Reasom from Haag

Pravo, pravda, pravednost.
Pričekam da mi emociju minu. Bile se objavom presude. Presuda obišla svijet i biće o njoj rasprava u New Yorku, tako je rekao predsjednik skupštine UN.
Euforija je bila kažu 96 % neka i onih 4% ili koliko već ih bude, zadovoljeno.
Sada bez emocija samo činjenice.
Presuda je osobna radost i olakšanje generalima ali veoma važna za državu, neće više biti tereta kao poslije II svjetskog rata kad smo morali slušati o 700 000 žrtava u Jasenovcu.
Nisam vjerovao u takvu blamažu suda, posebno pravdoljubitelja suca A.Orie. Gdje su se zametnule one silne UN rezulucije koje su jasno ukazivale da je priznata država okupirana, pa odakle onda legitimna akcija Oluja, kriminalna.
A i ona frustrirana tužiteljica koja se mogla više brinuti za granatiranje Sarajeva, pa slučaj Srebrenica a da se ne spominju naši gradovi koji su bili pod granatiranjem, neselektivnim, od pijanih četnika. Mogu svjedoćiti za Karlovac, kad sam jedini iz GK Međimurju usudio odlaziti poslovno na Mrzlo Polje. Nije mi bilo teško otići jer sam znao da se bude oko 9 sati i dok oni su izlazili iz alkoholne kome prvo im je bilo da pošalju par granata na Karlovac no ja sam u tom trenutke već bio u Jastrebarskom ili Zagrebu.
Tužiteljica nije toliko pritiskala Srbe koliko nas, jasno da je u to bila umiješana politika, a ni neki naši političari nisu bili na visini zadatka. Važno im je bilo uslikavati se sa njom a i odlaziti u Europu, da zadrže solidnu plaću.
Nisu stali na branik domovine ni u rovu a ni kad je trebalo generale obraniti, a svi imaju vojne činove.
Sjećam se izjava :nećemo mi svoje heroje i generale izručivati Hagu,/ splitska riva/, kad je Račan bio premijer. Ode Račan a oni došli su na vlast i ono legendarno bahato, locirati, uhititi i transferirati. A još je bilo važnije reči da osumnjičeni netrebaju razgovara sa istražiteljima Suda jer će to sve političari srediti. Kako će se sad sresti sa nevinima.
Već ih na dočeku pokosio stid, nestali su iz javnosti a neki su postali prisilno virozno-gripozni .
Lijepo je bilo vidjeti pun trg i govori bez trijumfalizma a domoljubni.
Stoga se moram prisjetiti još jednom gospođe velike tužiteljice, jedne njezine zgodice, toliko je bila agilna da se prostrla po stepenicama. Srbi bi rekli, bre alaj joj vera, što se smandrljala, na opće veselje istih. Nije lijepo biti zlurad ali to se obično podvodi po božju kaznu.
Moramo zahvaliti Sucu Poljaku, bilo je gusto i netreba pomisliti što bi bilo da je isto bilo 3:2.
Pored katarskih dokumenata sada imamo i međunarodnu bulu da zatražimo povrat našeg teritorija prijeko Dunava, posebno vukovarske Ade, ispostavimo račun za pokradene šume. Netreba to smatrati nekim vidom neprijateljstva nego je to primjereno europsko civiliziranom ponašanje.
Naročito sada treba ispostaviti račun za ratnu štetu, što nismo nikada napravili nego se tužimo za genocid. Dakle civilne žrtve, sva imovina, vojna i civilna, industrija, razrušeni gradovi, popljačkana Baranja, sjećamo se ljudi sa jednom PVC vrečicom.A Hrtkovci. A 300 ubijenih u Baranji pod upravom Rusa. Nitko o tome više ne govori. Srpska propaganda opet kolo vodi.
Nadam se da će to UN skupština raspraviti.
Račun ispostaviti i za onaj krš koji je ostao na Trpinjskoj cesti od novosadskog tenkovskog korpusa na čelu sa generalom koji je zalutao na tuđe i ostavio kosti u četvorki, nisu ni mogli odrediti ko je ko u tom tenku.
Nisu varaždinske četvorke bili na relaciji Vukovar- Novi sad.
Dakle htjeli smo se razdružiti isto kako smo se udružili / guske u magli/ pa je Hrvatska unijela u državu SHS 45% novčanog kapitala i 55% industrije a austrijske krune po dogovoru kad smo još nismo bili guske, trebalo mijenjati za dinar u odnosu 1:1 ili 2:1. No potpisom smo postali guske pa je omjer bio 4:1 a poslije čak 7:1.
Zašto, jer smo srljali u zajednicu a zaboravili su da smo bili dio poražene K.u K., razbite vojske a Srbi su imali elitnu vojsku i članica Atante. Tu se stvorilo neraskidivo prijateljstvo Srbije sa Engleskom i Francuskom, naročiti kao novi vlasnici rudnika Bora, Majdanpeka i Trepče.
