Varaždin

Pa kako protumačiti događanja u Varaždinu. Očito da su varaždici veseljaci. Kruha i igara. Red igre, red politike, pa red istrage. A KADA ĆE RED DO LEPOGLAVE.
Je li grad Varaždin, grad slučaj. Je. Ima 10 000 nezaposlenih. Slušam kako se gradonačelnik Vukovara, Sabo, hvali. Ima 28 000 stanovnika a 11 000 zaposlenih i 2800 nezaposlenih. Svaka čast. Novinari stalno trtljaju da je u Vukovaru najveća nezaposlenost. Ipak nije u Vukovaru tako loše kao recimo u Varaždinu. Varaždin ima 56 000 a koliko zaposlenih?. Već dugo govorim da u državi počinjemo brojiti zaposlene. No ostao bi kod 10 000 nezaposlenih, nikad ih toliko nije bilo. A ima ih, koji uopće nisu prijavljeni na Burzi.
Zanima me koliko je ostalo bez posla zahvaljujući ekspertnoj ekipi "majstora" koji su se uklopili u tehnikalije kleptomanije. Ponašali se po uzoru pjesme Tozovca Toze, uzmi sve što ti život pruža.
Sve do sada je bilo mačji kašalj, Uskok do sada, Ptiček, Čehok, Patafta i neki sitnež.
A sad, građevinski lobi, Brumen, Mikulić, Bunić, opet Čehok, Horvat, Vitez. Dobro su se umrežili, tako tvrdi USKOK.
1936 g. četvorica su dobila Nobela za mrežno planiranje, kvantitativno stohastički modeli. Trojica su podigla nagradu. Kantorovića, Staljin nije pustio na dodjelu. Modeli su dosta komplicirani a danas služe za velike sisteme u privredi, a posebno su zahvalni za državno planiranje. Petoljetke. Na faxu ti ispiti iz tih modela nose 3 ECTS kao i Ekonometrija a zamislite Financijski menagment, 9 ECTS-a. Fučkaš integrale i diferencijalne jednažbe. 
A naši varaždinski majstori su isto planirali, umrežili model ali strateški besramno na račun poreznih obveznika.
Trenutno je velika akcija legalizacija ilegalne izgradnje. A kako je to bilo kad je uredovao Vitez. Poznati je slučaj auto kuće gdje je izgrađenost na parceli 100 % iako mora ostati 40% zelene površine na građevinskoj parceli. Jasno bez građevinske dozvole. Rušenja nije bilo.
Odakle takve plaće, bonusi i stanovi za povlaštene.
Izračunao sam da u Zagrebu, /Varaždin je provincija po cijeni građevinskog kvadratnog metra/ realna cijena za stan 800 EUR-a po kvadratu. A bilo je i 3000 EUR-a.
Cijena zemljišta u Zagrebu je bila 250 EUR-a, bezobrazno visoka ali svejedno i na tu cijenu realno je 800 EUR-a uz solidnu zaradu od 20 %
Za Varaždin cijena izgrađenih stanova je 1200 EUR-a. Po meni čista dobit 600 EUR-a po kvadratu. 100 %, ni droga ne nosi takvu zaradu. Kvaliteta, osobno sam se uvjerio a i još je vidljivo u mojoj ulici, Jalkovečkoj, izgradnja je blokirana zbog USKOKA. Sve te zgrade su betonski kavezi, cigla je u tim objektima samo kao uzorak. Zašto je mućka izašla na svjetlo dana. Pregrijana izgradnja, bez plana i programa, samo gradi i arči. Stradali mnogi koperanti. Radnici na Burzu. Još kad se doda stanovi na poklon, neki su nakupovali po tri stana. Badava, kupovali stanove kao da kupuju krumpire.
Brumen je po zakonitosti investicija pao. Onda je razmišljao, ako mora odgovarati želio je da i dalje ima drugove u blizini, pa se sjetio pomoćnika ministra. Malo poslije se prisjetio još nekih akvizicija. I Mućka je smućkana, na opće veselje poreznih obveznika..  
A sve osvedočeni političari, koji su u Saboru položili zakletvu i još posebno visokom intonacijom kazali da su sluge narodu. /Čehok/. A zašto je recimo Čehok pokazao toliku brigu za narod, doktorirao je na etici i kao etičar normalno da je etički brinuo za narod. A sad se na račun tog istog naroda besplatno vozi u Zagreb na intervju o svojim pothvatima.
I sve pobožni rimokatolici. 
Požurili se drugovi da još djeci u pelenama osiguraju budućnost. Što me smeta, pa smeta da su ih prekinuli trebalo im dopustiti da nastave sa brigom o narodu.
