6. Memorijal Marijan Pedišić
Za mene je Memorijal bio da se oda pošta našem kolegi. Pravnik, javni tužilac, odvjetnik, triatlonac i kolega iz kluba. O njegovim sportskim uspjesima sve je poznato i puno puta rečeno. Možda da se pohvalim da sa izostankom Nenada ostao sam sam na svim Memorijalima, računajući i na onom od Nikole.
Kako je kolega bio pravnik, dakle formalista, ne bi se ljutio da se progovori o sportu koji je bio svima nama zajednički.
O samoj trci i rezultatima sve znate, o onama, tek nas čeka rezultat. Memorijal je samo produkt naših odnosa u HTS-u. O samoj organizaciji neću ništa kritički pisati, zbog nekadašnjeg članstva u TK Zagrebu, ali možda da se skrene pažnja da staza za bic na Jarunu nije za zabranu zavjetrine. Prvo na nekim mjestima lijevo su zatvoreni, puni ležeći policajci, ostaje prolaz u sredini ili desno. SVI idemo na srednji a negdje je udaljenost od jednog seta ležećih do drugog manja od 200 m. Pa kako onda poštivati zabranu. Tehnički teško. Ne treba isključiti ostale posjetitelje Jaruna.
Drugo, da bi se poštivala pravila treba biti i nekakvog znanje. Ni jedno preticanje, barem kod mene nije bilo po pravilu ITU-a. Nepravilnim prolaskom onog koji pretiče istog trenutka gura preticanog u kaznu. Dakle nije dosta biti na par trkica i sad sve znaš, nego treba malo uzeti i Pravilnik i pročitati. Nije preticani takmičar skot kojeg možeš proči kako si neko zamislil.
Između ostalog imao sam i dva ulaska na bic stazi sa desne strane, kak to tumačiti. Neki se bave triatlonom a da o njemu neznaju skoro pa ništa. Dakle voziš svoju trku a da nebi bio u zavjetrini morao bi smanjivati brzinu. Toga u ITU pravilima nema. Ima i pravilo blocking.
Prije osvrta na razinu HTS-a. Mali odmak na neke konkretne primjedbe. Prije trke kolege Prvan, Dikon i ja, malo smo bistrili neke teme i na neke moje kritike Dikon kaže da sam ja stalno protiv nečega. A kad je Dikon zaiskrio, kad sam rekao da je izlazak iz vode bez veze, pa skok. Ove godine smo bili pošteđeni. A to je minorni problem prema potpunoj anarhiji u organizaciji HTS-a.
Mogu sebe samog demantirati, kada je nedvojbena svrsihodnost, opravdanost, onda nemam ništa protiv. Primjer trka na Bledu i Veldenu, olimpijski. U Veldenu je organizator napravio pravu marketinšku feštu već od plivanja. Izlazak iz vode, i ne mogu ni zucnuti da mu je to bez veze kad je izlazak uronjen u vodu i dvojica svakog plivača doslovce izbace na suho i to dva puta. Za prvi krug se trči i skače u vodu a za drugi se izlazi za tranziciju. I to pred publikom na šetnici. na klupama odmah do tranzicije, pred otvornim terasama kafića, restorana i pred prozorima vila. Ako sam naporan onda je to izraz određenog svjetonazora. Prije objašnjenja, moram se odrediti. Nisam bio zadovoljan radom UO kad sam bio ja član a ovo sada je bez komentara. U kvaliteti vođenja HTS-a ne može se usporediti.
