Moral politike

Moral političara. Rubikon zvan OSTAVKA
Predugo to traje a prenijeti će se u EU.
Počela je kad smo silno pljuvali po onoj državi. Izjave su išle da generalno ništa nije valjalo. Nije valjala podjela u vladanju i ideologija, kao i danas.
Sad se ispostavilo da se živjelo sasvim normalnim građanskim životom, ako nisi previše "iskakao". U tom segmentu ja sam bio isti samo sam imao drugačiji pristup. Poznavao sam dobro mentalni sklop udbaša i boljševika i njihove derivate. Kao u višoj matematici. Puno puta sam dobio po prstima, no nastojao sam ne ostati dužan. 
Novi događaji, ala porez na televiziju iako ju ne konzumiraš. Temelj slobode, Ustavom je to zagarantirano. Demokracija dozvoljava da budeš poseban, čak i uđeš u program pozitivne diskriminacije ako nećeš gledati TV.
Marginalni slučaj savjetnika, bez obzira je li mu netko nasapunao dasku ili je nekome smetao.
Ali imamo slučaj ministra poljoprivrede, koji treba bez nagovaranja podnijeti ostavku. Ne zbog toga što ima firmu i što je firma dužna, u blokadi, nego je još u nekoj monitorskoj poziciji za naplatu. A kako je riješio problem, prenio na odvjetnički ured firmu, doduše nema za to dokaze.
Odveo firmu u gubitak, kud će sa ministarstvom.
Nije ni sve to problem, problem je što se koristi institucija odvjetnika da se postigne neki drugi cilj. A to je umotvorina da se može muljati. A nije ni prvi ni jedini.
Tko kontrolira te firme koje kao nisu od političara, dakle u periodu kad glavni lik tobož radi za opće dobro. Nema kontrole.
U sređenim državama toga nema. Kad se u obitelji netko odlući za državnu službu, otada ni on, ni uža obitelj ne vode biznis a šira obitelj je pod paskom.
Ima još. U našim dioničarskim porfeljima ima dioničara koji se kriju iza odvjetničkih ili bankovnih skrbničkih računa. Da li su i te dionice u imovinskim karticama. Nisu jer nema kontrole.
Da li je to željena država za koju su sužnji robijali i domoljubi svoju krv dali.
 

Vozaći sa /na/ leda/u/

U ljetu sam pisao kad dođe ljeto onda nas iznenadi suša, a kad nam dođe zima onda nas iznenadi, što, pa zima.
Gledam kroz prozor, snijeg pada, 30 cm, još nema ralice, a ulica je jedna od glavnih u Varaždinu za ulaz izlaz iz grada, tek poslije 10 sati padanja snijega eto prve ralice.
Nebi o tome pisao da nisam pročitao kako je prošao jedan jadnik, zagrebčanin Robert S.na A3. Smrzavao se 4 sata u auto, jer mu se ugasio. Nije znao da benzinac ne radi dugo na leru. Dolazi do zamašćivanja svećica. Naplatili mu 1057 kn za odvoz auta na deponiju i naplatili mu cestarinu. I ko je kriv za zastoj.
Pa kriva je zima, dragi Bogek, kaj nam zimi šalje snijeg.
E nije baš tak, jer mi zato imamo HAC i njihove stručnjake, nesposobne, neznalice sa velikim plaćama. A koji su nas uvjerili da su se sudarili kamioni bez zimske opreme.
I to masovno svi prenose , sve TV kuće i sve novine.
I kaj sam ja to trebal sad pisati.
Jesam, uvijek kontra neznanju i nesposobnosti i budalaštinama.
Sudar je uopće nebitan, to se događa i za najpovoljnijih uvjeta.
Krivci su HAC-ovi mudrijaši koji nisu očistili cestu i policija kad je vidjela da je autoput neočišćen ne pustiti kamione na put. A policije nije ni možda bilo na naplatnim kučicama.
I gdje je poanta.
Pa da kamioni nemaju zimsku opremu. Neki novinari čak spominju da kamioni imaju ljetne gume. Koji kreteni.
Svaki kamion na zadnjem pogonu i oni koji imaju prateće osovine, ima gume zimskog profila, ljeti i zimi. Stalno.
I poanta. Očito da je rješenje u lancima. A kada se stavljaju lanci, na mekom snijegu kad guma proklizava i to do određene visine snijega.
U slučaju na A3 lanci nebi  ništa pomogli, jer ako je šleper natovaren sa 20 tona, to je ukupno 30 tona. U mekom snijegu sa 30 cm, ne može se ta masa kretati tolikom kinetičkom energijom da gura snijeg prednjim gumama i vuče teret na terenu gdje guma sa lancima propada do asfalta, pa kad lanci dohvati malo tvrđu podlogu krene kamion puževim korakom.
Dokaz, oni koji su gledali izvrsnu seriju, kamikaza, Vozaći sa leda. Na sjeveru Kanade po zaleđenim rijekama i jezerima, vozi se samo zimi jer cesta u ljeti ne postoji.
Kad stavljaju lance, samo na ugaženom snijegu i na usponima /obavezno/, ne na ledu jer je pretvrda podloga i razbili bi ubrzo ležajeve. Zvijezda serije, debeli Hugh čak ne stavlja lance ni na usponima, pa ide na iskustvo, sa zaletom, određenom brzinom i pravilnim mijenjanjem brzina. Kazna za uspon bez lanaca, par tisuća $ ako ga uhvati ohodnja ili policija.
Poruka hacovcima, više rada manje opravdanja.

Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 10 DECEMBER 2012 07:32 )

 

Cipela

I ja se evo ubrzano izvinjavam cijeloj državi, sad strepim da će mi uručiti cipelu ko i onom pametnjakoviću, stručnjaku za televiziju. Sad se sav tresem i strepim.
Pokrit ću se biblijskom uzrečicom: kad budala baci kamen u bunar ni stotina mudraca ga neće izvaditi.
Koji mi je vrag bio da se i ja petljam u poreze, kad sam imao zahvalnije teme.
Recimo ocjena Vlade u prvoj godini, propaloj, A posebno mi je krivo da sam tu predvidio kad su svi vjerovali da će nam teći med i mlijeko.
Kako je hrvatski narod naivan, nije mi još jasno kako Hrvati nisu prepoznali svog Havela i hrvatskog Cicerona, koji je na samrti rekao..
Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje..... bio bih slobodan i nadam se da mi gdin Gotovac nebi zamjerio ako dodam i prljavu imenicu, lopova.
Bio je pošten do kostiju, ali birani su neki drugi
To što ste zaželjeli to ste i dobili. Primite čestitke za Božić i Novu godinu. Pokušajte biti zdravi i veseli.
Zahvalna tema je i ambasador Čurkin, možda se neko javi umjesto mene, ispada da sam poklopac svakom loncu..
Petrica Cipela

Zadnja izmjena ( Petak, 07 DECEMBER 2012 18:04 )

 

Porez na TV prijemnik

Porez, ne, game is over.
Ne razumijem zašto su se svi digli na zadnje noge, uopće zašto se upotrebljava taj eufemizam.
Moram prestati uspoređivati homonide sa precima, hm zadnje noge. A prednje noge. Lijeva šapa desni džep.
Kako ja ne kritičarim, samo, već i ponudim neko riješenje.
Da se ne muče sa razno raznim porezima, nudim rješenje, porez na disanje.
Tu sam u sukobu interesa, jer mogu dugo zadržati dah, a recimo asmatičari i tuberani bi gadno prošli ali ja za to nisam kriv.
Dakle uvedimo porez na zrak, na zagađeni zagrebački i čisti ivanščičanski, nema veze.
Otplatili bi sve dugove u dve godine i vratili bi majčici Lijepoj Našoj, INU.
acireP  zeroP

Zadnja izmjena ( Petak, 07 DECEMBER 2012 17:59 )

 

