Kad se izgubi vjera

Kako nešto pametno napisati o glupostima. Na stranu svi moji prijedlozi, iako sam koristio najviše ekonomsku teoriju, manje svoja zapažanja. Ali si neće dozvoliti luksus a da ne skrenem pažnju da sam ipak bio točan u predviđanju i odvijanju naše ekonomske zbiljnosti. Proricatelj i pogađač događanja,ne Nostradamus koji je uvijeno dao naslučivati. Nego konkretno.
    Moje dosadno, utvrditi stanje 3-6 mjeseci i isto toliko da se izađe iz krize. Rezultat, poslije dvije godine /intervju Vrdoljaka od 30.08 2013, isti dan sam registrirao firmu prije 30 godina./ su utvrdili da ima 500 bezveznih parafiskalnih nameta. Koliko sam samo napisao kritičkih eseja i prolio žuči na tim nametima. Kako je jedan poduzetnik rekao, kao da je poduzetništvo neka igra pa hajde da im opalimo porez. Primjer, firma /natpis na zgradi ili kući/ mora se platiti i na to porez. U ovim uvjetima kad se zatvaraju obrti i firme bivši gradonačelnik Čehok čak je povečao taj namet. Neka budale plate, zakaj se bave poduzetništvom.
     Ipak se nekima prosvjetlilo pa su rekli, netreba više plaćati za Obrtničku komoru /ja već duže i ne plaćem jer sam obrt zaprl/. Neka sad svi ovi znalci iz pozicije i opozicije, a oni sve znaju neka oni pokažu kako se vode firme.  Prosvjetilo se i na porez za šume, kao to sad netreba, je kad sam ja prenosio austrijaska saznanja. Austrijske šume su na svom dohotku, na svojoj zaradi a ne  na mojoj. I sad bi mogao redati sve naše gluposti.....
       No izjava poštovanog premijera kad se vratio sa godišnjeg, na upit da li odmorio. " Ne mogu se ja odmoriti kao neki menađer" Krasno, ne Krasno u Lici, meni se smučilo. Ja se baš opuštam, na način da sam 25 sati napet i nadrdan. A gospoda koja si sama određuju plaću, ne prema efikasnosti naše trenutne situacije, otišla mrtva hladna na odmor ko i prošle godine, kao da u državi teče med i mlijeko. Da se odmorim i smirim, odem kod svog katehete iz djetinjstva. Kod njega i od njega dobijem potrebnu smirenost i mirnoću. U njegovom samostanu za mene stane vrijeme, iako je to nemoguće. Naš razgovor meni je vanvremenski, iako vrijeme razgovora neumoljivo preleti. Pa ću sada malo u povijest.   
   Odem na dugo pripreman razgovor kod svog katehete patera Bone. Fra Bono Zvonimir Šagi. Rođeni brat od prof. dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića.
     Povremeno provjeravam sebe kod katehete. Moram se jasno odrediti, naučio me nadogradnji kućnog odgoja. Bilo je duhovnog od moje mame ali ovo je bilo službeno i trebalo je opravdati znanjem. Ocjene nisu bile bogznakaj, isto ko u školi. Imao sam preširoki horizont zanimanja pa su zadane obaveze bile u drugom planu. Posebno ga poštujem na onim zasadama djelovanja, na društveno-sociološkom pogledu kroz prizmu vjere gdje je ispoljio realitet na naše probleme u državi. Čak je i bio suprotnost svojim stavom u odnosu crkvene hijerarhije. Nije tajna da je u knjizi "Izazovi otvorenih vrata" 1994 g, prvi pisao kritički o pretvorbi, sažetoj u sintagmi " grijehu struktura"   No sintagma je  poznata jer ju izrekao tada još nadbiskup Božanić 1997 g. na Božić.  
    Namjera posjeta je bila da" razgovor neće biti ugodan naroda slovinskog" Skupilo se puno toga i u državi a i pri meni. Vrijeme je da skinem nešto tereta sa duše. Da provjerim gdje smo zajedno u stavu a gdje sam ja drugačiji.
     20.03.2012.  Kapucinska crkva u Varaždinu, župni ured, nema nikog, ali ima prastaro zvono u hodniku ispred vratiju, koje je nekad zvonilo na povlačenje i čulo se brončano zvono. Povučem sad tu dugogodišnju napravu ali nema brončanog brundanja, nego moderni cilik električnog zvona. Poslije nekoliko sekundi čuju se koraci, otvore se vrata i pojavi se velečasni. Zaželim  Hvaljen Isus i Dobar dan. Pitam da li je moguće dobiti velečasnog Šagija. Kapucin me ozbiljno pogleda i kaže sve je u vjeri ako vjerujete vidjete će te ga.
