Triatlon klub Varaždin

T.

Jedan je kupio auto tajno ili su mu ga kupili, da se brine o narodu, a drugi ni ne zna da si ga je kupio i za koliko. Treći bi htio biti Pepeljuga. A svi bi se rado brinuli za narod. Mala digresija, koji to ozbiljan poduzetnik da se tako poslovno odnosi sa svojim nabavnim vještinama.
Za mene nije uopće bitno kolika im je cijena. Da smo za svaki platili milijun kuna, za tih 1500 komada ne bi bilo problema da su i prodali tvorničaru ili prodavaću mojih/naših/ čepova za karter. Koji su u međuvremenu i zahrđali iako su od bakra. Dakle ne samo čepove i ne samo 1500 komada, nego par milijuna komada ili neke druge robe. Prvi predsjednik bi mi odgovoril, kibi dabi.  
 Sve što bi ozbiljno napisao bilo bi da se ponavljam. Ali iznenaditi sve nas, neugodno, to nas još uvijek mogu. Interesantno da ta vozila sad nitko ne želi, čak ni oporba u Saboru. Znači za smanjenje plaće to im je bila demagogija a kako bi se ovo ponašanje nazvalo.
Za pozdraviti je objedinjenu nabavu, posebno automobila. Zamjenjuju se vozila stara 3 do 5 godina.
    Vozim auto star 22 godine, kupljen kao "jahr vagen"-1 g. Za 60 % cijene od novog. Još uvijek prede ko stari mačak. Ko me pozna zna da ne držim auto u garaži nego ga doslovce ganjam. Više je u EU nego u Varaždinu.
Pitanje je kako je moguće da su državna vozila krševi. Ko to vozi, ko to servisira? Brže troši da se brže kupuje.
    Ovo više nema smisla. Auti su nas opet udaljili od naših krucijalnih problema.
Taksativno ću nabrojiti. Ponovo moram ponavljati da nam je trend coming down. Davno sam napisao da fiskalna politika/presija/ neće pomoći za izlazak iz krize. Pored porezne evazije imamo i promašenu poreznu politiku. Dokaz, kad su svi pokazatelji ekonomske politike u padu, raste dobit oligarhije. Od početka krize bilo ih je 1000 sad ih ima 300, a ostvarili su neto dobit veću za 6 miljardi kuna/za 2013/, posebno treba napomenuti da raste nezaposlenost a pada opća i široka potrošnja. Kako to ?
  Nadalje, najveće afere dolaze iz Porezne uprave, dovukli ljude iz Kriminalističkog resora da budu prvoligaši a oni ispali prvoligaši.
Povijest nam se ponavlja, skoro po istoj špranci. Onim prvima je krenulo je sa Poreznom, pa Carina i dalje do premijera. Trenutno ovima krenulo sa Poreznom dalje treba čekati iznenađenje. Možda predstečajne nagodbe, mislim da će tu biti sudskog posla ko u ušljivog. Dobra i pametna ideja pretvorila se u nekim slučajevima u čisti kriminal.
   Pa kad su objavili da će biti neke akcije transparetne evo prigode da se objave sve predstečajne nagodbe i svi krediti za obnovu i razvoj HBOR-a. Recimo koliko je spašenih radnih mjesta. pogotovo u firmama gdje radi jedan čovjek.
  Sa zadovoljstvom mogu konstatirati da je moj kolega po radnom mjestu, počeo razmišljati. Rekao da će razmisliti o 5 do 10 % skinuti plaće. Ispast ću veoma pametan jer mogu konstatirati da Marko kasno stiže na Kosovo. I tako je to povijesno debela laž. Više ni 50% ne spašava, otišla baba sa kolačima. Ispucana je sva municija, kao naprimjer dirati u privatne fondove i prikazati kao proračunski prihod.
   Da možda ne ostane nejasnoća, nemoraju svi znati ekonomiju. Evo im ocjena od priučenog ekonomiste. Za jedne i druge.
Nisu ništa napravili za parametre prihodovne strane proračuna, novo stvorena vrijednost, znak da će rasti BDP a ni na rashodnoj strani, gornji i drugi primjeri. Najviše bode oči porezno opterećenje za najslabije, i još je u najavi  a prag opterećenja za neke je davno prošao. Da bi istovremeno ispod ljestvice prolazili najbogatiji i to sa enormnim extraprofitima. A kako država ostaje bez prihoda je INI-na rapsodija i parodija računovodstva. Ima još sličnih poteza a najednostavniji su isplate bonusa.
