25.10. Dan kad se slave darivatelji. U tu skupinu skromnih, bez ostatka ima i mene. Sad kad je postalo javno za Zahvalnicu 50-to darivanje krvi i mali srebrnjak. Doduše analitičarima u Crvenom križu slabo ide suma sumarum, jer sam za svojih 63 godine toliku puta i istočio svoju plavu krv.
Tvideo
Zadnja izmjena ( Petak, 07 NOVEMBER 2014 15:52 )
Ponavljanje je majka mudrosti. To mi je povijesna genetika ili po prirodi genetika. Samo sam pet puta išao u prvi razred. I onda sam to pravilo primijenio u naslovljenom kupu.
Ponovio sam ga, i za 2014. Trudio sam se, mučio, tu i tam malo trenirao, liječio ozljede, a i frustracije. Uobičajena misao, kaj je to meni trebalo. Kad sam završio trku, bilo je obećanje, neću više, jer su ponekad bolovi bili nepodnošljivi. Bez pretjerivanja, nakupilo se svakakvih, zdrastvenih problema. Urođenih, koje ima svaka osoba, razlika su, dali su velike ili male. Onih koje godine nose, dosta zarađenih iz mladosti a pod stare dane se ponovo javljaju u najgorem obliku. A najdraže /poticajne/ su mi ozljede koje sam trenutno zaradio. Prevesti u matematički oblik, rezultat je da sam četiri puta bio na Invalidskoj komisiji. Iako sam po oficijelnoj medicini invalid, nisam ja u to povjerovao pa sam išao provjeriti kod alternativnog stručnjaka, kojem nije drugo preostalo da sve to potvrdi. Normalno da mu nisam ništa rekao za nevolje koje imam. Invalidsku penziju nisam uzeo a tko bi mi vjerovao. Kad se već taj kup dogodio, preostalo mi je da idem na proglašenje kad su me lijepo pozvali. U 2013 g.na proglašenje u Kamnik sa mnom je išao polubrat. I ovaj puta je htio ići, ali budući mi nije bio od naročite pomoći u toku 2014 osim na triatlonu u Udinama. I tamo ga ne bi bilo da sa mojim šogorom nisu išli na ironman na Sardiniji, pa su me kao došli bodriti. A bili su samo prolazni. Ovaj puta sa mnom je išla unuka a šogor nije dobio pozivnicu jer ga organizator ne poznaje. Prošle godine bio je pozvan od strane organizatora /kolege Kregara/. Po sunčanom danom 12.10.14. polako dmo turistički krenuli prema Veldenu. Za početak bacili malo oko na stari dvorac Borl, pa poslije na dvorac Ptuj i obnovili neke povijesne činjenice. Povijesno smo otišli sve do starog Rima kojemu je cesta po kojoj se krećemo bio glavni gospodarsko-vojni autoput istočnih provincija. Dolazio je od Emone/Lj/ do Petovije /Ptuj/ preko Ormoža /preko Drave je bio drveni most/ kroz Aqua Viva /Petrijanec/ do Jalkovca gdje i danas postoji kameni most preko potoka Plitvica. Varaždin je bio tada samo vojnička posada na prelazu Drave. U Maribor smo ušli po staroj cesti, prošli Dobravu. Groblje na kojem su 1179 patnika iz svibnja 1945 a iskopani su na samo 70 metara dužine pancir grabe. U Mariboru smo se slikali pred povijesnim objektom. Kako smo nekoliko puta prelazili Dravu, bila je nezaobilazna tema. Kad sam bio na trci 31.08. u Klagenfutru zbog njezine uloge u mom životu dao sam joj zasluženu emotivnu pažnju.Ostala je njena korisna uloga, daruje puno čiste i najjeftijije energije. Doduše malo je stradala biološka raznolikost a na drugoj smo strani dobili određenu sigurnost od poplava, svjedoci smo promjena klima sa ogromnim količina padalina. Nažalost kod Varaždina više nema najkvalitetnijeg salmonida, po domaćem zvanu glavatica, koju su dolazili i zagrebčani loviti. Nekada, a sad se samo spominje. Uz razne informacije iz razgovora laganom vožnjom došli smo da Prve hidro centrale Fala nazvana po dvorcu Fala. Tu sam pred starom Kaplanovom turbinom teškom 20 tona izloženom uz ceste slikao unuku. Na tom dijelu ima ih tri centrale a prva datira iz /SHS/ Jugoslavije. Prije njih izgrađene su