Odvede me u sobu za razgovore i ubrzo se pojavi pater Bono. Predstavim se jer treba uzeti u obzir godine 81 g. patera. Prepoznaje me uvijek preko mog oca jer je s njim bio često u kontaktu.
Zamolio sam svog katehetu ako ima slobodnog vremena, da obavimo razgovor, jer sam ja kao izgubio vjeru.
A ništa treba se vratiti Bogu, kaže fra Bono. Dogovorili smo kako ćemo dalje voditi buduće razgovore i kako ćemo kontaktirati.
Prvo što sam napravio, pohvalio ga za sve njegove knjige /meni poznate 11/ i na njegovim gostovanjima na TV. A onda sam ja pobrojio svoje uspjehe a i neuspjehe. Pa je razgovor bio u neku ruku ispovjest.
     Dalje sam krenuo na naše osobne prijašnje kontakte, na obiteljske, jer su naši preci se poznavali pače čak i nešto poslovali. Eto kako je to u životu da poslije 50 i nešto godina poznavanja doznam da je njegov otac kao načelnik u Maruševcu poslovao sa mojim djedom. Ostao sam više nego sam zatražio slobodnog vremena, par minuta a ostao sam skoro sat vremena. Tokom razgovora pater me je uputio na svoje dvije knjige, "Molitva i misli mira u vrijeme rata"/ zbornik homilija od 1990/, koja me vratila u ratne godine, pa ćemo i tu imati o čemu progovoriti,a druga je " Sa svetiljkom vjere u društvenoj zbilji"obje mi je darovao a treću nije mogao pronaći, poznatog naslova " Da sol ne obljutavi". Knjiga koja govori o društveno sociološkom pristupu vremenu poslije komunizma, a dotiče se krščanskog nauka.
Možda nije za zgore spomenuti da je pater Zvonimir Bono Šagi prozvan "crvenim popom", od jednog novinara, valjda kao diskreditaciju.
          Druga posjeta 03.06.2013. Ovaj puta nije bilo problema sa zvonom nego sa paterom tj Bonom, nije ga bilo, otišao je kod varaždinskog biskupa. Pa sam ga ulovio u slobodno popodne. Nastavili smo više o zajedničkim temama, kao o ugradnji prvog centralno grijanja u crkvu na topli zrak u tadašnjoj Jugoslaviji. A kako su su kapucini došli do centralnog grijanja. Kanađanin, Hrvat poslao 2000 $ da si kupe auto. Ipak je to bilo 1963, pa je odlučio fra Bono inače župnik dugogodišnji/ provincijal u tri navrata/ pametnije utrošiti. Izvođać moj otac, ja sam bio klinac tada. Prigodu da i ja nešto pomognemu samostanu, 1968   kompletnu biblioteku sam sam montirao.
   Ovaj puta razgovor se vodio oko globalnih problema o bankama, pater povijesno-sociološki a ja iz suvremeno ekonomske misli. I našli smo se napočetku kada je crkva branila i zamjerala na početku kamatu. U ekonomskoj teoriji to su bili "stari merkatelisti" a onda su došli mlađi merkatilisti. Poslije se to otelo kontroli i kamata je postala grabež. Ono što imamo danas. Spomenuo sam da sam pisao o 14 puta većoj proizvodnji vrijednosti banaka od materijalno-proizvodnoj vrijednosti na svjetskoj razini. Oprezno sam spomenuo Vatikansku banku i kako će novi papa sa kurijom. Odgovor neću napisati jer smo utvrdili da samo uz suglasnost patera objavljujem. Do dva puna sata razgovora još je bilo tema, a to drugi puta.       
     Treći put sam naišao jer je pater pronašao knjigu" Da sol ne obljutavi" koju sam dobio sa posvjetom kao nekadašnji vjeroučenik, a nije se mogla nigdje nabaviti. Teme su bile dnevne, naša zbiljnost. Kad sam došao doma, tada sam osjetio kakav je to osjećaj, biti bolje, ne bolje nego izvrsno. Razmišljanja su nam bila istovjetna, paterova duhova a moja svjetovna. 
Petrica Poluvjernik

