Interkontinentalna trka 27.04.

  Krenuo sam dovoljno rano u petak na otvaranje triatlonske sezone i da obavim poslovne obaveze u Zgb. Kod mene još postoji odgovornost prema radnim i poslovnim obavezama. Uzgred sam otišao u Petrovu, istočio pola litre, malo sam dosadan. Nadoknaditi ću to za 1 Svibanj sa litrom graha. Sad kad su obaveze ispunjene mogu s mirom za Korčulu. Namjestim se udobno, podesim najdražu stanicu, pardon postaju. Vijesti, državni udar u BiH, hapse predsjednika, manje važna vijest. Druga me zabrinula, možda je najbolje da se vratim doma. Kaže seka da braco ne-će moći govoriti u Saboru jer je vozio dan ranije iz Splita za Zgb. Mene čeka 750 km, ali sam za pola litre lakši pa ću biti brži na trci i manje umoran.
A tema o kojoj je trebalo govoriti u Saboru, reprodukcija /pošumljavanje/ šume. Može biti prirodna i neprirodna. Prirodna je kad se šuma sama pošumljava, zamisli. A neprirodna kad medij nazvan čovjek pošumljava, zamisli. Od te teške teme pao sam u depresiju,idu ljeta pate ljudi, pa sve do Oštarija gdje sam svratio do snajke za sir, nisam primjećivao propupalu mladost proljeća.
Lika mi vratila raspoloženje i eto me do Krbavskog polja, sve dokle oko seže vidim polje vode, valjda je onda to Krbavsko jezero, netko je spominjao helebarde. Tu enigmu moram prepustiti nekom pametnijem. Bližim se Vrlici, nebrojena puta sam prošao kraj nje, više od deset puta bio na duatlonu a nisam se napio ladne vode Cetine. Vođen znatiželjom skrenem do izvora, uslikan predivan pejzaš, naberem planinskog vrijeska za mog biologa kod kuće a i za sebe za neke  moje boljke. Izvrstan lijek,taj vrijesak. Uslikam i stari hrast sa mojom plavom pticom, ispod kojeg je Draš Šimić sa svojom družinom pekao ispod peke kozliće 1896.
Šimić je bio hajduk silom nesretnih okolnosti, malo je bio pravi hajduk a ponekad je bio Robin Hood. Prema ženama je postupao časno. Koristio je granicu između još nedefinirane vlasti K.u.K i Porte. Kad je pretjerao sa hajdučijom dogovorile se spomenute instance i privele ga pravdi. Odrezali mu doživotni zatvor u Kopru. Na žalbu car Franjo Josip l ga pomilovao. Došao je u Split gdje ga je dočekala puna Riva kao cara, po njemu je i nazvan NK Hajduk. U Pragu kod Fleka je dogovoreno ime a ne u Splitu i to kao da je dao ime Josip Barač. Šimić je obišao cijelu Dalmaciju i Hercegovinu kao car.
Poslije te povijesne zgodice i meni je došlo ga okrenem nešto na ražnju ali sam bio knap sa satnicom. Stoga sam kresnuo par sendvića, šunka, sir i listovi od medveđeg luka da se i ja malo po-igram ajduka.
Do Splita sve u redu ali dalje je bilo deset semafora, radovi na podvozju ili širenju kolnika. Neum sam prošao, da me itko išta pitao. Taman se postavim u Orebiću kad mi je trajekt otpozdravio sirenom. Nazovem kolegu Pavića da ne-ću biti nazočan na obavjesnom razgovoru. Stigao sam na kraj, kad su se takmičari povukli u odaje, nisam mogao večerati, sprao sam prašinu sa sebe i zavukao se u krpe. Zadnje što sam sa smješkom registrirao da mi neko šalje poruku. Ujutro sam ju pročitao:  ne-mogu doći, moj nije otišao. Jel to neka zajebancija ili pogrešan broj. Broj sam za svaki slučaj ostavio memoriran.
Da opravdan kašnjenje na brifing, prvi sam na doručku, slijede kolege Gobin pa Grabar sport, dalje ne-znam jer sam otišao napuniti rezervoar plave ptice i podići insignije za trku. Taman kad sam se pripremio, uvukao u neopren započela je trka. Najteža naša trka, pa se s pravom zove "Izazov Marko Polo".  Valovito more, rečeno da je 18  stupnjeva a već na rasplivavanju kolega mi primjeti da je temperature OK jer su mi noge bile boje kuhanog hlapa, a na plivanju mi je veker pokazao 15,5 stupnjeva. Temperatura je bila rezultat ponekog odustajanja, između ostalog poznati triatlonac Ryan Cargo koji je naučen na toplije uvjete. U Tampi skoči u more za Novu godinu ili za prvi travanj i ima tursku kupelj. Bic staza brdska u povratu, izdajnički sjeveroistočnjak puhao u prsa a trkačka je valovita stvorena za moja koljena. Kad sam isplivao imao sam nevidljive noge. Kako slabo vidim tek kad sam skinuo naočale, primjetio sam, da su plave u boji neoprena.
Učesnika je bilo 62, nešto u sprintu ostali u olimpijskom kategorije Elite 1 i Elite 2 poneki u starosnoj kategoriji. Frano Kršinić je branio najstariju kategoriju u sprintu a ja u olimpijskom. Pobjednik je bio Mađar Petrica Bayai iz kluba Mogyl SE Baja. Takmičari iz cijelog svijeta i okolice, samo su falili novozelanđani, najavili se ali zbog državnog prvenstva nisu došli. Na proglašenju gradolnačelnik g. Duhović zahvalio se svima na dolasku i uputio pozivnica za iduću godinu, ja sam dobio usmenu i pismenu pozivnicu.
Obećao sam mu da obavezno dolazim pod jedinim uvjetom da more bude 12 stupnjeva.    
U povratu je bilo lakše, znao sam put jer se po istim vraćam. U Stonu sam kupio kamenice. Neum dva puta, prošao sam sa stokom i biljkama bez veterinarske i fitosanitarne inspekcije. Zato sam ja izvršio inspekciju i otvorio novi prijelaz po propisima Shengenu. U nastavka čeka me nočna vožnja,kod Gospiću sam se popeo na Dalmatinu i do Vžd. odletio sa svojom plavom pticom. Seka bi rekla da sam se slabo trudio za vrijeme trke. U dva dana samo sam letio sa autom. 
Za kraj ne-mojte mi zamjeriti na mojoj drskoj gramatici. Poznato je da imamo službena tri jezična pravopisa, sad će-mo dobiti i četvrti. Jadna zemlja u kolapsu a bavimo se minorno trivijalnim stvarima. Kad smo već kod pravopisa, ni tu ne-mamo sreće kao da smo zaslužili proklestvo. Ako sebe tu pokušam pronaći onda bi bio na liniji Krleže, govori kako si u mladosti učio. Na-žalost, ja sam imao u prvih pet razreda osnovne Anku Partizanku, došla sa kursa i ja sam u osnovnoj govorio i pisao tačka. Tačkal sam iako su moji doma govorili točka. I sad bi kronološki mogao poredati bizarnosti i gluposti. Da skratim evo me u danasu, kako sam po prirodi racionalan blesavo mi dođe riječca šport, zar nije jednostavnije pisati sport, nego još dodavati kvačicu i gubiti vrijeme. A, ovaj cirkus sa ne-ću, podsjeća me na vremena kad se i trpalo u zatvor zbog krivo-govora.
Petrica od Korkyre