centrale u Austriji. Prošli smo Dravograd i krenuli prema Bleiburgu. Napravili smo nekoliko slika- uslikao sam se u majici bivšeg kluba. Kad sam bio prvi puta na blajburškom polju bilo je staro znamenje koje je postavio Miloš kupivši sam malu parcelicu. Sad su otkupljene još dvije, postavljen novi spomenik i spomenik svećeniku Cecelji. Vidio sam da se prodaje još jedna parcela pa bi se moglo sve lijepo zaokružiti. Iz Bleiburga do Klagenfurta. U šoping. Pa kroz grad do Veldena, opet šoping. Termin za proglašenja se približio pa nismo stigli skoknuti preko brijega /2 km/ da bacimo oko na Dravu. Proglašenje, vodi kolega Burger iz HSV-a, kao i na svim prethodnima. Prvo su išli mališani a onda odrasle kategorija. M 60 prvo. Prvo mjesto meni. Do zadnje trke na Bledu bilo nas je deset konkurenata. Spalo slovo na jednu knjigu. Dobijem zimsku opremu za bicikl i diplomu. Pa naknadni poziv na postolje, za pokal. Treći poziv na postolje, iznenađujući, za overall plasman, sada treće mjesto. Ispalo da je to treće mjesto bilo nagrađenije od prvog mjesta. I pokal je bio sa imenom i prezimenom. Poslije ceremonije, veoma naporne, bilo mi je previše postolja, kao kad glumce zovu na bis, i tri puta sam mijenjao gornji dio toaleta,košulja pa majica. Na samom kraju proglašenja stiže i kolega Kokalj, kak se vidi na snimci. Uredno se javio meni, pa sam iz kolegijalnosti pozvao na postolje i usput sam mu ja iščupal ruku. Onda smo se svi zajednički bacili vrlo težak rad, uhvatili smo se ića i pića. Mlađi po sokovima Pago /jedan od sponzora / i ostalih slatkih otrova a strariji su mogli birati između Zweigelta i točenog pivo. Prigodno vino je tradicijsko, dobijeno od austrijskog vinskog majstora Zweigelta koji je križao frankovku i portugisec. Jela je bilo u izobilju a za to su se pobrinuli domaćini iz kluba Sport am Worthersee triathlon na čelu sa kolegom Urs Wernerom. Da je bilo viška jela zaslužan je i Domen Rant. Organizacija halfa u Portožu nije baš dobro prošla pa su državno prvenstvo Slovenci imali u Poreču. Tamo je glavnina završila na dan proglašenja. Bili su u pravo vrijeme na krivom mjestu. Tako da je meni ostalo dosta slastica. Posebno šamrolne i to ne bilo kakve nego dvostruko veće nego kod nas. Zaboravio sam na sportsko ponašanje i mrknuo sam ih šest komada. Kud su samo ih uspio utrpati. Za kraj sam organizirao slikanje organizatora AATC, sa kolegom Kokaljem da ipak ima neku uspomenu na svoje kašnjenje. Unuka je autor svih snimki, jer ove godine nisam se htio osloniti na domaćeg fotografa, da se ne dogodi dogodovština prošleg proglašenja, kad je službeni fotograf malo zavirio u časicu i putem kući promašio potok Snovik. Shodno situaciji malo se smočio kao i kartica pa nisam imao corpus delicti. Na putu kući rezime, oprema, sportsko-zimska i dva kupa, neočekivani za overall. Na kraju sezone TK Varaždin ima četiri postolja u EU, dva druga i dva treća. Velden, Udine, Gosselsdorf, Klagenfurt. I peto postolje za treće mjesto u overallu AATC-a, od 709 muških triatlonaca u dobnim skupinama, od juniora do M 60. Utrka u Gesselsdorfu pripada KTRV kupu. I taj kup sam osvojio u kategoriji, ali na "crno". To je zatvoreni kup, samo za austrijance. Bodovi su osvojeni /dva druga mjesta i jedno treće/ ali nisu zabilježeni sa štovanjem. T slike1 slike2 video
Zadnja izmjena ( Srijeda, 05 NOVEMBER 2014 17:28 )
Subota 04.10.14. Vrlika. Poslednji duatlon ove godine, 7 za redom, državno prvenstvo. Pridružen duatlon 15 Memorijalu Stipe Erceg- također je bilo državno prvenstvo u trčanju na 10 km. Sportski dan vezan na dan 07.10, MB od ružarija. Poznatije kao krunica ili po zagorskom-čislo.
