Tema dana-Konstruktor

Sram ga može biti, Kaže Linić. Cijeli dan se ta izjava vrti kroz sve moguće medije. Na dan Valenta. Direktora Žderića ne može se pronaći ali je osvanuo navečer u Temi dana.
Emisija je više ličila na skeč nego na na ozbiljnu emisiju. Sanja Mikleušević-Pavić nepripremljeno pokuša rešetati Žderića. Za takvu emisiju treba znanje a ne imati napisani šalabahter i čitati pitanja. Treba logično slušati odgovore i onda postaviti ključno pitanje a ne jedno te isto pitanje permutirati. Nije bilo za gledati mučenje emisije, ni za smijati ni za plakati. Kakva pitanja takvi odgovori. Doduše Žderić se toliko znojio kao da je na triatlonskoj trci. Suština problema Kostruktora je, što više nema političkog pokrovitelja. Točka.
Sljedeće je iz iste kuhinje. Strovalili se giganti. Hidroelektra, Dalekovod, IGH, Coning a je sve premreženo politikom. Točka.
Radilo se pod egidom mi ćemo izgraditi državnu infrastrukturu ali je to sve bila krinka da se akteri legalno obogate. Točka. Današnji neimari su malo prepravili parolu " mi gradimo cestu a cesta gradi nas." Činjenica, firme propale a vlasnici, Krezovi.
Loše je za ovaj članak, kad sam ozbiljan i ozbiljno pišem, da moram umiješati sebe.
Kristalno jasno, jedan privredni subjekt, jedan vlasnik, jedan žiro račun. Ni sa kim povezan, ni subjekt ni vlasnik, nikada primio bilo kakvu potporu, nikome dužan, državi plaćam u sekundu sve moguće poreze /200 utvrdili EU stručnjaci/ nikada izdao lažnu ili krivotvorenu ispravu za plaćanje uzete robe ili usluge. Nikada žiro račun u blokadi a robu u EU mogu dobiti bez ikakvog platežnog osiguranja, "kod nas se kaže dobijem robu na lijepe oči"
A kako je to kod Konstruktora, samo malo da zagrebem površinu. Vlasnik mu je firma Veho, Fossa, Fodo i onda niz sitnih uz to povezan je sa 15 firmi. Ko tu može  i odgovarati. Ostane država bez poreza a dala je posao Konstruktoru a on njoj vrati radnike na Burzu. Točka. Isti obrazac upravljanja, vlasničke strukture po cijeloj Hrvatskoj
Pored toga tajni partneri, kriju se iza odvjetničkih ureda ili skrbničkih računa putem banaka. Za primjer Varteks ima četvoricu takvih.
Gdje je greška. Politika. 2008 g. imali smo 120 000 građevinaca, za pola EU smo mogli graditi. Vezano na gornju egidu. Što više gradilišta, veća masa kapitala, veća zarada,više se preljevalo u privatne đepove, više se kralo, više se sljevalo u Fimi Mediju, više podizvođača, Skladgradnja i drugi, više se fakturiralo, više naknadnih radova, više aneksa ugovora, aneks na aneks, još više se preljevalo u privatne đepove i tako smo svjetlosnom brzinom stigli u 2013. Nema cementa, nema željeza, nema ceste, nema mosta,nema plaće a nema ni Fimi Medije. Točka. Ima sad Remetinca i gubitaka. Točka.
I da sad skrušeno moljakamo Europsku komisiju, za ulazak 01.07. Šaljite eksperte da iskoristimo predpristupne fondove jer sami ne znamo. Prije kupimo kartu za pasivu Ljubljanske banke.
