otplatiti do 2181 godine. Tad će Varaždin slaviti 1000 g. postojanja. Ali agilni bivši ministar već sprema novi projekat. Železnica Varaždin Zagreb kroz Golubovec za 30 minuta. Vjerojatno misli da će se vozikati penzići na popust a penzioneri železnice badava. Velika hvala od mene i naših starih udarnika.
Za par kilometara kiša se uozbiljila, normalno je padala. I tako ubrzano do Žućkaste Lokve pa na Stinice i trka.
More prevruće, zrak sparan i završim trku u M65 ispred neumornog dr. Carelle. A prvo mjesto u M60 uzeo moj prijatelj Bojan Trojar iz TK Logatec. Prijateljski i bratski smo podjelili prva mjesta. Bojan bi rekel, 100 točk je žepu.
A odlične fotke su od njegovog sina.
Posebna pohvala organizaciji utrke pod palicom kapetana duge plovidbe Nenada Šimičića, te njegovim desnim rukama, Ivi i Lei.
Papuk Extreme Challenga 2018
U okolici Orahovačkog jezera 02 i 03.06. održano je prvetstvo HR u kros triatlonu, discipline super sprint i sprint. Trka je bila pod brendom Papuk Extreme Challenga, koordinator trke rođeni zaprešćanin Nikola Borić a od par godina i stanovnik šumskog dijela Orahovice. Bio je u svim pisanim i elektronskim medijima. Pored toga poznati triatlonac i osoba koje je mnoge triatlonske trke postavio u Hrvatskoj. Poznati mljetski half i varaždinski Aquacity 2000-2005.
Da bude zadovoljeni propisi i forma, trke su održane pod licencom TK Swibir. U nedjelju 03.06. istovremeno su se održavale 5 različitih utrka, plivaćih, trkačkih i vrh sportskog događanja sprint kros triatlon. Teška i zahtjevna, bic i trkačka staza po Papuku. Pored sportske organizacije Borić se iskazao i u organizaciji opuštajuće atmosfere. Kod proglašenja i delicija nakon trke, bilo je janjetine, šarana na žaru i na rašljama te neizbježni kolači. Sjeverozapadnu Hrvatsku zastupao je u kategoriji M60 Zlatko Sir naš član TK Varaždina iz Čakovca. U oba dana zauzeo je druga mjesta iza hrvatske triatlon legende Josipa Dikona. Svjetskog prvaka u dvostrukoj ironman disciplini i sa najviše završenih ironman disciplina u Hrvata. Ankaran i Moščenička Draga 2018
Prvi puta, 26.05 službena trka triatlona u Ankaranu u AAT kupu. Pliva se u moru, a gdje bi drugdje, bicikl se vozi po glavnoj cesti /koja je zatvorena/ i trči se po putevima vinograda. Sama trka se mogla proglasiti brdovitom. More je bilo valovito, cesta brdska iako je blizina mora a vinogradi, moraju biti na brdu.
Sprint triatlon u organizaciji Triatlon kluba Logatec. Potpredsjednik kluba je Bojan Trojar, najbolji klupski triatlonac /kategorija M60/ i moj dobar dugogodišnji prijatelj. Osobni fotograf, poslije svake trke pošalje slike sa postolja. Slučaj je htio da smo obojica na trci bili u svojoj kategoriji prvi. Do Ankarana nekih četiri sata vožnje. Dočekao me je moj predsjednik kluba Gerald Florian. Preuzeo je startni paket za mene, tako da sam ostao bez zaduženja oko formalnosti oko prijavnog stola. Budući sam došao oko 9 sati a trka sprinta bila je na programu u 15 i 30, pa je bilo vremena na bacanje. Bacio sam se sam na bic i pravac, ne u Rim već po zadatku po Piransku sol. Tvrde da je pored što je slana da je i ljekovita. Osim toga ima prirodnu boju, jer ju ne farbaju. Malo reklame. Ljekovita je jer se u bazenu dobiva