Grand, ground zero

Grand,groud, zero ili nulta točka.
Svaki narod ima neku svoju nultu točku, zajedničko svima je nulta točka, političar.
Ni na kraj pameti mi nije bilo da će mi potvrdu teze dati šlagvort Slovenci.
Naši su koji me zanimaju.
Iako je svima hvalevrijedna poveznica da će brinuti o svom narodu no primarni im je zadatak egoizam, otimanje mrtvog i živog rada od istog tog ljubljenog naroda. Kapitalizam, socijalizam pa i komunizam tu su sporedne kategorije.
Prvo namire svoje potrebe a ono što ostane neka se pogosti narod. A to je u pravilu dugovi /osobni i državni/ i siromaštvo. Ima i odstupanja kao skadinavski fragment, mada ni tu nije zadovoljena sociološka pravda.
Utopija, svak prema mogućnošću,svak prema potrebi, altruizam.
Čudno ili smiješno, izdanak smo životinjskog carstva ali se tako ne ponašamo. U životinjskom carstvu ima prirodnog altruizma.
A homonidi donijeli zakone, norme, direktive, konvencije, bon-ton a u stvari ponašaju se bolesno životinjski.
Za plijen su u stanju ponašati suprotno od svog porijekla.
Gdje je greška, da li je dodani mozak, pa pored životinjskog /mali/ imamo i svoj. Odakle ta gramzljivost, nepotrebna.
Možda je greška u nečijoj intervenciji. Dva puta u svojoj ljudskoj povijesti, dokazano, kad je ljudska rasa spala na 3000 jedinki. a to je značilo mogućim izumiranjem.
Samo ljudska rasa može sama sebi činiti svinjarije koje je skoro nemoguće zamisliti i kojih u životinja nema.Ili je nekome stalo da baš ta grana života na zemlji sigurno opstane.
Pa dođemo u naše vrijeme, tj poslije feudalizma i onda imamo...... 
Kad dobro ide u društvu /državi/ političari otpuste kočnicu, pa običan puk može si malo priuštiti. Za to vrijeme političari žive ko Krezovi, bahate se, gramzljivo skupljaju imovinu.
A kako u prirodi postoji zakon fizike, entropija, ima je i u socio-društvenom odnosu.
Pojede se društvena supstanca i dobijemo situaciju, kriza, tada se političari pojave kao spasitelji a kako, uvijek popularna štednja. A ko štedi ,narod jer nije političar lud da se odrekne svoje imovine.
Hoćete dokaz, eklatantan. U USA najbogatiji plaćaju manji porez nego siromašniji, čak ni Obama nije mogao provuči zakon o poštenijem zakonu u Predstavničkom domu.
Čak su ga poduprli Buffet i Gates.
Pa i kod nas porez na nekretnine, največi kritičari iz HNS iako po pričanju su sudjelovali u njegovom kreiranju.
Pa onda imamo kritiku da poduzetnici ne žele raditi, ne žele investirati.
Ako je to išlo samo dirrektore u javnim poduzećima, onda je to greška grand zero, pa nije ih postavio Petrica Kerempuh.
Drugovi direktori su naučeni još iz Juge da ne misle svojom glavom a kamoli da invenstiraju, tako je bilo od Centralnog komiteta, Saveznog, Republičkog Kotarskog u prijevodu čitaj Partija a tako je i bilo do sada.
E sad su po partijskoj liniji isto instalirani ali fali direktiva i odjednom treba misliti i svojom glavom.
E tu nastaje zbrka, jer ako se pogreši ode glava tj fino uhljebljena stolica.
Konačno kad će jednom političari i nihovi epigoni snositi odgovornost,