I onda se zaredala presija, srpskim ustavima, ukazima kralja.
Srbi su nekad imali plemstvo, nešto Nemanjići i to zato što se orodili sa bizantiskom lozom. I tu sam povodom te dinastije morao slušati esej o njima kada je F. Barbarosa u trećem križarskom ratu išao oslobađati Kristov grob pa kroz države kojima je sa vojskom prolazio sklapao saveze. Tako je došao i do Raške, Stevana i Save /sveti/ Srbi su veoma ponosni na taj susret jer original tog ugovora nalazi u Wieni a u kojem pored ostalog piše kako su Nemanje jeli sa zlatnim escajgom a kralj Friedrich jeo i lomio fazana prstima.
Što ti je kultura. Sadašnja dinastija je nastala na biznisu sa svinjama koje su liferovali u Wien i ubistvom prijašnje. Pod prijašnjom je Srbija postala 1878 nezavisna /Obrenovići/ a danas nose prezime Jakovljevići.
A povijest Hrvata i Srba, kad sam već tu zapeo, Bugari su ih rastrubili a u pomoć im je priskočio nitko drugi nego kralj Tomislav i ugostio cijelu dvorsku svitu a kasnije ih i vratio u državu njihovu. Kosovo 1389, bila im je pobjeda, dok nije izašla istina na vidjelo, pa onda je Marko kraljević zakasnil na Kosovo, a u stvari je bio vazal Turaka. Kako, lijepo, njegov otac i stric porazili Turke u nekoj beznačajnom borbi i udarili u hepening, utaborili se kod Marice, pojeli i popili. Ako netko nezna Marica je rijeka, da  ne bilo stvarna neka Maruška. U noći 5000 Turaka preplivalo /eto triatlona/ Maricu i pobili 30 000 Srba. Po meni, ako žele slaviti neku bitku onda im je to Čegar. Ne bi ni zaboravio Ćele kulu, svojim očima vidio.
Kad sam već spomenuo Kosovo, bili su tamo i Hrvati, opet kao pomoć. Vlatko Vuković iz bosne i Ivan Paližna, Vrana, sa 500 konjanika, obojica po povjesničarima iznimno se dobro držali u bici. Paližna je inače bio svećenik.
Nisu Hrvati samo 1389 bili na Kosova bili su i kod Nikopolja,izginuli od Turaka a Srbi im bili vazali. A 1448 su na čelu sa Ivanom Hunjadi/otac Matije Korvina/ poraženi baš na Kosovu.
Malo pomaknem vremeplov pa dođemo do Starčevića i tu se počinjemo razlaziti sa državom SHS, Radići i ostale neugodnosti.
A vratilo se sve u novije doba, treba spomenuti da partizanski pokret nosili Hrvati , manjim dijelom Srbi, priključili su se 15.09 1944 na proglas i poziv Broza.
I ubrzano do Haaga, trebamo pokazati da smo bolji od Srba, nisu svi loši, ali večina još ne vjeruju u Srebrenicu, pa im treba otvoriti oči.
Trebamo zadovoljiti onih 4% priznati svako nedjelo, recimo po HHO 600 poginulo u Oluji, kazniti zločine,a ne da nam opet Srbi određuju pravdu i na našim daleko manjim svinjarijama na svjetskoj sceni mašu o zločinima.
U našem jednom gradu bilo 1100 poginulih, pa se nitko nije od svjetskih čangrizala pretrgao da se to procesuira.
Nisam zaboravio, Vukovar sa Škabrnjom, ko će tu pravdu zadovoljiti, Ovčaru bi trebalo preseliti pred sam Haški tribunal da ju imaju sa prozora svaki dan pred očima. A sud zatvara vrata.
Da, treba rasprava u UN skupštini naročito za one koji su huškali za vrijeme pada Vukovara.
Pa možemo podržavati predsjenika skupštine UN i povuči paralelu, u Oluji se nisu ubijali zarobljeni, kao na Ovčari, ranjenici iz bolnica kao na Ovčari, mladiće od 16 godina kao na Ovčari, novinare koji nisu ni metka ispalili kao na Ovčari i to među prvima, dokazano, jer su bili na dnu jame Ovčare. Neka naš ambasador preda notu, pa nećemo stalno šutjeti i trpjeti, baš zbog Ovčare, što je sramota i međunarodne zajednice uz svestranu pomoć nekih europskih država.
Srebrenica je čak sramota jednog predsjednika države, Francuske, koji je htio biti veliki humanista pa se pod kraj karijere debelo osramotio i na privatnom planu ali je odgodio čišćenje u Bosni.
Mora se ova presuda iskoristiti da smo drugačiji i bolji, u ratu smo pokazali, nismo ratovali sa djecom, ženama starcima i ranjenicima a sporadični slučajevi da ne bi bilo mrlja na obrambenom ratu, treba kazniti.
Za mentalno zdravlje nacije i potomke, treba rat završiti i pravno.
 