   Poruka za Pepeljugu, ja mu ne vjerujem na naknadnoj i doknadnoj isprici. U buduće neka ima na umu da mu porezni obveznici zarađuju za njegovu plaću, da mu plaćaju kočiju i ono što ta kočija troši.
T

       Potvrda da politika misli samo na sebe, propao plan 21 od Lesara. To više nije demogagogija kad u nekoliko država vrije. Otuđena vlast, brine za sebe ne vidi zbilju, jer su uvjereni da su u ovoj državi samo oni bitni. Kad se krene u politiku dolazi do iznenađujećeg permonfansa da te osobe više ne možeš prepoznati ni mentalno ni fizički. Ipak nisu svi isti, ima nekih i u tragovima. Da su se uhvatili za 21 % umanjenja plaće, u Saboru bi najmanja plaća bila 14 000 kn uz sve ostale privilegije. Za rezultate i stanje u državi previše. Za prisutnost u sabornici ponekad vatreni govornik izlaže prevažne teme/u/ za petorice do trojice kolega, toliko da svjetla scene troše struju kao i mikrofoni. Ponekad treba grijati ili hladiti. Zavisno od godišnjeg doba. Da kojim slučajem govornik ostane sam sa svojom temom mogla bi se struja isključiti i tu bi se nešto uštedjelo. Sam sebe bi čuo o čemu priča a ne mora se vidjeti. Posebno povlaštenih u državi ima 3000.
  Za ostale na državnoj plaći od 280 000 zaposlenih trebalo bi malo urediti platne razrede, jer i kod njih ima koji rade za minorni novac.
Ponavljati o greškama i mogućim rješenjima više nema smisla. Po starom dobrom običaju mogu reći. Povećava se entropija, dokle, to ćemo vidjeti.
     Kad se brinu za sebe, drže se međusobno, kada treba iskoristiti položaj u društvu dobiven od naroda. Ništa čudno ni iznenađujuće, primjer jednog bivšeg.
Iako je neprikosnoven kapacitet na državnoj razini a još više za stranku. Inače po meni takvi političari ne bi trebali biti na našoj sceni, previše je toga umotanog između privatnog i državnog. No koliko je politika nemilosrdna vidljivo je iz njegovog slučaja, kada su pojedinačni odnosi u pipanju.
Bez milosti su ga izbacili iako je skoro sve zaposlio i porazmjestio. Stranka 2% a 4 ministra. Elegatno na dvostruki axel okrenuli leđa.
U stvarnosti su ga vratili natrag na scenu. Javno mnijenje na postupak daje mu nadu da kad izađe okrene stranku k sebi. Treba imati u vidu činjenicu da je stranka samo u dvije županije, ostalih nema, samo u tragovima. Biračima nije prihvatljiv način obračuna, jer svatko tko se stavi u tu situaciju, nije drugarski, nije moralan a graniči sa dobrim uljudnjim ponašanjem EU tradicije. Granični slučaj dobrog ukusa.
    U čemu su pogriješili. Kao i na Golanskoj visoravni kad su tenkovi bili na dva sata do glavnog grada. Izvrsno su bili instruirani od jedne velesile, ali dalje nisu mogli osim da tenkovi voze na pijesak. Ostali su bez logistike. I dok su tenkisti roštiljari čekajući logistiku, koja je bila 100 kilometara iza, protivnici su se pregrupirali i rasfrčkali su alijansu.
   Tako je i vrla stranka ostala bez logistike, glavni resurs kapital, umanjile su se formalne a još više neformalne veze. A obraz će braniti na izborima.
Međusobnim odnosom i ponašanjem pokazuju koliko i što mogu učiniti za biraće.
Stoga bih zamolio da se odluče za ponovno glasanje u petak, prijedlog je moj stari, da uzmu prosjek plaće na nivou države, bolje i to nego da im se dogodi prijedlog iz Bosne. Tamo je na ponudi zakonski minimalna plaća. Bez ostalih privilegija.
   Jasno treba se ograditi od cirkusa i uništavanje bilo čije imovine. Državna, od poduzeća, javna ili privatna, osobna, sva ta imovina čini nacionalno bogatstvo jedne države, pa svaka šteta, šteta je za sve stanovnike.
T

  Hrvatska je Europski prvak u rukometu. Nije i žao mi je. Pored grešaka, igraća a i Goluže, mali nedostatak sreće, falila su trojica. Lacković, Sulić i Balić. Zadnja dvojica, nedostajali su njihove frk lopte i dodaci kroz noge. Da su na svakoj utakmici dali tri gola bilo bi dovoljno,a ekipa bi imala psihički suport.