 Slike

Zadnja izmjena ( Petak, 03 Svibanj 2013 18:44 )

 

Mia mama

Ovaj članak je napisan po objavi afere Mama Mia. Iz nekog razloga sam pričekao, ustvari imao sam dojam da tu ima još nećeg i zbog toga neću ništa komentirati kako su sad neke stvari u našem bankarstvu jasnije..
Zašto Hrvatska ne može biti država sa svojim bankama ili barem jednom bankom. Pa zato jer su bile za odabrane i još su, bankomati tuđe novčane imovine i izloženosti bančinog jamstvenog kapitala.
Banke po pravilu mogu na uloženu jedinicu, izdati sedam jedinica kredita. Ali neke djele šakom i kapom. Za garanciju se ne pita kad su naši momci djevojke u pitanju. Pa se dogodi čudo galilejsko da ni ekstremno visoka kamata ne pomaže, pa ni 124 raznim nameta, da pokrije rupu u vreči. I onda imamo izjave. Banka je stabilna ali ju treba dokapitalizirati. Kao Karlovačku.
Tko tu koga treba spašavati. Stari dioničari se raduju jer im je kao spašen novac/ovaj puta sportaši su fulali/. Novi dioničari će im umanjiti udjel. Hja, bilanca banke je klimava. Pisao sam da postoje neke banke koje nemaju kamatu i zbog toga su raritet, kao u početku bankarstva, stari merkantelisti. Tu ne mogu ići dalje u teoriju jer bi članak bio kilometarski. Iako je proteklo mnogo vode Dravom ipak je nešto ostalo od položenog ispita kod prof. Polovine i jedne slomljene stolice. Uglavnom, kamata je naplaćena usluga za posuđeni novac. A naše /strane/banke idu logikom, oderi. Od viška glava ne boli. U konačnici sijeku granu na kojoj sjede, ali to nije bitno jer bogatiji postaju bogatiji /vlasnici i direktori/ a na kraju će i činovnici baanaaaaaka doći na burzu, ako će je uopće biti.
Aktualna Mama Mia, samo potrvrđuje i prijašnje bankarske akcije. Obično je bilo za odabrane po političkom špranci, ovaj puta je na malo šire-užem krugu. Zanimljivo je, da sam se sa Karlovačkom bankom dodirnuo, poradi svog partnera iz Karlovca. A to je bilo još tam negdje 2005, ako neću pogrešiti. A vuklo se sve do 2010 ili 2009 kad sam čuo informaciji da na jednom sastanku Savjeta NBH bilo postavljeno pitanje te banke. Sastanak je naprasno prekinut i nit čut dalje.
Iz istrage je vidljivo da se je tu godinama kumulirali povezani poslovi. Koja je uloga NBH ?. O njenoj ulozi ja sam se opredjeljio. Zašto uopće i o tome pišem. Prvo za svaku uveženu robu, uz deklaraciju, ja sam morao davati izjavu da nisam ni sa kim povezan a ni moja firma. Jer NBH ne kontrolira samo banke nego prati i druge djelatnosti između ostalog i uvoz i izvoz. Pa i pranje novaca, ko ima dobru veš mašinu. Za trenutni slučaj sve vrvi od povezanosti. Jedno a drugo, banka je bila izložena po objavljenim podacima u većoj vrijednosti od jamstvenog kapitala. Što i ne mora biti ništa strašno ako iza toga ne stoji grupa ljudi ili još gore samo jedna osoba. Čemu deset, petnaest firmi za jedan posao. Po meni glavni krivac je NBH.
Ako se prisjetimo 2006 kad je glavni kockar deviza u Riječkoj banci zakockao temeljni kapital.  Uhvatio se sa ajkulama u Carru i Swissu i majstori ga oderali. Četiri godine nitko ništa, kakva je to bila kontrola. Lažna izvješća prikazivala da je sve u redu ko na Bledu. Na svjetskoj razini, eklatantan primjer je bivša, najveća energetska kompanija Enron, u kojoj su elegantno gubitke knjižili kao prihode. Kompliciranim akcizama po svijetu. 
Postavlja se pitanje, zašto biti pljačkaš ili diler droge, kao naprimjer nedavno, 51 uhvaćenih za 5 miljuna kuna. Pa to je sića prema uvaženim članovima društva, osobe sa društveno prihvatljivim pedigreom. Simptomatično je da se kod nas nekritično dijele društvena priznanja, možda griješim ali imam dojam kad postaneš, menađer godine,neznam zlatna lisica ili kaj je već, Zlatna kuna ili Croma, Doma. Imaš privilegiju rezervirati Remetinec
Hvala Bogu ja nemam takva priznanja, doduše imam od ZAPI, Zlatna knjiga poduzetništva. Priznanje koje sam dobio 2000 za rezultate po bilanci firme.A mogli su je dobiti samo oni koji uredno plaćaju. Tada nas je bilo po procjeni u Hrvatskoj 10% Danas sam ja i dalje u tom društvu ali nas je manje od 1%. A društvena priznanja utiru put za Remetinec. Još sam u jednoj ediciji, u svjetskoj, doduše dvoumim se da li da pristanem da budem u njoj, jer sa nekima ne bih htio biti u društvu.
Za kraj može vic na moj račun, a stvarni događaj, kak sam ja aviziral kredit.
Podnio sam zahtjev za neki kredit jer je bila sufinacirana kamata, dio. Nisam prošao kod RBA,/odabrana banka od HABORA/ tj moja firma jer nije zadovoljava kriterije, bankarske. Odbijenica je glasila da firma nije prošla na testu bilance. Ja sam planuo ko bačva kerozina, firma od osnivanja ni dan u blokadi, nikome dužna, certifikat Zapi, solventna i likvidna. I za garanciju kredita, objekat u tri vrijednosti kredita. Ja u RBA, ali pojašnjenje nisam dobio. Fučkam ja na kredit, nego neće meni neki dripac krojiti uspješnost firme. A zašto nisam dobio objašnjenje, jer neznaju čitati bilancu. To sam doznao kad sam otišao do pajdaša direktora u drugu banku. Donio ja bilancu da on vidi gdje to ne štima. Iznenadio me brzinom da zaista nije firma kandidat za kredit. Otkud ti to pitam ga kad nije skoro ni pogledao bilancu. Eto ovako kaže on, uzme kalkulator i stavi Kratkoročne obveze kroz Ukupnu pasivu, mora biti manji od 0,85. Dakle ni tu nisam dobio odgovor, odem ja doma grijat stolicu i češljat bilancu. Ubrzo pronađem stavku koja radi cirkus u kratkoročnim obvezama. Krivac sam u stvari ja, pozajmio sam firmi novac za obrtni kapital. Eto, vica ko će kome nego svoj svome. Za iduću godinu podesim da nisam dao novac a popravio sam pasivu i poslao papire u banku. Mogao sam i štelati bilancu i tak nebi ništa skužili. Pozvali su je me na potpisivanje ugovora. A ja kao pravi Petrica zahvalio se i odgovorio da sam dobio povoljniji kredit i da uvaženu banku ja netrebam. To je bilo 2003. Unazad par godina dobivam pisma namjera u smislu da sad banke imaju nove alate za mene i moju firmu. između ostalog i javlja se i RBA. A kako banke znaju za nove žrtve i naivce. Vide koje firme su još zdrave a nemaju kredita, jednostavno, umreženu su i sve znaju ko CIA. Svima smo odgovorili da mi lihvarske banke netrebamo, osim ako nude kredite uz 1,5 % ili kao u EU do 2%. A da su pristali na takve uvjete onda bi tražio kamatu od 0%.  
T.P.
 