Bilanca

Takmičarska 2012 godina je završila, treba zahvaliti sponzorima, saldirati troškove, napraviti plan za iduću godinu, zacijeliti rane. Tjelesne a i emocionalne.
Sponzori.
Jadransko osiguranje-Moje osiguranje
To je i moje osiguranje, najbolje osiguranje u Hrvatskoj i u bližoj okolici Europe.
Sva naša vozila su osigurana u Mojem osiguranju, klupska, od poslovnih partnera pa čak i i naša najdraža vozila -bicikli. Nažalost polica ne priznaje probušenu gumu.
Zadovoljni smo sa Jadranskim, njihovim pristupu osiguranicima sa širokom paletom usluga, da nam se olakšaju dnevni životni problemi.
Jako smo zadovoljni sa zaposlenicima Jadranskog, sastav im je u večini ženski, koje su pažljivije, osjećajnije i poslovnije od muških. Varaždinskoj ispostavi nadležna je centrala u Koprivnici a na čelnom mjestu je ženska osoba, stručna i odlučna. Kakva treba biti u trenutnim turbuletnim vremenima.
Orbis, o njima sve najbolje. Na stranici kluba linkom može se vidjeti da je to poduzeće sa vrhunskim uslugama na međunarodnom internetskom tržištu.
Sad idu metalci, međimurski, MIP METAL d.o.o. i PANEX tim. Njih je lako predstaviti, sve što se treba od metala obje firme su na usluzi sa širokom metalnim programom.
Posebno treba napomenuti, ekspeditivnost, isporuka robe odmah a još važnije u cijeni su najpovoljniji ne samo na ovom sjeverozapadnom dijelu Hrvatske već na cijelom teritoriju Hrvatske.
To može potvrditi poduzeće Leonardo d.o.o. koje koristi njihove robe a također je sponzor kluba. Na veliku žalost direktora Leonarda, jer kad zaškripi u blagajni kluba onda on uz kiseli osmijeh odriješi kesu da se ode na neku trku.
Ima još metalaca koji pomažu- Metal Gal Zagreb, poznata trgovina sa metalnom robom po modelu od igle do lokomotive, nema čega nema u njoj. Stoga kad zagrebčani obiđu cijeli Zagreb i ne nađu što trebaju onda ih na kraju martirija pogodi sreća da se sve to nađe u Zmijinoj ulici /Dragutina Golika/. Direktor je i ujedno sportski direktor kluba.
Na kraju je tu THULE bez kojeg nebi fijukali vjetrovi na krovu auta, zastupnik u Zagrebu, Biolab.
Bez tih sponzora nebi bi bilo ni rezultata. Jedan mlađi član kluba uspio se i ove godine ubilježiti u pet disciplina kao državni prvak, šestu godinu zaredom osvojio Kup Hrvatske u triatlonu.
Na kraju je malo zaokružio po bližoj okolici i popeo se na postolje AATC kupa u organizaciji Triatlon klub Trisport , CUS Udine i  HSV Triathlon Karntner.
Kao prvi Hrvat na postolju u tom kupu.
Slike na proglašenju. Pobjednik u kategoriji najmlađih / 60-65/ Blatnik Roman /SLO/, drugi je prošlogodišnji pobjednik Pagavino Brunello /ITA/ i naš teškaš.
Naš mladić ima idealnu težinu za triatlon oko 85 kg a Brunello ima 58 kg.
Za čestitati je prijatelju, suparniku i supatniku, osim prvog mjesta u AATC i slikovna promocija u Sistaniji za, najbiciklistu, stranog u Italiji.
Za kraj treba zahvaliti i Zajednici sportskih udruga Vžd, pomalo se i triatlon prihvaća kao relevantan sport.
Petrica

Zadnja izmjena ( Četvrtak, 08 NOVEMBER 2012 09:27 )

 

Gotye

Malo za ravnotežu

http://www.youtube.com/watch?v=8UVNT4wvIGY

 

Sve bliže sam HDZ-u

http://www.vecernji.hr/vijesti/pogledajte-spot-kandidatkinje-seficu-zena-hdz-a-clanak-468793
 