Zašto sam staro ćangrizalo. Malo se kužim u strojarstvo pa ću vam odati jednu tajnu. Svi vi koji vozite auto, u svakom trenutku može vam odletjeti kotač da ne bi bilo jedne zakonitosti a zove se čvrsti dosjed. Dobro kotač je pričvršćen vijcima, to nije ni bitno toliko, jer je na glavčini a ona je i vezana na krajnik, ni to nije toliko bitno. Bitno je da samo spomenuti dosjed funkcionira. Na osovinu dolazi ležaj u određenoj toleranciji/ mikroni/ najčešće u H/h polju. Ako nije postignuta određena preciznost selite se u neku drugu dimenziju. Isto takva preciznost postoji kod mene, nema planskog pristupa i vođenja firme ako se ne držim zadanih pravila. Ima još, ima pravilo u računovodstvu. Isto sve mora biti u savršenoj ravnoteži može i preciznosti. Dakle jedna preciznost iz tehničkih nauka druga iz društvenih nauka. Temelj računodostva za jednostavnost je kontni plan. Konta. Kao raspelo. Lijeva strana mora odgovarati desnoj. Primjer, kupi se roba i proda. Materijalno ulaz i izlaz, ali u isto trenutku se na novčanom kontu mijenja. Ulaz jedan iznos na izlazu drugi. Otvara se konto za razliku višeg iznosa za prodanu robu. Ali je moguće da roba nije plaćena otvara se konto sumnjiva i sporna potraživanja. i tako dalje. Sad sam bio jasan, ja sam limitiran i ograničen u svjetonazoru. Lako je recimo slikaru, na slici može ubaciti likove lijevo desno, neće se nešto posebno dogoditi ako je apstraktna. Pa čak i kod potreta se može napraviti cirkus/Picaso ili Dali/
Veliki uvod za HTS. Nakupilo se toga godinama i taj teret se neće lako riješiti. Zbog sitnih osobnih interesa, animoziteta, osoba koji se nisu u životu profesionalno dokazali, napravili su nered. Nakupilo se negativne energije. Ima ljudi od znanja i sportskog backgrounda, ali se drže po strani od onih koji su galamđije i na silu bi htjeli biti netko. Na žalost društveni status se dugo treba graditi da se stekne društveno priznanje s osnova određenih kvaliteta.
kad sam pogledao malo unatrag, bila su neka bolja vremena u odnosu na kvalitetu naših elita. Sad su sve nam susjedne zemlje dominatne u takmičarskom smislu. Gdje je greška.
Imamo proizvod, ako postavim problem marketiški. Nismo se izborili u društvu za sport koji je atraktivan u takmičarskom smislu ali i u samoj grupi sportova.
Proizvod je tu ali marketing 4 mix nema. Nemamo cijenu, još smo si ju sami srozali, promocija skoro pa da je nema, na težinu i atraktivnost sporta a prodaja i distribucija-ništa. Tonemo i to uporno. Svake godine manja doznaka od HHO-a.
Mi umjesto da organizacijski širimo priču/triatlon/, činimo sve u korist svoje vlastite štete. Kao da nam je razum izostao, sve činimo od upravljanja resursima /Vilić/ organizacije, do provedbe da si zakompliciramo život umjesto da nam trke budu bogatije sa brojem takmičara. Postavimo sve uvjete odbijajuće za individualca a time i budućeg triatlonca.
Na spomenutoj trci u Veldenu nije bilo nikakvih posebnih zabrana. Prije nje je bila je trka u Portorožu, od svih zabrana bilo je samo zavjetrina muško žensko muško. Za Velden je vrijedilo ko kako hoće, može i u grupi. Bila je jedna posebna, automatska diskvalifikacija, gubljenje opremena po stazi i bacanje., Na bic stazi od 43 kn vidio sam samo dvije vrečice gela od 600 takmičara. Sve to navodim da sam oduvijek bio da imamo široku bazu takmičara, kao i onih koji mogu doprinijeti kvaliteti organizacije a ne u ova recesijska doba još si uskraćujemo mogućnosti.. Po Zakonu o sportu mi smo udruga građana. I ne vidim razloga da se HTS privatizira.
Povijesna pobjeda
Građani pobijedili banke, već par dana jerohinske trube, trube. Povijesna pobjeda, novinari su neumorni.