Ruža EU

Imali smo Ružu Hrvatske  a sad smo dobili Ružu EU.
Naravno čestitke pobjednicima a treba i poraženima. Najviše čestitke Ruži. Dobila najviše glasova. Svi mediji zvone na velikoj pobjedi i još većem porazu. A kakvi su pobjednici, pobjednici. Po meni su pobjednici, poraženi, isto kao i poraženi. Ako se obratim statistici i matematici onda je porazno da 780 tisuća glasa a 3 miljuna glasaća odglasa bez glasa. Ili 20% izlaznih glasaća a od njih 5% pisalo po listićima poruke, psovke, buđetski rebalans, pjesme i ljubavne poruke. Tih 5% je jedan zastupnik u EU.
Sljedeće, pobjednici se katarzično vraćaju i kažu da će biti na lokalnim još bolji. Sigurno sa punom odgovornošću tvrdim da neće to moći. Zašto, pa eto dokaza. Tvrde da imaju članova 220 tisuća a dobili su nekih 32%. To znači da su za njih glasali sami njihovi članovi ili čak neki nisu ni za sami za sebe.
Poraženi su poraženi sa manje od 1% ali su imali više tuđih glasaća od svojih članova. Onih čutećih 3 miljuna je bitno, a to znači da im je pun kufer i jednih i drugih.
Da se pohvalim ni ja se nisam udostojio da izađem na izbore. Zašto. Pa prvo, ne bih bacao novac, drugo nije mi se dopadao broj koji se birao, kao 12 apostola. da su se birali 13, izašao bih. Ali bih izašao da je bila kandidat gđa Ivana Luetić. Još sam htio izaći ali mi nisu dali 1000 glasačkih listića. A što će mi toliki broj. U Varaždinu imamo jednog gospodina, pokušao je sam Saborom pa nije išlo a obećavajući kadar, pa probao za gradonačelnika pa nije išlo, sad je zatražio od varaždinaca da je došlo vrijeme da jedan varaždinec ode u EU. A puno je aktivan, uključen je u puno stranaka, udruga, zadruga. Hrast, Rast, Grozd, Brozd, Ogrozd,MENSE a ima sve prerogative za EU kao  simfoničar i komorni glazbenikl. Za leto dan opet tekma.
Za kraj zaslužuju svi ioš jedno čestitanje ipak su dobili maksimalan broj glasova, ajd zaokružimo na 15%
Posebno Ruži EU koja je ustvari bila joker pobjednicima, jer je dobila glasova od nekih pet puta više. Također čestitke sa poražene liste. on je apsolutni pobjednik izbora, dobio 20%  svih glasaća. I čestitke za bačeni novac u visini temeljnog kapitala trenutno puno spominjane Karlovačke banke. Za mjesec se vidimo opet na izborima.
Znam i kolika će biti izlaznost. Jedni će izaći a drugi ne-će.
Petrica Frulica
 