Vrlika je bila zatrpana sportašima a i automobilima. Sportski program počeo je sa dječjim trkama u 10 sati pa sve do 14 i 30 kad su zadnji krenuli duatlonci. Od jutra je bio lijep sunčan dan a ko za inat baš na segmentu bicikla pala lagana kiša. Pohvala norveškim meterolozima koji su u sat pogodili padaline. No to nije obeshrabrilo prekaljene duatlonce da ne uživaju u svojoj izvedbi zadanih pet trkačkih krugova kroz centar mjesta pa na bicikl prema Svilaji i za osvježenje dva kruga da se potvrdi sprema duatlonaca. Oba prvenstva imala su veliku posjećenost, na duatlonu u otvorenim kategorijama i Poljake. Pobjednik duatlona u eliti Matija Lukina a u kategoriji M 60 prvi L.Šošić i drugi Pichler.
T slike
Zadnja izmjena ( Četvrtak, 16 OCTOBER 2014 13:52 )
Subota, Jarun 27.09.14, cross triatlon, /plivanje 500m, 11 km mtb i 3 km cross trčanja /. Voda po organizatoru izmjerena temperatura 17 stupnjeva i to dan ranije a ispala je 15 stupnjeva. Pravilno mjerenje temperature je na tri mjesta i to na dubini od 60 cm. Zadnje dane bilo je oblačno i sa sitnom dosadnom kišom.
Kiša me ispratila iz Varaždina sve do Sv. Helene, oko 10 sati.
Na Jarunu oblačno. Plivalo se sa zapadne strane manjeg jezera na otok, izlaz iz vode pa optrčati suhu bovu i opet u ledenu vodu. 53 takmičara, mali broj, mogući razlog je hladna voda. Večina su bili u neopren odijelima osim najstarijeg tritalonca i četvorice mladića.
Po izlasku iz vode u tranziciji, uzeti mtb i voziti po umjetnim preprekama na travnatoj podlozi, pa onda po šljunku pa u blatu, pa u brdo kroz šikaru po uskom puteljku i tako 3 kruga. Poslije mtb na trčanje po cross stazi, ukošena i blatna. Pred ciljem trčalo se dijelom asfaltom. Državni prvak apsolutno Elite- Krivec Matija, a u dobnim kategorijama Žic Vladimir, meni pripalo prvo mjesto u kategoriji M 60 i posebna medalja kao uzor sportaš- najstariji triatlonac.
T slike
Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 27 OCTOBER 2014 15:40 )
Zadnji trening plivanja /utorak/ u Dravi kod Belićevog potoka a može i spruda, blizu su. Lokacija gdje se može na dasci surfati. Voda više nije 18, sad je 14 stupnjeva. I nije mi se baš dalo biti u toj vodi. Ali za razliku od Aqua cityja, Drava je čišća i zdravija voda.
Zadnji dan u osmom mjesecu i idem na sprint u Klagenfurt/Celovec/, na Worthersee,/Vrba jezero/ braniti prvo mjesto.