Strukturno gledajući, umjesto da nam građevinarstvo bude motor gospodarstva, postalo je kamen oko vrata. A kad se političari/naši/ uhvate građevine onda imaju ofucanu demagošku poštapalicu- New deal. Samo među njima nema F.D. Roosevelta /32 predsjednik/, sastavio dvije petoljetke protiv Velike ekonomske krize. Nešto je uzeo od svog rođaka /26/ Theodora R. Oformio Trust mozgova sa Sveučilištem Columbia i počeo sa javnim radovima. Hidrocentrala Tennessee, sedam država uključeno na područje gdje je živjelo 8 miliona stanovnika. Točka.
Umjesto da napravimo generalku na našem motoru /za novi motor nema novaca, nema za glavnicu, nema za kamate, mastriških 60 % je tu-58 %/. Išli smo sanirati brodogradnju, bila je logika da se priznaje održivi gubitak u visini 10% vrijednosti po izgrađenom brodu. Previše je bilo pobočnih ugovora-Sanader. Sinergijom ostale strojogradnje pokrije se tih 10% i po Teoriji tržišta i cijena, netreba biti nikakve dobiti, ali imamo desetke tisuća zaposlenih koji uredno primaju plaću, a država poreze. Da je ta silna količina novca poslužila za održanje radno intezivnih djelatnosti, prvo tekstila, pa drvne proizvodnje, pa kožarstva, danas ne bi imali 400 000 nezaposlenih
Otužna je činjenica da smo sa radno intezivnom djelatnosti pomagali visoko tehnološku proizvodnju. I uništili ih. Na rubu pameti, Krleža.Točka.
Broj nezaposlenih nije pretjeran ako ne uspiju predstečajne nagodbe. Bićemo taman na oko 26 % nezaposlenih ko i kod Rooselveta, a ekstremnu je imao u Chicagu 40% , u Detroitu 50%. Nije mu bilo lako, pored krize imao je i budalaše u Vrhovnom sudu koji su mu opstruirali New deal.
Ima li nade poslije ovakve naše sadašnjice. Ima, moj prijedlog je Dubravku Šuicu za premijera. U Globusu 08.02.13 rekla da ima program za gospodarstvo a ja sam se uhvatio za izjavu." Neće više biti divljeg kapitalizma". Dobro, a ko ga je uveo takvog na ove prostore. I ko će prvi baciti kamen i izreči heretički, to je eksploatacija čovjek po čovjeku.  
Petrica Točka.
 

Bomba lll

Na moju žalost a još više poštene Hrvatske, bombe pucketaju. Političke.
Damir Mihanović, koji je razmontirao Fimi Mediju, sad bi ironijom sudbine Barišića, trebao biti glavni blagajnik HDZ-a. Imao je hrabrosti izmaknuti tepih ispod nogu svojoj stranci koja je bila na vrhuncu slave, imala je sve poluge vlasti i prisile. Veoma velika hrabrost.
Promišljen i oprezan čovjek preispituje svoje odluke, u cilju da bude objektivan. Objektivan želi biti i Mihanović ali mu objektivnost remeti upozoravajuća poruka, od gđe Kosor i Šukera, da pazi kako će svjedočiti na sudu. Hja na sudu je bio ogoljeno iskren a i objavio je imena suflera. Sad ima slatki problem, kao i Hamlet, be or not to be. Uzeti mjesto rizničara a cipela suflerima.
Posljedica, nemojte suflirati ako glumite u nijemom filmu.
Ništa manja bomba je nečisto mlijeko. Kako je moguće da sa polja do stola dođe kontaminirano mlijeko a mora u lancu sirovina opet od polja do stola proći 6 kontrola.
Na žalost neki imaju zatvoreni ciklus od tvornice hrane do stola. Obavezne kontrole su kod hrane za stoku, nekoliko kontrola mlijeka, a zadnja kontrola je kod izlaska mlijeka iz mljekare.  Za to je zadužen poznati certifikat 9001, a što je to. Onaj veseljak iz Srbije bi pitao "gdje je pečat". Istina, certifikat daje pečat firmi da je ozbiljna i odgovorna.