Povodanj I

Ako je nekom čudno da odlazim kod sebe, volim biti pri sebi. Nisam jedini, to je činio i sin od Rendića kad se vraćao iz inozemstva pa je navraćao kod brata. Jednog neutvrđenog dana kasno u noći sjedi on ispod spomenika A. Kačiću Miošiću u Mesničkoj. Nailazi milicajac. Dobra večer. E, večer. Što vi druže tu radite. Došao sam bratu u posjetu. Pa tako kasno. E. Dobro, pa idite bratu. Ali ja jesam kod brata i Rendić mlađi pokaže na kip. Nemoj ti mene zajebavat. 
I tako ja, još pod dojmom susreta u Zagrebu, sa samim sobom, dojurim doma i bacim pumpu u podrum. Objekta koji je trebao biti poslovni prostor. Podrum teretana, prva etaža proizvodnja a gornja prodajni odjel. Međutim kak sam ja vidovit, putem staklene kugle. 2007 neki mi glasić šaptao: Nebu dobro. A 2008 sam se uvjerio da nešto se iza brega valja, pa sam investiciju obustavio. Na vrijeme, možda bih i ja sad bio pod ovrhom. Objekat sam pretvorio u skladište. A povodanj, nezavršen mi se podrum pretvorio u bazen. Pola metra vode, oko 60 kubika, možda i više, egal sa tri cestovne cisterne za prijevoz goriva.  
A otkuda voda u izoliranom objektu. Objekat je rađen po svim pravilima zaštite,izolacija, čak za 9 stupnjeva RIchtera. U sebi ima dvije betonske grede u svakoj po 700 kg željeza, a glavna betonska ploča 11 tona armaturnih mreža, na 10x10 m. Podrum je i atomsko sklonište. E tu je i bila greška za povodanj. Meštri su maknuli temeljnu ploču koja je sav taj teret nosila kod zaljevanja betonom, koju su kasnije maknuli ali su ostavili rupe od sidra/ankera/ i voda po sistemu spojenih posuda nenjavljeno ušla. U rupe sam zabio drvene klinove i riješio tekuća pitanja. Mada sam mogao uzgajati šarane ili somove. I tu sam htio nešto prozboriti o našim poplavama, ali me prekinuli u toj namjeri sabornici.
10.04. aktualac,drugo pitanje i prvi odgovor. Pitanje staro, kad ćemo iz krize a odgovor je bio. Uvaženi kolega. Pripremate se 4 mjeseci za pitanje i niste ga u stanju pročitati.
No to nije bilo sve, bilo je i o mačjem kašlju /LNG terminal/. Šogori su se častili i verbalno počupali. Zašto ja nemam takve šogore. Svi su nekak dobri i mili. Ne bi bili za političare.
Da se malo odmaknem od politike, ipak je godpodarstvo ozbiljnija tema. Sve se odvija po naručen scenariju, onak kak sam napisao, tako se i sinopsis usklađuje sa stvarnim stanjem u državi. Ministar Linić konačno je i priznao što ja godinama tvrdim da više ne zarađujemo ni za kamatu. Dakle glavnica stoji i kamata stoji, ne plaća se.
Mi naše dugove ne servisiramo a ni troškovi za život više nisu pokriti. Od penzija, plaća, bolnica.......trošak države. Uzimamo kredite, krpamo rupe isto kak sam ja zakrpal u svom podrumu. Najavio sam rebalans i to je sad u Saboru na dnevnom redu.
Moram iskreno priznati da nije lako Liniću, ne bi htio biti na njegovom mjestu, bez obzira na prethodni članak. Nije kriv ali je sva odgovornost na njemu.
Nažalost, u procjeni koliko će biti pad BDP-a, kao označeni katastrofičar, ne vidim ništa pozitivnog. Bićemo sretni ako budemo na nuli do kraja godine. To će značiti da smo zaustavili padanje, down hil. Međutim u crnoj prognozi, model to govori, ne ja. Staklena se kugla odrekla mene, jer sad favoriziram šogora. Model pokazuje blizu 3%  pada. Zašto tako. Pod sumnju stavljam da će se ove godine uzeti 650 miljuna EUR-a fondova. A još uvijek je prisutno čišćenje palube. Gledajući samo Varaždin. Coning je stao, burza, Varteks, predstečaj, neka im Bog pomogne. Što će tu Vlada može napraviti.To je oko 2500 radnika. Slično je u Hrvatskoj. Da smo bačeni novac na brodogradnju i umješan lopovluk, tim novcem zaštitili tekstil, drvo i kožu. Imali bi neki prihod, burze bi bile skoro prazne. Nažalost to je radno intezivna industrija, kad za visoku tehnologiju nismo. Moj prijedlog da za one silne uvežene aute još uvijek ne proizvodimo onaj banalan karter šraf. Sad dva ministra sa sto ljudi odlazi na otvorenje ino firme koja je zaposlila 80 radnika.
Tu nije kraj, 01.07.izgubiće posao oko 3000 špeditera, za carinike ispostava su ponudili, carinike granične, policiju, graničnu i zatvori. Neki u penziju. Špediteri su privatnici a carina je državna. Očito da smo zakasnili ili su i tu bili loši pregovori kao kod prošeka. A i ostalog, kad su naši potpisivači pitali gdje je olovka.
Ima još jedna loša vijest, iako premijer tvrdi da još neznamo što gubimo a što dobivamo ulaskom u EU. Mislim da nećemo puno dobiti, odnosi se na izvoz. Zemlje uvoznice naše ponude bacaju u koš, jer je domocilna politika, kupujmo naše. Zna se da ove godine u EU neće biti rasta. A naš uvoz, on pada iako je dvaput veči od izvoza. No tu je jedna sitnica o kojoj se uopće ne vodi računa a to je da sa 01.07. Carina neće moći u roku 8 dana naplaćivati carinu i PDV, jer ćemo biti u EU.
A ta dva nameta, najlakše je naplaćen prihod u buđetu.
Na žalost, svih nas, biće potreban još jedan rebalans, i to mogu u Saboru nastaviti na ovih 840 miljuna. Loše je što mi neznamo zaustaviti trend pada. Sve više ćemo se baviti sa rezanjem troškova jer prihoda nema. Kako sam napisao 28.03. mogli smo uzeti 3 miljarde $ u USA. Jer poslije 01.07 opet će faliti. Za kraj, bio sam u pravu da fiskalna politika neće polučiti rezultate. U početku je bilo punjenje, buđeta, dakle pozitivno a sad što je terminski odmak, samo šteti gospodarstvu. Prema van smo skuplji a prema unutra, domaće stanovništvo se prehranjuje sa uveženom junk hranom, jer je jeftinija. Stoga bi i mi trebali kupovati samo naše. Napraviti plan za samodostatno gospodarstvo, da ne odemo pokisla repa u EU. Ako još nekome nije jasno EU živi na račun ovakvih jadnih država, kao naša.  
Petrica Pokisli nacionalista

Zadnja izmjena ( Nedjelja, 14 APRIL 2013 15:58 )

 