Mislim, da se pobrinu za unuke pa i praunuke. A učinilo su i dobro djelo, učinili su uslugu onima koji su otišli na Burzu.
Sad kad su na Burzi, ne trebaju brinuti o poslu, ne trebaju se ujutro ustajati da idu raditi i tako ne trebaju se brinuti za djecu u smislu stanova a kamoli za unuke.
Eto kako su im pomogli, sve za narod, čak su ih oslobodili briga o radu.  
A kako je tekla demokracija kod drugova, majstora. Koristili su društvenu klimu. Pametni ljudi dosjetili se, da se razvlasti narod. Tvornice su bile radničke, ako me još pamet služi. Pa su sredstva za rad i sredstva rada dali u privatizaciju, rad su im poklonili jer je i tako po prirodi stvari bio njihov, od radnika. Jedni u privatizaciju a drugi na poziciju. Pozicija je eufemizam za ja tebi ti meni. Tj. imamo slučaj grad Varaždin.
Povoljna društvena klima, između ostalog u Hrvatskoj privatni poduzetnici su pravi poduzetnici u kontekstu kada su na poziciji da rade za državu, ima ih, oko 90 %. Inače su impotetni za druga tržišta. Sve za Hrvatsku. U varaždinskom slučaju poklopila se POS-ova izgradnja, pa danas poslije pet godina kupnje ima stanova gdje vodomjer pokazuje nula kubika potrošnje. Djeca ne mogu iz pelena iskočiti za tri dana u pedesete godine. Treba uputiti prigovor onome koji je udahnuo život homo DNK. Pa izgradnja za branitelje, pa izgradnja za potrebite pa za povlaštene i stvorila se velika masa slobodnog kapitala oko kojeg su se okupili drugovi majstori, umrežili se. Pogodovali su si na račun svih nas, ostvarivao se višak kapitala u teoriji nazvan ekstra profit i zapjevali si pjesmica: vužgi ga blaž, veoma popularna u našim krajevima.
Ali to nije sve ima još jedan slučaj, firma se zove Termoplin. lokalni distibuter plina direktor dobitnik CROMA. Prošlo je nekih 20 godina i još mi nije jasno kako je moje a i od par tisuća ostalih korisnika plina, koji smo uplatili po 3000 DEM za priključak, privatizacijom postalo tuđe dobro. Kao večinski vlasnik pojavio se grad Varaždin ? A onda Topolnjak kao direktor, a u Nadzornom odboru, lijepo na stranici Termoplina navedeno šefica računovodstva ujedno šef Nadzornog odbora. To bi nekak ispalo da sami sebe nadziru.
Pitanje je sada, jel to privatna firma, javna firma ili nešto treche.
Nije lijepo gledati naslove: varaždincima pritvor. I da netko pomisli da ja u tome uživam. Baš naprotiv, znam ja dobro što znači biti iza rešetaka. Dakle oni moji pritvori u JNA teško su mi pali.  Dapaće rado sam odlazio na dva dana, toliko mi je mogao dati komandir čete, a dalje prema komandantu garnizona nije se usudio jer sam vodio kompletnu kancelariju, birokraciju, računovodstvo a i plačice. Znalo se dogoditi da sam bio na raportu, svećano obučen i sa uprtačima, odrapio mi dva dana bukse. Ja se presvučen u radno odijelo i idem u zatvor, taman predajem žnirance i remen, kad dotrči posilni. Vraćaj se ćato, trebaju te u kancelariji. Otmem remen i žnirance šefu zatvora i pravac na posel. Tako je ta igra bila bez granica. Vojnik Švejk.
Ali to nije sve, prijepodne sam bio ćato, budio me moj posilni i u kancelariji je morao založiti vatru /zimi/, a poslijepodne komandir kažnjeničkog voda. Za vrijeme II svjetskog rata zvali su ih trupovci. Bili smo zaduženi za izvođenje svinjarija kod manevara. Glumili smo i plave i crvene. Imali smo vilde karte za diverzije i podmetanja svojima a i neprijatelju. Jasno imali smo manevarsku municiju ali našlo se i bojeva, pa je poslije manevra i nešto okrenulo na ražnju. Manevri su uspjeli ako je bilo poginulih i ako je bila dobra fešta. Našlo se na terenu bratsko druženje, tamburaši i plesni KUD-ovi. To su bili kazneni dani u JNA.
A što se tiče Lepoglave, mojih tri puta, neki drugi put, bitno da smo ko varaždinci glavni zabavljaći u Hrvatskoj.
Dobar glas daleko se čuje. Loš se prečuje.
Petrica Nadzorni Etik