A jel baš tak. Naravno da nije. Osobno mislim da je tempirano sa ulaskom u EU. Prije se ni jedan sudac ne bi usudio donijeti takvu presudu, ako i bi, bilo bi pritisaka. Intervencija. Mnogi su imali koristi od tih kredita. Ne samo banke, ni uprave ni direktori, ni zaposlenici nego i van banaka. Dosta sam žuči prolio pisavši o bankama, tu i mislim na regulatora NBH. Guverner je dobivao priznanja. Malo se glasića čulo i o drugom mišljenju. Pa u čemu se sastoji ta povijesna pobjeda. U ničemu. Imamo zakone ako ih se poštuje i čita. Sredstvo plaćanja na području Hrvatske je kuna, po zakonu. Tko je dozvolio da se koristi strana valuta. To je relikt prošlosti, kad je prijašnja država otišla kvragu, onda je nastao nered. Svi smo učestvovali u tome i spašavali dinar pretvarajući ga u DEM, Sch, CHF, $ ili u tursku liru. Samo ne imati dinar. Doduše malo prije toga bio je rigorozan zakon, čuvala se suverenost države sa nacionalnom valutom. Kakva je to država koja ne poštuje svoje običaje, civilizacijske tekovine,...ili svoj novac. To nije država. Pa je tako u Jugoslaviji bilo kazneno, pardon krivično djelo, ne poštivanje dinara. Moglo se imati devizni račun, privatni, poduzeće, pa i nerezidetni račun. Ali obračun u tuđoj valuti, ne. A sadašnje banke su uzimale kredite u EUR-u i plasirale ga u CHF, dale jadniku kune a zadužile ga sa CHF-om i udarile valutnu klauzulu. Jest da je svaki odgovoran ako je poslovno spodoban. Međutim u EU kao potrošać, netreba običan čovjek biti finac minister da shvati kojekakve umjetničke forme bankarstva-alate. Francuski ključ ili kombinirke. Nego mu mora sve na tanane objasniti i ono sitno napisano. To je što se tiče nacionalnog ponosa. Možda mala digresija, ko se sve sagne ako je na ulici neka lipa. Nitko, još ju šutne da ju ne gleda. Osobno sam se uvjerio da u Njemačkoj kad je još bila DEM, situirani ljudi su se sagibali da bi podigli sa ceste par pfenniga. To je pitanje kulture i nacionalnog ponosa. A drugi dio presude, promjena kamata. ??? potpisani ugovor a gazda banka mijenja uvjete. Opet Zakon i to o obvezama. Tu su banke pokazale svoju moć i ćud. Otimači, ni Ali Baba sa svojim hajducima nije bio tako uspješan. Pljačkaš da bi opljačkao banka, preuzima rizik, da ga se uhvati, zatvor a ponekad i krene ukrivo i ima nastradalih. Na stranu sa motivom. Banka, pod okriljem institucije sistema, otima. Pa kad joj usfali da, da gazda da miljunske bonuse upravi, digni kamatu jadnicima. No EU su im sada ukinuli enorme iznose. Dakle banka otima i to bez ikakvog rizika. Da ali tu ne staje spirala otimačina. Kredit se recimo da za stan, da se i graditelju stana / dva puta veća kamata nego u EU/. Za par godina otplate kredit stana se povečao umjesto smanjio. Kredit se nemože vraćati, ovrha. Kvadrat stana gradio se po 2000 EUR-a, sad ako se proda za 1000, super. A ko ga može kupiti, pa najvjerojatnije oni koji dobivaju enorme bonuse. I onda ide pokajnička izjava banaka. Sve mo radili po zakonu. Iskrene čestitke na poštenju. Gore navedeno su posljedične činjenice. A gdje je problem. Po meni glavni krivac je regulator a banke su pokazale grazmljivost, po padu prihoda zbog recesije, profita i extra profita, uveli su valutnu klauzulu-promjenu ugovorene kamate. Za što nije bilo osnove jer je inflacija bila neznatna a tečaj je bio fiksiran i to od regulatora /NBH/ Veselje zbog presude, ništa ne mijenja poziciju otplate kredita. Da bi presuda bila pravomočna treba Viši trgovački sud potvrditi. Banke su već najavile žalbe, ide se u obijesno parničenje koje može potrajati, ako sud ne ubrza slučaj. A svaki protok vremena može i banku namjernu odvesti u stečaj i neće imati tko vratiti preplaćeno. Presuda bi i mogla pasti baš na valutnoj klauzili, jer je dozvoljena prema Zakonu o obveznim odnosima, osim ako ne podpadne pod verziju ne vremena. Petrica Kamatar EU01072013 Pa kada se svi pripremaju za proslavu, ajde da se slavi. Ipak je to povijesni događaj koji će nas povijesno obilježiti. 01.07.13. veselje a možda će biti i plača i plaća.