Posramljen

Vidim da nam je ministar Linić postao dobrica, usto se i razgalio, te počeo djeliti miljune. 04.04 na Novoj divanio sa novinarom Bagom, sve je lijepo rekao i neporekao oko naše krize i neplaćanja. A Bago je podmetnuo kukavičje pitanjce. Kako se ministre osjećate. Odgovor, posramljeno. Tja, božja istina. Lopovi caruju. Iako je posramljen, oprašta miljune. I na kraju je rekao da su sve za to krivi poduzetnici i počeo od pretvorbe, dalje znate....... MIslim da je tu promašio metu, političari su krivi. Poduzetnici mogu biti krivi, pa pravi lopovi, pošteni, goli, bosi ili bogati pa ne mogu spavati od svog biznisa, da se čovjek rasplaće nad njima a onda inkasiraju 7oo miljuna dobiti. Dakle, da nije bilo loših političkih odluka, protege od politike, nebi imali ovaj čušpajz u državi. Kako su nastajali naši poduzetnici, pojma o gospodarstvu nisu imali, neki, ali su bili podobni i podmetnuti. Konačni i zadnji čavao u lijes gospodarstva je bila odluka da se za jedan posao sa državom osniva poduzeće. Tom building teamom odlukom postali smo svjetski rekorderi i očekujem od Nobelovog instituta nagradu za ekonomiju.
Konačno da opravdam gornje pisanije, molim tko je zakonodavac i izvršna vlast u državi. U tim institucijama djeluju političari. A oni znaju kome dobaciti posao.Dokaz. Buking 300% u zatvorima.
Stoga sam i ja posramljen, ne mogu spavati al ne mogu ni kasirati 700 milja, posramljen sam jer sam plaćao državi sve na vrijeme svoje obveze od firme, obrta i svoje osobne, lako se provjeri u instituciji zvanoj Porezna prijevara, pardonček uprava. Dokaz. Osobni sukob. Ne u smislu da pravim nered ili nedajbože, tražim nelegalne usluge. Tražio sam povrat urednog preplaćenog poreza. Trpio nepravdu, presiu, svaka moja godišnja porezna prijava je kerempuština. Zašto, svake godine imao sam povrat a vraćalo mi se u desetom mjesecu. Da bi istovremeno svake godine uredno od prvog mjeseca uplaćivao predujmove.
Znači ja sam državu duplo servisirao porezom, glumio Petricu raspikuću, možda pijanog miljunaša. Dok mi jednog dana nisu rolete pale.Prvo su jednoj firmi kompjuteri dobili krila jer gazda mi nije nekaj platil. A onda lako nadrdan otišel u Poreznu prijevaru i istresao se na mog kontrolora poslovanja. A kako sam ja ipak obvrazovano  priučen na pravnom, ekonomskom administrativnom i obligatornom polju, zatražio sam da se moja prijava odmah procesuira tako da mi se odmah vrati preplaćeni iznos ili da se prijava odbaci a to znaći da sam pod  sudskom instancijom ili da mi se prijava stavi u procjenu i da se diskrecijskom odlukom odredi koliko trebam platiti porez.
Tu nije završio moj pohod za taj dan i obračunom sa anomalijom u Poreznoj. Otišao sam kod predstojnika-šefa i na kraju razgovora rekao da imam posla sa lopovima. Posljedica je bila da sam bio u sljedećoj godini prvi obrtnik kojem je obrađena prijava i vraćena pretplata. Srećom da lako ulazim u lik Petrice Kerempuha.Sa zadovoljstvom sam zatvorio obrt, koji sam i tako držao zbog poštovanja prema ocu. Prekinuo sam dio tradicije, ostaće nešto u poduzeću. Zanimljivo je da sam peti puta sam sebi uručio otkaz. No tu priči nije kraj.
Početak članka a takva je esencija. Jedni budalaši uredno plaćali a sad gledaju kako se drugi smijulje. Ima i onih koji su postali sirotinja i klošari i to ne svojom krivicom ali največim dijelom poznati su pribjegli poreznoj evaziji i sad će još na toj posramljenoj politici zaraditi. kako, niže obješnjenje. Za iznos neplaćanja državi, neki su lovicu slali u porezne oaze, kako je rečeno u medijima, zaboravili su državu Delaware. A ima i bolja varijanta, domaća, neplativši porez, stavili su na štednju oročenu. A sad su još dobili odgodu recimo na osam godina, bez kamata. A lovica je i dalje oročena.
U istoj spomenutoj Poreznoj po pisanju novina da su obveze Coninga otišle u zastaru. Činjenica, relativna zastara 3 godine apsolutna 6 godina. Zanima me ko će vratiti te pare državi. Odvjetnički ured ili korumpirani poreznici ?.
E ako je to tako onda sam i ja odlučio malo dijeliti miljune. Odem tako ja do Sopnice, naravno autom, skrenem u Radničku, neki poslić obavim kod mog starog poslovnog partnera i odem u Petrovu, podijelim par miljuna  trombocita. Malo podivanim za zgodnim osobljem, naravno ženskim a za blisko druženje odem kod sebe
Na trg Petrice Kerempuha, da se malo pogledam i porazgovaram na zagrebčanski. Ako slučajno netko nezna gdje je to, Dolac, plac, kajne. Stanem ja pred sebe i počinjem posramljeno se jadanti kipu tj. samom sebi. Ljudi prolaze pokraj mene, sa placa i čudom se čude kak neka budala pred budalom zbori. Sažaljivo klimaju glavom a neki zastanu pa mene slušaju. Stara gospođa, milostiva, zaustavi se i nudi mi 10 kuna, a ja njoj za njezinju gestu dionicu INU, kad ih imam ko šodra u Dravi. Kad ostanem sam sa sobom tj. sa kipom Petrice, kip mi namigne. Sad sam se ja prenerazio, eto čuda i kipovi će još progovoriti. Kad zaista ja progovorim tj. kip. I kažem ja sebi. Sram te bilo i budi posramljem. Naiđu opet neki sa placa, ja ućutim, dok ja nastavim gunđat nad kipom. I tako isprekidano razgovaram ja sa sobom pa malo sam sa sobom. Dobro ko tu sa kim razgovara, ja sa sobom, sa kipom, kip sa mnom ili kip sa kipom. Pozdravim se ja sa sobom ili........odem ja dok sam još pri sebi.
Dok sam odlazio, netko je viknuo za mnom, uostalom Kartagu treba razoriti. Fučkaš Kartagu žurim za Varažlin, spašavati kuću od poplave. 
Petrica Posramljen

Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 08 APRIL 2013 05:07 )

 