Zadnja izmjena ( Nedjelja, 20 JANUARY 2013 12:50 )

 

Bolesnik ili patolog

Aktualna tema. Veoma lukavo i pametno. Sve što se sada događa, kak sam mislio. Samo nam još to treba, nered. Dakle mnogi su zapeli da u ovom cirkusu, kad elegatno tonemo, da sve učine da se podjeli naciju. To je izgleda genetika u Hrvata. Kruha i igara. Ili Krešimirovo proklestvo.
Bolesnik ili patolog kak bi rekli po domaćem. Ispao patolog u patologiji. Patološki.
No da se ja vratim mojim, Brionima. Mobitel stalno zvoni, Jedni me hvale ali bogmeš ima ih koji me kritikuju. Odakle mi hrabrosti da parodiram našu krimi-sudsku sapunicu od bivšeg premijera.
Moram biti iskren i pod punom materijalnom i političkom odgovornošću, ustvrditi da nisam imao pojma o tome. I da je li moguće da se sudi našem premijeru. To mi ni u ludilo ne bi palo na pamet i onda da ja još povučen paralelu između poštovanog bivšeg premijera i mene koji sam premijer u sjeni. I to još samoproglašen.
Uostalom ko sam ja, nisam ni doktor, hm, bio bi i ja doktor ali nisam mogao naći nijedno djelce, recimo, nekog pjesnika sa knjižicom od pedesetak stranica. Meni je ostalo rešetkasti nosači, mostovi ala Akashi Kaikyo ili da zaustavim širenje svemira. A to je gotovo nemoguće pa sam ostao bez doktorata.
Da se ja vratim Brionima, nije mi poznato zašto je bivši skrivao svoja odijela kod mesara, možda da mu ih prekroji. Za sebe znam, dao sam prijatelju zeljaru da mi žena ne nosi odijela a ja se žene bojim, patološki, kad sam patolog. Kod mene je isto ko i u rođaka političara, poznatih, kad su se častili, da je jednom žena u braku, muško.
Klovića mi moj Mačor nije kupio ali mi je nabavio karte za operu ne u Veroni, jer odeš u tu Operu i možeš završiti u Remetincu. Da se odmah razumijemo ja sa time nemam ništa, časna pionirska riječ. Karte su za operu u Parizu, zašto toliko daleko. Nema veze sa daljinom, jer kad su prigovorili bivšem da odlazi u Veroni njegov PR, Maček je rekao pa neće valjda premijer biciklom. To znači da ja mogu ići biciklom ili da pokažem račun za avion i pratnju. Maček je nekoliko puta je obečao da će pokazati taj račun ali još nije račun vidio svjetlo dana.
Veza sa Parizom je ta da je opera u Parizu na trgu Bastilja, vjerojatno poznata informacija.Nema više Bastilje odnijeli su je oni koji su pokrenuli Francusku Revoluciju 14.07.1798
Liberte, Egalite, Fraternite, moto su stavili na 1 i 2 euro.
Glavni razlog za operu u Parizu je taj /tak mi je objasnio moj PR/ što idem oko zatvorskog sustava /Bastilja/ pa nema potrebe da mi se preporuča Remetinec. U životu sam bio nekoliko puta u buksi. Nisam ja bezgrešni. Često kad sam služio vojsku, JNA. Nisam poštovao autoritet, lažan. Pored vojničke bukse bio sam i tri /3/ puta u Lepoglavi, nisam samo prolazio kroz grad, nego su me tu i tamo zaustavili da malo turistički obiđem unutrašnjost kaznione. Kao patolog.
Možda bi bilo dobro da svom PR, Mačoru dam cipelu, za svaki s lučaj jer mi njegovo objašnjenje, ono oko Bastilje i Remetinca baš nije leglo. Dok je još vrijeme, treba učiti na tuđim greškama.
Taman da završim članak zvoni mobitel, i to u gluho doba noči. Moj pajtos zeljar. Jesi spakiral kofere. Evo samo što nisam. Kaže on:požuri jer ti je snijeg napadal. Skočim ja ko oparen do proroza a ono pola metra snješka. Treba odmetati snijeg, očistiti auto. Pajdaš kaže, bi ti došel pomoći ali neću jer si napisal da pri meni skrivaš kofere sa gaćama. Ja čutim, ipak je u pravu a nije mi ni na kraj pameti da izgubim prijatelja, kad se na muci poznaju junaci. I dok sam u glavi sumiral koju sam štetu napravil objavom o koferima, pajdaš mi zaželi sretan put Jankec. Sira, putra, jajec i krumpira, sve to ide u bijeli Zagreb grad. Cug ti bu pobegel. Naj pobegne karta /za Operu/ je v žepu. Danas ja nebum videl ni Zagreb ni Pariz a ni Remetinec.
Petrica Jankec

Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 14 JANUARY 2013 05:54 )

 

