Kolega, dođite mi opet

     Ništa to nije strašno, mnogi su to puno puta čuli, ja jako rijetko. I to obično nepravedno. Eh a to svi kažu.
 Jednog neodređenog dana stanem je pred špigel i postavim si pitijsko pitanje ko sam ja. Dogurao sam do treće godine FOI-a, shvatim da je puno uloženo vremena i truda, a znanje? Skupim ja krpice vratim se u drugu godinu diplomiram na Višoj i pravac u JNA. Odradim dug domovini, promjenim par firmi, poradim oko obitelji, napravim stan i bacim se u nauku. Kenedijev trg. Nisam uspio nostrificirati diplomu i to na istom veleučilištu. Priznali mi jednu godinu i dodali diferenciju od 5 kolegija. Svejedno sam bio prvi student 87/88 koji je prvi očistio treću godinu i položio dva kolegija iz diferencije. Najčešće sam polagao ispite u predroku, profesori su posebno cijenili studente koji su imali tu hrabrost i znanje. Planski sam odlazio na određena predavanja a kolegije koje sam imao u malom prstu išao sam odmah na ispit. Usput sam trebao raditi 24sata tjedno u GKMeđimurju.Klizno radno vrijeme, prilagodio predavanjima.
   Kolega dođite mi još jednom rekao mi je prof. Mato Grgić za Političku ekonomiju II, niste mi dolazili na predavanje. Uhvatim se ja lijepe riječi. Objasnim mu da sam ja dotepenec sa FOI-a Vžd ali da znam dobro političku ekonomiju kapitalizma i socijalizma. Dobro da vidimo, nismo ništa vidjeli jer je profesor bio nezadovoljan. Dao mi je svoju knjigu i odredio poglavlja koja moram utvrditi i da mu se javim za 15 dana. Uzeo sam knjigu i obećao da ću se potruditi. Knjigu nisam ni pogledao a drugi put sam na veliko zadovoljstvo položio bez problema.
  Drugi slučaj, kolega vidimo se, bilo je kod prof Sharme, indijac. Bio je prodekan i mislim da je imao kćer od nekog poznatog. Kolegij Ekonomika međunarodne razmjene. Isto bez predavanja, ali po slobodnoj mojoj procjeni oko 90% znanja, nisam bio padobranac koji je lovio u mutnom. Događalo se da se izvuku pitanja koje baš znaš. Ulazim mu u kabinet a ono toliko negativne energije i animoziteta, gustog da se mogle rezati nožem. Razlog ni danas neznam, predavanja ili moja sigurnost. Ima ljudi koji vole da se pred njima puzi. Odmah sam znao da ćemo se vidjeti još jednom. Jasno da se i kod mene javila reakcija. U najkraćej dopustivom roku opet se ja vratim. Vidimo se. Treći puta. U životu mi je to bilo isto tri puta. Prvi, zadnji i nikad više. Sad sam imao znanja u nogama 101 %. Na dan ispita dolazim, uvijek sat-dva ranije. Obilazim bojno polje. Hodnik gdje mi je profesor, bacim pogled na njegova vrata i probam proći mentalno kroz njih. Odem u parkić na duhovnu pripremu i vraćam se na ispit pred zakazani termin. Kad profa nabije na vrata obavijest da se ispit odgađa, a ja uzeo slobodan dan u firmi. Virus bjesnoće javio mi se u krvi, pokucam na vrata njegove tajnice/ prodekan/ i otvoreno bez zadrške nazovem trenutnu situacija nedgovornom i indoletnošću. Tajnica me smirila i rekla da je profesor tu /nešto je privatno obavljao u gradu/ i da dođem za sat vremena. U zakazano vrijeme, sad već dobrano nadrndan i svadljiv pokucam kod tajnice. Objasni mi da će me ispitati prof. Škreb. Odem kod njega. Imao je već pripremljena pitanja, ne ona na izvlačenje nego ih je Sharma sam osmislio. Vidim da je onaj animozitet prelio i na Škeba. No koreknost je bila na visini i već prvo pitanje tj odgovor promjenio je ozračje. Na dva ostala pitanja besprekorni odgovori. Škreb mi je postavljao dodatna pitanja. Na kraju me zamolio da pričekam Sharmu, koji će mi upisati ocjenu u index. Mala digresija, poslije moje prezentacije prof. Škreb je otišao u NBH za guvernera. U međuvremenu sam otišao do Maksimirske u Zgb banku promjeniti 10 čekova u cash i isto toliko u Privrednu. To je tada bio hit, jer čekovi su putovali na naplatu po mjesec dana. A kad smo išli na godišnji, platio sam gorivo u Kninu, 6 mjeseci a žena digla cash na Lastovu ravno godinu dana. Koje su to bile godine.
   I tako ja oplemenjen gotovinom, pjevajući na vrata tajnice. Kad ono šamar od Sharme, taj dan 06.04.88, pamtiću da kraja života. Izlazi tajnica na hodnik, potiho zatvara vrata/do Sharminih/, unosi mi se u lice i šapčući mi govori da me je prof. Škreb nahvalio i dao četvorku. Nije mogla odoljeti, govoreći da je zanima koliko mi je Sharma upisao. Otvara index i nevjericom gleda kao i ja, dvojka. Ostala je bez riječi, čak i utjehe a u meni zakuhalo, htio sam upasti u kabinet uhvatiti ga za vrat i dobro protresti, Tada sam imao 92 kile  a taj jadnik oko 60. Kućni odgoj je prevladao, dugo sam se tajnicom gledao bez riječi, uspio sam se joj zahvaliti i podvinuta repa otići doma. Bilo je razloga, još me je čekala četvrta godina a i 14. 03. sam izveo cirkus koji se dugo prepričao u novim generacijama kako je jedan kod Prof. Polovine slomio stolac. I tu je bilo kolega dođite mi opet, na te riječi skočio sam na noge udario stolcom o pod i pukla jedna noga. A riječi koje sam izgovorio, i danas vjerujem da nisu bile moje, profesore vrata su iza mene a prozor je iza vas. Bila je to reakcija na polusatno izlaganje. Troje studenata koji su bili desno od mene,smrzli su se a Polovina mrtav hladan. Kolega zašto se uzbuđujete,progovori Polovina zagrobnim glasom, prolista index, napiše dvojku i sretno. Kad sam izašao kao u snu, okružili me klinci, tapšaju me jer sam taj dan bio prvi koji prošao. Poznato je bilo da se dolazilo i po dvadesetak puta da se kolegij, Suvremene ekonomske teorije položi.
    E, ovo je bio uvod u temu. Proračunu se još nije osušila boja sa šapirografiranih kopija, čekirala se skijanja, pa kad se vratimo isplanirati ćemo ljetovanje kak je bilo prošlih dvije godine. Malo morgen, EK kaže kolega pali ste. Ništa. Piši zadaću ponovo. I zadali okvire. Sada netrebamo Vladu, imaćemo tehničku. Oštri rok u tri godine. Srediti državne financije, ha ha. Inače se to zove rebalans. Dolaze nam na naplatu svi naši marifertluci, privatizacija, strukturne reforme bez reformi, zadnja provedena 2002- mirovinska. Od tada ništa. 2008 kriza a neki se bavili samim sobom i gramzljivošću. Štelanje poslova sa državom. NBH, mantranje HDZ-a o dva kvartala. Pa dajte meni 34 miljardi kuna i dve godine ćemo živjeti ko bubrezi u loju i potonućemo još dublje. Kadroviranje negativne selekcije, podobni ne stručni. Otići na mjesec dana godišnjeg Vlada, dva mjeseca Sabor a u državi nered.
  A zašto smo dobili oštri rok/3 godine/ drugi su imali 6, drugi prilagodba BDP za 0,5% a nama oko 0,9%.godišnje. Biće vatreno. Htjeli ste EU, evo vam je, sve ste potpisali što su zahtjevali. I još se hvale pristupom. Možda je u činjenici da nam pokažu da nemamo prave ljude na pravom mjestu. Ima jedan podatak za prošlu godinu. Neto zarada naših tajkuna je 34,8 miljardi, znači ima se. Nije to neki novac ali na naš BDP to je ogromna suma. Kad nezaposlenost eksponencijalni raste, a novo stvorene vrijednosti nema, odkud tolika zarada.?
  A kako će izgledati novi proračun, veoma jednostavno. Prihodovnu stranu netreba dirati, možda ju čak i umanjiti. Predviđene privatne investicije od 52 miljardi kuna, pusti sanak.  A potrošnu, e tu bi se trebao vratiti par godina unatrag i faliti se esejima koje sam napisao. Biće otužnog rezanja. Savjet, kolega dođite mi opet.
T