Zamjena

Trebao je biti esej o korupciji, uzeo sam si pravo da kao selektor u sjeni napravim zamjenu.
Neću ja pobjeći od korupcije, jasno je da smo prije imali otvorenu korupciju, sada je na sceni puzajuća ili prikrivena. Ako baš netko hoće i legalna. Odnosi se na zapošljavanje. Pa ću početi sa nastupnim govorom predsjednice jedne stranke sada se razgovara čiji je muž zaposlen čija je žena zaposlena. Nego šta, u EU to zovu nepotizam. Ako je istina da je bio natječaj interni onda je to korupcija. Točka. I sad bi mogao tu redati sve klijentilističke poteze.
Zbog promjene u protivničkom timu morao sam i ja napraviti izmjenu.
Predsjednik je potegao socijalu, /puno puta sam to spomenuo/banke su odbile poziv. Zašto, po njima dužničke krize nema, neki to zovu robovlasnički. I ja sam protiv tog izraza. Robovlasnik je hranio i dao krov svojima, jer je od njih očekivao da mu to vrate radom. Šef udruženih banaka, plačljivim glasom tvrdi da sve nije istina. Pa da , skoro 12 miljardi kuna duga, građani nisu u stanju vraćati. A uzima se krov nad glavom. I pitanje za socijalnu državu, zbog kojekakvih ovrha ljudi se izbacuju na ulicu. A kud s njima ako nemaju sredstva za život. Pa opet su teret države. I koja se mora za takve pobrinuti.
Pa sam, danas čuo poznatu sintagmu od laburiste N. Vuljanića da imamo državu koja bogate čini bogatijima a siromašne siromašnijima. Dalje bankar tvrdi da su zarade po kamati sve manji. HE, he, još uvijek im ide dobro. Kamata im i ne treba kad imaju 124 raznih naknada koje nemilosrdno naplaćuju.
Zamjena je i nastupila, euforija, zadnje izvješće pozitivno, već smo u EU. Veselićemo se tako da će nam trnuti zubi. Meni je bilo dovoljno, kad naš premijer zahvaljuje g. Štefanu Fileu i konstatira da će nam EU pomoći. Klasični gubitnički mentalitet, kad nismo sami u stanju organizirati državu. Mislim da još ništa nije gotovo.
Prvo treba još ratificirati, između ostalih Belgija i Danska, za kraj Njemačka. U toj euforiji bivša premijerka se nahvalila kak je to potpisivanje bilo teško. Da sve što su nam nudili mi smo prihvaćali. Pa sad imamo problema sa prefencijalnim carinama/CEFTE/, pa neki prošek. Zaštita je samo na sedam robnih maraka. Evo prilike da se hvali. Još se pohvalila kao je podjelila prijevod "EKIJA" susedima. To smo platili 8 miljuna EUR-a. Sad joj susjedi vraćaju sa carinama. Pitanje je ko ju ovlastio da badava daje prijevod. Porezni obveznici?. Lako se sa tuđim novcem razbacivati.
Sljedeće izmjena je road show. Tema dana .Goran Rotim i zamjenik ministra Lalovac. Na konstataciju Rotima, ne možemo plaćati ni glavnicu ni kamate. Odgovor lavovski, kako ne, pa zato uzimamo kredite.
Upadam kao trener, posudili su nam naše novce koje držimo vani kao devizne rezerve, o tome sam nešto driblao. Neki tvrde da čak dobivamo 0,5% a nama su elegantnu uzeli samo 5,625 % . Dakle sportskim riječnikom rečeno 5:0 za protivnike. Kao trener podsjetio bi da za tu razliku trebamo imati rast, ne samo BDP-a, nego rast gospodarstva, plus još neke strukturne varijable. Koje namjerno neću reči. Neka se gospoda sa državnim plaćama uče. Ja sam na još davnim postavljenih 7% rasta da upišemo nerješeni tj. 0:0 rezultat. Još uvijek tonemo. Uz komentar, rebalans je novi na vidiku. Slobodno smo mogli road show zaokružiti na 3  miljarde dok ne napravimo projekte za EU i pristupne fondove. Ako će biti znanja.
Za informaciju, bićemo i dalje pod monitoringom, jer smo na 3,4% proračunskog deficita, mora biti do 3%. Zamjenik nije ništa rekao o inflaciji!!! a javni dug je kaže na 56%. Sa ovim novih 1,5 miljarde $ ili bez.? Doduše sve možemo podesiti osim inflacije. Čine ju izdajničke reference, PDV, struja, plin a i štelanje cijene goriva prema EU. I još neke sitnice. Iako je bilo rečeno da se više nećemo zaduživati. Dobro. Da nećemo više smanjivati plaće. Dobro. A kak ćemo naštelati štelu da ne budemo ko Cipar i Grčka. Možemo skočiti zgrčku. Recimo da se plaće ne isplaćuju od 1 do 15 nego od 15 do 30. A sljedeći mjesec se preskoči pa se isplati plaća u sljedećem od 1do 15.
Bolje da Hrvati budu bijesni na mene nego na nekog drugog. Treba krivnju individualizirati, priznajem i nemam alibi.
Isto ko i g. Dijsselbloem koji je podržao onu majstoriju na Cipru i dodao da treba to isto primjeniti na države Luxemburg?, Maltu i Sloveniju. Pa je srušio EUR, a burze svjetske podivljale. A tko je poštovani stručnjak, javlja mi moj šogor Till.
Friški ili svježi direktor eurozone, Studirao ekonomiju, smjer agronomija, uže neznam, možda voćke i povrćke. Obožava leteći cirkus Montyja Pythona. To mi je poznato.
A kak je došao na mjesto. Lijepo po ključu izbornika, ako baš hoćete trenera. Na to mjesto ima pravo samo država koja je u EU, ali ona koja ima rejting AAA+. To su samo Luks, Nizozemska, Finska i jasno Njemačka. Igrom slućaja ja ne mogu ući u igru. Luks je imao prethodnika Junckera, Finska ima Rehna, znamo ga, a njemačkog ministra financija nisu htjeli. Razumljivo. Pa je silom izbornika postao spomenuti gospodin. Kad je vidio koje su posljedice, rekao je da bila pogrešna izmjena u prijevodu.
Za kraj moja iskrena i ozbiljna podrška slovenskoj premijerki Bratušek. Dojmila me jer je sama odlučila da bude godinu dana premijer a onda neka Slovenija odluči dali da nastavi.
Da se nezaboravi, za naše sam predložio dvije godine da se pokažu, a onda sam uvidio svoju grešku i ispravio se na novu zamjena, godinu dana. Kao premijer u sjeni zamolio bih prof. Jurčića da uđe u ekipu i da po svom izboru uzme još jednog stručnjaka.
Petrica.