Branim prvo mjesto ozljeđen, u Splitu je bila zamagljena bol u ahilovoj ali poslije 48 sati bila je bolna. No što se mora nije teško. I krenem po oblačnom vremenu. Kod rotora u Vratnom pojavilo se sunce kroz oblake, pa sam iskoristio blagodat izvora života za sunčanu jogu. To se pokazalo učinkovito i pozitivno u Klagenfurtu, posebno na biciklu. Vozim se prema Zavrču, iako ju ne vidim, osjećam ju, Dravu.
Do Maribora, dosadno monotono a onda iako je počela sitna kišica, razvedravanje u meni, jer sam opet u blizini Drave. Prati cestu prema Dravogradu a tu i tam i ja bacim oko na nju i tako zajedno sve do Volkermarkta. Ona svojim putem a ja u Celovec, točnije Kriva vrba. Ako sam kome nejasan, mjesta su na tragu "Trst je naš", isto je sa Koruškom. Osvrt na stara vremena, sve do mog rođenja za vrijeme K.u K.
A da bude sve u duhu starih dobrih vremena, skoro da nisam povjerovao. Prijava utrke u kafeu "Monarhija", uspio sam dobiti broj 224. Lista prijava je zaključena prije dva dana ali sam od pajdaša iščupao diskreciono pravo, da uletim u cilj. O organizaciji, od parkinga /3 EUR-a, za cijeli dan-kazna je 7 EUR-a ako se ne kupi karta/ pa do svih potrebnih informacija, sve zanatski odrađeno. Brifing na engleskom i talijanskom uz pozdrave za hrvatske triatlete, iako je bio samo jedan. Nije bilo nejasnoća, jedino je bio zabranjen neopren a voda je bila 19 stupnjeva. Proglašenje je bilo problematično, ne kao kod nas da se nezna ko je na kojem mjestu i koja je kategorija.Proglašenje bilo duže nego je trka trajala. U jednoj trci bile su tri trke. Prvo su proglasili svoj Koruški kup, pa onda neke svoje domaće i tek onda glavnu trku sa svim sudionicima. Trku sam završio u 14 i 30 a medalju sam dobio u 18 i 30. Da sam imao sreću biti solidan na četvrtom mjestu bio bih već doma. E kad hoćeš medalju onda čekaj, Zavidno sam gledao kako se neki poslije trke spakirali i otišli presretni putem domu a meni je za kaznu ostati, čekati proglašenje.
Nedjeljni sprint triatlon bio je završni dio sportske manifestacije koja je počela u petak, pa preko subote kad su vojne postrojbe imale svoje takmičenje. Tradicionalna trka za Koruški kup, za zatvoreno domaće prvenstvo i za Alpe Adria kup. Sprint je bio u sklopu manifestacije triatlona od najmlađih takmičara/7godina-aquatlon 25 m plivanja i 250 m trčanja/ do raznih distanci u triatlonu za odrasle. A program je počeo u ujutro u 8 sati i trajao je sve do 19 sati sa produženim završetkom do kasno u noć. To je bio zadnji dan trodnevne sportske manifestacije. Počelo se sa raznim sportovima u petak, subota je bila za vojničke discipline i uključujući triatlon. Bila je zanimljiva trka na 5 km, rekli bi za normalne, pa za invalide ali i nordik hodanje. Ništa čudno za Klagenfurt, poznato sportsko središte ne samo poznato po najpoznatijem ironman triatlonu u Europi u organizaciji WTC-a/. Ove godine su povećali broj natjecatelja sa dugodišnjih 2000 na 3000, kotizacija 700 EUR-a/ nego i po drugim sportovima /KAC/. Jezero je maksimalno iskorišteno u gospodarskom smislu i turističkom /isto to varaždincima ne uspijeva sa Aqua cityijem godinama-još im je na teret/. Posebnost je u obrazovanoj navijačkoj publici. I na ovim kratkim trkama na trčanju, domaći izlaze na ulicu, iz svojih veža bodre triatlonce. A kafići i restorani kao da su baš namjerno postavljeni na trasama gdje se trči. Ne treba izbjegavati konstataciju da su sportaši kao i glumci željni publike. Klagenfurt ima oko 100 000 stanovnika 10 puta manji od Zagreba a ima veći prihod od turizma od naše metropole. Još zanimljiviji podatak, da zapošljava 65 000 stanovnika.