Zadnja izmjena ( Četvrtak, 12 DECEMBER 2013 18:59 )

 

Izdvojeno mišljenje

    Svaki puta kad se latim mača-pisanja, govorim sam sebi. Budi pri sebi i napiši nešto kratko. I ne uspjevam. Treba mi oduzeti olovku.
O bankama sam sve već napisal i prijedloge nadodaval. ozbiljne a i one radikalne. Bankarstvu jedino kod nas cvatu ruže. Kritika trenutne situacije, badava sad NBH odpušta lovicu, kad banke imaju 7,5 miljardi kuna sa kojima neznaju kud će, prepune su loših pasmana. Nemamo jaku svoju banku i onda trošimo tuđu akumulaciju, a banke odnose i ono malo suptance preostale, sav živi rad a skoro će odnijeti i minuli. Od one propale države, koja je udarena temeljno u Jajcu. Mogli smo ju malo i proslaviti kak je napisal povjesničar T. Jakovina. I to u inat one koja je utemeljena 01.12. Ipak neke koristi sa ovog prostora Balkana, svjetski smo rekorderi po osnivanju država. Dobro da smo ušli u EU jer bi kao doba srednjeg vijeka svaki grad bio država. I sad bi moja munjara o povijesti, e nećeš.
   Idemo u investicije. Kak sam rekel, 9-ti mjesec, biće tsunami. Prošla dva puta 9 mjeseca a djeteta nema. Loša roba, sjeme ništa. Dobro onda javna poduzeća, pa državna, primjer, Elektra digla cijene jer treba provesti strukturne reforme, pa dok su zaposlili šegrte iz svoje partije, uletjeli smo u 2013 i sad odjednom smo uz bok svjetskim dilerima struje. Pače i spušta se cijena. Je, ali sad su nešto krivi privatnici, ne žele raditi, ne žele zapošljavati. Čudno ni inozemni investitori ne žele raditi. Ima ih koji žele ali ti love u mutnom. Pošalju pismo namjere pa ako upali dobro ako ne ne. Zadnji slučaj, Dalmacija vina, nemože se naći kupac. Sve što ćemo prodavati, možemo se nadati dobiti od realne vrijednosti 20 do 50%.
   Pa što je tim investitorima, neznam, možda ih muči profit. Ko će investirati ako ti je profitna stopa manja od kamatne. Vezano za početak. Dodam još inflaciju, izgleda da trebaš biti udaren mokrom krpom. Nisam još upoznal investitora koji svjesno u početku investicije ide u propast. Strani također radi kalkulaciju, a na vidiku gubitak. Skupa država, kojekakvi nameti, naša genijalnost sa parafiskalnim nametima. I još jedno pravilo ili zakonitost, investitor dolazi da zaradi. Naši političari pričaju o investitorima kao sa su to Djedovi Božičnjaci, Mrazevi ili sv Nikole. Baš. Kad nas vide grogirane, teturamo, zar ne, jedva se držimo na nogama i dolaze da uzmu što više. Kapitalizam je predator. uzeće kroz tri četiri godine i tutanj. Ništa nije izgubio, sretan je da je zadržao svoje bogastvo. Pa ni megabogatima nije lako, i oni gube jer nema veće materijalne proizvodnje od štampanja raznih derivata za plaćanje. U ring ulaze samo brzi i spretni. A ako se pomire s našim spretnostima, čeka ih u zasjedi naš pravni sustav i pravna država.
   Evo primjer. Poznati slučaj Maestro, 40 000 EUR-a za kavu. Zvonile talambase, novine televizija.... i odzvonile. Sad kad je presuda konačna, tajac. Ni glasa, svi junaci nikom ponikoše. Ostao presuđen samo kavopija. A ostali, uništili im živote, karijere, priskrbili im boleštine i kak je red, sad je red da država plati svoju packariju, to jest porezni obveznici ali ne oni koji su ih optužili, lažno njih, nisam siguran, desetoro. Da smo pravna država svi koji su sudjelovali u toj blamaži regresno naplatiti od policajaca, tužitelja ili suca. Nebi više samo pakirali nego bi i mislili.
   Da i sad bi neko trebao doći u ovaj nered od katastra, gruntovnice i pravne sigurnosti da investira. Kako je rekao moj kolega po radnom mjestu da se vani uopće o tome ne priča. I te kako, pa nisu investitori, korektni, našli na cesti novac i da ga onda galantno skuckaju kod nas. Dokaz, pa vidi se po investicijama.
Puno zvanih malo odazvanih.
    Za kraj sam ostavio još jednom pravnu državu. Iskreno bih volio da se to nije dogodilo a ni čulo, jer će odjeknuti u EU. Na javki će mi biti moj šogor Till, direkte iz Aachena.. I onda se nadajte da će investitori polomiti ruke i noge da budu prvi od najprvijih u nas.
 Mjesto događaja, Županijski sud Zgb 04.12.13.Svjedoći " kud Ivo tud i ja ". Fabula, Planinska. Da je kojim slučajem to nedajbože film, mislim da bi oboje bez problema u drugom mjesecu 2014 odnesli Oskara AA for Best Actor and Actress. Krucijalna izjava: ja sam ugovor potpisala. Sigurnim glasom i sigurno. Dalje nema potrebe dramatizirati.
    Ne bi bilo loše postaviti pitanje u čemu je razlika političara i recimo poduzetnika.
Kada, koji odgovara. Poduzetnik, ako je vlasnik firme, političar nije pa ne odgovara, ako je član uprave/direktor/, političar nije, poduzetnik ako je odgovorna osoba. E tu sad dolazimo do kafkajanstva, političar uzima najodgovornije plaću, donosi odluke a ne odgovara. Poduzetnik kad potpiše, bolje da je žuti mačak, jer odgovara za potpisano ali i za ono što nije potpisao. Odgovara bez obzira ako nije upoznat sa nekim propisom, to ga ne ekskulpira od krivnje i odgovornosti. Ivek je lukavo ugovor prepustio na potpis svojoj desnoj ruci. Prosječno ozbiljan poduzetnik bi ipak provjerio da li zgrada uopće postoji, kakva je cijena. I da li takva akvizicija potrebna i niz drugih detalja. E ali kad se radi o državnom poslu onda to nije bitno, važno da se na bijeli papir nažvrlja potpis. Ivek će izgleda biti jedini krivac. Pitam se kak će to završiti u krajnoj konzekvenci, da nebude kao i Maestro.
   A od kuda ta neodgovornost. Puno bolesnih ambicija a kompetetnost osrednja ili nikakva. Negativna selekcija zauzme krucijalne pozicije i ode sve k vragu. Zavođenje počinje lijepim obećanjima i snalažljivošću kad krene po zlu, uvijek je netko drugi kriv. Pa do banalnog objašnjenja da je i kod drugih loše. Primjera koliko ti srce želi.
    I nije to umotvorina sadašnjice. Od svih životinja čovjek jedino ima privilegiju da barata riječima, obečanjima, demagogijom, oportuno. Je li bila dobra namjera,nečija, da prije 50 000 doda homonidu drugi mozak. Koliko težinu ima riječ, povijesna između Kira i Kreza. Ukratko Krezu nije bilo dovoljno materijalno bogastvo nego je želio i bogastvo slave. Loša procjena, loši savjetnici, izgubio rat, dao svijetu poruku, što bi bilo da su Jonjani pobijedili i završio na lomači. Spasila ga je riječ. Kir sjedi na prijestolju a Krez se već dobrano peče. Vidi Kir da ovaj nešto govori, naredi da razgrnu vatru i da mu ga dovedu. Slušaj, nisi vikao, ni molio za milost a vidim da si nešto govorio. Da kaže Krez ponavljao sam riječi Solona, da čovjek ne može tvrditi kad je bio sretan u životu do trenutka prije smrti. Kir ga poštedi i do kraja života bio mu savjetnik. Ako se uzmu primjeri iz bliske povijesti, od Uljanova, obečao seljacima zemlju koju nisu nikad imali, pa uzeo njima dao radnicima, upao u klopku "škare cijena" izveo NEP a usput likvidirao par miljuna. Nasljedio ga "željezni", nije trpio ni dohodak ni profit ali miljuni su nestali netragom, ostali gulagi. Ali oba su bili konstantno u "pravu". Nemoguće da su u čemu griješili. Preskočimo neke godine ali tehniku vladanja prenio na Balkan, bravar, nastavili šoštari itd. Na vlasti ali nikad da ni u ludilu pogriješe. Isto se nastavilo i poslije 1991. A da li ima ipak u nas odgovornosti. Ima. Birači će nas kazniti, kažu. Sjajno. Doveli su nas u ovu situaciju a kazna im je da više nemaju nezaslužene velike plaće, i ostale privilegije kao da su od Boga dani. Izgube izbore, ali se opet jave u sljedećem mandatu, kazna im je jedino kad izgube izbore.
T

Zadnja izmjena ( Srijeda, 11 DECEMBER 2013 18:19 )

 