Zadnja izmjena ( Petak, 05 JULY 2013 10:31 ) Kušlanova i Petrova Iz Petrove opet cendraju, nemaju krvi. Pa su mi uputili uhidbeni nalog, bolje reči potjernicu za mnom. Šalim se, lijepo su me zamolili, a mene netreba puno moliti. U taj čas smo skovamo plan, Petrica i ja. Zaključimo da ne bi bilo loše odbicati do Zagreba, budući me ove godine čekaju teške utrke, nekoliko dugih triatlona pa da se napravi nekakav trening. Ponekad treba i trenirati a ne samo ubirati lovorike sa postolja. Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 01 JULY 2013 07:29 ) Prvenstvo Hrvatske u triatlonu
Prvenstvo Hrvatske 22.06. u sprintu. Zašto ne. Vu Varaždinu, pa kak bi to mogel propustiti, ali nemam licencu hrvatsku, imam slovensku i austrijsku. Te ne vrijede. I talijansku nisam mogel dobiti. Dobio sam odgovor da više nisam Leonardo da Varaždin i od sada me zovu licencirani Giovanni Lola Pescatore. Sa naglaskom na srednjem imenu, kao ono Lola bekrija.
Iako sam imao poziv na Ambrož triatlon kod pajdaša ja sam se odlučio za Varaždin. Temelj te odluke je bio tel.razgovor za velecjenjenim kolegom Damirom Živkovićem koji je u suradnji sa glavnim tajnikom pozvao me da budem u Varaždinu da riješimo sitni problem. Doduše ja sam sve jasno i bjelodano opisao pismeno i pisano da sam oštećen u jednom dijelu mog curriculum vitae. Na tu pisanu predstavku nisam dobio odgovor, kada sam ispostavio račun za štetu, ubrzo je stigao poziv na razgovor. Na koji sam uredno došao uređen i obrijan. Dolaskom na Aqua, prvo sretnem kolegu Dikona, član UO, koji ništa nezna o mojoj predstavci.Dok tajnik tvrdi suprotno. Naletim na pozivatelja Živkovića, koji kaže da će mi sve objasniti glavni tajnik, kojeg je nazvao i da će se mi javiti. Čekam pola sata. Ništa. Nazovem ja tajnika, on je na Jarunu i kaže da mi nemože pomoći. Kao da meni treba pomoć. Samo da mi je znati zbog čega su me zvali ???? Pa nisu valjda očekivali da ja za njima cupkam po Aqui ko mali Francek. Takvu sramotu još nisam doživio Samo su potvrdili da je HTS u rasapu, da se nezna ko pije a ko plaća. A da, plaća ugled institucije HTS-a. Bilo bi zanimjivo da sam ja oštetio nekog svog poslovnog partnera i da je on zatražio pismeno obeštećenje. Ja mu ne odgovorim. On me tuži. Ali ga u benevoletnom tel. razgovoru pozovem na sastanak na koji ne dođem ili dođem bez konkretnom stava da mu pružim zadovoljštinu. Vjerojatno bi me smatrao bezveznjakom bez morala i kućnog odgoja. Stoga ljut ko ris na samog sebe jer sam pristao da naprave budalu od mene, odem na olimpijski triatlon. Prvo, jer sam se u Veldenu prisjetio jednog pajdaša koji je odavno zauzeo neko drugo mjesto u svemiru. S njim sam u mladosti puno pokera i prefa odigral. A drugo olimpijski će me ohladiti od ove svinjarije sa sastankom. Treće neću nastupati ni na jednoj trci gdje me se tretira kao individualca u vlastitoj domovini, bez licence a EU mi je potrebna od gornjih tri samo jedna. Ohladio sam se iako je bilo vruče da se na asfaltu mogla peći jaja. U vodi je bilo ugodno, na bicu hladio me je vjetar ali na trčanju je bilo sparno. To trčanje me opet vratilo u Velden na kraj trke, ne na peti kilometar kad mi je direktor trke Werner Uran dao hladnu limenku pive. Ulaskom u cilj zgodna tetka mi dala finišer medalju ali i pola litre točene hladne pive. Posebno zadovoljstvo bilo je proglašenje u Casinu Velden, poznati sponzori, poslovni ljudi iz privrede/ulazimo u EU treba uloviti neke veze za moje proizvode/, javne osobe iz svijeta estrade, predsjednik Austrijskog triatlon saveza, osnivači Alpe Adria kupa. Hannes Burger i Miro Kregar. Zadnji spomenuti bio je prvi u svojoj kategoriji M 50 a poznat je kao Extreme man 2008 kao viceprvak svijeta na Hawajima /10 km plivanja, 410 km bicikla i 84 km trčanja./slika u članku Velden/. Kad ćemo mi imati takvu organizaciju utrka a ne da svaki gura svoje sitne interese, ili opstruira i ono malo korisnog u HTS-u. Taman kad sam završio sa mojim mislima iz prošlosti, prošlo je i 3 sata veselja triatlona. Pospremio sam opremu i popio pivo, hladno, za mog partnera pokeraša. Petrica Naivac, a nisam iz Hlebina. Tema dana H20
20.06.13. Toliko mi fali vremena da bih mogao zaplakati. Plačem i zbog kratkoće dana, poznato je da moj dan svaki dan traje 25 sati. I sad u taj košmar uleti mi Bandić sa suportom, novinar Bilić, dramatičnog i afektiranog postavljanja pitanja. Pored toga pitanje je zdravog razuma i opstojnosti naučnih temelja.