Brioni

Sad kad sam uplovio u penzionerske vode, pošteno zaradivši malenu blasfemičnu penziju, mogu se opustiti. Unatoč toj činjenici poduzetničku duh me nije napustio a i virus ekonomije me još drži.
Sad je došlo vrijeme da se pravi koferi spreme. Prvo sam kofer spremao kad sam pošao u JNA, pa onda nekoliko puta kad sam se ženil. A bili su i koferi spremljeni kad me žena izbacila iz kuće jer sam znal zalutati, ne samo u triatlonske već i međudruštvene vode. Pardon, prvo je bila jezikova juha, onda poziv odvjetnika i na kraju suca. Još se sad tresem, od straha. A kak ja patim od sindroma nemirnih nogu, dočekali su me koferi pred vratima.
No sad imam slatke brige jer su koferi puni odijela. Svog šefa nabave Mileta Barakudu, zamolio sam da sa mojim osobnim PR menagerom Radomirom Mačorom da mi nabave obična odijela Brioni. A oni su i bez mog znanja nabavili mi i čarape Brioni, neznam gdje su ih našli i ko ih radi. Kravate sam dobio gratis jer sam kupio desetak odijela.
Ako nekog zanima zašto kupujem odijela Brioni. Razlog je prozaičan, jer ih nosi James Bond, a i ostali svjetske poznate osobe. A nosio ih je i Joža Broz
Ostali su mi još košulje. Za njih sam poslao osobni avion u Brooks Brothers, model Iron. Kad već trčim u Broks-icima red je da imam i Brooks košulje.
Tako sam se ja picnuo i paradiram po kući, žena koluta očima i kad misli da ju ne vidim ona sa prstom kucka po glavi pokazujući ostalim ukućanima da sam odlutao.
Možda je u pravu jer me sad manično zanima Iikovna umjetnost, opet moje nemirne noge.
Jesu i nemirne noge ali treba potrošiti silne donacije, kriza je i treba dobro uložiti moguće bezvrijedne papire. Čast EU i EUR-u ali slika je slika. Poslao sam Štefa Barakudu kod galeriste Jelića da mi nabavi neku črčkariju. Upute su bile ne Bukovca, slikao je velike slike ili Murtića, taj je imao ogromne avangarde. Iako mi se najviše dopada Murtić, ogromno platno i na njemu par kila farbe. Ja sam uvjeren ko i mnogi drugi poznavatelji  likovne umjetnosti, što veća slika više košta. Je a kak ju strpati u kofer.
Stoga sam tražio da kupi Klovića. Zašto njega, prvo naše gore list, rođen oko Vinodola. Drugo, preko ljeta sam odlazio u kamp Povile, treće jer je bio minijaturist. Sliku možeš staviti u kofer ili čak u novčanik ili džep i na carini kažeš da ti je to pradjeda kad još nije bilo fotoaparata.
Jedino mi smeta što je pokopan u Rimu u Crkvi sv. Petra u okovima / čuvaju okove, prije nego su ga stavili naopačke/ ali ima znameniti epitaf. Sve lijepo piše o njemu i da je bio Croata. Ima još nešto, piše mu " slikar  bez premca " na prvom lijevom stupu od oltara koji drži lađu. A na početku lađe kip Mojsija. B.M.
Da ne zaboravim, glavni razlog zašto Klović. Sličice mu vrijede neku sitnicu od 30 000 EUR-a pa nadalje. 
Sad kad sam spakiral kofere, puno ih je, u dva su samo čarape. Nisam toliko naivan da ih držim doma. Dopustio sam si slobodu i pozvao pajdaša zeljara da dođe po njih ali da na kombiju ne piše kiselo zelje. Satove sam povjerio jednom drugom, ostala mi je samo stara vekerica i znameniti auto Renault iz 1972 g.     
Eto sad me može tresti sindrom nemirnih nogu, idem u Austriju. Prije nego sam otišao, poslao sam poruku mobitelom, mojem zeljaru.    
Na muci se poznaju junaci.
Petrica Zeljar

Zadnja izmjena ( Četvrtak, 10 JANUARY 2013 06:33 )

 

Još smo u 2012 g.