Pucanj u Znanje

    Da pokupin nešto sa kupeca svog polubrata/brata/. Pucanj u znanje, točnije pucanj mimo znanja.
Natezali su se oko proračuna i pokazali su zavidno /ne/znanje i jedni i drugi. Prepričavali su svi što se mora a ne kako se mora i ščime. Igrao sam se u pijesku kada je troškovna strana bila zadana a neki od plebisticarnih izabranika, još se nisu ni rodili. I sad bi kreirali proračun. Volja i želja jedno a znanje je imanje, kojeg nema.
  Troškovna strana nam je 95 % zadana i tu netreba gubiti bogudane. A da li se zna kako se dobije troškovna strana, jednostavno, svako ministarstvo lupi 15 % na stari iznos i imamo novi iznos. Kao da smo u pučkoj školi. 2+2=5. Prihodovna strana, tu se već trebaju zasukati rukavi, tu se poznaju znalci. A znalaca nema. Svi su se složili da treba, pazi ovo zapošljavati, pa izvoziti. Zaista lijepo. I onda sam se naslušao o Grunfu, Super Hiku, Jeremiji. U prvi trenutak sam pomislio da su prva dvojica neki novi klinci makroekonomisti za koje ja nemam pojma. Ali treći mi je pobudio sumnju, što može pomoći osoba iz sedmog stoljeća / prije Krista/ i kako nam ona može pomoći svojom knjigom/ isto Jeremija/ u našoj nemoći. I zurim ja u televizor i gledam kak se naši vrli sabornici prepucavaju, dok jedan ne kaže: uzima sirotinji i daje bogatima. Matematički, upravno proporcijalno. A i Robin Hood se ne uklapa. Kad meni, božemioprosti pukne pred očima naša zbilja, pa se oni zafrkavaju na račun Alana Forda, junaka mojih dječjih dana. Svaka čast da su naši sabornici potrudili da čitaju takvu literaturu, treba zagovarati intelektualni nivo. Pa zato se prima plaća.
   Ipak bi ja se vratio na neozbiljnu temu, prihod, manjku oko 17 miljardi kuna a oni bi to riješili izvozom. Kojim, kojom industrijom i kome bi prodali. Prste sam potrošio da se okrenemo prema Uralu. Nedavno je Putin bio u Italiji, čak i u Trstu. A kako su ga naši znalci otpilili nema ništa od vidljivog pomaka na prihodovnoj strani. Kome bi oni još mogli nešto prodati, u USA njet, predaleko a i cijene nam nisu. Gdje su sad oni mudraci da ulaskom u OTAN, da ćemo mlatiti pare. U EU takoj njet. Što to mi proizvodimo da će se EU čekati u redu za takvom robom. Ima i sitan problem, u načeli nikome ne cvatu ruže i sad bi samo trebali da im mi zatrpamo dućane. Nekakav izvoz to je u domeni individualnih pokušaja.   
   U Vladi nema gospodarstvenika, Saboru?, propalih da, pa onda neka prestanu sanjati izvoz. Gospodo supstitucija uvoza. i biće posla ko u ušljivog. Ima posla ali sami šegrti. Tu bi pasalo izdvojeno mišljenje, od mene samoga. Kad se ne slažem sa samim sobom. Stilska figura, radi se o pravnoj državi i bankarstvu-sljedeći članak.
    Netko je rekao da imamo kukavički proračun, ne imamo kukavičku Vladu. Kako su počeli, pa sjećam se da su nešto montirali oko uhljebljivanja, taman da se poslije tog zamornog rada, mogu uputiti na zasluženi odmor.  A moj kolega pa radnom mjestu kaže da rade najteži posao u državi. Istina, malo skupe lovicu po zakonu, porezi, doprinosi.... i podjele, ako fali, posudi. Ali fali puno pa ćemo rezati, kak sam najavil ove godine kak tak, a iduća??. Sve je bliži južnokorejski model.
  Prvo bi sebe trebali nagraditi sa primjerenijom plaćom ili da si isplaćuju po efikasnosti gospodarstva. Ništa nebi imao protiv i da vrate, jer kao puno rade a gospodarstvo tone. Možda su zamislili, malo ćemo gladiti, nešto ćemo raditi a onda nam slijedi još jedan mandat. Nažalost takva politika je slomila i ono malo što je bilo dobro.
    Pucanj u znanje je uzeti učiteljima prijevoznicu ili kak se to već zove. Tak ju oni plaćaju pa im država refundira. Najčešće se to smatra kao neka extra zarada pa se najlakše troši. Ostali dio plaće ako se potroši kao pod moraš jer se jesti mora ili kojim slučajem nešto ostane onda to ide u takozvano kapitalno ulaganje. Kakav neophodni uređaj ili kao statusni simbol obitelji. I zašto pucanj, sve što se potroši ode u proračun, PDV, doprinosi i porezi. A i BDP to čuje kroz kategoriju,  potrošnja stanovništva. Kada se najviše u zimi troši, za sv.Nikolu i Božić. Tako je ta bajna i vajna odluka pucanj u znanje / učitelji/ i pucanj u znanje ekonomije.