Zadnja izmjena ( Četvrtak, 28 MARCH 2013 05:34 )

 

Franjo

Koliko sam bio uvjeren da neću morati u poznim godinama toliko mijenjati svoj stav,skoro dogmu. Prvo, papa podnosi ostavku, kaže se da je izabran po Duhu Svetom. Nisam mogao to zamisliti a kamoli vjerovati. Papa Ivan Pavao II, mučio se i patio i dalje je obavljao svoje poslanje. Dok mu nisu pustili u audijenciju našeg majstora iz Remetinca sa teškom upalom grla. Mislio sam da boljeg papu nećemo imati. Iznenađenje je novi papa. Duh Sveti  ili izvještaj trojice biskupa na tristo stranica za papu Benedikta. Stoga je iznenađenje je papa Franjo i novi pristup vjeri kao rimskog biskupa. Rekao je da je Crkva za siromašne. Entropija je uveliko velika.
Od kada su dugo zataškavane afere izašle na svjetlost dana, Crkva je shvatila da ni velike odštete/ posebno u Americi, gdje su neke biskupije bankrotirale./ neće popraviti ugled. U nekim država crkve su sve praznije. Vjernici su se okrenuli sebi samima. 
Uzeo sam tu temu jer sam u sukobu interesa. Budući su moji preci bili svećenici. Nisam ih mogao birati. Blisko vrijeme. Jedan biskup kao daljnji rođak i blizak, od mog oca bratić. Doduše ovaj bliži je morao napustiti red jer mu je ponašanje bilo previše svjetovnog karaktera. Razlog njegov, genetski, spojio je i drugu profesiju u familiji-vojničko. U srednjem vijeku, biti svećenik i vojnik bilo je najčešće jedno zanimanje. Takva su bila vremena. Sad su mi pala na pamet dva Hrvata. Ivan Paližma vranski prior koji je bio na Kosovu /1389/i vratio se. I Petar Berislavić isto vranski prior. Velika vojnička osoba, kod Korenice/1520/ sa 300 Hrvata razjurio tri puta brojnije Turke, no neoprezno je upao u zasjedu sa trojicom prema desetini Turaka, odrubili mu Turci glavu poslije junačke borbe. Tijelo mu je prebaćeno u grobnicu Veszprem, po nekima samo glava. Zašto Veszprem, tamo je trogiranjin bio biskup. Zanimljivost je da ga je u trenutku pogibije papa Leon X proglasio kardinalom.
Raritet je da ima jedan vjerski red koji su svi svećenici-vojnici.
Papa Franjo za sve je iznenađenje, isusovac, još veće je njegovo ime. Franjo Ksaverski ili Asiški. Ako je Asiški, to će mu biti teret ali kako se postavio od prvog trenutka od izbora, biće mu izgleda samo vjetar u leđa. Ako će biti na ravni svog imenjaka Asiškog, mnogi će biti postiđeni i posramljeni. Mnogi će teško moći prepričavati i objašnjavati novi zaokret u Vatikanu. Sami će morati opravdati dosadašnji pristup vjeri. Kako će to kurija prihvatiti. Da li će nestati zlatni križevi i mercedesi.
Franjo Asiški, veoma neobičan lik, franjevac, od bogataša se premetnuo u filantropa i samaritanca. Kako mu je popularnost rasla, papa Inocent III ga pozvao k sebi. Crkva je tada bila na vrhuncu moći i uživala sve blagodati vlasti i društvenog statusa. I sad se pojavi osoba koja ima ugled, rekli bi veći papa od pape. Ima jedna crtica ako je istinata a netreba ne vjerovati kroničarima.
Uputi se Franjo papi, dođe pred njega i kaže da je došao. Papa ga pogleda i kaže mu:idi počisti svinjama i nahrani ih. Ode Franjo to obaviti, vrati se i kaže evo mene. Gleda njega Inocent, digne upitno ramena i širi ruke. Pa jesi obavio posao. Jesam ali zvali ste me. Papa shvati da je to neki nesporazum. Dobro, ko si ti. Franjo iz Asisa.

Pala papi nelagoda. Zapravo je greška bila u Franji jer je za ondašnje vrijeme izgledao malo čudno u odnosu na slavu. Izgledao je sa odjećom sirotinjski. Inocent je poznat i po jednom vojnoj pohodu, organizirao 4 križarski rat. Svinjariju od tog pohoda napravio je Dandolo /Mlečić/ koji je prevozio križare. Nahuškao križare na pljačku Zadru, naplatio tako prijevoz. Slaba je fajda bila Zadranima što je papa Mlečiće ekskomunicirao.   
Cjelovito iznenađenje je što mi papa Franjo po fizionomiji sliči na papu Ivana Pavao I. A još više po postupcima, isto je krenuo, bez velike pompe, sa jednostavnošću i pripremom za promjene i približavanje običnim ljudima.  Ivan Pavao I bio je papa samo 33 dana. Činjenica, tajnik kurije bio je biskup Marcinkus. Bio je predsjednik Vatikanske banke, banka umiješana u skandal stečaja banke Banco Ambrosiano. Taj skandal /1982/ koštao je Vatikansku banku financijskog kredibiliteta i 241 miljardi $ namirenja štete. No to nije bilo sve, direktora Banco Ambrosiano Roberta Calvi našli su obješenog u Londonu ispod mosta Crnih fratara.
Isti dan u Milanu je njegova tajnica odlepršala kroz prozor.. 1989 uspio se Marcinkusa riješiti Ivan Pavao II, treći papa, po njegovom držanju kurije.
Zaključak, pomogla mi je jutarnja propovjed biskupa Vlade Košića 22.03.13 iz knige: Zapisnik s ruba. Piše naš biskup, trenutno sisčanin, naše gore list/rođen u Družbincu/ da teoretičar plivanja ne znači da zna plivati, lako je to njemu tvrditi kad je rođen doslovno u Dravi, nešto slično tvrdi za muzikologa a to preduvjet da vjeru ne treba samo propovjedati nego i treba u njoj biti. Vjeru treba živjeti. Da li će to značiti da se počinje događati da će mnogi tvrditi da nešto od njihove imovine nije njihovo.
Jako je važno da papa Franjo ostvari svoje poslanje, globalno je neupitno da treba izvršiti restituciju, nepravedno podjeljene materijalne vrijednosti. Na svim razinama društva.
Alocirati grabež od pojedinaca a i od država. Pitanje je, da li će poziv na moral biti dovoljan, makar počeo u Crkvi. Zato za sedam dana sa zanimanjem čekam Urbi et orbi. Kome će biti podijeljeno oproštenje grijeha. Kao najmlađeg u obitelji zapala me dužnost da odnesem drenekovu puškicu na blagoslov i čujem ponovo Lukino evanđelje.         Petrica