Zadnja izmjena ( Nedjelja, 01 SEPTEMBER 2013 17:07 )

 

Double Bakovci

    Nemre to tak biti,dvanaest sati bije a smrti još nije.
Zar ni jedan da se nađe kolega od poštara da čestita. Jednom kad te negativno okruženje pohodi teško ga se rješiti.
Ja sam kod 40 kruga trčanja počel noreti i štel sam na stranicu postaviti live rezultat. Nisam, da netko ne bi rekel, kaj pak taj izvodi. Pratim uživo i uživam, pogledam par puta poštarsku stranicu. Ništa. Sve do danas do dvanaest. Nemre to tak biti. Ipak je to double.
     Da je kojim slučajem neki naš član kluba / tvrde upućeni da nas je samo dvojica/, nije bitno Petrica ili ja. Dakle da je neki naš član na dublu, bili bi u živo rezultati a i slika na stranici. Pored toga crkvena zvona bi u Varaždinu zvonila, dobro ne sva ali u jednoj crkvi bi sigurno.
   Karla, Čestitka i moj naklon do poda. Iako si nismo bogzna kak dobri ali nije do mene. Ipak je to prvo osobno dostignuće, klupsko ? a i Hrvatska se negdje ubilježila.
   Ne treba tu zaboraviti starinu Jožu, njemu je dubl za doručak. Čestitke Ćuriću a posebno kolegi Ivanagiću koji je bio apsolutno treći od 23  takmičara. Kako je trka bila u Sloveniji, može se reči, madonca, dobro so se Hrvati odrezali. 
Svima, još puno uspjeha i pratećeg zdravlja.
T.P. 