     Gdje treba štedjeti, po stoti puta, pa ukinuti općine koje se ne mogu same financirati, smanjiti županije i dati otkaz administraciji koja nam spušta rentabilnost i produktivnost, a ostvaruje se samo u primarnom sektoru. Za općine 428 sve je jasno kao i za načelnike sa 10 kuća. Županije, politički podobni, a što rade. Alociraju sredstva koja država spušta na nižu razinu. Kad će biti na svom proračunu i kad zarade novac onda neka dijele. A administracija, vrapci to znaju, od Svjetske banke, MMF, EU komisije, što se čeka. To neznam, ali znam da sam među prvima još na početku mandata a i prije toga predložio uzmimo MMF kada smo imali argumente za pregovore a i sad ih imamo. Ako ništa drugo dobićemo jeftiniji kapital/muzika/, ali plesne figure će biti teže. Argentinski tango i grčki sirtaki.
T

Zadnja izmjena ( Nedjelja, 08 DECEMBER 2013 16:55 )

 

Pucanj u Ustav

      Infatilno i radikalno, Uspješno smo podebljali Ustav. Još malo pa će biti toliko težak da će ga dvojica morati nositi. 148 članova.
Pobjeda 2/3Hrvatske, one koja nije izašla da zaštiti Ustav. I ona je glasala, može se samo nagađati zašto, možda opće stanje u Lijepoj Našoj, ali je dobro da je brak ušao u Ustav, i dobro da je, manje važno što se 1/3 brakova raspada u prvim godinama. Možda je trebalo zaštiti brak, od rasapa. A možda je trebalo staviti u Ustav da se djeca ne zaboravljaju ko stvari ili za banalnost zvana plaća. Radiš i da ju dobiješ. Eto i ja napišem blago rečeno, glupost/skoro se omakla p../ Pa za sve te bitne odnose imamo zakone.
   Ali sada imamo dokaz da je drevo drveno a željezo da je željezno.
Uspjeli smo podijeliti zemlju, znamo kak to obično završi na našim prostorima a onda tata pregazi plitak potok i naleti na jednog odvjetnika a prije toga je ujedinio dvije skupine koje su si lomile kosti i izbijale zube a sad su trenutno jedno. Usput su popljuvali ujedinitelja i njegovog šefa.
    Malo se javljaju i manjine iz bijelog svijeta, neki nudisti i naturalisti i ostali. Nismo više poželjna destinacija. Pa će biti koristi u turizmu. U ono doba kad sam bio ledik, nagovorio me brat da idemo u Vrsar, točnije onda otok Koversada. Potrpali smo opremu u Wartburg, za mlađe to je bio "mercedes" iz Eisenachu- Istočna Njemačka, vrlo siguran auto. Taj auto i stariji modeli mercedesa iz Stutgarta, jedini su imali šasiju, ostali imaju podvozje na limu. Dolaskom na lice mjesta, otvorio se nam raj nebeski. Proći plažom i doći do mora bila je noćna mora, zbog određenog dijela tijela. Osim dnevnih zanimljivosti bilo je i noćnih veselica. Biranje najljepše nudistice, Mis nudizma, onda razne varijacije a bilo je i biranje najljepših nogu. Među ženske osobe ubacivali su muške, pa sam bio druga pratilja najljepših nogu. Tak je to bilo nekad a danas ?. Nisam poslije bil tam a nit se nešto o tome piše ili prikazuje. Postali smo Amerika, ćudoredna.
      Neznam kak mi je šira obitelj glasala, naročiti američka. A Amerika je obećana zemlja, a da bude ravnoteža u mojem braku koji je sad ušao u Ustav i moja žena ima tam familiju i to ne bilo koga. Njezin prastric je vozio za Caponea u vrijeme prohibicije. Ganjala ga policija on nije stao nego je kamion zapeljal u jezero Michigan, riješio se dokaza. Na suđenju je poštivao Ustav ali i šutnju. Državu mu dala izgon na 5 godina, a Capone je pomagao obitelj, dok je on kopal ugljen u Njemačkoj. Vratio se u USA da se vidi sa obitelji i organizira život potomcima. Jedan je poznati tvorničar. A glavni junak se vratio da ga se pokopa u rodnu grudu-Krasno polje. Žena još čuva one $/ papirnati/  koji je dobila od njega. To je bila dnevnica u Forda 1920 g.  A ta obećana zemlja, kakav ima Ustav.
Ustav USA ima samo 7 članova /1787/ I samo 27 amandmana. Prvi, ko za inat baš govori o nekoj slobodi govora i štampe, bez veze. I Drugi mi je drag, možeš nositi oružje, možeš glumiti Billa Hickoka, svojevremeno je svratio u Veliki Bečkerek, danas Zrenjanin a najdraži mi je Peti, na koji se pozvao junak sa viskijem.
  Pored tužnih pojava oko referendumu ima i čudnih opredeljenja, Zagreb je počeo mijenjati društveno socijalni status, naspram jednog međimurskog Pribislavca.
   Demokrati nisu dali novinarima pravo na informaciju i to je demokracija na koju se pozivaju. Na Prvi amandman, i to je pucanj u Ustav, može i u vlastitu nogu. Kao neki naši branitelji, koji su si ničim izazvani pucali u svoje noge, da mi je samo znati da li su dobili zasluženu invalidnost, za tu borbenu sposobnost. Jedan si čak dva puta uspio kresnuti metak u nogu, da bude siguran da može biti branitelj.
Petrica Radikal
 