Zima

Događanja su tako brza i u takvoj količini, da za par dan više nisam siguran, kad se to točno dogodilo.
Mislim da je to bilo 17 ili 18 10.12. Dnevnik Nove i intervju Bago-Čačić.
Nisam bio baš pozoran, jer znam da ništa novoga i pametnog neću čuti a i radio sam neki posao. Pripreme, jer sam uspio iščeprkat nekakav posao na ovoj našoj jadnoj gospodarskoj zbilji. Toliko da pokrijem fiksne troškove a za plaću i ne pitam.
Na kraju intervjua Bago zapita kad se očekuje oporavak, odgovor dve i četrnaeste i dve i petnaeste.
U tom trenutku podignem pogled sa svojih papira i na ekranu, gro plan Čačić. Lice puno deprimirajućih emocija. Da nije bilo pjesnika Stefana Zweiga trebalo ga je izmisliti.
A i Bago iznenađeno uspio propentat, ništa ranije. Čačić slegne ramenima i dalje smrtno ozbiljan, lice je više govorilo nego riječi. Odgovorio je: to je tak.
Tu je intervju prekinut iako sam siguran da je bilo nastavka.
Dozvoliću si da nastavim intervju kao porezni obveznik i kao glasač koalicije.
Data riječ da odlazi u devetom mjesecu, a sad zamalo Svi Sveti. Najgore mi pada da spadam u "katastrofičare". Tako je ocrtao Čačić one koji su javno iznosili da nam mjere nisu na liniji prosperiteta i da evidentno idemo u krivom smjeru. Na stranu da za gospodarsku situaciju, cijela Hrvatska treba zahvaliti HDZ-etu i vrhunskim znalcima: kud Ivo tud i ja.
Za kukurikavce, dokaz, konstatacija u prošlom članku, za velike investicije treba i protok vremena. A još gore rezultat nečinjenja.
I maraton se počinje prvim korakom.
Ova Vlada treba okrenuti tok, doslovno da Drava počinje teči prema Mariboru a ne u Dunav, nema nam druge. A ko će to napraviti, odmah i sada.
Dokaz, osobna satisfakcija i da sam bio u pravu kad sam unazad nekog vremena tvrdio da smo u stanju makroenomije-Stagflacije.
Da budem maličko zlurad, neki ekonomisti misle da sam izmislio novi model ratnog aviona.
Državni Zavod za statistiku objavio rast cijena za 5%, a to znači imamo inlaciju od 5%. A sad dolazi do paradoksa, cijene rastu, nezaposlenost ne da stagnira nego raste.
To je ekonomski paradoks. Ako nas sve manje radi, za koga će cijene rasti ?????
E tu treba dodati mikroekonomiju, povećanje struje i plina, zima je na pragu a Smrznuti Sveci daleko, zadnji/a/ Sofija 15.05.
Da budem eksciplite i implicite jasan, zima, zima oko srca. Čisti Sibir.
Da budem još jasniji kao samoproglašeni premijer u sjeni, kad se nitko u državi ne želi proglasiti oficijelnim iz oporbe, kao što je sasvim normalno u nekim državama npr V. Britaniji.
Nije više dovoljno pljuvati, po novinama, televiziji ili u Saboru, nego moji poštovani politiki, svi, treba nuditi i rješenja. Rješenja i potom zasukati rukave, pljunuti u šake i ostvariti predložena rješenja.
Između ostalog da sam pravi premijer i u zvanju koji nema dodirnih točaka o ekonomiji, pa čak i sa ovim mojim znanjem, prvo bi se zahvalio Čačiću na trudu, predložio bih ga, kak to ide za nekakvi pregalaški orden i zamolio prof. Jurčića da okupi ekipu i udari u slogan Nema odmora dok traje obnova.
Zašto zahvaliti Čačiću, on je potrošać akumulacije, prikupljenog poreza, zajedničkih sredstava, sredstava rezervi, sredstava za jednostavnu reprodukciju, da i ona za proširenu nesmijem zaboraviti, uvezenog kapitala tj tuđe akumulacije, kredita i novo stvorene vrijednosti/ da je bar ima/.
Ako mu se sve to nabrojeno osigura biće solidan zidar i betonirati će sve u četrnaest ili petnaest. Vic je istinit ako je sve u šesnaest.
Međutim on je prvi dominister i njegov glavni core business, treba biti, izmisliti novac za državu. A kako, proizvodnja. E to je dosta teško, nemoguća misija, lakše je izmješati marku betona.
Slušajući radio emisiju 19.10.12.gost prof. Jurčić, ne cijelu, jer kak sam obilazio poslovne partnere, trbuhom za kruhom, fragmenti su govorili da smo potpuno na istoj ravni kako bi trebala izgledati strukturna promjena Vladine ekonomske politike.
Naročito oko financiranja nije spomenuta NBH, možda onda nisam slušao ali sve daje nasluti da bi bilo tako. Tu je i zlato, ja bih ga okupljivao, ne izvozio, da sam guverner, naš se nešto učutio.
A ko to vodi monetarnu, kreditnu politiku i deviznu politiku i što znači zadaća čuvati cijene.
Da puno pitanja a odgovor je jetak, tj. to je tak.
Prof Jurčić pored znanja i dokaza da je Podravku sredio, ima što poštujem, prodao je svoje tri firme i ušao u politiku, nije dao odvjetnicima da vode business, dok bi se on zabavljao u politici,
Poanta je da moramo stvoriti novac, na poziciji proizvodnje, bilo kakav, jer bez njega nema boljitka, uzeće nas vrag.
Zadužiti se za produktivno trošenje, ne za plaće i mirovine, ne za novi vozni park, ne za nove betonaže za isplativost u 25 stoljeću, menagerima ponuditi ugovore za dobit, vrhunske plaće a za gubitak uzimanje imovine bez suda i zatvor sa radnim preodgojem. A ne kak imamo u Hr. šumama, gradili objekte za slatki život i to bez građevinskih dozvola a porezni obveznici im pokrivali gubitke.
Mi smo unutar mastriških 60% zaduženosti BDP-a, pa nam EU soli pamet, Njemačka 80 a Italija čak 120 %, a nismo još ni članica. Japan ima 250 % zaduženost, rasta već nema godinama a opet sve štima. USA ima 140% a ukupni dug je 14 bilijuna $. Kreirati sami način financiranja, povečati novčanu masu za investicije a NBH neka ju neutralizira da zbog toga ne dođe do inflacije. I netreba nama Europa.
Kolika je važna industrija, dokaz kad su prije 15 godina razrezali željezare u Pensilvaniji i poslali u Kinu, pa krenuli isto u Njemačkoj pa Italiji. Da nisu samo prodali željezare nego su i naučili Kineze kako se radi. Tehnologija i tehnološki proces i vrati se gramzivost kao bumerang-nezaposlenost. Prije tri godine Nijemci nisu dozvolili da Mittal /zovu ga kraljem čelika i sjedi u upravi Goldman Sachsa / kupi željezaru.
Nijemci se vraćaju "doma" i to čak sa dekretom u industriju.
NBH neka preuzme svoju funkciju a ne da bilježi prošla događanja, statistiku vode neki drugi. I nikakve gluposti sa uvođenjem EUR-a, konačno u Ustavu piše koja je valuta službena u Hrvatskoj.
A kak EU mijenja uvjete, biće to savez od recimo deset država a ostali će biti pik zibneri i na nama je da promjenimo smjer, i mi zatražimo nove uvjete za ulazak u EU.
U pravu su da nas ne prime dok ne sredimo stanje u državi a onda New Treaty. I guske su spasile RIM
Petrica ZimoGROZNI
 