Još smo u 2012 godini, ne bi vjerovali to je dobro.Bilo bi dobro da je moguće zamrznuti vrijeme. Jer od goreg ima i gore.
Želio sam da do Sveta tri Kralja / Bogojavljanje/ dati si mira, puno sam mrljio na novogodišnoj trci, utvrdio sam da više neznam trčati. Fajrunt.
No nema mira, cijeli svoj život sam brnio, u stilu, nema odmora dok traje obnova. Bilo je. Mi gradimo cestu a cesta gradi nas, Zagreb-Beograd a ima i pruga Šamac-Sarajevo. Kao klinac sam bio na radnoj akciji. Kopanje kanala za vodovod na Varaždin breg. Oko podneva sam škočil na bicikl, odpeljal se sa brega do škole da popravim ocjenu iz fizike jer sam imao od jedinice do petice. Ostali su uživali na bregu.
Mir su mi poremetili neznalice i lakrdijaši.
Izbacio sam već napisani osvrt na intervju u Globusu gdje je Vidošević zaželio guverneru, dobro jutro i još koješta izgovorio ali nije bilo ništa o cementari i Meštrovićevoj galeriji.
Teško mogu probaviti blagdansku deliciju. Izjava ministrice Pusić da menađerima treba dati bonuse jer su na takvim radnim mjestima. Krasno, u ekonomici se to zove položajno radno mjesto, koje se jednostavno rentira.
Pitao bi ju koje to mi menađere imamo, postižu sjajne  rezultate u ronjenju i to kao da su u podmornici Tajfun/ najveće na svijetu, 600 000 brt veličine 3 nogometnih igrališta/ eksplodirala oba nuklearna reaktora pa onda tone ko kamen.
A koji su to položajni poslovi, sva radna mjesta za koje netreba ništa odgovarati a po prirodi posla jednostavno imaš rezultate, kao guverner ili direktorica Aerodroma Zadar iliti direktori HZZO; HZMO. Zanima me koliko su ti povečali rast novostvorene vrijednosti. Troškove jesu.
Što im je za raditi, skupljaju novac od poreza i doprinosa i isti alociraju ili distrubiraju, a to je nateži posao na svijetu. Po teškom radu odlikuju se u Vladi a i u Saboru. Ćasne iznimke.
Recimo, to mi je blisko, Varaždin, Varteks, što menađer u Varteksu treba raditi / nastranu ako ima kakvih muljaža/
Treba naći, posao, treba nabaviti sirovinu ako ima novaca, treba biti konkurentan na svjetskom tržištu, Kina i Tajvan, treba postići kvalitetu, treba naplatiti, treba isplatiti i plaće, doduše to malo šteka,
No državni menageri tih slatkih briga nemaju. Zašto, jer posla ima, knjiže ono što je Varteks radio, sirovinu ako trebaju recimo papir olovke to im plati Varteks, konkurencije se netrebaju bojati jer je Kina daleko, a baš Kineze briga za naše nesposobnjakoviće /vidi rezultate u 2012 a i one ranijih godina, posebno/  E kvaliteta, tu smo svjetski prvaci barem to tvrdi MMF, Svjetska banka a nešto nam tu i trtlja EU komisija, imamo administraciju za svjetsko prvenstvo. A imamo i svjetska porezna opterećenja. Upućuju nas da svaki zaselak ima gradonačelnika.
Oko naplata nemaju briga jer je to automatizam, daj državi a radnicima minimalac a ako im je minimalac previše, neka izvole na Burzu.
Isplata plaća, e tu su prvi, nemože ih isplata promašiti. Naročito bonusi. Što veći gubitak veći bonus.   
Za 10 i 11 mj uzeli su kredit /rečeno nema više zaduživanja/ a i poslije Nove godine uzeto je još 1,3 miljarde kuna, treba podjeliti enorme bonuse a treba nagraditi i direktore HZZO i HZMO, bez njih bi država propala. Istovremeno u tim organizacijama skinuli prava ostalim  radnicima. Dobro, ići će neka lovica i za razvoj, naravno agencija gdje su uhljebili partijske pajdaše, jer nekud moraju smjestiti gradonačelnika velegrada sa deset kuća.
Komentar, suludi je potez, povećanja bilo kakvih plaća, iznos nije za spomen vrijedan, ali kad u državi takvo stanje, nezaposlenost, svi pokazatelji padaju, osim inflacije, privatni sektor koji vuče sve u ovoj državi na izdisaju, za njih je sve manje, onda ovakva maloumna odluka. Ispada da je narod zbog političara a ne obrnuto. Gdje je tu socijaldemokracija, mora da je tu neka greška u pozicioniranju u društveno socijalnim odnosima.
Konačno kakve su reference recimo nekih ministara u Vladi. Bili menageri a firme im otišle u stećaj ili neki koji ni neznaju što je realan sektor, misle da je to čokoladica Twix.  
Slušajući radijsku emisiju, ministar Vrdoljak hladno kaže da nismo prezadužena zemlja, točno, jer njegova plaćica stiže uredno na vrijeme i za ništa ne odgovara, osim kad kažu da će ih glasaći kazniti. Pa dajte mene kažnjavajte sa par miliona glasova, jako ću se teško razboljeti.
Padne mi zamisao. Radiće puno, donositi zakone, strukturne reforme, rezultati nisu tu bitni jer ih i nema a onda će onu staru mantru ko i HDZ. Čekajte imamo mandat od 4 godine. Nećemo puno talasati da se narod ne pobuni a kad usfali lovice uzećemo kredite jer još nismo na 60% duga BDP po mastriškom ugovoru.
Istovremeno imamo 15 % stanovništva ispod civilizacijskog minimuma, dakle sirotinju od sirotinje. Pa neka se strpe još tri godine. A neki to neće ni doćekati. Socijalni program nam je, kad se objavi u udarnom terminu na TV i onda je ta osoba ili obitelj spašena.
Ne bi više, da ponovim htio predviđati ,koliko će nam trebati da izađemo iz krize jer na ove naše, nemoguće se osloniti, mislim na sve. Ne zna se ko sve pije ali se zna ko plaća.
Ali mogu predvidjeti scenarij na ekonomsku planu.
Ovi koji mlate veliku plaću od njih država nema bogzna kakvu korist jer ti najviše skrivaju svoju potrošnju, Primjer, kupuju skupocjenu imovinu, satovi, slike, itd, skijanje u inozemstvu, ljetovanje na egzotičnim mjestima u svijetu.
Ekonomskim riječju, to bi značilo, uvozimo tuđu akumulaciju, ako to netko nezna, uzimamo kredite a ovi gore spomenuti koji se provode, izvoze našu akumulaciju da opet sa tim novcem stranci nas kreditiraju a naše nacionalno bogastvo se smanjuje.
No ima i ljepših informacija, domaćih, objavljen je pad osobne potrošnje za 5,7%. To je rezultat manjih prihoda radnika /jer oni samo doma troše/, manje troše, manji prihod po porezima, manje u buđetu, opet uzmi kredit i tako do Grčke.
Dakle toliko puta nuđeni model Južne koreje, Uzeti nesposobnim menagerima i dati radnicima i eto potrošnje to je new deal, nova ekonomska politika,/NEP/, treba potaknuti potražnju. Koliko puta sam preporučio da se troši, da ako se ima što trošiti.
Ravnomjerno raspodjeliti nacionalni dohodak, uskladiti monetarno fiskalnu politiku, postići konzesus da smo svi korisni.
Ali ne tako korisni, da se izazivaju neredi, samo bi nam još to trebalo, mada se politika tako ponaša da iritira i pravi od poreznih obveznika budale.
Savjet. Obratite pažnju na zdravlje, pojavio se novi virus, crvena peronospora. Iz laboratorija emotivne poetike.
A sad ako nema nitko više za diskutirati odoh malo otplaziti na Ivanščicu da pokupim pozitivnu energiju i provjetrim za/h/rđale neurone. I da se vratim u toleranciju.
Petrica Peronospora

Zadnja izmjena ( Nedjelja, 06 JANUARY 2013 05:25 )

 

Sretna 2012 g.