Ne bi bilo tolike jagme i gramzljivosti za stolicama. Odgovornost ostaje najsiromašnijima, koje svaka bezvezna lafčina po položaju može maltretirati.
A ako je oštrica kritike išla i ostale direktore i poduzetnike, iz ustiju velepoštovane gđice Opačić.
Onda joj mogu poručiti da joj se zahvaljujem na svemu što su nam dali, naročito onih 2%. Istina to je puno pomoglo poduzetnicima kao i onih 245 raznih davanja pa smo elegatno najskuplja država na Balkanu a i u EU. Na drugoj strani su unesrečili sirotinju/ jer nema socijalnog plana/ za 2% PDV.a. Krajni potrošači moraju tih 2% platiti, ako dodam 6% inflacije to nešto preko 8% i četveročlana obitelj slabe platežne moći trpi preko 30 % manje, apsolutne kupovne moći. O tome treba drugarica Opačić brinuti a ne o nećemo što je špansko selo za nju.
Poručio bih joj još nešto, da sam ja radio za nju dok je studirala, poslije studija pravac u saborske klupe, ja sam radio za njenu plaću a radim i sad kao ministra.
Posebno bi se zahvalio na pomoći od strane naše države, nisam uzeo ni jednu kunu a time ni dobio kao poticaj, od tog silnog pomaganja 30.11.12 zarvorio sam obrt koji sam samo zbog tradicije i poštovanja prema ocu držao na životu a sebi sam uručio otkaz taj isti dan.Nisam nikome ništa dužan a plaću si nisam mogao isplaćivati u poduzeću.
U obvezama prema državi nisam kasnio ni sekunde čak ćesto bio u preplati ali gosn Slavek nije vraćaom istom mjerom.
To da neznam uzeti to mi je genetika, ništa nije uzeo ni moj otac, pa ni djed a i onaj jebivjetar koji je bio dojdek-pradjed.
Neznam ni više koji mi je to otkaz u životu kad sam si sam nekoliko puta uručio i plus oni iz Juge a iz Naše Lijepe.
Meni zasluženi otkaz i pravac u penziju. I u tu socijalnu kategoriju ne idem prvi put, e jesam mustra.
Očito imam jezičnih problema i ništa neće biti kao u neslavnoj Jugi.
Neću dobiti za kraj radnog vijeka pozlaćeni sat, rusku Raketu i orden Zasluge za narod sa orlovim mudama.
Danas u Lijepoj Našoj, elegatno dobiješ cipelu i smješak Mona Lise.
Stoga ću napraviti što nisam ni svojim potomcima.
Dajem osnovna sredstva, sredstva rada, obrtna sredstva gosn Slaveku i gđici Opačić neka oni nastave raditi neka me nauče kako se posluje. Meni neka daju samo prosječnu Hrvatsku plaću. A ako im neće baš ići posao neka si uzmu za savjetnike koji sve znaju gospodu sindikalce, znalce Ribiča i Severa.
A da ne završim samo pljuvajući, uvijek sam na dispoziciji premijera u sjeni ako nam je pravi otišao na skijanje.
Da bi popunili rupu u budjujetu, neka prodaju državljanstvo kao Magyarorsag. Za 250 000 EUR-a, Bugari za 200 000 a mi možemo za 150 000 dati državljastvo uz obavezu kupnje neprodanog stambenog kompleksa, izgrađen od raznih špekulanata. Platiti im 1000 EUR-a za m2 a razliku neka uzme država.
Ako smo mogli djeliti državljanstvo ruskim mafijašima, kome je išla lova, neznam.
Možemo to legalno organizirati, naročito sada kad Hollandovi zemljaci traže sebi novu državu. a ktome su miljarderi.
A gospodin socijalist Holland uzeo najbogatijim 60%. administraciju razjurio, ukinuo vozikanja, uzeo crkvi....., Novi Robin Hood ?.
Petrica Penzić

Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 03 DECEMBER 2012 05:35 )

 

Reasom from Haag

Pravo, pravda, pravednost.
Pričekam da mi emociju minu. Bile se objavom presude. Presuda obišla svijet i biće o njoj rasprava u New Yorku, tako je rekao predsjednik skupštine UN.
Euforija je bila kažu 96 % neka i onih 4% ili koliko već ih bude, zadovoljeno.
Sada bez emocija samo činjenice.
Presuda je osobna radost i olakšanje generalima ali veoma važna za državu, neće više biti tereta kao poslije II svjetskog rata kad smo morali slušati o 700 000 žrtava u Jasenovcu.
Nisam vjerovao u takvu blamažu suda, posebno pravdoljubitelja suca A.Orie. Gdje su se zametnule one silne UN rezulucije koje su jasno ukazivale da je priznata država okupirana, pa odakle onda legitimna akcija Oluja, kriminalna.
A i ona frustrirana tužiteljica koja se mogla više brinuti za granatiranje Sarajeva, pa slučaj Srebrenica a da se ne spominju naši gradovi koji su bili pod granatiranjem, neselektivnim, od pijanih četnika. Mogu svjedoćiti za Karlovac, kad sam jedini iz GK Međimurju usudio odlaziti poslovno na Mrzlo Polje. Nije mi bilo teško otići jer sam znao da se bude oko 9 sati i dok oni su izlazili iz alkoholne kome prvo im je bilo da pošalju par granata na Karlovac no ja sam u tom trenutke već bio u Jastrebarskom ili Zagrebu.
Tužiteljica nije toliko pritiskala Srbe koliko nas, jasno da je u to bila umiješana politika, a ni neki naši političari nisu bili na visini zadatka. Važno im je bilo uslikavati se sa njom a i odlaziti u Europu, da zadrže solidnu plaću.
Nisu stali na branik domovine ni u rovu a ni kad je trebalo generale obraniti, a svi imaju vojne činove.
Sjećam se izjava :nećemo mi svoje heroje i generale izručivati Hagu,/ splitska riva/, kad je Račan bio premijer. Ode Račan a oni došli su na vlast i ono legendarno bahato, locirati, uhititi i transferirati. A još je bilo važnije reči da osumnjičeni netrebaju razgovara sa istražiteljima Suda jer će to sve političari srediti. Kako će se sad sresti sa nevinima.
Već ih na dočeku pokosio stid, nestali su iz javnosti a neki su postali prisilno virozno-gripozni .
Lijepo je bilo vidjeti pun trg i govori bez trijumfalizma a domoljubni.
Stoga se moram prisjetiti još jednom gospođe velike tužiteljice, jedne njezine zgodice, toliko je bila agilna da se prostrla po stepenicama. Srbi bi rekli, bre alaj joj vera, što se smandrljala, na opće veselje istih. Nije lijepo biti zlurad ali to se obično podvodi po božju kaznu.
Moramo zahvaliti Sucu Poljaku, bilo je gusto i netreba pomisliti što bi bilo da je isto bilo 3:2.
Pored katarskih dokumenata sada imamo i međunarodnu bulu da zatražimo povrat našeg teritorija prijeko Dunava, posebno vukovarske Ade, ispostavimo račun za pokradene šume. Netreba to smatrati nekim vidom neprijateljstva nego je to primjereno europsko civiliziranom ponašanje.
Naročito sada treba ispostaviti račun za ratnu štetu, što nismo nikada napravili nego se tužimo za genocid. Dakle civilne žrtve, sva imovina, vojna i civilna, industrija, razrušeni gradovi, popljačkana Baranja, sjećamo se ljudi sa jednom PVC vrečicom.A Hrtkovci. A 300 ubijenih u Baranji pod upravom Rusa. Nitko o tome više ne govori. Srpska propaganda opet kolo vodi.
Nadam se da će to UN skupština raspraviti.
Račun ispostaviti i za onaj krš koji je ostao na Trpinjskoj cesti od novosadskog tenkovskog korpusa na čelu sa generalom koji je zalutao na tuđe i ostavio kosti u četvorki, nisu ni mogli odrediti ko je ko u tom tenku.
Nisu varaždinske četvorke bili na relaciji Vukovar- Novi sad.
Dakle htjeli smo se razdružiti isto kako smo se udružili / guske u magli/ pa je Hrvatska unijela u državu SHS 45% novčanog kapitala i 55% industrije a austrijske krune po dogovoru kad smo još nismo bili guske, trebalo mijenjati za dinar u odnosu 1:1 ili 2:1. No potpisom smo postali guske pa je omjer bio 4:1 a poslije čak 7:1.
Zašto, jer smo srljali u zajednicu a zaboravili su da smo bili dio poražene K.u K., razbite vojske a Srbi su imali elitnu vojsku i članica Atante. Tu se stvorilo neraskidivo prijateljstvo Srbije sa Engleskom i Francuskom, naročiti kao novi vlasnici rudnika Bora, Majdanpeka i Trepče.