Mene je donijela roda

         Mene je donijela roda, i spustila kroz dimnjak. Takav odgovor sam dobio kad sam postavio mudro pitanje, pored milijun djece koja su isto pitali.
Bio sam u trilemi, ustvari nisam, htio sam pisati o našem proračunu/ budžetu/. A ima se i o čemu. Naročito kad ga se šegrti uhvate kreirat i objašnjavati. Za neke bi dao savjet nek nauče razlikovati proračun od BDP.
Odlučio sam za lakšu temu, o rodama, brakovima, hetero i petero. Ima tu i o moralu a ima čak i demokracije. Pa i zastupanja moje osobe, bez da sam nekog ovlastio ili zamolio da misli umjesto mene.
    Moj životni kredo je, da nikad nisam imao nešto protiv nekog osobno, uvijek na ponašanje, pojave, manifestacije ili djela. Nikome nisam smetao ako meni nije smetao.
Da su neka normalna vremena, bio bi za na sutrašnjem referendumu. Biću protiv. Glavni razlog, jer znam kako je teško zaraditi novac. Kao što su mnogi već rekli, bacili budemo 48 milijuna kuna, bez obzira što će se dio vratiti u proračun kak je rekel ekonomski nadri stručnjak, šef seljaka Branko Hrg, inače vrtički odgajatelj. Neki su predložili da za taj novac bolje napraviti škole i vrtiće. Time se nebi dio vratio u proračun nego bi se iznos multiciplirao, pa nebi imali samo 48 nego nešto više od bačenog iznosa u vjetar naše zbiljnosti. Istovremeno kad bacamo novac u ime demokraciji, demokratično uvozimo tuđu akumulaciju, popularno uzimamo kredite ili prodajemo državne obveznice. I to nam nije dovoljno pa smo rasprodali minuli rad /strojogradnja/ iz one države iz koje smo pobjegli. I rat vodili. Uništili smo strojogradnju /šegrti/ a sad bi rado prodali Croatia Osiguranje. Dakle CO bi prodali /minuli rad-poznata ekonomska kategorija/ a da tu istu CO nije stvorila, napravila ili izmislila ova država, nego ona i one generacije.    
      Pored glavnog razloga ima još nekoliko sporednih. U petak ujutro, 29.11 emisija Poligraf, nastup gđe Markić i Škrabalo. Gđa Škrabalo normalno razložno razgovara a gđa Markić manipulativno i iritatno. Glas joj je šaptući, vjerojatno misli da će biti time uvjerljivija. Za svakom trećom izgovorenom riječi bučno uzima zrak kao da će zapjevati budnicu "Prosto ptica zrakom leti". Opći dojam, djeluje neprirodno i sve što govori nebi me moglo uvjeriti da je iskrena. Konačno gđa Škrabalo joj sasula u lice da laže. A budući se stalno pozivala/Markić/ na moral i demokracije, eto njezine demokracije. Novine su objavile njezinu akviziciju na Braču, kako tvrde neke građevinarije bez dozvole. A pravnik koji joj je desna ruka, na pomorskom dobru izgradio kuću i ima rješenje iz 2006 za rušenje. Uredno je podnio papire za legalizaciju. Moralno. Ušli smo u nekakvu Uniju, u uljuđenoj, pravnoj i demokratskoj zemlji istog trenutka pali se motor bagera.
    I sad bi ja trebao takvoj ekipi vjerovati u moral i demokraciji. Radi se o čistoj manipulaciji, o osobnim interesima i koristi. Lice sve govori ako odemo na konzultacije kod pjesnika Stefana Zweiga. A J.P.Sartre nam stalno poručuje, sloboda ali odgovornost.    
T.