 

Zadnja izmjena ( Nedjelja, 25 AUGUST 2013 11:25 )

 

Poziv na trku

RAVNA GORA TRAIL&TREKK
Prijava na www.315-sjeverozapad.hr
 

Nerad i nered

  Ovaj članak trebao je biti samo o blokadi.
     Ne mogu da ne izrazim žalenje za ročnika, tako banalno izgubiti život. Izjava generala Repinca da je ročnik provodio zadanu taktičku terensku vježbu. Dobro a kako se pješadija našla ispred tenkova. Gdje su ostavke, pa nije vojska dječja igra. Drugu ocjenu ne mogu dati osim mojih nekadašnjih utisaka sa manerava. Nekom drugom prigodom.
    Blokada je moja tema, a i tema za Vladu. Ali ne na liniji razmišljana naših seljaka /farmera/.
Pun kufer / zbog Bocconi ne ću napisati pravu riječ/ mi je poticaja. Svu moju empatiju su izgubili. Ako nisu u stanju proizvoditi na nivou svjetske cijene neka se bave nečim drugim.
     Glavna zamjerka je da seljaci, a porezni obveznici, po listi Porezne su dužnici. I sad imamo pravni, ekonomski i politički paradoks da dužnici diktiraju uvjete onima koji su Veliki Hrvati jer uredno servisiraju svoje porezne obveze. Seljaci blokirali benzinsku od Antunovića i on jadan želi ih tužiti. Zašto njih. Ne njih nego državu u kojoj je nerad i nered. Zato postoje države da zaštite one koji joj plaćaju poreze, doprinose, TROŠARINE/naftaši/. Po toj logici netrebamo državu, zašto joj plaćati ako ona ne izvršava preuzete društvene poslove.. Da samo glumata da je država, za to ju netreba plaćati.
   A seljacima poruka, bio sam sudionikom, tako se zgodilo, kolektivizacija i boljševizacije. Sada to oni isto nasilno provode. Žele ostvariti svoje ciljeve na račun drugih koji su uključeni u punjenje buđeta. Oni ga pune ali bi iz njega i uzimali i još onemogučavali da drugi posluju. Ako su im anuiteti preveliki, nisu trebali kupovati skupe traktore i kombajne. Svaki biznis nosi rizik.
  Nisu ni u pravu po pitanju pšenice. Najlakše ju posijati i skinuti, jer za hektar cijelu godinu potrebno 19 sati rada, a država se neka brine što će snjom. A kako seljaci tvrde da u Pešti na agrarnoj burzi cijena 1,38, neka hitno odu i tamo ju prodaju. Inače u svijetu još ima stare zalihe pšenice i cijena joj sada polako pada. Neka se rađe oslodode stega boljševizma i shvate da su sada u EU i da su sami kovači svoje sreće. Ali ne na tuđi račun.
    A Amiše neka puste iz rezervata jer su oni poštovani članovi američkog društva koji uredno plaćaju porez, a to što žive bez novijih tehničko-tehnoloških dostignuća, to je njihov izbor. I nisu u nikakvom rezervatu kao ni indijanci. Njima je skoro sve vraćeno, odnosno vraćeno kroz kockarske oaze i danas su najbogatiji dio američkog društva. Za Amiše znaju pa nije za zgoreg da nešto nauče i o Malthusu.
   A kad se već spominje USA, tamo farmer bi samo jednom ispeljal tarktor na cestu za blokadu recimo benzinske pumpe. Jer bi mu benzinaš i prije policije došao sa puškom. A kad bi došla policija, farmera bi u lance a traktor bi bio zapljenjen da se odmah naplate troškovi, benzinaša i policije i ovrhe. Takav postupak blokade znam da nebi prošao ni u Njemačkoj a ni u Engleskoj. Još pamtim kako je to barunica Thatcher riješila sa najjačim sindikatom u državi-rudarskim.
    Deblokada na Veliku Gospu to je hipokrizija. Kao kršćanski a i krćanski je živjeti od tuđeg rada. Nisu poticaju u poljoprivredi socijalna kategorija, nego strukturna podrška naspram nekih drugih djelatnosti. Neki naši seljaci su shvatili da se može od poticaja živjeti, ako im se ne isplati, da će propasti. Propast će od nerealnog zaduživanja, svi nabavili J.Deera /100 000$/ kombajn za 150 000 EUR-a i još kukaju da nemaju dosta zemlje, pa i nju treba platiti. Na osnovu čega ta paranoična poslovna politika. Neki su preko noči postali tajkuni. A država Hrvatska pored ostalog kriminala i poticajima ušla je u ovu situaciju besparice. Sjećanja još nisu izbledjela kad su se uzimali poticaju a da se zemljka nije ni obrađivala. Poticaji sve veči a realizacija sve manja. Poticaji da ali za naprednu proizvodnju po prinosima na hektar. Za 6 tona zrna pšenice pa na više poticaji a ne za 3-4 tone. A onaj koji tvrdi da je ovogodišnja otkupljena već otišla za 1,7 kn preko okeana, može, jer je u slobodnoj zemlji da ju i on pošalje preko okeana.
    Cijena kruha? Tu se slažem sa seljacima ,da je sramotno visoka. I mora biti jer izabrani drže pekare, pogotovo oni koji su u državnim službama. Dobro ne svi ali ih ima. Cijenu kruha država može na više načina dovesti u normalu, recimo 4-5 kuna. Potezom olovke ili sama da se pobrine za proizvodnju. Kad bi čelik imao takvu nadogradnju od prosječne cijene od 1 $ do 10 puta veće za gotovi proizvod, ovi sada koji peku kruh odmah bi svi gradili brodove. 
 