na podlozi posebnog kamena koji u simbiozi sa bakterijama. I tako ja kupim ili ispraznim dućan, za moju familiju, sol za jelo ali sol i u čokoladi. Čokolada od 100 gr košta ko 3 velike Milkine.!!! No, teta je pala na moj šarm pa sam dobio pride pola kile malih reklamnih čokoladica. A nešto ih mi je ponudila u dućanu, pa sam ih uzeo i kušao kao predujam trci, umjesto energetskih pločica. Konačno, trošio sam se prije trke. Opet trka prije trke. Vrijeme je bilo vruče, sunčano, more 20 stupnjeva, plivanje bez neoprena. Moje vrijeme 1sat 38 minuta, ovaj je puta sam imao starog konkurenta dr. Carello iz Federkluba Trieste i novog, Kabaj Milana iz Maribora TK 3k. Veliku razliku u rezultatu napravio sam prema konkurentima, 11 minuta prema drugom 23 minute prema trećem. Još je jedan član kluba bio je za vikend na trci. ali 27.05, na sprint triatlonu Moščenička Draga. Prvo mjesto za Zlatka Sira M60 / 1 sat 45 min/. U dva dana, dva kupa i dva prva mjesta. Zadnja izmjena ( Četvrtak, 14 JULY 2022 16:15 ) Put u Canossu lV
Vozim auto po ulici Via Aurelija, još jednom okolo Rima i prođem pored rampe Vatikana. Šest puta sam prelazio granicu između Vatikana i Rima. Vidjeti Rim pa umri, prošao sam 5 brežuljaka od 7. Osjetio sam dodir mojeg velikog fana Julije Cezara.
Ironija prirode i paradoks, veliki vojskovođa, od svih Julijevaca dvometraša u obitelji, a on je bio visok metar i žilet a znao je osobno ulaziti u borbu. Grande srce. Skrenem na Auto stradu Azzurra i pokušam u mislima zamisliti njegovu najpoznatiju bitku sa Galima. Vojnički genij demostrirao u opsadi Alesije, dvostruka opsada i porazio dvostruko brojnijeg protivnika. /I to, kada su Rimljani redali poraz za porazom od Gala. Alesi, sve je bilo na kocki, nešto kasnije za Julija, Rim i ondašnji svijet bilo je i " kocka je bačena"./ U presudnom trenutku kad su već Rimljani gubili bitku, uletio je Julije u najtežem dijelu bojišta sa svojom hrabrošću i maćem u borbu. Vratio je Galima za sramni poraz prije nekih 4 stoljeća, kad su se preostali Rimljani sklonili na Kapitol. Po noči su Gali napravili žive ljestve, penjali se jedan drugom na leđa i tako svladali visinu stijena. Netko od Gala je naletio na guske, a one su velike gakalice i tako legenda kaže da su Rim spasile guske. Probuđeni Rimljani odbili su napad. Vozim prema Pisi iako sam trebao ići do Napulja. Nažalost, Slovenski partner trebao je hitno neke nosaće i tako sam morao skratiti Italiju. Pisa, ništa posebno osim pijanog tornja, Tore pendete, to je odvojeni zvonik od susjedne katedrale, kao da želi od nje pobjeći. Toranj sa katedralom daje jedan poseban kolorit i nestvarnu arhitekturnu kompoziciju u odnosu okoline. Zašto moja Canossa, bila je moja noga bosa, napatio sam se u 54 sata, samo sam 7 sati spavao. Do Venecije jedna trka, triatlon u Veneciji i onda jurnjava, bez da sam i pola sata odvojio da nešto pojedem. Doduše sve se događalo po vručini za razliku prave Canosse, kad je Henrich lV iz Mainza došao po zimi i mrazu bos po oprost od Grgura Vll. Međusobno su se po nekoliko puta detronizirali, a taj put je trebao sve izgladiti. Legenda tvrdi da je pred dvorcem gdje bio papa, Henrich 3 dana bos čekao da ga ovaj primi. Na tom susretu su se