Čist posao a uprljane ruke

Želja mi je bila da pišem o nafti, zovu je crno zlato. Postala je burzovna roba. Danas su opet poskupjeli derivati.
No dogodila se Nulta točka 15.10.12.od novinara Togonala, banke, franci CHF, sukcesija i pravo zlato. Au, Auuuuuuuu.
Eto oznaka kemijskog elementa nam se ruga.
I Au je burzovna roba. Ne bi se štel miješati, o Zlatnom standardu znam neku mrvicu a za to je kriv  /1985/ nekadašnji viceguverner prof. Šokman.
Poslije tolika godina, sad sam uvjeren koliko je taj čovjek bio znalac.
Cijela ekipa u NBH od 90 tih nisu vrijedne spomena spram njega. U Jugoslaviji je bio običaj, guverner političar a vice znalac
Spomenuta 1971 g. kad je ukinut Zlatni standard / Nixon/, a jedan od rijetkih koji je naslutio da će banke uzeti vlast na zemaljskoj kuglici bio je de Gaulle.
Pa je spakirao pun brod $ i poslao Ujaku Samu a za uzvrat da mu vrate Au. Pametnom dosta.
Svaka čast Togonalu i onda redom, posebno dr.Mariću-izvrstan, neznam zbog čega taj čovjek ne vodi HDZ, gđice ili gđe Vežić /Ekon.institut/ i Kwiatkowski, odlične.
Kovačević HNS i novinar Kukavica pozitivno.
Neugodno me iznenadio dr. Lokin, znam ga kao oštrog kritčara ali od kad je vanjski član savjeta NBH 2006 g, otupio je riječ.
Na stranu o propasti naših banaka, pisao sam o tome, tečajnim razlikama, o NBH da ne vrši svoju funkcija, o bivšem guverneru. Sve je bilo upozoravajuće, čak su guvernera kovali u zlato. Voda koja je protekla ispod dravskog ne može se više vratiti.
No ja sam plivajući našim ekonomskim tokovima, prljavim odvodima, zakačio za greben zvan monetarno zlato.
Zanima me ko ga je digao. Bilo ga je u Baselu i Parisu ali je isparilo. Kao plemeniti metal Au isparava na 5173 stupnjeva C.
Nije isparilo, prodano. Kuda je otišla protuvrijednost i da li je netko tu profitirao.
E to je tajna. Slažem se da se Au prodaje u vrijeme rata i velikog siromaštva kad je država u pitanju.
2004 i 2005 nije bilo rata a čak je bila konjuktura, 2008 je počelo urušavanje tek u bankarstvu USA a svjetska proizvodnja još bila u rastu.
Drago mi je da sam dobio odgovor o čemu sam pisao koliko dobivamo za čuvanje ili oročavanje deviznih rezervi NBH.
Dr. Lokin da opravda prodaju Au, omaklo mu se pa je rekao da za čuvanje u Baselu dobiva  0,1%.  28.09.12 pokušao sam pogađati i konstatirao da je oko 1%. Puno sam pogrešio.
Žalosno da neznamo iskoristiti devizne rezerve od 12 miljardi na dobrobit države. A još ćemo fasovati sa eurozacijom monetarne politike i jao si ga nama kad uvedemo EUR.
To sam objasnio sa našom produktivnošću. Badava naš radnik može imati i njemačku produktivnost, kad ekipa iznad njega, njegov trud razvodni sa neznanjem, nesposobnošću a i krađama.
Vratio bi se zlatu. Zašto ga treba čuvati. To je joker. Kaže se da je lako biti general poslije bitke.
E pa nije tako, ja sam zlato sasvim slučajno pratio i to godinama kad neki koji su danas u državnoj administraciji, nisu se još rodili ili su se igrali u pijesku.
Između ostalog u proizvodnom programu mi je bio bakar i aluminij. Da budem informiran pratio sam burzu u Londonu gdje je najveća svjetska burzovna prodaja plemenitih metala.
I tako na dnevnoj cijeni telopa, traka nosi cijenu nafte, pa Au, Ag........do Cu i Al.
Cijena Au je 2004 bila je oko 400 $ za uncu, 35 grama.
Pravilo je, a to ekonomisti znaju ako su ekonomisti, a možda su neki kupovali ispite.
Kapitalizam je proces, oscilirajući, faza konjukture i faza urušavanja, jer u sebi nosi virus koji uništava sam sebe. Predugo za objašnjenje.
U fazi konjukture Au ima nisku cijenu a kao što je sada novac postaje bezvrijedan i bježi u Au.
Za Hrvatsku jedna miljarda $ manje, istina to je upitan novac ali se moglo Au zadržati i moralo, razum je to nalagao.Na osnovu njega dobiti kredit za rješavanje nekih naših problema. A problema imamo, to znate predrage Hrvatice i dragi Hrvati.
Petrica Zlatousti.
 