Demokratsko fučkanje

    Da se spomenem starog atenskog filozofa koji je rekao da je demokracija sranje. To su njegove riječi. I ima/o/ pravo. Kad su Atenjani htjeli nešto drugo od Sparte, pa eto im sad demokracije. Što je loše u njoj. Ista prava imaju znalac i neznalica, pošten i nepošten, moralan i amoralan.... To je demokracija, možeš fučkati, možeš baciti kamen a u biti ne imati pravo.
     Demokracija je ta sloboda, da sva sukobljena prava pretvoriti vodu u vino.
Pa je tako moj kolega premijer isfučkan, nadfučkan. I to s pravom, prošlo vrijeme a rezultata ni. Što drugo nego kritika, pa makar i fučkanjem. Meni koji sam u sjeni to se nemože dogoditi. Ja sam lijepo po ovim vručinama u hladovini i zašto bi se meni fučkalo. Istina pokušao sam ja to lijepo kanalizirati, davati savjete ali slabo se slušalo. Po nekim naznakama ipak je aktualni, glavni krivac da još tonemo. Pročitavši intervju Čačića i po nekim izjavama Premijera da je bila velika greška što se nije odmah odlučno krenulo za rezovima. Eh, kad se kotač entropije nemože vraćati. Tu ni ja nemogu pomoči. Oštro, sa socijalom i novo stvorenom vrijednosti, to sam stalno trubio. Ako se proda CO i ceste, a poslije. Sad je tu što je, oporba uživa. Mada je i ona nikakva, bez programa. Stalno ga nude a nema ga.
     Na trenutno stanje dao je Damir Novotny /baka mu je varaždinka/ osvrt, da je najbolje biti zaposlen u državi i da je došlo vrijeme rezanja.???. Kaže da tako više nemože.Istina. To sam ja napisao 1999 g. i izračunao tada da minimun javnom sektoru treba umanjiti 10% plaće.
     Namjera prodati CO,/ da opet ispadnem prorok /, ima zadržanu dobit 600 mil kn, po KPMG mogu dobiti 670 mil kn. Prodati ?! Bez nekih posebnih pretenzija mogu dati savjet, ali zašto. Nisam plaćen za to. Ko prima plaću neka rješava problem i neka mu se fučka. Njemu se fučka, jer mu se fučka ili se mu fučka jer mu se fučka.
     Sad sam na klizavom terenu, pa bi tu uključio gospodu, onog goreg /nije najgori/ atenjanina, Kanta, Hegela a i nešto je o tome i Marx pisao. Sloboda. E neću napisati kako to gordo zvuči. Nego sloboda. Koliko je čovjek slobodan. Recimo, slobodan od samog sebe. Tu ću dodati, da zamutim esej, Kristal  Pfillis. Sloboda, možeš fučkati premijeru. Ali koja korist, kad nemaš slobodu izbora. Na izboru si ga birao a gdje i kada mu u 4 godine možeš reči: slušaj to i to ti ne valja. E to je naša demoracija, 4 godine prođu i onda ti on i oni obećaju. Što. Pa ponovo 4 godine. I tako prolaze godine država tone a sloboda je jedino fučkanje.
    Loše što se išlo sa prekršajnom prijavom. Za fučikanje a i za tulenje. Sloboda ? Demokracija ? Mnogi su konstatirali da je bilo sjajno priopčenje iz Vlade, da nije to za prekršaj.
    Što je loše, loše je da se fučka na krivom mjestu i u krivo vrijeme. Ispalo da se fučka instituciji države/ legalan premijer, nije instaliran ni aklamatiran/ i fučkalo se državnom prazniku i to ne bilo kakvom. Jer cijela manifestacija bila je u duhu zajedništva cijele Hrvatske. Fučkati, za tu prigodu primitivizam.
    Kad sam već kod demokracije presjetio sam se Broza. Kad je pokazao figu hazjajinu, ovaj je poslao "četvorke" na mađarsku granicu. A Brozu malu vrečicu maka, oko 10 kila. Broz mu nije ostao dužan. Poslao mu uzvratni dar, staklenku, malu, sa niškom papričicom. Kažu da je kušač hrane popio dve litre vode pred zapanjenim hazjajinom. Kako je prekinuo sa pajdašem, našao je drugog i dobio poziv u državu koja ima najstariji parlament na svijetu. Po protokolu između ostalog trebalo je položiti vijenac na grob neznanog junaka. Kod tog čina skupila se grupica četnika i počeli su larmati, fučkati i tuliti. Englezi su se pravili Englezi, policija ništa a Churchill se u sebi smijuljio. Mislio je da je Broz u panici. No Broz je bio isto Englez ali nije bio njegov tjelohranitelj, Milan Basta, general. Kad je bila kulminacija galame, on je napustio Broza i stao kraj Churchilla. Poslije su ga njegovi iz osiguranja pitali jel poludio ostavio je Broza samog pred onim četnicima. Basta je odgovorio ko Englez. Ako četnici napadnu Broza ja ga neću moći obraniti, pa sam stegao pištolj u đepu i stao kod Churchilla. Ako ubiju Broza ja ću Churchilla. Mnogi nisu shvatili logiku, pa ju je objasnio Dedijer u Memoarima. Basta je rođen u kraju gdje je vladao lapod. Kad starac više nije bio od koristi obitelji, skupili su se seljani. Napravili špalir i starac je išao kroz špalir dok su ga nisu sa kolcima dotukli. Fučka, mak, paprika, kolac sve je to alat demokracije.  
    Da popravim okus ovog eseja, nije bio Chuchill loš lik, pače veoma duhovit i druželjubiv, veoma slojevita ličnost. Poslije nekoliko godina našli se akteri na Brionima. / Istriani inzistiraju na tom imenu/. Toči Broz viski, dupli. Ali pajdaš se buni, traži kratki. Na to će Broz, pa ti si mene naučio pušiti havanke i piti viski. Da ali onda si ti bio predsjednik a ja premijer a sad si ti ostao a meni su dali cipelu.
    Ima još jedna crtica kad nije bio Churchill premijer, samo admiral. Na nekom primanju malo u veselom izdanju, počeo se upucavati nekoj dami. Dama ga damski upozori bez uvijanja da je pijan. Drago mi je miledi da ste me upozorili, ja ću sutra ujutro biti trijezan a vi ćete biti i dalje ružna. 
Petrica Atenjanin
 