Zadnja izmjena ( Subota, 30 NOVEMBER 2013 18:06 )

 

Za natječajnu komisiju HGK

Poštovani,
          Javljam se na još ne raspisani natječaj za predsjednika uprave HGK. Nadam se, da među cijenjenim protu kandidatima neće biti kćerka jednog bivšeg. Onda moja malenkost nema šanse.
    Biografija mi nije bogznakak zanimljiva. Rođen sam u gradu kojem je Zagreb predgrađe za put u EU. Godine mi nisu važne i tako na to pitanje iskreno odgovaram da imam 20 godina i nekoliko mjeseci. Prve školske korake učinio sam u rodnom gradu i tako pet puta u prvi razred. Osnovna, pa srednja tehnička-strojarstvo, Strojarski fakultet Maribor, FOI Vžd-informatika i za kraj Ekonomski fakultet Zgb-marketing. Učenik nisam baš bio za pohvalnicu, previše je bilo drugih zanimljivosti van škole ali u osnovnoj sam  imao blistavi trenutak, krivac je pismeni uradak koji je bio čitan po školi. U srednjoj sam zaradio nadimak Spectator, stariji znaju tko je bio bard našeg novinarstva. Bio sam dobar matematičar ali ocjena osrednja, slabo sam grijao stolicu. Na maturi pismena zadaća izvrsna, na usmenom zamalo pao. Nisam znao koji je najmanji zajednički višekratnik, zaplotnjačko pitanje iz pučke škole. Za struku, maturski rad sam odabrao, komparator, kad ga nitko nije htio. Sitan problem je bio taj što je konstruktor radio u KPD Lepoglava. I to sam riješio sa očevim biciklom/kontrašem/. Javio sam se ing. Višnjiću, dao pionirsku riječ da ću mu vratiti nacrt. Nekada su nacrti bili na paus papiru a kopiralo se sa amonijakom. Vratio nacrt, poslije bicikla otišao sam na Dravu trčat i plivat. Tako sam bio terminski vezan sa John Collinsom i njegovom ekipom u San Diegu, koji su osmislili moderan triatlon.
I tako svega pomalo, zaposlio se u LTA, danas MIV a prije od Crneke. JNA nisam izbjegao, bio sam kod "privatnika" na Plesu. Oboružan još nekim sposobnostima,zaposlim se uGK Međimurju,kao samostalni komercijalist, obveza mi je bila da svaki dan oko 4 000 radnika radi i nikad nisu stajali zbog mene. Kako se s vremenom kristalizirala situacija u GK kao klub nesposobnih, otvorio sam obrt/1989/ uz potiho gunđanje poslovodstva ali nisam bio u sukobu interesa. Zbog različitog pogleda na vođenje poduzeća stao sam mnogima na žulj pa sam zaradio nekoliko otkaza a sud kao za inat stalno me vraćao na posao. Kad sam se uvjerio da imam posla sa lajbekima osnovao sam poduzeće, koje danas nekako preživljava. Dok sam još bio u GK radnici su mi dali posebno povjerenje, u Radničkoj kontroli i skupili su potpise da ih zastupam na skupštini kao male dioničare. U oba slučaja bez mog znanja, stavili su me pred gotov čin, rekli su: moraš jer će nas mafija upropastiti. Nisam puno pomogao, bili su jači, a GK otišao u povijesnicu. Dobio sam opet otkaz. A sud opet po svojem. Kada sam se  vratio, nesposobnjakovičima sam očitao bukvicu i ja dao otkaz njima. Pa sam od 1996 samostalac.
 Prošao sam sito i rešeto u našoj Lijepoj Našoj po povijesnoj zbiljnosti gospodarstva. Radio, inovirao, izvozio, uvozio, uredno plaćao poreze, doprinose ali i parafiskalne namete. Dakle Vama, kao i svima ostalima, državi pa čak i dobavljaćima uredno je na kraju mjeseca odlepršala lovica. I sad me zaboli srce jer opet će kraj mjeseca a ja sam Vama već unio nalog internet bankarsta. Potvrdu mogu dobiti od naše vrle Porezne. Za mene, ako je ostalo, bilo je i po par mjeseci da si nisam isplatio sebi zarađeni dohodak.
    Imam si još nečim pohvaliti, kao Vaš bivši, nisam nikada uzeo ili dobio bilo kakvu potporu, ni lipe. Pa čak ni od HGK, ali sam imao uspješan sukob sa Vašim ing Babićem/Zgb/ i jednom osobom u komori Vžd. Stoga članarinu komorama, smatram kao otimačinu.
Kandidaturu temeljim na ovim gore i znam da to nije dovoljno treba i neki program. Tu ću biti kratak, ako ću biti prvi čovjek HGK polovici ću se pregaoca zahvaliti, slobodno potraže drugi posao i za 50 % će plaće biti manje, posebnu ću svoju prilagoditi. Ostalo za unutarnji program moram upoznati unutarnju hijerarhiju, kako je postavljena vertikalna i horizontalna organizacija HGK. Za program rada HGK prema van to ću podnijeti po ustoličenju.
  Za nešto sam potpuno siguran, savjetnici mi neće trebati, po novinskim natpisima da ih ima 40???, toliko nema ni Komora Njemačke. Posebno mi neće trebati konjovodac. Sa mnom će doći samo dva /2/savjetnika, jedan domaći i strani iz EU. 
   Na kraju još par pozitivnih odlika mog lika i djela. Po ZAPI od 2000 g. još uvijek se može meni i mom poduzeću vjerovat. Ima jedna anomalija u mom poslovanju, nigdje u EU nisam nikad ostavio ikakvu garanciju za uzetu robu, pa čak ni na škrniclu potpisanu garanciju. Tu bi još bio u jednoj ediciji g. Hubnera, pa preko sportskih uspjeha do Bocconi.
   Imam i odlike koje me diskvalificiraju, nemam vikendicu a kamoli vilu u gori ni na vodi, nemam kaznenu prijavu a nisam ni pod istragom, nisam ni osuđen, posebno za privredni kriminal. Eh lažem, jesam prekršajno, zbog parkinga i kad me nisu moji konji slušali pa se zalomila koja prebrza vožnja. Što ćete uvijek se nađe neki neposlušan konj. Doduše imam 2 dana vojničkog zatvora. Pod kraj vojnog roka nešto me fpičilo pa sam vojnoj vrhuški objasnio da ja za njih radim i po logici žive od mog rada. Uvijek sam za poštivanje primarnog sektora naspram tercijarnog. Za taj verbalni ispad dobio sam nagradu da 2 zadnja dana po garnizonu hodam ko zgubidan, bez žniranca, remena, uprtača i kape. A da je bio vrhunski cirkus, nije me imao tko otpustiti, ipak se javio jedan zastavnik rodom iz Štrigove. Kako dolikuje kosovcu potpisao se čirilicom na otpusnicu. I da razjasnim do kraja zašto se hvalim da sam tri puta bio u Lepoglavi. Dva posjeta sam gore opisao a treći puta sam bio kao klinac u sklopu pučkoškolske posjete da nam pokažu ćeliju Josipa Broza.
  Postoji još jedna moja osobina, neprihvatljiva za naše prilike, držim do date riječi, mada ju teško dajem. Zbog nje me posebno ino partneri cijene, čak su iskovali mantru da taj kad obeća, dići će se iz groba da obećano ispuni. Eh, da budem barem malo siguran da ću ući u uži izbor za šefa, obećajem da će od tog trenutka Naša Lijepa procvasti, teći će med i mlijeko, bićemo Amerika, ne i Švičarska, ma Norveška i Švedska zajedno. Od kud sad Kopernik, pa moram i ja obećavati kad je to uobičajeno u 23 godina.   
           Ako me se izabere. Nadam se da neću biti Nadan.
  Bilježim se sa štovanjem za sada.
Ostajte mi veseli i zdravi.
Vaš prisilni član T.Pichler 