Ako nismo u rukometu, ipak smo, provjereno, prvaci u sukobu interesa, aktivnih političara. Zato je bilo mlako od glavne oporbene stranke ako se izuzme meč šogora u saboru. Očito je šogor po partijskoj liniji zadužen za šogora. Pale su neugodne riječi, bez posjete Remetincu do skorojevića. Sama afera prilično je aferična. Pomoćnik nije smatrao da je u sukobu interesa,pa su ga malo nagovarali i onda je na kraju presuđeno. Pored teške situacije u državi sad i još takva afera. Naime zašto nije htio otići sam, vjerojatno je bio uvjeren da je nečime zadužio državu ili nekog u toj državi. Već je konstatirano da je i ministar za odlazak a i moj kolega po radnom mjestu. Ne može to biti priča o sivoj zoni. Ili ima sukoba interesa ili nema. U svakoj ozbiljnoj državi u EU je to kriminal. Točka. Nema više.
   Lako kritikovati a kome predati štafetnu palicu, kome? Drugo niz pitanja, osoba na vezi sa EU komisijom i prezentacijom prekomjernog deficita. Što s njom. Kad sam pisao o 3% i 60 %. Sad je to tu. I članak bi mogao završiti sa prognozom za sljedeće dvije godine. Ipak idem dalje.
  Kozmetički pokušaji za spas gospodarstva. Ništa od predloženog nije usvojeno. Na veliko sad imamo sveznalica što treba uraditi. Bojim se da je kasno. Moram se ponoviti. Tamo gdje je trebalo rezati nije se a sad se reže gdje ne treba. I to sve neće zadovoljiti EU komisiju, stavili su nas u semestralnu kontrolu. A naši kozmetičari će sve svoje poteze pratiti mjesečno, da budu sigurni koliko će padati BDP. Svojevremeno sam, davno predložio da treba srušiti BDP, sad ćemo tehnikom rutine samo po sebi doći na tu razinu. Predložene mjere uzeće 1% a za drugi % znači ukupno 2%, kandidiram ništa od pokretanja gospodarstva. Opet sam u situaciji da se ponavljam, 3 mjeseca+3 mjeseca. Nema pomaka.
 Što je dobro, dobro je da smo konačno odlučili o koncesijama. Nadam se o vodama, voda će ubrzo biti skuplja od nafte. Kad sam kod nafte valjda će MOL nama plaćati barem 12 % za koncesiju kao u Orszag Hungarian a ne 8% kao do sada Hrvatskoj. Kad sam kod MOL-a imamo delirium tremens odnos, preuzeli smo plinski biznis a trošak je MOL-u. Pa se sad i oko toga sudimo. Kad sam kod plina, javna poduzeća, Plinacro je iskazao neku dobit pa nešto i HAC a i za čudo, HR šume.  A ostali, recimo JANAF, gdje je on. Fura naftu sim tam a gdje je lovica. Što je sve otišlo u plaćice.
  A loše je. Pitali novinari ministra Mrsića da li se ima još gdje uzeti. Odgovara da se je sve iscrpilo. Nije, nisu uzeli kod sebe. Nebrojeno sam puta spomenuo južnu Koreju, već sam sebi blesav. Kao što su krenuli gradonačelnici Metkovića, Omiša.... Ako se nema onda se nema. Točka. Nema više. Ispala bi opet demagogija kad bi se spomenule plaće. Da, pa jedva smo dočekali pobjedu na izborima i sad da nemamo plaće i ostale pogodnosti.
 Predsjednik tvrdi da nema čarobnih rješenja, točno i ja se slažem, ali banalni troškovi se mogu rezati, pored solidnih plaća. Kad bi sve te troškove anulirali, ne bi trebali ove kozmetike. Recimo ni predsjednik netreba 5 milijuna kuna na godinu. Smanjiti turizam, smanjiti savjetnike. Što će mu recimo savjetnik za ekonomiju. Pa netreba predsjednika učiti ekonomiju a i sa tim znanjem neće ništa posebno pomoći državi. Nema čarobnih rješenja ali zdravorazumskih ima.
   Nažalost i to nam neće pomoći, sve dok ne počnemo raditi, supstituciju uvoza, izvoz, riješiti se administracije kao u Estoniji. Troškove staviti u razumne okvire.  I stvoriti uvjete za gospodarski rast, ali ne pogodovati svojima, sa kreditima, opraštati dugove, namještati natječaje..... Onda ono koji nisu u talu, nisu kooperativni. Jasno da povlaštenima nije bitna društvena korist nego osobna.