Vrši kontrolu od ulaza svih sirovina u mljekaru, prati sve procese proizvodnje a i komercijalne, fiskalne, marketinške, ljudske resurse, zdrastvene i higijenske. Na kraju je izlazna kontrola gotovog proizvoda. Poznato je da su se neki nakitili sa svim mogućim svjetskim certifikatima kvalitete. Ima ih na stotine, najpoznatiji su iz grupe 9, 10, 12 i Halal za hranu. Da mliječna afera bude atraktivnija, kontrolu našeg mlijeka rade nam Bosanci i Bečlije. Time bi bio demantiran poštovani ministar za selo da smo mi pronašli kontaminirano mlijeko.   
Da ne budem cinik, u nekih je to samo zgodan vic za svjetski dan smijeha. A kako mi kontroliramo. Osobno sam vidio cisternu mlijeka na granici kojoj nije uzet uzorak.
Posljedica, ako je distributer mlijeka nekim čudom imatelj nekih certifikata kvalitete. Slobodno se može oprostiti od tih certifikata na 6 mjeseci. Onda monitoring dok se ne utvrdi da može opet biti korisnik  certifikata. Interesantno, da se nitko nije od odgovornih zapitao čemu to cirkusiranje i hvalenjem, imamo kvalitetu. Ipak se radi o hrani. Pa javna je tajna o kvaliteti mesa /Danska/. To je samo dokaz da mi nismo za neke više organizacijske akcije. Da se štitimo od loših EU postupaka i da svaku direktivu prihvaćamo na našu štetu.
Niže dolje to potvrđuje.
Treća bomba je stevija. Neki naš revni ćato ušao u Gugl i sistem copy/čopi/ past /pastu/ skinuo neku zabranu iz EU.
Da li se netko sjeća krastavaca, koji su morali biti dugi točno 8 cm i da su još k tome potpuno ravni. To je bila zamisao nekog udarenog EU birokrata. Opet naš revni, čopi- paštu, ugradio u zakon, potvrđen u Saboru. Iako nismo bili još na spisku da uđemo u EU, mi smo tu glupost uveli pod direktivu. Bili smo veće pape od pape. Onda je onom pametnjakoviću u EU  netko objasnio da u proizvodnji moraju 80 %  krastavaca baciti jer ih je toliko zakrivljenih. EU promijeni zakon a kod nas smo još godinu dana istjerivali svoju glupost.
Tako je sada sa stevijom. Osobno za mene, stevija bi ostala običan drač, da mi majka nije dobila šećernu bolest. I počela je briga, najviše da mojoj majci pomognem i da posljednje dane provede dostojno i da joj vratim za ono razdoblje kad se ona brinula za mene. Da skratim priču doznam za steviju. Bilo je to prije deset godina. Da proverim neke informaciji pitam poznatog dijabetologa za steviju. Začuđen sam bio neznanjem tog liječnika. Ako anuliram medicinu ostane mi moj fah  a to je ekonomija. Tona stevije je ekvivalent 4 tone šećera. Tu počinje ćarobna  priča/bomba/, stevija je rješenje za šećernu bolest. Ali i za surogate za šećer. Primjer aspartan u žvakaćama a i energetskim pripravcima za sportaše. Ima studija da je baš aspartan /E 951/ uzročnik nekih teških bolesti. A David Icke ima još lošije mišljenje o aspartanu.
Posljedica, opasna konkurencija proizvodnji šećeru a i kemijskoj industriji. Šećer je strateška roba, privredna i ratno strateška. A kemijska /farmaceutika/ industrija je biznis koji zarađuje na račun uništavanja prirodnih tvari.
Na kraju mala bombica, Sandra Perković i Ivančić. Razlaz. Tužno je gledati a još tužnije slušati njezin dublji glas od recimo njezinog trenera. Poznata je sudbina Ricky Brucha koji je bio prva žrtva anabolika.
Petrica Kemičar
 

Bomba ll