Pa kako da završimo našu obećanu i obećavajuću, željnu očekivanu, našu tsunami  2012 g.
Ne ponovila se. Trebao bi biti ozbiljan i čestitati Novu godinu 2013. Nažalost po ekonomskim pokazateljima, po rastu BDP-a a i rastu inflacije, mogao bi čestitati 2010 g. Da budem jasniji rasta BDP-a nema, tsunami nas je promašio, hvalabogu, ali imamo pozitivnu inflaciju. Ipak se možemo nećemu radovati. Recimo ko nema, manje je na šteti od onog koji je recimo štedio u čarapi ili nedajbože u slamarici, izgubio je otprilike 5% u realnoj vrijednosti, sad mu 100 kn vrijedi 95 kuna.Oni koji su bili hrabriji i stavili novac u banku na gubitku su 2-3%. I tako svake godine inflacija jede štednju, plaću penziju itd. I buđet, naravno.
Izgleda glupo, ako imate 100 kuna da vam u svjetloj budućnosti sve manje vrijedi a time i manje roba i usluga za kupiti. Imate i manje a da niste ništa trošili.
A ako krenete sa veseljem u prošlost, događa se nevjerojatna pojava, da postajete bogatiji, a multiplikator recimo približno u 2000 godini pokaže da nemate 100 kuna već 183 kuna. Bez kamata u banci.Sad to pomnožite sa masom novaca koji imate pa će vam se zavrtjeti u glavi koja je to šuštava šuška. Razlika.
Imate a nemate. Ne usudim se izračun postaviti na nultu godinu 1990. Palo bi pitanje ko nam je ukrao Božić. Ne mogu postaviti na godine 1955 do 1990 kad nam je društveni proizvod bio 5,7%. Za Yugu, a Lijepu Našu 6,9%.
Sretna Nova godina.
Društveni proizvod je termin u politčkoj ekonomiji socijalizma a u kapitalizmu Bruto Društveni Proizvod. Nije šija nego vrat. A bilo je za 1968 g. 10%. Toliko sad raste Brazil, malo manje Indija, pa Indonezija, Turska, Kina je smanjila zbog svjetske recesije. Mi još uvijek ronimo.  
I tako dok ja gnjavim, prijeko puta mene za stol sjedne moja staklena kugla. Uzela lik Sharon Stone kad je imala 30 g i počne gugutati: stari jel ćemo nešto popiti za Staru godinu. Kakvo piće, vidiš da mudrujem da nešto napišem.
Ma piši što kod hoćeš možeš čak i napisati da su to tvoje misli, častim te na kraju godine ali daj neko fino piće. Da smirim napasnicu odem potražiti neki otrov. Dam joj nekakav brut iliti pjenušavo.
Dobio sam kreativnu dozvolu, sad mogu žvrljat do mile volje.
I bacio sam se na posao, treba nešto i zaraditi za preživljavanje, jer mi ministar Slavek duguje bolovanje za 10 i 11mj.
Sretna Nova godina.
Eto uvoda u temu. Znači tako, ja sam platio državi sve u zadanim terminima po svim osnovama a vraća mi se ko te šiša. To je ekonomska logika. Budalaši plaćaju a neplatišama opraštaju čak imaju i oprost pa i manje plate nego što su trebali prvotno. Plati odmah stari dug, dobiš popust. Da li je to po Ustavu. A gdje je tu poštena tržišna utakmica ? A agencija za TU i Olgica Spevec ? 
Sa proljeća sam napisao da u 11 mjesecu neće biti za plaće, ipak je bilo, jer se mati država malo zadužila i malo se prljavo postavila. A prema kome,opet prema onima koji uredno plaćaju u roku. Mora realni privatni sektor propasti kad svoje obveze ispunjava u 30 dana a može naplatiti u 90 dana. A sve se priča kako su rasteretili privatni sektor. I još kažu da ne žele investirati. Nešto treba mijenjati.
Sretna Nova godina
Za one koji to neznaju, poduzeće koje isplati bolovanje /više od 42 dana bolovanja/ može tražiti povrat, kako je to u državnoj administraciji ili u javnim poduzećima, neznam. 
Dakle treba nešto mijenjati, državu ili politiku.
Sretna Nova godina.
Koliko sam se trudio u sugestijama, ništa se nije pametno događalo. Za razliku od Račana koji se bojao po ideologiji ovi sadašnji boje se po nauci. Glupo mi je ponavljati ekonomske zakonitosti. Uzdam se u ministra Grčića. Nije mi jasno zašto on nije odmah preuzeo ulogu Čačića.
Sad je nedvojbeno jasno da se samo računalo na fondove EU i bespovratna sredstva.
Naša privreda i dalje tone, zato će za 2012 godinu trebati založiti sljedeće dvije. To je kao kad zaroniš na 10 metara, pa ajd još jedan metar zarona. Kad se vratiš napravio si 2 metra viška. E pa mi smo upropastili 2012 kao što sam predvio takav scenarij u 2011.
Sretna Nova godina.
Figurativno i ja sam u tunelu ali ne vidim svjetlost na kraju tunela. Kako je neke od nas nazvao Linić da smo katastrofičari. Ne pada mi više na pamet da idem slagat ekonometrijski model koliko bi stvarno godina trebalo uložiti za 2012. Jednostavnim riječima rečeno kada ćemo iz krize. Ja od svojih 7% rasta BDP-a ne odustajem
Tu su domaće varijable, pa treba ukljućiti EU /samo ako uđemo ili ne/ i svjetska kriza.
A da se doma ništa pametno ne događa uzeću si za pravo malo iskomentirati moj prijedlog " rezanja".
Javna poduzeća. Sretna Nova godina.
HEP, Koračević, strojar, bavio se namještajem, Lepa Lepoglava, otišla u stećaj. Mogao sam odabrati bilo koju drugu javnu firmu. Recimo HAC, koji je prošlu godinu završio sa financijskim rezultatom "O" Koliko zaradili toliko potrošili, kao javno poduzeće dobro su se pobrinuli za sebe. Sretna Nova godina, a gdje je tu majčica Lijepa Naša. Ili je HAC država u državi. Jedna od mnogih.
HEP, prosjećna plaća, 10403 kn, plaćena prehrana, po godini staža 0,65 % drugi imaju 0,5%, K 15- 1800 kn, uskrsnica 400, božićnica 1750, terenski po danu 70 kn, za prvo dijete 3226 kn i plaćeno dopunsko osiguranju. I sad ću biti u teškom sukobu interesa, sve ovo gore pobrojano ja nemam, a iz inata sam si plaćam dopunsko.
Neko će reči gle kak je zavidan, naprotiv želio bi imaju više, jer bi tada i u državnu blagajnu slilo više novaca a i ja bi imao više. No našao sam jedan podatak pa ću opet biti u teškom sukobu interesa, pobočno. Čistačica u HEP-u ima plaću u rangu moje cijenjene supruge koja je profesor i dipl ing biologije i radi u školi. Hm, biologija, nije bogznakaj, ali poruka je ne treba ići u školu za istu plaću. Taj nesrazmjer je prisutan svugdje kao i lopovluk u državi. Za Yuge platni razredi su bili 1:3 i 1:5.
E sad da bi glavni nekompetetni menađeri, vidi rezultate u 2012 g. imali solidne plaće moralo se omjer dignut na 1:10 ili više po potrebi koliko je tko rangiran u partiji. Na stranu dijamantne kartice, mobiteli, vozaći na 24 sata itd. I nije bitna stranka.
A svugdje lopovluk, u svim društvenim djelatnostima, posebno u Poreznoj upravi koja godinama nije naplaćivala nekima poreze. Afera za aferom ko na pokretnoj traci u Toyoti.
I sada se traži jedinstvo nacije a nije bilo " rezanja".  Ima stara poslovica a i u bračnom zavjetu je i u dobru i u zlu.
Pa kakvu zaželjeti Novu godinu. Svim poštenim i dobrim neka im bude sretna a i onima koji to nisu, možda im se prosvjetli pa će svima biti dobro i mir.
Odoh na Novogodišnju trku u Sao Paolo.
Petrica od Interesa
 