   Čega se bojim, Vlada je svedena doslovce na ministarstvo financija, na daj i samo daj. A uvjeti gospodarenja, sad porez ovakav, pa uvjeti onakvi, pa promjena u investicijskom ciklusu. Tko će doći u takav sustav i ostaviti novac. A investitoru je primarna misao zarada. Ne trebamo se lagati.
Kad ćemo imati viziju i strategiju na nacionalnoj razini a ne na partijskoj onda se može nešto dogoditi. A kako se je događalo vidjeli smo u 23 godine.
Jedna ekipa dala si je truda pa su izračunali rast od 90 do 2013 za Sloveniju /40%/, Rumunjska/23%/, Bugarska/30%/, Poljska/93%/ a mi smo udarili čistu desetku, točnije 9,3%. E sad će netko reći, a rat. Točno. A gdje su one uplate, posebno inouplate. Gdje je to bilancirano. Zašto je netko namjerno zaboravio neke račune po Austriji, Luxemburgu, Lichtesteinu .....pa su se poslije rata otkrivali. Kod nekih se pojavio višak imovine. A kako je vuk pojeo magare. Više njih poznajem, jednog posebno. Na pitanje koliko je tog novca došlo i na što je utrošeno. Odgovor, samo lud bi vodio evidenciju u onim vremenima.
   Još jedno bilanciranje, uz pomoć političke ekonomije i javnih financija. Od 45 do 90, izgradila se država, krenulo se, nema odmora dok traje obnova. Recimo radnik, ništa nije imao, bio je proleter, pardon bio je vlasnika rada.Dogurao do vlasništva recimo u poduzeću. Sredstva za proizvodnju i predmeti rada. Sada nema poduzeća ali mu je ostao rad. Prokockao je na pola puta sve. Čak i stanove i kuće, neki. I sad se treba obratiti, kome. Pa javnim financijama. Temelj je da svaki porezni obveznik plaća porez državi. Točka, nema više. Da, i ta ista država mora zaštiti poreznog obveznika u svim aspektima njegovog života.
Točka.
T. 

 Ode moj brat, ne putem entropije. Lakšim putem, nego težim. Trbuhom za kruhom, u bolji dio EU. Oduvijek je tak bilo da sa ove škrte zemlje odlazilo za boljom budućnošću. I naša demokratska zemlja, postala je škrta. Jedni su sve prigrabili a ostali, nek pune proračun i snalaze se kak znaju. I tako mene zapala dužnost da odmenim brata u našim izvrsnim društveno, socijalnim, može i političkim relacijama.  
      Ispraćao sam brata sa prozora, u zraku je ostao spaljen miris dizela. Ode a meni je dao suglasnost da dovršim slučaj pomoćnik.
Isto ko u nekim prethodnim slučajevima, nađe se neki lik koji pošteno odrađuje svoj posao. Tako se i u HBOR-u našao analitičar koji je ismijao zahtjev za kredit. Koji nije odgovarao kako se "društvo" involvirano hvali da se krediti dodjeljuju po propisu i pravilima. Konstatacija bi bila najkraća, Firma koja traži kredit je nelikvidna i nesolvetna. Ukratko firma je fuč jer je poslovanje nisko rentabilno. Navodno, tako prenose novinari da su stavke u bilanci upitne.
  Nakon svih saznanja i muljaža, mudruju se da li je bilo sukoba interesa. Dovoljno je čuti oporbu koja je mlako i više reda radi nešto istrtljala. Jer i oni imaju slične slučajeve. Mislim da se je steklo vrijeme da imamo strogu granicu. Ili politika ili biznis. Dakle netko treba napisati novi zakon, prijedlog bi trebali prihvatiti u Saboru. A bolje bi bilo da su ga građani sami donijeli umjesto zakona o braku. Zakon o braku nas je nepovratno koštao 40 milijuna a ovaj bi nam donosio prihod u proračun, jer bi krediti završavali na pravim adresama a ne pri podobnima.
   A što znači sukob interesa, već je pisano na stranici. Da ponovimo zadaću. Košarkaš Jordan, uzeo šesti prsten i rekao zbogom Chicagu. Ali Kukoč ga nagovori da igraju golf. Poslije pola sata igre kod šeste rupe, Jordan baci palicu Michigen lake i kupi Wizadrse. Kad je vidio kako mu klub igra, uzme stare tenisice i zaigra ponovo košarku. Prethodno je prodao klub. A zašto. U sustavu velikih brojeva može se dogoditi da u jednoj utakmici ima Jordan loš dan, loš dan ima cijela ekipa, a protivnička, teški luzeri pobjednički dan. Sumnja bi bila prevelika. A poznato je da košarka ogroman biznis i da se ne dogodi slučaj jednog našeg nogometnog kluba koji po utakmici ima sto gledaoca a kao igra u EU.