Zadnja izmjena ( Nedjelja, 24 MARCH 2013 05:29 )

 

Cipar

Fantastičan potez, naplatiti svima koji štede u bankama. Eto kak sam ispao praktikant u svezi veze a u vezi spašavanja bankrota države. Baš sam glup, neznam čime da se još  počastim. To mi je škola. Brzo mi je spala maska da se ja nešto kužim u ekonomiju. Sad slobodno mogu sve diplome spaliti.
Ali sve sam učinio da spasim, što se da spasiti. Nažalost šteta je velika. Opasna odluka EU komisija. Na Cipru nisam ništa napravio, pravi istinski kaos. Koliki je, mala crtica. Stacioniranim UK vojnicima poslali kešovinu iz Londona lovcem Typhoonom 2. Casha na Cipru nema.
Stoga sam brzo poslao emajliranu poruku svom šogoru Tillu da "zaustavi Reuters".
Realno, Ipak treba biti u takvim situacijama ozbiljan i zamolio sam ga da hitno dogovori prijem kod J. Almunia ili nekog u zamjeni tko u EU komisiji vodi brigu o ekonomiji, da ih zajedno upozorimo na dramatičnost situacije. Uzdam se u svojeg šogora, neznam što bih bez njega. Mali problemom je tajming sa imenicom šogor. Šogor baš nije zadnjih dana kod nas popularan. Najbolji primjer je, verbalni sukob šogora u najvišem domu u Saboru,19.03.13. oko 15 sati, lijepo su se počastili etiketama, propitali se o znanju engleskog, ali još nisu razjasnili ko je svojoj supruzi supruga. U međuvremenu država tone.
Dok moj šogor vodi diplomatsku bitku u Bruksulesku, ja sam se bacio na pisanje memoranduma o slučaju Cipar. Naime, odmah da budem jasan, to je eklatantan primjer da netreba uči u EU, barem dok ne uredimo državu. Mislim, da ju uredimo kako piše u Ustavu i pozatvaramo lopove i postanemo ozbiljna država u smislu ekonomske snage da ne glavinjamo i izvodimo često road show. Trenutno za oko 1,5 miljardi EUR-a u USA. Koga više zanima, na stranicama Morgan bank "Simply more" ili kod naših prijatelja Goldman Sachs.
A Cipar, teški slučaj. Da budem odmah jasan, bez poznavanja političke ekonomije socijalizma i kapitalizma to se ne da objasniti. Temelj, postament, baza, prirodno pravo, pa čak i društvene konvencije drže da je to privatna imovina. Na stranu bankovne obveze, pisane uzance o nekoj garanciji. Na vrbi svirala. Kapitalizam u filozofskom smislu bez privatne imovine jednostavno ne može postojati, jer iz nje se izvode derivati vlasništvo nad sredstvima rada i predmetima za rad. Dalje ne smijem ići, ko zna gdje bi se zaustavio. I radnik ima privatnu imovinu-rad. Ogromna greška, EU komisija udarila je u gnjezdo stršljena. Osobno sam ih upoznao i samo brze noge su me spasile i skok u vodu, dok oluja nije prošla. Poruka, komisije, mi znamo. A kontra rješenje. Držati štednju u čarapi ili gaćama kod kuće. To znači slom bankarstva. Banke i tako nemaju tu količinu novaca za isplatiti štediše. Kao sad na Cipru. Globalno. Umjetno stvorena masa novca na papiru nije pratila industrijska proizvodnja. O tome sam već pisao, prije godinu, dvije kad su "proizvođači" u bankama imali 14 puta veću proizvodnju od svjetske industrije. Zlatnog standarda nema od 1971, protuvrijednosti u robama koliko hoćeš.
NJežno rečeno, trud radnika sve je manje vrijedan, a time i robe. Da a ja sam /po mnogima iz zafrkancije/ isto tako unazad par godina najavio da se u Frankfurtu u podrumu vrte strojevi za izradu EUR,a- Nažalost tu sam pogodio u sridu. Ista tehnika kao kod Amera, štampaj danas a sutra će biti sutra, štogodbogda  . . Pa je tako od krize 2008 FED druknuo do danas 2 bilijuna $. Neki bi da sada vrate zlatni standard, a čime će platiti robe. Nažalost na to pitanje ni ja neznam odgovor. Mogu samo predvidjeti siguran tok događanja. Izdaj državnu obveznicu i štampaj novac ili ga posudi, pa dokle se stigne. To je kao da ja krenem za Split sa 10 litara dizela, pa do kuda se dopeljam. A ne, usput na benzinskima na škrniclu ili maramicama za brisanje nosa pišem garanciju da ću platiti uliven dizel. I vozim se mirno do Splita.
Poruka Cipru, prošli su dani "slave", Rusi više neće u tu oazu, a i očekujem njihovu reakciju. Kolika je to šteta na krvotok palog gospodarstva Cipra. A ima i šaljiva zgoda, podsjetiću da su i naši majstori koristili Cipar. 6 miljuna $ nije odlepršalo sa pobočnim ugovorima iz Brodosplita/aktualna tema sa zadrškom/ direktno na konto u Austriju, nego su ih malo pipali i Ciprani. Naše mudrice se umislili da su najpametnije na svijetu.
Ovo gore daje mi da za pravo na zaključak. Ostavite nadu prije ulaska u EU. Naročito našim EU parlametarcima, koji su si umislili da će naša riječ ćuti u EU. Je, na hodniku. Odluke će moći donositi samo u sklopu EU partija a to znači najjače države će odlučivati. Pa svi kazneni eksperimenti mogu potopiti nade naše lađe, a da je tome tako primjer su Rumunjska i Bugarska. U Europi su ali ne mogu konzumirati ni Mastrich ni Schengen. A Cipar, njemu su oduzeli državnost, kakva je to država koja nema novac. Svaka sličnost sa nama je slučajna. Za kraj američki pogled na nadu. Nema badava ručka.  
Petrica
 

<< Početak < « 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 » > Kraj >>

Stranica 51 od 62

Login
Brojač posjeta
mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas110
mod_vvisit_counterJucer129
mod_vvisit_counterOvaj mjesec2985
mod_vvisit_counterSve1764611
Sponzori