Skupština

Kak sam isplanirao dan 21.12.12, tako se i plan ostvarivao. Dan je lijepo započeo, probudio sam se oran, spreman za nove podvige. Jedino se dogodila katastrofa.smak svijeta, osobna, darove sam uzeo ali zaboravio mobitel. Tokom dana čak sam bio zadovoljav da nemam to zvrdalo sa sobom. Plava ptica me prebacila do velegrada zvan bijeli Zagreb grad.
U osam sati popeo sam se na aparat za trombocite,darovao par miliona istih, a oko mene, curice. Da me neko ne optuži da sam pedofil, curice imaju između 30 i 40 godina. Divan sat vremena, ubadanje sa pravim goričnim kolcem u venu sam zanemario. Onda su me častili sa škarpinom i crnjakom, p/m/etak je, zar ne.
Onda sam svratio u Mihanovićevu, HZMO, pital sam ih gdje mi je penzija. Ministar Slavek mi još duguje bolovanje od devetog mjeseca a kad će penzija. Nisu mi pokvarili raspoloženje iako su se pravili Englezi, kao da ja govorim španski. I tu sam naletio na jednu hihotu.
A onda sam malo glumio Sv. Nikolu, Djeda Mraza ili Djeda Božičnjaka. družeći se sa poslovnim partnerima. Moja širina tolerancije je velika, kako je kome pasalo. Poslije sam bio sa članovima kluba, a na kraju sa jednom damom. Dobio sam kritiku, jer sam se žurio doma, uz obećanje da ću joj sve nadoknaditi 11.01.13. Na taj dan sam zakazao Novu Skupštinu,ko dođe dođe. Iako je Skupština otkazana, skupštinarima se dopalo naše skupštinarenje.
Malo mi je dan kvario otkaz HTS Skupštine. Nismo iskoristili datum, ne kao smak Svijeta već kao događaj kada je Sunce na liniji sa centrom galaksije, sljedeći put će taj položaj biti za 26 000 godina. Sumnjam da će netko to od nas dočekati, možda oni koji će kroz inkarnaciju doploviti u te godine. Sljedeće što smo propustili jer taj dan nosi pozitivnu energiju i kvalitetu dogovora.
Dan mi je kvarilo tumačenje o katastrofi Svijeta. Nije bilo radio stanice koja nije imala temu o Majama. A nitko se nije sjetio da smo taj datum već proživjeli- Točnije taj datum smo imali prije dve godine do prije sedam, možda osam. To je datum kao dolazak iz budućnosti
Teško je to uvrditi jer povjesničari iz onog ili davnog vremena nisu bili ozbiljni. Ko je krivac i to je teško utvrditi.
Prvi koji bi mogao biti krivac je Flavije koji je utvrđivao kad je Herod umro. Doduše on je bio pjesnik a petljal je sa godinama. Po njemu je Herod umro 4 g. prije rođenja Isusa. Drugi je glavni krivac Dionizije Mali. Da skratim i Glas Koncila je priznao da je Isus rođen dvije godine prije Krista. Točnije bi bilo da je Dionizije u svom računanju promašio / ipak je prošlo petsto i nešto godina/ jednog cara koji je vladao dvije godine i nije uračunao nultu godinu. Dakle sada bi bili u 2015 g.
Onda se na radiju javila trakavica JUDA gate. Pa jedan koji optužuje druge da daju konfuzne izjave a svaki čas objašnjava samog sebe. Zanimljivo, dao je Vladi ocjenu  "0" i očekuje porez na zrak. Svaka sličnost je slučajna.
A gdje je kontrola, nema civilne nad policijom. Zaključak, u policiji svatko po potrebi ima svoje dobavljaće informacija, pa o Juda gate zna najviše onaj koji je glavni glumac svih sudskih procesa u Hrvatskoj.
A ko je JUDA, Nobela onom za to invetivno ime. Ko je taj da ga se trebalo uloviti. Istjerivali Judu a istjerali vuka /sebe/.
Na kraju dana rastužila me izjava predsjednika . Na pitanje o probijanju troškova njegovog ureda, sve po zakonu kaže, jer su mu ljudi radili prekovremeno. Jednima prekovremeni sati a nekima prekovremeni na Burzi, Zahvalio bi predsjedniku na njegovoj " novoj pravednost" i hrabrosti.
Kako se nešto čudno događa u Sloveniji, koristio bi riječi Verbič Jerneja, urednika  Vala 202.  Slovenija je podjeljena na one koji mogu i koji nemogu dobiti parnicu.Čudno, svako sličnost je slučajna.
Diplomsko, diplomatsko pitanje a nije retoričko, kak će država sa 1185 otoka u EU ako sruše Janšu.
Petrica Skupštinar
 