Zadnja izmjena ( Subota, 23 NOVEMBER 2013 17:52 )

 

Camera Di

    Za Talijane, a bi prošlo samo camera, skoro mi se omakla camorra. Imamo dvojicu kapitalaca.
Da se odmah odredim, iako su mi na neki način i jedan i drugi nanijeli materijalnu ali još više nematerijalnu štetu. Nedavno sam imao prigodu upoznati poznatog poduzetnika iz Reutlingena. Kad mi je pružao ruku bilo je vidljivo da mu je susret gadljiv. Susret je razkravio moj šogor Till, udario me po leđima i govoreći, on je naš, nije majstor, misleći na mene. Lice Nijemca poprimilo je prihvatjiv izraz.
  Iskreno mi ih je žao, što im je trebala tolika gramzljivost i pohlepa. Zar im nije bila dovoljna, njihova prevelika plaća koju su dobivali od građana, ne gramzljivost nema granicu. Njihovu gramzljivost usporedio bih, sa eksponencijalnom brzinom rasta širenja svemira. Nažalost došao je sretan trenutak. računi su sada došli na naplatu njima i nama. Pa pored izvrsnog držanja lika sa disertacijom nekog pjesmuljka, noću ne spava, a kad se ustane, skreše za šaku kemikalija da može funkcionirati. Za takve pothvate treba imati želudac.
  Oba lika na istom zadatku, trpanje u svoj džep, živog i minulog rada građana. Ali sa različitim ponašanjem. Jedan supermen, po naputku irskog PR-a, razmetljivo iritantan. Drugi je imao pametniji model, biti bogat i biti neprimjetan. Nastupi su mu bili iskreni i iskreno je govorio.  Sve što je govorio to je večina razumnih i poštenih mislila. Trudio se da ne liči na političara našeg podnevlja i uspijevao. Toliko, da ga mnogi nisu doživljavali ozbiljno, a imao gospodarsku crtu.
Imao je žicu da se umili poduzetnicima, recimo njegova izjava da skida svakom kapu tko pokrene privatni biznis i zaposli ljude. Ogradio se od privatizacije a svoju uspješnost je bazirao na znanju o gospodarstvu i ekonomije. Što je notorna istina, znao je za razliku onog drugog koji je samo bio napuhnuta veličina. Nažalost ponašanje gazde camere nije bila ista slika kao u odraz u zrcalu. Bio je dr. Jekyll i mr. Hyde. I više od toga, ne homo duplex nego triplex.
  Za javnost lik od riječi na djela, u neformalnim krugovima pleo mreže za sebe i pajdaše. Za familiju pravo lice, i svi su bili od poduzetničkog dara. Obitelj darovitih, isto ko jedna do zenita. Onda odjednom pali svi u zaborav, izgubili poduzetnički nerv /nisu ga nikad ni imali/, kad je nestalo materije koja je pokretala perpetuum mobile. Da se nešto ne uklapa u sliku, neke boje su bile čudne. Bio je stručnjak za umjetnost, ali originalni transkript o prodaji cementare, bio je neumjetnička izvedba, sa različitim bojama karaktera.
  Kako je uspio toliko godina farbati a da ni kilu farbe da potroši, kistove je kupil ali nije ih ni zamazal. Kupovao je livade i oranice, nije ih obrađivao marom dobrog farmera, ali su rodile same od sebe. Čak nije ni koristio sjeme, gnojivo bi bila znastvena fantastika. Dovoljno je bila korisna informacija a onda kod maketara koji je krojio planove za gruntovnicu. Dalje je farbanje išlo bez oranja. Razlika po uloženom, veća od biznisa sa opijatima. Narkodileri su šegrti za njega. Bio je galantan kod farbanja, svi u njegovoj mreži bili su umrljani farbom, zbog tih neplodnih livada i oranica. 
Kako je uspio toliko godina farbat. U Krezovu orbitu  izbacila ga baš cementara, od tuda zaštita, to društvo netrebam imenovati. Prva akumulacija kapitala, a onda se neformalnim stepenicama /tajnim/ uspinjao. Od tuda valjda ideja za tajnim bunkerom u kučici. Kažu da je volio slušati pjesmu od Zdenke Vučković: Kučica u cvijeću trava oko nje.
  Budući sam bio jedan od rijetkih koji je javno gunđal oko šumarskih namete a posebno sam bio napaljen na cammore. Znao sam stanje u državi, stanje u gospodarsfvu a što je najgore u svemu tome, znao sam stručnost i kapacitet zaposlenih. Bio sam u kontinuitetu Katona, sve treba razjuriti. A tko je Scipion? 
Možda gospodin psihijatar iz Zadra, sudski vještak. koji tvrdi da je gazda camere u delirijumu/omnipotentnom/. Za mene laika brat mi je objasnio da je to kad si lik umisli da je sposobniji od drugih. Ne bi se štel mešati u psiho znanost, ali moram velepoštovanog psihijatra demantirati i sa najozbiljnijom ozbiljnošću potvrditi da je gazda bio jedan od rijetkih koji je znao. Mnogi ministri iz svih Vlada ne bi mu mogli biti ni šegrti.
   Pa eto dokaza, 639 zaposlenika Gospodarske camere primalo je plaća iz snova. Tvrde da je nestalo 35 miljuna, nestalo a da se nije primjetilo i nije ni falilo. Iz povjerljivih izvora sam doznao, da se sad ide u kontrolu deviznog poslovanja unazad deset godina. Sjajno, kad se objavilo na stranici sad se sjetili kontrole.
Možda bi tu trebali biti pažljivi, kad je zatajio kontoling u HGK, tu je kontrolu trebala obavljat centralna banka ili popularni naziv Nacionalna banka Hrvatske. Da ne bude, tjerali lisicu a istjerali vuka.
  Da završim u veselijem tonu, kopirati ću my tricky brother. Kad smo kod šegrta i Zadra, čista je slučajnost. Za vrijeme II svjetskog rata, krenuo bataljon talijanske vojske u zaleđe da naprave reda. Međutim deset puta manja ekipa partizana razjuri Talijane i potučeni se vrate u Zadar. Dočeka ih komandnat grada i pita što je bilo. Lagali su obroju partizana kao opravdanje. Na pitanje dali znaju ko je vodio te partizane, odgovor je bio da su čuli da se zove Šegrt /Vlado/. Komandant je više za sebe u bradu promrmljal: vraga šegrt to je bio majstor.
P.T.
Kako je kod sudskih vijeća popularno izdvojeno mišljenje, iskoristio bih tu mogućnost u smislu komentara. Kad su donosili Kazneni zakon sabornici su bili oduševljeni da sad imamo kvalitetan zakon sa puno alata i da će se lopovi tresti od straha. Tu se mislilo na oduzeto ukradenog. Sjajno, ko bi se toga dosjetil.  Za razliku od nas u USA je obavezno oduzimanje/realna vrijednost bez pretjerivanja iznosa/ ali imaju ugrađeni faktor kazne/pored zatvorske/. Tako na ukradeno može sudac odrapiti faktor 5. Uzmeš 1 platiš 5. Tako majstor plati boravak u državnom hotelu, za razliku od nas gdje majstori padaju na teret poreznih obveznika. Recimo B. Madoff, sam vrh biznisna, šef NASDAQ-a, težak 17 miljardi $, sve su mu oduzeli i rasprodali, čak i kućne papuće i gaće. Dodatna  nagrada, 150 godina. A jedan majstor sličan našim kapitalcima dobio je 99 godina, što i nije strašno, uz dobro vladanje i dobrog odvjetnika može izaći za 5 godina. Međutim sudac je imao loš dan pa je presudi dodao dvije riječi, no appeal.
Za kraj još malo veselja, poslao sam prije natječaja kandidaturu za šefa HGK, za camera di./ Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript /Transparetno ću staviti na stranicu.   
 