Plivao se jedan krug od 750 m, bicikl se vozio prema centru Klagenfurta /20 km/ sa jednom opasnom crnom točkom, dva "s" zavoja u kojima je bilo zabranjeno preticanje. Sva odgovornost za nastup je na takmičaru, ali, ali je organizator preuzeo odgovornost za tu točku, postavio po tri suca u oba smjera prije ulaska u taj dupli "s". Bicikl mi je bio najbolji segmet u triatlonu, pored tih zavoja gdje se morala smanjivati brzina i šest okreta na cesti /vozila su se tri kruga/ Prosječna brzina bila mi je 35 km/h. Trčanje na 5 km zadovaljavajuće obzirom na ozljeđenu ahilovu tetivu. Za posljednji triatlon ove sezone trka bi ukratko bila, rame kuckanje, srce lupkanje, bicikl truckanje a noga šepanje.
Posljednja trka trebala mi je biti Garmin Bled. Ostal sam doma, iako sam imal vild card za 30 godišnjicu trke. Kako sam napisao kolegi Kregaru: Hvaležen sem za povabilo. Ampak jaz nisem sposoben 6-krat terat bicikl u breg. Če se bom slučajno dobro počutil, takoj pridem na Bled. Bled in jaz mamo dolgo ljubezen vezu.
U svojoj kategoriji bio je sam drugi, prvi je bio Talijan Guarterino, iz težinske papir kategorije, manje od 60 kila. Obojica smo bila najstariji učesnici. Od 172 natjecatelja, apsolutno sam bio 139.
Ovim srebrom četvrti put sam na postolju u Europi, jedini u 2014, kojem je to uspjelo a i to nije još kraj postoljima, barem za mene.
Na povratku upalio sam GPS, jer svaki put sam kroz Klagenfurt išao drugim putem pa sam se ovaj puta dao u ruke tehnologiji. A druga pogodnost ili ljepše rečeno,ugoda, bila je da sam noću vidio Dravu kao plavu traku na ekranu. Tako sam ju osjećao a i bio vizualnu vezan, a plavo zelena ljepotica me osvojila kad sam se ko klinac prvi put napio njezine vode. Tako me otpratila i dopratila me. I stalno smo zajedno.
T Slike
Zadnja izmjena ( Srijeda, 17 SEPTEMBER 2014 18:31 )
Državno prvenstvo Hrvatske u triatlona održano 23.08.u Splitu. Olimpijska disciplina /1,5 km plivanja, 40 km bicikla i 10 km trčanja/ istovremeno međunarodno otvoreno prvenstvo Splita- utrka pod imenom 16. Marjanski đir- Memorijal Ivice Radeljića.
Utrka je održana na Marjanu, točnije u uvali Bene. Pliva se prema Čiovu, izlaskom iz mora, bicikl se vozi po cesti oko Marjana. Opasna cesta, asfalt puno puta prokopan, sa jednim oštrim zavojem, pod 150 stupnjeva na kraju nizbrdice,kod Instituta za oceanografiju. Brzina ograničena na 30 km/h a jurili smo 60 km/h. Na tom mjestu bila su dva suca koji su upozoravali kada su se mimoilazili triatlonci iz suprotnog smjera. U trećem krugu došao sam prebrzo u zavoj i bilo je kočenja i sa zubima. Zakočenim zadnjim kotačem preko grbavog asfalta izgubio sam kontakt sa cestom i u slobodnom letu odletio na lijevu stranu ceste, srećom nije bilo nikog iz suprotnog pravca, ali je zato sudac morao skočiti u more da njega ne srušim. Bilo je dosta izbušenih guma i odustajanja. Trčalo se prema hotelu Spinut, gdje je poslije trke bilo proglašenje.