Inače se Bilić proslavio u Temi dana/prije mjesec dana/ sa gostom, bivšim uspješnim premijerom. Koji je preporodio gospodarstvo Finske. Između bezveznih pitanja postavio je glupo pitanje. Kao stručanjak da li nam želite pomoći. Finac je fino odgovorio da ne bi mogao jer ne poznaje našu situaciju. Samo neobrazovan čovjek može zamisliti da srediti gospodarstvo Finske, isti postupak možeš primjeniti u Hrvatskoj, Rusiji, USA ili Zambiji a može i Gambiji. U Temi dana sa Bandićem imao sam dojam da je intervju naručen, uglavnom trebalo je umiriti cijenjene zagrebčance da piju najzdraviju vodu sa tvrdočom garniranu sa toksičnim tvarima... kak je napisao jedan dnevnik. I sad dolazi volej, čim sam se vratio sa trčanja odmah sam kupio novine i pao u iznenađenje, kaže Bandić. No da ne gubim vrijeme zbog ovog gore, nego zbog izjave koju već dugo Bandić ponavlja kao Amen poslije molitve. Ja sam ga čuo deveti puta, da je u Zagrebu 3 /tri/ puta manja nezaposlenost nego u Hrvatskoj. I sad je tu nezaposlenost ponovio ničim izazvanim, valjda sugerirajući da je za to on zaslužan. Namjerno se nisam htio javljati prije, naročito zbog izbora. Čekao sam da se neki stručnjak javi da tu nekritičku tvrdnju demantira. A nije ni ministar Ostojić ni njegova ekipa, u predizbornoj kampanji. Morati će to učinitio netko ko ima Bocconi certifikat. Dakle tko je za to zaslužan, netko, pa normalno, tko svako jutro trči. Notorna je činjenica da je Zagreb pored toga što je predgrađe grada koji je odavno u EU /Varaždin= Mali Beč// ipak capital town of CRO. A ko je još zaslužan da je u njemu manja zaposlenost. Pa sve institucije vezane na EU ili neke svjetske, recimo banalne, ambasade, konzulati ,banke, civilna društva etc....neće otvarati svoja vrata u Sračincu ili Špičkovini. Normalnu u capital town, ma kako se on zvao. Zaboravio sam domaće kompanije, recimo INA, sva sjedišta i skladišta je ukinula u provinciji, i u Varaždinu i sve preselila u Zagreb, vjerojatno je onda i zaposlenost porasla u Zagrebu a pala u provinciji. I sad kakvu tu ulogu ima jadnik koji svako jutro trči. Ja svako jutro trčim i radujem se da sam zaposlio sve te ljude u bijelosvetskim institucijama. A za proizvodnost i produktivnost, baš me briga, to je nekaj s čim neznam delati. Nema odmora dok traje obnova. Petrica Poslodav/itelj/ac Velden U među trkama čuo sam se sa kolegom Pavićem i imao sam njegovo dopuštenje da objavim moju kerempuštinu u vezi Ptuja. Pravu svinjariju sam izveo sa Predragom Živkovićem u doba kad su išle kod nas a i u Sloveniji TV emisije Miljunaš ili Milionar. U nedostatku pjesničke Muze nazvao sam Predraga.