Triatlon Celje

Kolega i pajdaš Cokan iz kluba TK Celje pozvao je nas na Državno ekipno prvenstvo Slovenije u super sprintu. Rekordnu prijavu je imao Kregar /Kamnik/ 13 ekipa. U istoj trci bilo je i pojedično natjecanje.
Dolaskom šogora iz Aachena Tilla Eulenspiegela, mali smo štafeto. Krenuli smo zaran za Celje. Petrica je bio smrknut jer je glavni showman bio Till. Donio je sa sobom pored darova i značajne informacije iz sjedišta EU, posebno odluke EK. O tome niže.
           Ipak nismo nastupili kao štafeta jer je Till pokvario hranom želudac a Petricu je povukao propuh kad je bio znojan i hodal je ko kifl. Tak da od njih dvojice jedina korist što će biti navijači.
       Bilo je naporno jer uvjeti su bili vruči. A i ostali faktori nisu išli u prid. U tjedan dana tri puta kroz Celje, kaj da sem tuki doma. Nedjelja za Udine, srijeda za Ljubljanu poslovno i opet nedjelja malo triatlona kod grofova Celjskih. 500 godina su oni na ovim prostorima bili važni faktor. Toliki, da su carevi posuđivali novac za vojne kad su htjeli ostvariti svoje realne ili nerealne interese. Društveni i državni status bio je im dinastički-egal sa Hazburzima. Sve do posljednjeg Ulrika ll, kojeg su u Beogradu ubili, Hunjadi. Pošto nije imao muškog potomka, razbili mu porodični grb, car podijelio i uzeo imanje. Žena i kćer preko noči postale sirote. Takav je bio zakon srednjeg vijeka. Za razliku, naši sljepci u Saboru, neku baku iz porodice Jagelović priznali za nasljednika pa su Habzurzi zadržali nasljedno pravo. I tu su se Hrvati pokazali da znaju služiti ali ne i vladati. Veličinu Celjskih ukazuje da su bili u posjedu skoro cijele Slovenije i pola Hrvatske. Pa ima jedna crtica sa poznatom familijom iz Vraždina koja se hvali da imaju vinski podrum na Varaždinbregu od Celjskih. Objavili to u lokalnim novinama i da je podrum iz 16 stoljeća. Istina, jer je Urlik II ubijen 1456 g.
   Ima još, simptomatično za naše šire prilike, nisam čuo da se netko nudi ili tvrdi da je izravni službeni potomak grofova. Doduše ima jedno malo mjesto ispod dvorca koji tvrde da su plave krvi jer je bilo poznato da je Herman II volio zalaziti kod njih. Za razliku, mi imamo poplavu Zrinskih a posebno Frankopana, iako su baš Habzurzi temeljito očistili obje obitelji da nitko ne ostane. Postoje neki Frankopani koji su se dotepli iz Engleske, čak su si kupili i neki stari grad i imaju nekakvu firmicu.
      Važne vijesti koje je imao Till, odnose se na kvalitetan rad naših zastupnika u EU parlamentu. U Hrvatskoj je objavljeno da je jedna velepoštovana zastupnica postavila pitanje Pelješkog mosta, odmah prva. Onda ju netko upozorio da se slično pitanje več kiseli u EU parlamentu. Jasno po poznatoj špranci nastala je svađa, da je ona prva. E kad smo ušli u današnju zaribanu sadašnjicu elektronike, pa je na Web stranici parlamenta, stvarno već bilo pitanje, ali od drugog zastupnika. Nije to u EU kao kod nekih naših sudova da se peti kupac imovine, kronološki po redu upisivao kao prvi na neku imovinu. Kod malverzacija sa stanovima.
     Da ne budu samo vijesti iz po/vijesti/litike, ipak i nešto ljepših vijesti sa trke. Cokan je to lijepo organizirao po njegovom na temperaturi od 38 st. Od malih, štafeta, svakagor i do nas u sprintu. Dobro, meni je bilo malo naporno, svaka tri dana, trka. Pored toga upao sam u kategoriju M3 dakle među 12 godina mlađe, uspjeh treće mjesto. Plivalo se u bazenu. Bic staza u gradu, a tek je bil po šetnici Savinje. Ne mogu odoljeti na sitnoj digresiji. Na svim ino trkama uključena su bila središta grada. Znači zatvaraju se ulice i nitko ne zvoca i cirkusira zbog toga, pače ima više navijača a kod nas trke se tjeraju iz gradova ili se ne mogu dobiti dozvole.
    Program je bio uhodan, tako da su baterije plivale u bazenu od 9 sati zaporedo po raznim /sedam/ disciplina i u 15 sati je bila podelitev medalj. Nažalost paste ni blo. Pač pa je bla zelo dobra pica. Sva trojica smo ljubitelji pica, pogotova ja koji bi za dobru picu skočil u baru punu krokodila. Nevjerjetno, pica je bila ista po kvaliteti ko iz Kora bara u ljubljani. Žalosno, davno je zaprt i propal. U bivšoj Jugi samo na dva mjesta se mogla prava talijanska pica pojesti. U Kora baru i kod Furmana. K Furmanu se šlo iz Ljubljane do Lukovice ob Domžalah. Kad ti dobro ide onda se napravi greška. pa su Furmanovi počeli kupovati gotove smrznute pice, malo ih garnirali i onda više nisam zalazil k njima. Ni prevare za moj denar.
      Tako smo se po triatlonu pogostili picom, spili hladno pivo, poslovili od Ninota Cokana i za dve uri prek Rogateca i G.Jesenja  došli doma na Alku.
 