izmirili jer se car pokajao i zamolio za oprost. No papa je kasnije malčice pretjerao pa ga je Henrich smjenio i postavi svog papu. Došao sam doma i spreman sam za ponovi prelet do Ankarana, ali neću ići ni preko Zagreba, ni Trsta a ni preko Stambola. Put u Canossu lll U Rimu parkiram najbliže Vatikanu, hotel Galles, dio grada se zove Castro Pretoria. Nekada je tu bila vojarna Pretorijanaca. Pretorijanci su preteća Legije stranaca, koji su osiguravali careve ali skidali a i postavljali careve. Pored obiteljskih i političkih prava, mnogo Rimskih careva na tron je dolazio iz te vojarne. Dvoumio sam kako da odem do Vatikana. Između mojeg bica i taksija uzeo sam skuplji prijevoz. 10 €. Obiđem Vatikan, policije i vojske više nego turista. Slikam, najviše obelisk. Pješice krenem od Vatikana prema Koloseumu, 3 km, uz put sam uslikao sve opljačkane obeliske do Arene. Ne nisam zaboravio fontanu di Trevi, uslikao sam ju ali nisam bacio novčić. Ne mislim se vraćati Rimu, kad sam od kad znam za sebe uvijek u njemu. I od moje čudne priče ima još čudnija a čuo sam ju od gradonačelnika Rima / Marino/ da je jedan Hrvat uporno razgledavao fontanu i upao u nju. Navodno se od tada svake godine 5 puta vraća i studira fontanu. Točno od 2011 do 2017, ukupno 62 puta. Idem dalje od fontane, odnosno tu je završetak jednog od rimskog akvadukta, zvana Nevina voda od Marka Agripe. Par tisuća godina je prošlo kako je Rim imao vodovod i kanalizaciju a naša hrvatska metropola u centru grada to nema. Možda je to razlog da Majk Fontana vrši oglede. Prijeđem Tiber, prljav je ko i prije par tisuća godina i još k tome pun štakora. Kad sam kod prljavštine, najprljaviji grad u kojem sam bio. 500 m do Arene razgledavam Trajanov stup, vodič meni ne treba, pa gledam malo dalje u kip cara Trajana. Buljim u njega ali ne vidim da ima kozje uši. Mora da su Dačani to izmislili iz zavisti što ih je 2 puta porazio. Redaju se carevi na svojim milenijskim postoljima a hodam po istim kamenim pločama po kojima su i oni išli. Kojeg god da se prisjetim, veličina. Prvi moj fan Julije Cezar, pa cijela vojska careva. Stojim pred Arenom, car koji je 122 puta u nju ulazio, kao gladijator, okrutan i nemilosrdan. Komod. I toliko puta pobijedio, sigurno su mu namještali protivnike. Zanimljivo, da je kao dijete bio kenjkav i emotivac. Kao dijete se igrao sa malim Židovom i pitao oca Marka Aurelija, zašto oni nisu jednaki sa njima. Marko mu objasnio o postojanju staleža a mali Komod se na tu nepravdu, rasplakao. Lijevo od Trajanovog stupa, zid od zemlje i kamenja. Zid je poduprt sa drvenom oplatom a sve drži čelična konstrukcija. Rekao bih bezvezna građevina, jer su ostali obrambeni zidovi od pečene cigle ili kamenih gromada. Međutim to je ostatak zida koji na brzinu građen kad je Rimu zaprijetio njihov bivši rimski vojnik Atila 452 g, zvani Bič božji. Rim je spašen, ali ne tim zidom, nego je to isprosio papa Leon 1, otišao sam u logor Atile koji je imao slabost prema vjeri iako je bio ateist. Od Coloseuma se vraćam taksijem i palim plavu pticu. Put u Canossu ll
Pozdravim se sa sv. Markom u mislima. Nisu mi ga dali da ga vidim. Kao da su znali da bi propitivao, zašto mumija nema vrh nosa i odakle gadna rana na nozi.