Zadnja izmjena ( Srijeda, 26 JUNE 2013 17:50 ) Sjećanje
Prisjetio bih se dvojice koji su prerano otišli, sa kojima sam bio dobar i djelio s njima neke zajedničke projekte. I ugodna druženja.
16.06.13. navršile su se četiri godine kako je otišao bombarder sa Kvarnera, Vladimir Bebić. Što napisati o njemu. Bio je saborski zastupnik sa vehemetnim diskusijama, dijelio je lirske krošeje i lijevo i desno, bio je svoj. Bio je pravi političar, ustvari nije bio jer nije znao lagati. Mnogi su ga doživljavali kao ridikula, nažalost između redaka bila je naša zbilja o ponašanju i vođenju države. O tom netreba posebno. U pokušaju povrata u Sabor, pomagali smo mu potpredsjenik kluba i ja. Da nije bilo sitnih grešaka kod nas lako smo mogli imati jednog sabornika a i Bebić bi u Rijeci imao jedno mjesto da mu nisu nazovi prijatelji i klijentela okrenula leđa. Za politiku trebaš prljavo igrati. Tako da ostaje žal za ugodnim druženjima. Kad sam već u Rijeci prisjetim se rado Dejana. Kakva banalnost sudbine, slučaj, u koji se ne bi moglo povjerovati. A upoznali smo se na literalan način. Bio je vrhunski sportaš a napisao je jedno subjektivno pismo sa objekcijom na naše triatlonske probleme u Savezu, koji su izgleda sada dosegli kulminaciju. To je kad se problemi ne rješavaju, nego dobe latentni status a onda sve odjednom ode sve u ništa. Da se vratim pismu, neznam kako sam uopće došao do njega, uglavnom bilo mi je predugačko, ali početak i prve rečenice odavale su zrelu osobu koja nije mogla rješiti svoje probleme u instituciji. /to je nešto najgore što se može dogoditi na osobnoj ravni/ Na jednom UO spomenuo sam Dejana ali nije bilo nikakve reakcije, spominjao sam i Živkovića Predraga a i Rovinjski triatlon koji je najstariji u Hrvatskoj. Mislim da je prekinut na 15 održavanju. Organizirao ga Nedeljko Javor. Dakle upoznao sam Dejana putem pisma, a formalno upoznavanje bilo je na Jarunu. Bili smo u blizini parkirani, dok sam ja vadio opremu iz auta, u blizini čujem nervozno objašnjavanje nekoj curici kako postaviti bicikl a da se ne sruši. I tako muški glas ponavlja, vidiš kako sada stoji. Pogledam ko je to, Dejan. Ja mu priđem i pitam čiji je. Da li naš ili njihov. Zaćuđen pogled, sjenka preko lica, ćuti. Da razbijem neugodu predstavim se i kažem da sam pročitao njegovo pismu i da nema smisla odustajati od sporta kad je tek započeo. I tako je započeo naš poseban odnos. Sljedila su neka druženja i razgovori, posebno jedno na povratu sa Supetra, na brodu. Susreti su bili na trkama u Kostreni i Rabu. Pamtim ga, da je uvijek poslije trke, iako je bio učesnik, pomagao na demontaži tranzicije. Bio je kompletna osoba. Posebno ga pamtim kad je prestao sa trkama, u zadnoj godini bio je prvak u duatlonu D. Stubici. Došlo je pismo. No došao je i sljedeće godine i opet je bio prvi. A kako je vratio onu moju podvalu, bilo je to kad smo završili sa jednom sjednicom UO u Rijeci. Izlazimo iz Riječkih bazena kad osjetim ruku oko ramena. G. Pichler kako ste. Okrenem glavu prema poznatom glasu. Bok Dejana, pa otkuda ti. Došao sam vam reči da sam sada "vaš". Kako naš. Pa sad sam varaždinac. Ma nemoj a koja je ta koja te oborila, misleći da na narodnu; od kud ti žena odtud si i ti. Dejan se slatko nasmije, nije to. Pa kako onda naš. Zastupam na našem području Vindiju. Bilo mi je drago da se zaposlio a još više da mi je osobno došao to javiti. Obojica su ostavila trajan trag u svom okruženju. P.T. Zadnja izmjena ( Nedjelja, 16 JUNE 2013 05:39 ) |