Insieme a Gianluca

Zajedno sa Gianlucom Fadalti, Memorijal, 15 po redu, sjećanje na izvrsnog triatlonca, tragično stradao u prometnoj nesreći 1998 g. Poziv koji se ne odbija. Domaćini su znali da pozivom Petrice i mene da će 15 Memorijal biti uspješan. Poslije 4 sata vožnje autom još skoro 2 sata vožnje malo kroz bazen / 6 baterija 500 učesnika,/ malo vjetra na bicu i onda na cijeloj livadi oko Udina samo jedan kamen visine 138 metara na čiji vrh se treba dva puta popeti trčeći. Malo morgen, koliko je strmo. Na vrhu citadela od 200 metara, nasred kako to uobičajeno za fortifikacije iz srednjeg vijeka-bunar. Koliko im je trebalo da ga iskopaju ?. Dolaskom gore desno neka oštarija a lijevo velika zgrada, jedna od najstarijih Parlamenata u Europi.
Pozivom na Memorijal, bili smo jedini iz Hrvatske na Kupu u Udinama u sprint triatlonu. Trka je održana 28.07. nosila je izazovni naslov King of Triathlon, organizator je inovativan pa su mu majice svake godine prigodno osmišljene. Ove kruna a prošle sa qr codom. Inovativno se potrudio da maksimalno oteža trku na trkačkom dijelu. Izmjenio je prošlogodišnju trasu sa lakšim pristupom Starom gradu na stijeni. Slično kao na Borl. Ove godine se trčalo gore i dolje po jako strmoj strani gdje se prošle spuštalo.
Ujutro u 8 sati bilo 33 stupnjeva. Dogovor je bio da ovaj puta Petrica nastupa jer sam ja dao sve od sebe u Veldenu. Domaćini su nam "sportski" udjelili start u prvoj bateriji u 14 i 30 kod 38 stupnjeva u hladu. Trojica konkurenata iz naše kategorije startali su u 17 sati a četvrti u 17 i 30. Uvjeti su im bili povoljniji. Odjednom Petrica kaže da mu nije dobro i nije bilo druge nego da ja nastupim. Organizator je prvo odredio limit dva sata ali je priznao svako vrijeme, svima koji su završili trku skoro pa u nemogućim uvjetima. Zauzeo sam četvrto mjesto u kategoriji Do sada još nisam imao tako" izvrsno" vrijeme na sprintu 1 sat i 52 min. Organizacija je bila vrhunska ali uvjeti su bili prestrašni. Dvije ekipe Hitne imali su pune ruke posla sa takmičarima koji su kolabirali. Organizator se posebno potrudio da na 1250 metara ima tri okrepna mjesta sa dva tuša na citadeli sa vodenom maglom. 
Poslije trke Petrica je živnuo, ali nije htio auto voziti doma. Normalno je da se braća i posvađaju. Pored napora na trci još sam trebao voziti i auto. Do doma nisam progovorio ni riječ sa tim jebivjetrom. Tako da sad poslije tri trke za Alpe-Adria Triatlon kup, doveo sve u pitanje. Ako će faliti bodovi isščupaću mu ruku s korenom.
Zadnja trka biće na Bledu, olimpijski triatlon, Slovenski triatlonski kup. Nadam se da će tamo nastupiti Petrica/ ipak je on bolji od mene/ pa će na njoj pasti odluka ko će ove godine osvojiti Kup. Ovaj vikend mi dolazi šogor iz Aachena, pa će moj Petrica biti, ne drugom planu nego trećem.  
P.T.
 