More 25 stupnjeva, pretoplo, naviknut sam na Dravu 18 stupnjeva. Za vrijeme trke vrijeme je bilo od organizatora naručeno, lijepo ali za proglašenja je bila orkanska bura tako da smo morali aute na parkiralištu sidriti da ih bijica ne odnese u more.
Od hrvatskih takmičara nastupili su trenutno najbolji i po vremenu najbolji je bio na 4 mjestu apsolutno. Budući su bile odvojene utrke, državno prvenstvo je apsolutno osvojio Matija Lukina dok je u Otvorenom prvenstvu Splita bio najbolji Ognjen Stojanović iz Srbije, Novi Sad. Po vremenu najbolji triatlonac je Stojanović, drugi i treći Mađari Ruszas i Anheurer. Pored ovih stranih triatlonaca,nastupili su još iz Slovačke, Španjolske,V.Britanije, Slovenije, Crne Gore i Češke.
Na slici muških prvi koji kreće sa postolja je Stojanović. Kako je u naslovu, ja sam uzeo dva zlata, u svojoj kategoriji, državni prvak i pobjednik na Otvorenom prvenstvu Splita. Lako napisati ali je bilo veoma teško, plivanje dobro sa šepavim ramenom, bicikl dobar za opasnu stazu a trčanje katastrofa. Pored normalnih starih ozljeda otisnuo sam se u avanturu sa ozljeđenom ahilovom. U Veldenu sam trčao 51 minutu a u Splitu 68, dakle razlika 17 minuta i to je dobrih 3 kilometra za mene. I uz primjenu svekolike medicine, od perskindola, tri puta mazao prije trke i pred trku sprej deep hit i vrećica sumećeg brufena. I doplazio sam u cilj.
T Slike
Zadnja izmjena ( Utorak, 02 SEPTEMBER 2014 05:25 )
Zajedno sa Gianlucom Fadalti, Memorijal, 16 po redu, sjećanje na izvrsnog triatlonca, tragično stradao u prometnoj nesreći 1998 g. Poziv koji se ne odbija. Naročito ako sam siguran da je postolje osigurano u kategoriji. Zamalo nisam došao ali ne svojoj krivicom. 18.07 dobio sam emajliranu poruku: gdje sam jer su prijave zatvorene 10.07. Eh, gdje sam, držao sam se Buergerovog sajta na kojem je bilo da su Udine 27.07. No zahvaljujući Mechaveitu sve u zadnju minutu. Prošle godine sam bio u Udinama sa bratom kao i ove. Točnije iznenadili su me brat i šogor. Brat se našao u EU sa šogorom, došli me podržati a onda su zajedno otišli na Sardiniju. Brat je inače na specijalizaciji, uče ga kako se po najnovijim metodama ranari.
Krenem rutinom, buđenje po starom, bez budilice, priroda nam je ugradila sat. Malo sam se splahnul, obrijal da budem brži u vodi i na bicu. Sunčana joga, baterije su pune, sobom uzeo sendviče i divlju crvenu šljivu. Žute su prošle. Jasno i tekućicu zvanu Žgano vino. Dakle, dobro sam se opskrbio sa dopingom. Kad sam stigao u Udine /10 sati/ , parkinga kod "piscine " više nije bilo. Nema tu organizacije kao u Goesselsdorfu, snađi se. A kako sam ja invalid i to na glavu mogu plavu pticu gurnuti gdje mi paše. Ni ove godine nije bilo povoljno vrijeme, 35 u hladu a onda se navukli oblaci i bili smo u sauni.