Blago sam bio tužan. Toliko puta sam bio u blizini legende a ne vidjeti je. Stoga krenem putem, "svi putevi vode u Rim, putem koji je išao Hanibal. Već na 40 km dođem do Padove, tu je bila prva bitka ll punskog rata. I tako ih Hanibal naredio u 18 godina još tri /Trebija, T. jezero i Kana/ i u svima pobjedio ratnom varkom. Međutim na Rim nikad nije krenuo. Svih tih godina je pljačkao po Italiji. No u Rimu je bila panika i ostala povijesna krilatica "Hanibal ante portas. Ako Hanibal nije ušao u Rim, zato je kažu vrli Majk Fontana čak 62 puta osvajao Rim uz pomoć poreznih obveznika i kažu da je išao bez poziva. Mašalah. Njegov ured tvrdi da je točno 25 a on se opravdava pred TV kamerama da nije blesav te da nije bio ni jedan dan na godišnjem. Teško mi je tu naći nekavu poveznicu. Kak sam kaže nek delaju institucije sistema. Ali mora mu se čestitati na ruralnoj inteligenciji. U Rim je išao avionom ali ne iz Zgb /tvrde novinari/ a i u povratu je navodno poletavao iz Rima za Stambol. Sad jadan mora otputovati pred ured za sukob interesa. Potvrđeno, da mu je taj let smjestio netko, njegov iz Holdinga. A ja nastavljam do Ferare, Bologne, Firenca. Firenca, grad enciklopedija. Firenca. U bilo kojoj ljudskoj djelatnosti prvak svijeta. Mnoga poznata povijesna svjetska imena bila su u gradu. Malo je znano da je prva mjenica izdana u tom gradu. Danas ih u Agrokoru ima bez pokrića ko šodra u Dravi, glavnu štangu drži Frank. Možda i on sruši nagodbu. Teško se odvajam od Firence i put pod noge do Rima. Zadnja izmjena ( Četvrtak, 24 Svibanj 2018 17:21 ) Put u Canossu
Budim se u 1 sat 12.05. na ugrađeni biološki sat. Spremim se i krenem u 3 sata od doma, via Venezia. Do sv. Marka, imenom a tjelesno krivotvorinom. Proletim plavom pticom do Trsta a onda usporim do Cavallina. Na ulazu u mjesto, elektronski pano, dobrodošlica na triatlon. To nisam dugo vidio. Prvi puta. Podizanje start paketa i broja.
HSV Triathlon Kärnten, točnije moj prijatelj Hannes me je prijavio, tako da sam formalnosti, brzo riješio. I na sljedeće utrke me prijavio; Ankaran, Rab, Klagenfurt i Matulji. A dalje ćemo vidjeti što da junačko srce. Sve mi je poznato za trku Ligerman, u kategoriji prošlogodišnji konkurent dr. Carello i novi Gancarlo. Odlučio sam da trka bude posveta majci, a Medvednica je bila za oca. Bez zagrijavanja, suci nisu pustili u more, jer je brifing bio prije utrke 15 minute, pa plivanje nije bilo najbolje. Od 259 startera, došao 228, kao drugi najstariji na trci bio drugi u kategoriji. Za razliku od prošle godine, prekrasno sunčano ali prevruće vrijeme. Voda po sucima bila prošle 15 a bila je 12, ove po njima 19 stupnjeva. Poslije paste, ista svake godine ali izvrsna. Pužići sa odličnim paradajz sosom, tri vrste sira, šunka mortadela i cvit dalmata. Zalijano sa jednom pivom. Proglašenje. Završetak trke, a moja je tek počela / u Cannosu/. U auto i pravac na trg sv. Marka. Zadnja izmjena ( Srijeda, 23 Svibanj 2018 13:59 ) Hajdina
Subota, 05.05 vozim se bicom zabranjenom zonom po gradu, poslovno. Ničim izazvanim dođem pred zgradu Županije. A ono niodkuda neki štandovi. Bacim pogled, izložene neke delicije, penzići kruže i čeznutljivo bacakaju poglede. Ja neformalno parkiram plavu pticu /malu/ a formalno zapitam kaj se nudi. Nudili su se domaći kolači od eko domaće uzgojenih žitarica.
Međutim, nisam baš bio previše oduševljen ponuđenim. A povezanost sa politikom dalo mi je naznaku da uđem u dvorište Županije. I nisam se prevario u procjeni, naiđem na udrugu Hajdina, sve od reda curice, obučene u narodnu nošnju, Zbelava-Kneginec /Andrija ll- svi junaci nikom ponikoše/. Nisam nikom poniknuo, nego sam odmah navalio u razgovor sa zgodnim prezentericama i uzgred sa guštom mljackao gibanicu. Zanatski urađenu od hajdinskog brašna, domaćeg ne kineskog. Bilo je tu još mnogo hranjiva od koščićnog ulja i hajdine. Marko Polo je otkrio Kinu, a Kina je otkrila Hrvatsku. I tako ja pohvalio sve što se dalo pohvaliti. Upoznao sam predsjednicu, koja je rekla da će poslati mail, da ih pohvalim. Nije se javila, ali eto malecko sam se odužio. |