Stečaj pameti

Nema potrebe da se međusobno/suci vis a vis političari/ časte sa raznim uvijenim podmetanjima. Neki su suci eksperti za nepravo pravo. Tu mislim na njihov rad / u ladicama/. Trgovački sud Zagreb moj predmet još iz 2005 riješava. Više neću odlaziti u šumu po gljive, nego će pregledati te njihove ladice i zadovoljiti se uzgojenim gljivama na pravnom kompostu. Možda je sad jasnije zašto se često kupuje novi namještaj za sud. Radno vrijeme im je od 7 sati ali prije 8 nema suda. Pauza /tako je u Varaždinu/, pješice do placa/15 minuta/, usput malo po dučanima, grincajg, pa natrag. Je a kad je stvarna pauza, treba nešto i papati. A neke presude su sačuvajtebože.
Kad mi uleti ovakva tema, napišem doktorat za pet minuta, bez kompilacija ili da koristim citate drugih autora. Čak mi netreba srednja škola ili nekakav fakultet, šugavi. Dosta mi je osnovna škola za doktorat isto kao jednom poznatom našem političaru. Znano je da sam se trudio da nešto znanja u životu skupim i sastavim kroz strojarstvo, informatiku i nešto malo u ekonomiji.
      Ali gdje sam maher zanata, Nikad bio na nekom Pravnom fakultetu, osim ako sam prolazio kraj nekih a da možda nisam ni znao da je u blizini. Najviše sam kružio oko Pravnog u Zagrebu i to kad smo trčali Novogodišnju trku/zagrebačku, neslavno propala/. Dakle, pravo. Moje pravo je pravo pravo. Istinsko, iskustveno. Studirao sam ga na cesti. Između suda i kancelarije odvetnika. Vrhunski praktikum za pravosudni ispit. No i pored 40 godišnje prakse još uvijek sam znastveni novak. Pošto sam istinski istinoljubac, moram priznati da sam ničim izazvanim položio Privredno pravo na FOI-u. Hm, FOI, to je po bednjanski, /nematerijalna kulturna baština-UNESCO/ nit polek nit mimo.
      Tema dana, stečaj pameti, tjedna a biće i mjeseci još na tapeti. Radnici koje vitla ko kako želi. A oni sve te mudrijaše plaćaju. To se u Hrvatskoj zove pravna država pokrita ustavnim plaštom.
U predmetnom problemu, predstečajne nagodbe, nisu važni ni ministar, ni sudac. I jedan i drugi igraju se sa sudbinama ljudi koji ih plaćaju.
Mogao bih iz svog znanja pravne tematike potvrditi da je sudac u pravu. Recimo ovako, ja sam od onih budala u državi koji su se držali Zakona ko pijan plota. Pa sam uredno za svaki objekat vadio građevinsku dozvolu, i uredno plaćao porez itd..... da ne duljim. A sad imamo za one koji su, ne kršili Zakon već su se ponašali kriminalno, Dobili oprost i Popust. Tu je sudac u pravu.  Ali nije u pravu da on odlučuje kad ja sam odlučujem kad ću birati između manje štete. Stoga je tu Linić u pravu jer on nije tu situaciju kreirao, nego svi majstori prije njega. Dakle bivši premijeri i bivši ministri i njihov nerad i nered.
         Slažem se kako kaže ministar da suci nisu svete krave. Ja tu mislim na nagodbu. Stečajnu. Nedvojbeno je pravo /nije krivo, nego točno/ da su se pojavili stečajni suci a i bogami stečajni upravitelji i oni ubrzano rade na tim predmetima, po nekoliko godina, desetak recimo. Ipak je punoljetnost nekakva ustavna mjera. Ima država u EU koje nam kvare naše rekorde. Recimo u Njemačkoj. Oni su neozbiljni, riješavaju za par mjeseci. Oni neozbiljno u mjesecima a mi ozbiljno u godinama. Treba stečaj utvrditi i potvrditi.
     Nekima je to sigurna hladovina i još sigurnija zaradica. Sudac /sveta krava/ nije u reizboru, može suditi kakve je neki dan volje. A ni stečajni upravitelj se ne pretrgne od posla, jer on jedini naplaćuje mjesečnu plaću a radnici koji su to znojem svojim zaradili gledaju kako se ta imovina raskućuje.
Treba pojasniti zašto smatram da je sudac u krivu /manimo se onog ustavnog prava, jer od njega nema nikakvog prava/
Podržavam predstečajne nagodbe jer radnici rade / Država dobiva poreze, inače su radnici trošak na Burzi/. A mi koji smo vjerovnici ipak nešto dobijemo, nismo sve izgubili.
     Kao što gore navedoh platio sam sve državi, nije me zaštitila, sad se moram sam štititi. Nagodba je da 50% otpišem duga /iako je porez plaćen u punom iznosu, tu se sad pojavio u priči sudac. A preostalog 50% još dam u reprogram na recimo deset godina. Nazdravlje svakom poduzetniku. Ali je to super, ipak nisam sve izgubio, prokockao. To sam mogao u Veldenu. U Njemačkoj umjesto predstečajne nagodbe kod Gospodarskih komora imaju Mirovna vijeća. nema kod njih obijesna sudovanja i mudrijašenja.
          Ostaje pitanje sucu, kako da se nije javio kad je poštovana gospođa blagonaklono udjelila prijevod Srbiji /i ostalima koji su utvrdili da imamo krivotvoreni prijevod/ a platili smo ga mi porezni obveznici, nije ga platila ona. Kažu 8 miljuna orja. Gdje je tu ustavnost.
     Nije dobila izbore, nego je instalirana, jer si je umislio da će snjom upravljati iz pozadine. Malo vitra, malo morgen. Onda je aklamacijom potvrđena smjena. Ode 8 miljuna EUR-a preko Dunava a da još nemamo razgraničen Dunav, ni povrat sveg oplačkanog a na kraju ni protokole o stradalim i ubijenim. Nego nam to daju na kapaljku, pa mi to izgleda kao ucjena. Mi sa dobrim plaćamo ono što je civilizacijski bilo proglašeno zlom. Pa gdje je tu pravo o donaciji, tko je to odobrio. Nitko ko ima ustavno pravo, ali netko mora biti kriv i odgovoran.
Tko, pa naravno Petrica Kerempuh, mora netko preuzeti odgovornost, ipak nije 8 milja sitniš. Za taj iznos cijeli vikend bih se šepurio u Veldenu ili Vilachu.
            Stoga bih ja kao premijer u sjeni predložio da Sabor pod hitno prekine godišnji. I da ujutro u prvom čitanju izbruse zakon o reizboru sudaca a poslije podne da ga izglasaju.
Neki će reči da će onda suci /reizbor/ ovisti o političarima, neka, pa imaju i oni pravo da traže pravdu u Strasburgu.
Ako pak neko misli da bi ostali bez sudaca. Ne bi, zaposlio bi svakog studenta koji je upisao drugu godinu fakulteta a da ima položeno Staro Rimsko pravi 1 i 2. Ništa ne bi bili lošiji od nekih sudaca zbog kojih se sramotim pred ino-poslovnim partnerima. Umjesto poslovnog odnosa i razmjena dobara, poslovni partner iz Bielefelda traži pomoć da ospori sramotnu presudu suca Trgovačkog suda Varaždin. Firma je jedna od največih svjetskih, spojnih elemenata.
Petrica Amici Fiškal 

Zadnja izmjena ( Subota, 27 JULY 2013 05:20 )

 

<< Početak < « 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 » > Kraj >>

Stranica 51 od 65

Login
Brojač posjeta
mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas64
mod_vvisit_counterJucer173
mod_vvisit_counterOvaj mjesec1046
mod_vvisit_counterSve1788096
Sponzori