Zločin i kazna

Kakav je smisao biti idiot. Dekart, mislim, dakle jesam.
Nemamo idiota, osim jednog i kneza Miškina, davno ga nema ali da nešto naučimo.
Ima drugi lik, Raskoljnikov. Država nam je taj lik. Gdje se sve krade, svugdje gdje se obrće novac i to.
Ima ih koji mogu, ima koji bi ali ne mogu a ima ih koji ne mogu.
Jesmo ili nismo. Vanjska ministrica se oduševljeno zaletjela: najbolje mišljene do sada od EK.
Da čita se o oduševljenju u FAZ-u pa u Die Presse.
Presjednik Bundestaga Norbert Lammert za dva dana otvoreno kaže, ne, jer još imaju zezanciju sa Bugarskom i Rumunjskom.
Ako Bundestag nije taj koji će nam dati pristupnicu, nemamo nikakve brige.
Između 10 primjedbi, ponovo sukob interesa i organizirani kriminal  a i ostale su stalno na dnevnom redu, pravosuđe npr. Nisu od danas. U ostalom baš nas briga,mi ćemo to sve poslati u saborsku proceduru.
Nažalost EU ne traži više papirologiju nego djela, geste, ne gegove. To ostavimo Buster Keatonu.
Ministrica odgovara da smo stalno u kontaktu sa Njemačkom i da ćemo sve ispuniti.
Pa to je sjajno, predsjednik njene partije je u sukobu interesa. Firma mu radi sa državom tj snjim. Doduše on je sve prebacio svoje ovlasti odvjetnicima a žena dalje vodi biznis.
U spomenutoj Njemačkoj takva ekvilibristika ne bi prošla. Isto kada se u vlasničkim portfeljima banaka, poduzeća nađu dioničari sakriti iza skrbničkih računa ili opet odvjetničkih ureda.
Zašto kad stranci normalno kupuju preko brokera i zna se ko je imenom i prezimenom.
Jasno je da su to naši majstori. Majstori prikrivanja, kameleoni od političara, biznismena, mafijaša. Koji mogu i koji ne mogu opravdati kupovinu vlasništva.
Da li se netko potrudio da se i to dozna, kako će Porezna utvrditi nečiju imovinu. Možda gledanjem u staklenu kuglu, ali ja svoju nedam.
Zato nas neki još uvijek vide kao lopovsku državu. Iako su stari Latini rekli da se o ukusima ne raspravlja.
A kako to izgleda iz naše vizure i beletristike, dnevnik 12.10.12. Milanović i Čakarun.
Sve bi potpisao od premijerovih odgovora i stavova. Sukus je da treba brinuti za sve pa i one koji su najviše marginalirizirani, bez posla.
Jedni bi privilegije a drugima netreba ni kruha.
Loše je, da nemamo novinara koji bi postavljao suvisla pitanja i imao barem elementarno znanje o ekonomiji.
Čakarun slavodobitno, sinjsko u sridu postavi pitanje, 10 mjeseci prošlo, nema velikih investicija. Odgovor premijera, biće.
To je promašaj intervua a i naše politike.
Još uvijek nema nikog da se zagleda u najlošije napisani ekonomski priručnik, ne nobelovski rad, pa da vidi da su svi rokovi prošli.
Sam sam sebi idiot, 3-6 mjeseci i 6-12 mjeseci.
To je abeceda ekonomije isto kao matematičarima pravilno trojno.
Po teoriji mi bi već plovili a ne bi tonuli, još tonemo i uopće nisam euforičan.
Nisam jer po arhivskom napisima bio sam u svim predviđanjima točan, nisam bio Nostradamus pa da se treba zamišljavati što sam htio reči.
Slično je bilo i u Delfima, pa danas imamo pitijske odgovore.
A sve češće se čuje kalmetovska opravdanja, da je kraj mandata još daleko.
Zašto nam velike investicije neće pomoći, to su svirala na vrbi. Ne Vrba gdje je rođen najveći pjesnik Slovenije.
Za velike investicije treba i više vremena, ino natječaji, pa otkup tendera, odabir referentne investitore, one sa garancijama, pa razne dozvole. Od uticaja i eko do građevinske, onda natječaj  za izvođača, pa prigovor ko nije uspio i onda nešto treba i izgraditi. Taman da prođe  mandat Vlade.
Nama treba odmah i sada mali pomaci u proizvodnji, multiprikatori i sinergija. Hja ko će to napraviti. Huso i Haso.
Ono što imamo poboljšati a ne pričati, papagajski srezati troškove, uvesti, opet ja, južnokorejsko rješenje. Za sve mora vrijediti termin kriza.