   U govorkanja ko tu kome sapuna dasku od ministara ili možda nedajbože da je to rješavanje nekih radnih mjesta u HBOR-u, ne bi se štel mješati.
Ali bih imao molbu. Poštovanu Mirelu Holy bih zamolio da vrati letvu, ako ju je srušila to ne znači da ju može odnesti doma. Neka ju vrati, došlo je vrijeme da se ponovo instalira.
Petrica Letvica
     

     Zima je, pa krene akcija, grilje, škure, šalaporke. A meni pukne gurtna i padnu mi roletne A to znači da sam istog trenutka postao slijepac. Ali ako sam slijepac nisam lud. Ko u vicu. Lik treba biti otpušten iz ludnice ali na zadnjem pitanju uvijek pada i vraćaju ga na tretman. I tako dva puta. Treća sreća. Komisija, sve uvaženi doktori iz društveno prihvatljive sredine, postave i treći puta isto pitanje. Ako bi kojim slučajem, obraćaju se pacijentu, na glavi imali šešir a netko bi vam odsjekao uši, što bi se dogodilo. Lik hladne glave i hladno dubokim glasom progovara, ne bih vidio. Predsjedniku komisije padnu roletne i zasipa se na pacijenta. Pa kako čovječe treći puta dolazite i opet isto, pogrešan odgovor. A sigurni smo da ste za otpust. Lik i dalje bez uzbuđenja, hladno zbori. Bez ušiju šešir bi mi pao na oči i normalno da ne bi vidio.
    To što su i meni pale roletne, zadržaću za sebe da ne budem u sukobu interesa. Ako ne vidim dobro čujem.
U krivu su oni koji tvrde da u aferi par excellence, nije smio poštovani pomoćnik ministra garantirati svojom imovinom za kredite svoj/im/oj firm/i/ama. Može dobiti kredit, pod istim uvjetima od HBOR-a ko i drugi natjecatelji. I još su u jednoj stvari u krivu, ne brani ministar, pomoćnika, već sebe.
U digresiji ću ovaj puta izostaviti pravu namjenu tih kredita. Krediti su za obnovu i razvoj kako se i dotična državna banka zove. Afera je što se krediti odnose na propale i firme u problemima ili lukrativno prebijanje kredita. Zato je ministar Maras dobro osmislio napad na kolokvijalnost te institucije sistema. Pa da se vidi, čiju crnu vunu majka prede.
   Začudo šalaporke su mi na očima a ja sasvim dobro vidim/isto ko i naš betmen/. Nisam jednom napisao da je naš najveći problem, koruptivni, kriminalni, što su određeni društveno prihvatljivi dužnosnici u sukobu interesa kad lakomisleno uručuju u ruke svoje teško stečene biznise, odvjetnicima ili njihovim uredima.
Dakle uredima ili osobama koji pojma nemaju kako se vode firme i posluje. A da nešto tu nadaleko smrdi, kako se te firme odjednom preporode i posluju bolje nego kad ih vodio osnivač, ajd recimo sposoban poslovni čovjek. Dok dotični prodaje demagogiju na državnoj razini, firme rade kao da ih goni tsunami. Još su u krivu oni koji tvrde da je pomoćnikovoj obitelji, država biznis. Ne njoj je država servis na usluzi, jedna velika agencija koju plaćaju porezni obveznici.
    A kako smo sretno i spretno ušli u EU, taj pomoćnik ne može dobiti kredit od HBOR-a, ne može  supruga raditi gdje radi, ne može sin voditi firme ako tatek radi sinom, ne može pomoćnik raditi sam sa sobom, ne može sam sebe kontrolirati. Ne može ni odvjetnički ured/ako postoji/ u toj aferi raditi sa pomoćnikom.
A tko bi trebao raditi, USKOK, DORH, Policija, Porezna. Tu je na kratko zapelo, tri godine. Možda u Poreznoj ne mogu naći tipku Enter kad se ukuca OIB. A možda pomoćnik ima toliku imovinu da ju računalo još uvijek izlistava. Ako u poreznoj slučajno izlistavaju, više ne trebaju jer im šef i pomoćnik trebaju promjeniti posao.
Neki zluradi likuju, ja ne, u toj aferi mene brine što mnogi rade tuđe poslove. Naprimjer novinari i civilna udruge. Navodno bi sada trebalo povjerenstvo za sukob interesa izreći nekakvi pravorijek. Netreba, to je čisti kriminal. Idem oprati ruke.
  Kad popravim svoje šalaporke, vidjet ću uskoro nove šalaporke.
T.

T