Trka je počela u 14 sati-6 baterija, prije plivanja tranzicija, četvoro sudaca, spremni kazniti neznalice. Po brojevima parni-neparni postavljane bicikla i sa koje strane je oprema. Plivanje ne baš sjajno, trebala mi je dizalica da izađem iz bazena, no sve sam popravil na bicu. Ne baš svojom zaslugom. Poslije 5 km stigne me neki mladi Slovenac i jureći u prolazu dovikne:kaj je to triatlon. E ako se tak misliš ponašati prema sijedoj glavi. Stisnem ja pedalu i počinje jurnjava, mali mi ne da da vozim u zavjetrini. Da nebi, kud on tud ja. To je poznato us-hit iz naše političke zbiljnosti. I ta jurnjava je trajala dok se nije koljeno pregrijalo onda sam elegantno prešao na rekreativnu vožnju. Svejedno sam na kraju imao prosjek vožnje 32,14 km/h. Tu treba maknuti tranziciju, pa bilo oko 35 prosjek. Na trčanju, slabo. Malo mi je pomogao i sudac. Kastel me ubio, bolje bi pasao "casket". A pomoć suca bila je da me je blagoteleće gledao kako skrećem u krivu ulicu, dok navijači nisu počeli galamiti onda se on probudio. To mi nije običaj ali poslao sam ga u k.., Naime budući mi je staza poznata, organizator je ove godine malo ublažio strminu i zato je na tom mjestu bio sudac, mamlaz. Kad sam se popeo do vrha, citadela je još uvijek tu. I onda još jedan krug i treći u kategoriji. Pospremanje opreme, tuširanje, pasta i domaće pekmez-pite. Poslije hoće pasta plivati, pa su se brat, šogor pridružili na pivi,/ 2 EUR-a./ Uz pivu sve je moguće pa iako sam odlučio ne više pisati ekonomske komentare ali ova dva mučka provokatora su izvukla opet zlo iz mene Pitaju me za bankrot. Svakako i dakako, bankrot je tu, samo političari to ne vide kao što narod ne vidi poboljšanja. Zadnje intervjue Grčić priča o pomacima. Sve je to zabadav. Bankrot je i ekonomski i politički, zašto, jer će sad biti po mojem, korejski model plaće.
Pala mi je pjesmica na glavu.
London Bridge is falling down,
Falling down, Falling down.
London Bridge is falling down,
My fair lady A zašto je to tako, pa sad i dječica u vrtu to znaju. A gola istina je, u realnom sektoru od 2008, 180 000 radnika otišlo, i još uvijek odlaze ali su se neki vratili u administraciju, državnu 30 000. E pa sada režite plaće i dajte onog pametnog sindikalca da se hvali kako i administracija plaća poreze, jel a ko zaradi za te plaćice. A penzijice. Sada se nema kuda jer bratija iz EU diktira. Nema više tuđe akumulacije, čitaj zaduženja, a trenutno smo na slabih 68 % BDP-a iliti prevedeno na pjesnički jezik 222 milijarde duga. Da li sam u pravu neznam ali znam da sam o tome pisao. Tu bi trebali završiti i HAC i AC a izgleda da je za tu mjeru i HBOR pa bi to bilo oko 83 % i bili bi EU rekorderi. Ima država sa večim dugom, sitan je problem što nama BDP uporno roni. Postao je ovisnik o gnjurenju. A kako bi taj trend nazvali zločesti. Ponzijeva shema, samo naopak. Do izbora se budemo doteglili sa turizmom i tu i tam nekom šakom dolara na račun nekih bijednih investicija.
A što je neoprostivo, neznanje, nesposobnost, zadnji biser, pomočnik ministra za gospodarstvo, bio u samo 26 firmi. Taj ima i previše znanja. A šef mu, priča Grimove bajke. I ostvariti će se sve te bajke, samo ni njega ni mene a i mnogih neće biti. Neoprostivo je da se čeka 05.08. moj rođendan i onda juriš na godišnji. Dva mjeseca ladovine, Sabor tri mjeseca. Čestitke na stanju nacije i gospodarstva. Za sada na vidiku ništa. Nule i minusi. Možda ću bolje vidjeti sa Čeva, ako se razbistri, meni a i njima.
Idem prvi put kod Lackovičevih na njihovu trku,
T
Zadnja izmjena ( Nedjelja, 27 JULY 2014 12:49 )
|