Onda će biti neke lovice na raspolaganju ali nemjerljiv poticaj za mentalno zdravlje nacije i povečati potrošnju .Potrošnja za štednju, još uvijek vrijedi teorem štednja= profit.
Potrošnja u proizvodnom sektoru, pa i građansku potrošnja, otići na neku utakmicu, koja pica, koji cvetek kupiti ženi a i zamjenskoj ili bacit oko u operu.
Ne u Veronu, jer bi se onda moralo voditi i osiguranje i tjelohranitelji.
Uzeti onima koji imaju, porezna radi ali na komu.
Banke su izbjegle harač što nije dobro.
Premijer je objasnio da treba uzeti prosvjetarima. A drugima, ne uvijek istim jadnicima.
A tu smo i evo me kod sindikalaca. Slažem se da su obrazovatelji podplaćeni. Ne mogu svi predavati i prodavari anatomiju i imati privatnu polikliniku. Jadna ti majka ako ti neide anatomija. Ništa od medicine. Ima rješenje, platiš i prođeš. Loše je ako se umiješa USKOK pa na snimci prateća osoba kaže da ti je sin kreten, jer nije ni na dobavljen test položio. Još je lošije kad smo pod monitoringom EK koja upozorava baš na organizirani kriminal. Kakav, agent hrvatskog FBI nonšalatno upozori prvu zamjenicu državnog odvjetnika da su praćeni po pitanju anatomije.
Ko plaća, porezni obveznici a ko pije.
Vjerujem da se na takvo ponašanje, cijenjeni EU monitorci križaju.
Imam i osobna saznanja sa Medicinskog fakulteta- Šalata. Odlazio sam na predavanja anatomije. Kad je bila rupa na Kenedijevom trgu ili je bio predmet koji sam imao u malom prstu onda sam otišao na anatomiju. Na sasvim živu anatomiju, nema ništa ljepšeg. Zbog anatomije sam stalno padao na ispitu.
Ekonomski fakultet je bio prema Medicinskom dječji vrtić, kakve sam sve zgode čuo da se položi anatomija, nije to od danas.
Ipak da ja pustim ove preko granice nek se muče i dave u našem blatu. Fritz bi rekel, Balkaniše gasthaus.
Naš sindikalac Vilim Ribić u mikrofon mrtav hladan izjavio. Uzima se novac i uskraćuju prava osobama / prosvjeti, zdrastvo-sestrama/
I to ljudima koji stvaraju novu stvorenu vrijednost i plaćaju porez.
Izjavi tu kretensku teoremu kao ekonomista, ne znam gdje je završio te škole i kod koga je uspio položiti te kolegije i ta saznanja.
Došla mi je heretička misao, zašto akademski građani ne bi trebali ponovo obraniti stečene diplome.
Kojih bi bilo više, kretena ili idiota.
Tu paše vic. Vozaću na autu otpadne kotač, prisilno stane, pokupi kotač ali nezna kak da vrati kotač na mjesto i da se odveze. Imao je sreću da ga je na prozoru zgrade pred kojom je imao nezgodu, gledao dokoni promatrač. Dok je vozać mudrovao u sebi, javi se promatrač, može mala pomoč. Dobro bi mi došla odgovori vozać ne podižući pogled. Pokušaj ovu varijantu, sa svakog kotača skini jedan šraf i ovaj otpali kotač bude opet na mjesto. Vozać podigne pogled da vidi ko mu je pomogao i spazi tipa na prozoru sa rešetkama. Zahvali mu se i pita jel to ludara. Pogodio si. Je si li doktor, nisam ja sam pacijent.....pa kak ono sa šrafima. Pa ako sam lud nisam idiot.
Dakle da ponovim, novostvorena vrijednost pojavljuje se samo u proizvodnji. A on i sve koje zastupa su goli trošak.
Proizvodnja je u robovlasništvu, feudalizmu, kapitalizmu, socijalizmu i komunizmu primarni sektor a prosvjeta i slični ne u drugom nego u tercijarnom sektoru.
Zašto to spominjem, to je čista teorija, radnik radi za Ribića i njegove, i za plaće i za poreze koji plaćaju ovi iz tercijarnog sektora.
Uostalom Ribić si slobodno na temelju svojih stavova može umanjiti plaću u znak solidarnosti onih 320 000 na Burzi.
Ne biti samoživ, može, neka pljune u šake i primi se lopate ili neka živi od socijalne pomoći jer je ove godine podjeljena Nobelova iz Ekonomije
Petrica Fjodor Dostojevsk
 