I onda se zaredala presija, srpskim ustavima, ukazima kralja.
Srbi su nekad imali plemstvo, nešto Nemanjići i to zato što se orodili sa bizantiskom lozom. I tu sam povodom te dinastije morao slušati esej o njima kada je F. Barbarosa u trećem križarskom ratu išao oslobađati Kristov grob pa kroz države kojima je sa vojskom prolazio sklapao saveze. Tako je došao i do Raške, Stevana i Save /sveti/ Srbi su veoma ponosni na taj susret jer original tog ugovora nalazi u Wieni a u kojem pored ostalog piše kako su Nemanje jeli sa zlatnim escajgom a kralj Friedrich jeo i lomio fazana prstima.
Što ti je kultura. Sadašnja dinastija je nastala na biznisu sa svinjama koje su liferovali u Wien i ubistvom prijašnje. Pod prijašnjom je Srbija postala 1878 nezavisna /Obrenovići/ a danas nose prezime Jakovljevići.
A povijest Hrvata i Srba, kad sam već tu zapeo, Bugari su ih rastrubili a u pomoć im je priskočio nitko drugi nego kralj Tomislav i ugostio cijelu dvorsku svitu a kasnije ih i vratio u državu njihovu. Kosovo 1389, bila im je pobjeda, dok nije izašla istina na vidjelo, pa onda je Marko kraljević zakasnil na Kosovo, a u stvari je bio vazal Turaka. Kako, lijepo, njegov otac i stric porazili Turke u nekoj beznačajnom borbi i udarili u hepening, utaborili se kod Marice, pojeli i popili. Ako netko nezna Marica je rijeka, da  ne bilo stvarna neka Maruška. U noći 5000 Turaka preplivalo /eto triatlona/ Maricu i pobili 30 000 Srba. Po meni, ako žele slaviti neku bitku onda im je to Čegar. Ne bi ni zaboravio Ćele kulu, svojim očima vidio.
Kad sam već spomenuo Kosovo, bili su tamo i Hrvati, opet kao pomoć. Vlatko Vuković iz bosne i Ivan Paližna, Vrana, sa 500 konjanika, obojica po povjesničarima iznimno se dobro držali u bici. Paližna je inače bio svećenik.
Nisu Hrvati samo 1389 bili na Kosova bili su i kod Nikopolja,izginuli od Turaka a Srbi im bili vazali. A 1448 su na čelu sa Ivanom Hunjadi/otac Matije Korvina/ poraženi baš na Kosovu.
Malo pomaknem vremeplov pa dođemo do Starčevića i tu se počinjemo razlaziti sa državom SHS, Radići i ostale neugodnosti.
A vratilo se sve u novije doba, treba spomenuti da partizanski pokret nosili Hrvati , manjim dijelom Srbi, priključili su se 15.09 1944 na proglas i poziv Broza.
I ubrzano do Haaga, trebamo pokazati da smo bolji od Srba, nisu svi loši, ali večina još ne vjeruju u Srebrenicu, pa im treba otvoriti oči.
Trebamo zadovoljiti onih 4% priznati svako nedjelo, recimo po HHO 600 poginulo u Oluji, kazniti zločine,a ne da nam opet Srbi određuju pravdu i na našim daleko manjim svinjarijama na svjetskoj sceni mašu o zločinima.
U našem jednom gradu bilo 1100 poginulih, pa se nitko nije od svjetskih čangrizala pretrgao da se to procesuira.
Nisam zaboravio, Vukovar sa Škabrnjom, ko će tu pravdu zadovoljiti, Ovčaru bi trebalo preseliti pred sam Haški tribunal da ju imaju sa prozora svaki dan pred očima. A sud zatvara vrata.
Da, treba rasprava u UN skupštini naročito za one koji su huškali za vrijeme pada Vukovara.
Pa možemo podržavati predsjenika skupštine UN i povuči paralelu, u Oluji se nisu ubijali zarobljeni, kao na Ovčari, ranjenici iz bolnica kao na Ovčari, mladiće od 16 godina kao na Ovčari, novinare koji nisu ni metka ispalili kao na Ovčari i to među prvima, dokazano, jer su bili na dnu jame Ovčare. Neka naš ambasador preda notu, pa nećemo stalno šutjeti i trpjeti, baš zbog Ovčare, što je sramota i međunarodne zajednice uz svestranu pomoć nekih europskih država.
Srebrenica je čak sramota jednog predsjednika države, Francuske, koji je htio biti veliki humanista pa se pod kraj karijere debelo osramotio i na privatnom planu ali je odgodio čišćenje u Bosni.
Mora se ova presuda iskoristiti da smo drugačiji i bolji, u ratu smo pokazali, nismo ratovali sa djecom, ženama starcima i ranjenicima a sporadični slučajevi da ne bi bilo mrlja na obrambenom ratu, treba kazniti.
Za mentalno zdravlje nacije i potomke, treba rat završiti i pravno.
 