Lepi Cane

Lep ko greh, kaže za predsjedničke izbore 2009 g. "Kriminal je postao sustav u Hrvatskoj, a korupcija stil života i to je ono što treba mijenjati. Mi građani ove zemlje imamo pravo i odgovornost boriti se za bolju Hrvatsku u kojoj nitko ne smije imati pravo na siromaštvo."
Za kraj je kao usput dodao, da suprug sve dozna kad svi znaju. Pored svih osobina bio je i vidovit. Kažu da se sa Pantovčaka najbolje vidi Remetinec.
Bolja izjava mu je, da nije ni jednu lipu zaradio od države i nijednu lipu nije zaradio u pretvorbi. Gola istina. Poštenjačina isto ko i moj brat, samo je koristio insajderske informacije i bio veliki filantrop. Da nije bilo njega propao bi Meštrovićev atelje. Bivši vlasnik ništa s njim nije mogao/znao/ uraditi. Nije ga mogao/znao/ urediti, a ni preurediti, ni prodati. I tu uleti Lepi Cane i spasi atelje, uz pomoć novog GUP-a. Sitniš koji je inkasirao bio je, da filantropski spašava likovnu umjetnost hrvatske i švajcarske satove.
Insajderske pothvate je iskoristio sa ekipom iz Kraša kod Krašograda, tako da je prije a sada napravljene cestice kupio parcele u naravi agrarno a onda će morati biti građevinsko. Jer će trebati pristupni put za Krašograd a naći će se i neka parcelica i za neki drugi objektić jer su parcele baš uz trasu autoceste. Slično je i bilo kod Slobodne zone u Varaždinu. Svima je otkupljeno po 20 EUR-a za kvadrat samo je prijatelj prijatelju platio 40 EUR-a/ eVaraždin 12.08.2010./     Ko za inat i tu je osoba iz domaće komore.
    I tako marom mrava Lepi Cane skupljao društvene dobrote a i ine materijalne vrijednosti za razliku od velike većine ostalih građana Lijepe Naše koji su pokazali potpunu odsutnost i ne ozbiljnost u smislu radnog pregalaštva u stjecanju imovinskih koristi. Naročito ja koji bi po definiciji starog dobrog Marxa bio lumpenproletirijat, nemam vikendicu ni u gori/kamoli planinarski dom/ ni na vodi. Uspio sam poslije 7 godina završiti medicinu i od tada samo rezuckam ljude ali imovina mi stalno curi kroz prste a nisam raspikuća ni vjetropir kak tvrdi moj polubrat.
  Ko zna koliko bi ta idila trajala, da nisu došli po njega. Pade Lepi Cane, bude mi ga žal. Pa spriječili su čovjeka da nastavi skupljati marljivo, prekinuli ga. Mislim da to nije pravedno pa ipak je on znao dok mi ostali nismo znali. Naročito moj brat koji je budalasto i uredno plaćao doprinos komori na čelu sa Lepim Canetom. Znanje je pokazao, spomenuto je već oko svoje imovine ali oko poduzetničkih doprinosa to ga baš nije zanimalo. To je prepustio nekim remorkerima, tj šleperima. Nakupilo se tih doprinosa pa se dijelilo doma šakom i kapom, predsjednicima lokalnih gospodarskih komora, pa tajnicima, koje je u brže bolje prebacio na direktorska mjesta sa van serijskim plaćama, pa nakrcao komoru sa savjetnicima sa bijednim plaćama, većim od premijera. U komoru uveo i ostale prateće službe tako da je iznutra komora bila ko Hilton. E sad kako se sve nije moglo potrošiti kod kuće, moralo je nešto i ostati za šlepere, pa neće valjda prazni prometovati. Svakom iole ozbiljnom poduzetniku, poznato je da ako u luku u koju ne ulaze brodovi i remorkeri da ta luka propadne.
    Možda netko misli da sam mu zavidan, nisam, posljednji je saznao za ženu. Tu ga posebno žalim a najviše mu zamjeram što za sve što će ga teretiti nije proveo javne natječaje.  
    Da ipak ne bude ovakvi slučajevi pretužni, malo veselja. Jedni na razgovor u DORH a drugi kod MMF-a.
Petrica Ružni
 

<< Početak < « 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 » > Kraj >>

Stranica 48 od 65

Login
Brojač posjeta
mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas38
mod_vvisit_counterJucer173
mod_vvisit_counterOvaj mjesec1020
mod_vvisit_counterSve1788069
Sponzori