Vrlika i Primož Kozmos

Vrlika 06.10 2012,13-ta ulična trka od Stipe Ercega i 5-ti duatlon. Dvojica smo koji smo bili na svih  5 duatlona.
Vrijeme idealno, da je bilo bolje i ljepše, ne bi bilo dobro. Sunčano i prohladno, jedino je malo u polju podno Dinare vukao neki vjetrić.
I kao svake godine meštar od ceremonije, Pavić /dobra organizacija i dobra spiza/, pa glavni sudac Ligutić i onda sve redom zgodne djevojke koja su se brinule za nas na svim trkama navedenima u raspisu.
Sretnem uvijek drage osobe a da ih sve ne redam. Možda da spomenem poštovane djelitelje rezultata Grabar sport, koji su imali problem u sređivanju naših kupova, posebno g. Goran. Ako će mu to nešto značiti, isprika s moje strane, a isto vrijedi i za gđu Snježanu.
Drago mi je da sam vidio i uvjerio se da je jedna obitelj dobro, posebno momčina Luka koji mi je uz čudne okolnosti bio partner patnik na dugom triatlonu. A ja sam bio krivac jer se ta obitelj nauživala straha, dijete je kao nestalo a ono se patilo samnom na trčanju.
Festival sporta u Vrlici počeo trkama, na 10 km između poznatih, nastupio je Šošić Ivica, poslije je bio i na duatlonu a za zagrijavanje je došao bicklom iz Splita. Kako došao tako otišao.
Ne trebate se čuditi, jer on na triatlon u Crnoj Goru ode također na biciklu iz Splita.
Poslije trka, onaj ljepši dio, proglašenja, još kad medalje udjeljuje, šarmatna dama nema većeg zadovoljstva. Doduše ja sam se baš đentlemenski natukao luka jer odojak bez luka, to je kao jelo bez soli.
Podjela je počela sa najmlađima i ja sam sa nestrpljenjem čekao kategoriju senior V-5. Pored dnevne trke sljedovalo me proglašenje kupova iz 2011 g.
Kao što reče jedan bio sam najbogatiji takmičar, sa pet medalja.
No da ne završim članak prebrzo, trebam malo i uživati posebno u trenucima kad mi je milina.
Poznato da ja ne patim od lažne skromnosti, ako to nekoga smeta neka se obrati izravno onome ili onima koji su me takvog stvorili.
Za dodjelu su bili zaduženi kolega Kukoč, predsjednik TK Split, Koceić i voditeljica Adventura,  Anamarija, jer se Tanja udala i otišla mlatiti $ u USA.
Prva medalja i spomenuta mi dama ju uručuje, dobim ju za vrat i pitam: a poljubac ?, ipak sam pobjednik. A Anamarija kaže: nisam nikog do sada ljubila i lukavo dometne, kod sljedeće medalje. Ha ali nije znala da sam ja povratnik na postolje.
Pobjednik u duatlon trci za V-5 Lučano Sošić i pobjednik kupa za 2012 ali se tog priznanja nije dočekao.
Moram spomenuti da on trči km za 4 min, što mnogo mlađi mogu si samo zamisliti.
Druga medalja za mene, i pravo čestitanje.
Ja zadovoljan a sa još večim zadovoljstvom čekam da me treči puta prozove Pavić.
Ubrzo sam opet na redu, popnem se na postolje i čekam medalju i poljubce, kad spazim da prema meni ide Primož Kozmos. Mene je teško izbaciti iz ravnoteže, ali zamalo nisam pao sa postolja. Gledam proširenim očima, zatvorim oči opet je Primož tu, otvorim oči opet Primož. Da možda nemam priviđenje. Primož, uvijek nasmiješen i upadljivo nabildan, pruža mi medalju sa riječima opet vi.
Pa dobro gdje sam sad ja to,pogledam desno Dinara, lijevo Svilaja i Kozjak, dignem pogled. Na stijeni tvrđava Vrlička, a imam dojam da sam u Čatežu. Naime u Sloveniji mi je nekolikom puta poštovani Primož uručivao medalje ali odkuda sad u Vrlici.
Pa ko je sad tu Franjo Asiški, on je kao mogao biti na dva mjesta istovremeno.
Nekad i oči mogu prevariti nosioca istih.
Primim medalju, zahvalim na čestitki i uspravim se kad među prisutnima u prvom redu spazim kako zaneseno pljeskaju Predsjednik i tajnik HTS-a
Ipak sam u Vrlici
Petrica Asiški
P.S.Hvala kolegi Alenu na fotkama,da ne bilo zabune da smo Lučanu i ja bili jedini na trci.
Ne, držim se naputka EU i Europske komisije, ovo je godina: Europska godina zdravog starenja. U tom smislu sam očekivao da podnesem svoju kandidaturu, a koju nisam, jer nam je stranica HTS falična. Poslao sam nekoliko kritički mailova, ne kritizerskih, nego da upozorim da nam HTS ide u krivom smjeru.Ni na jedan mail nisam dobio odgovor.
Za žaljenjem mogu konstatirati da su dva najsenionera i jedna seniorka proglašeni od njegove ekselencije Paul Vandorena i ministrice Opaćič. Bez skromnosti ,nagrađeni su aktivni u organizaciji drugih, eto ja organiziram i sebe. Kakva bi to bila osobna promocija a tek za triatlon.
I što sada, ništa, gombal i brundal budem o toj nepravdi svaki tjedan i to sedam puta.

Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 08 OCTOBER 2012 11:06 )

 

<< Početak < « 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 » > Kraj >>

Stranica 34 od 40

Login
Brojač posjeta
mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas3
mod_vvisit_counterJucer66
mod_vvisit_counterOvaj mjesec1210
mod_vvisit_counterSve1566277
Sponzori