Bilanca

Takmičarska 2012 godina je završila, treba zahvaliti sponzorima, saldirati troškove, napraviti plan za iduću godinu, zacijeliti rane. Tjelesne a i emocionalne.
Sponzori.
Jadransko osiguranje-Moje osiguranje
To je i moje osiguranje, najbolje osiguranje u Hrvatskoj i u bližoj okolici Europe.
Sva naša vozila su osigurana u Mojem osiguranju, klupska, od poslovnih partnera pa čak i i naša najdraža vozila -bicikli. Nažalost polica ne priznaje probušenu gumu.
Zadovoljni smo sa Jadranskim, njihovim pristupu osiguranicima sa širokom paletom usluga, da nam se olakšaju dnevni životni problemi.
Jako smo zadovoljni sa zaposlenicima Jadranskog, sastav im je u večini ženski, koje su pažljivije, osjećajnije i poslovnije od muških. Varaždinskoj ispostavi nadležna je centrala u Koprivnici a na čelnom mjestu je ženska osoba, stručna i odlučna. Kakva treba biti u trenutnim turbuletnim vremenima.
Orbis, o njima sve najbolje. Na stranici kluba linkom može se vidjeti da je to poduzeće sa vrhunskim uslugama na međunarodnom internetskom tržištu.
Sad idu metalci, međimurski, MIP METAL d.o.o. i PANEX tim. Njih je lako predstaviti, sve što se treba od metala obje firme su na usluzi sa širokom metalnim programom.
Posebno treba napomenuti, ekspeditivnost, isporuka robe odmah a još važnije u cijeni su najpovoljniji ne samo na ovom sjeverozapadnom dijelu Hrvatske već na cijelom teritoriju Hrvatske.
To može potvrditi poduzeće Leonardo d.o.o. koje koristi njihove robe a također je sponzor kluba. Na veliku žalost direktora Leonarda, jer kad zaškripi u blagajni kluba onda on uz kiseli osmijeh odriješi kesu da se ode na neku trku.
Ima još metalaca koji pomažu- Metal Gal Zagreb, poznata trgovina sa metalnom robom po modelu od igle do lokomotive, nema čega nema u njoj. Stoga kad zagrebčani obiđu cijeli Zagreb i ne nađu što trebaju onda ih na kraju martirija pogodi sreća da se sve to nađe u Zmijinoj ulici /Dragutina Golika/. Direktor je i ujedno sportski direktor kluba.
Na kraju je tu THULE bez kojeg nebi fijukali vjetrovi na krovu auta, zastupnik u Zagrebu, Biolab.
Bez tih sponzora nebi bi bilo ni rezultata. Jedan mlađi član kluba uspio se i ove godine ubilježiti u pet disciplina kao državni prvak, šestu godinu zaredom osvojio Kup Hrvatske u triatlonu.
Na kraju je malo zaokružio po bližoj okolici i popeo se na postolje AATC kupa u organizaciji Triatlon klub Trisport , CUS Udine i  HSV Triathlon Karntner.
Kao prvi Hrvat na postolju u tom kupu.
Slike na proglašenju. Pobjednik u kategoriji najmlađih / 60-65/ Blatnik Roman /SLO/, drugi je prošlogodišnji pobjednik Pagavino Brunello /ITA/ i naš teškaš.
Naš mladić ima idealnu težinu za triatlon oko 85 kg a Brunello ima 58 kg.
Za čestitati je prijatelju, suparniku i supatniku, osim prvog mjesta u AATC i slikovna promocija u Sistaniji za, najbiciklistu, stranog u Italiji.
Za kraj treba zahvaliti i Zajednici sportskih udruga Vžd, pomalo se i triatlon prihvaća kao relevantan sport.
Petrica

Zadnja izmjena ( Četvrtak, 08 NOVEMBER 2012 09:27 )

 

Gotye

Malo za ravnotežu

http://www.youtube.com/watch?v=8UVNT4wvIGY

 

<< Početak < « 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 » > Kraj >>

Stranica 33 od 40

Login
Brojač posjeta
mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas70
mod_vvisit_counterJucer132
mod_vvisit_counterOvaj mjesec2242
mod_vvisit_counterSve1559714
Sponzori