Anđeo čuvar

Po starom dobrom običaju biću opet bez skromnosti. Loš sam rimokatolik, skromnost bi trebala biti vrlina a ja sve kontra. Jedino mi ide scenarij našeg ekonomskog posrtanja.
Joj, jao, padaju udarci po mojim rebrima, udara me moja staklena kugla, koja sad nema lik Kim Basinger nego Tysona i udara. Branim se koliko mogu i vičem pa naravno da si ti ta koja se razumije ekonomiju ja samo piskaram. Jedva sam ju smirio.
Malo iznenađenja. Uzeću si slobodu da se stavim u obranu Vlade, jesu prokockali godinu i zaslužili su kritiku. U globalu su na dobrom putu samo su prespori i premali je najavljen rast BDP-a
A ko je to, tko bi preuzeo vruči krumpir, HDZ koji je prokockao 18 godina, /tako glasno tvrdi sadašnji šef a bivši se okreće u grobu/ Od pretvorbe do kriminala i uništio budućnost sadašnje mladosti.
Osobni bi zabranio da 8 godina izlaze na izbore osim ako vrate sve pokradeno. Pa bi parafrazirao šefa HDZeta, donijeli su nam "smeće". Tako je dobili smo "smeće" jer poslije svega drugo i nije moglo biti. Sadašnji su mogli nastaviti po starom čuvati socijalan mir, uzimati vanjske kredite, ispod stola davati sindikalcima i neselektivno djeliti subvencije i davati bez kriterija boračkim udrugama i napumpali od Tuđmanovih 350 000 na 550 000 boraca. Pa imamo retoričko pitanje ko će to platiti. Naša djeca sad već plaćaju a tu "imovinu" nasljediće unuci a mislim da će i praunuci.
Konačno gdje im je program, koja je to neko njihovo ekonomske ime da se barem može naslućivati u kojem smjeru bi spasili državu. A možda HSS koja se raspala ili HNS koja stalno podmeće, konačno prvi majstor je obećao 9 mjesec 2012. Ili laburisti, previše kritike ali nema programa.
Imam prijedlog, ja bih sklopio društveni ugovor sa građanima /kad nisu mandat stavili na raspolaganje/ i otkazao svim koalicijskim partnerima, uzeo bi sljedeću godinu kao odgovornost.
Vraćam se u sadašnjost, predlagao sam da pozovemo MMF kad smo još dobro stajali, jer štedi se kad imaš, kad nemaš netrebaš štedjeti jer se nema što. Kamatu ne bi plaćali 6,75%, već bi bila oko 4%. Sad se ne zove MMF jer ćemo sami morati isto napraviti.
Ne otpustiti kaže premijer 30 000 ljudi i ja se slažem ne otpustiti 30 000 već ih trebamo po meni 80 000. Posla sve manje, realni sektor 400 000 više ne može hraniti 2 miliona koji samo čekaju, prvi ili petnaesti u mjesecu.
Imam još jedan podatak, zbroj sa Burze i penzioneri veči je od ukupnog zaposlenih.
Što se tiče smeća koje smo dobili od smeća, o tome sam isto pisao kad su kod sebe doma djelili AAA + Lehman Brothers i svi uživali u derivatima hipoteka, pumpali rast prometa i punile se blagajne smeća tj rejtingaša.
Za neznalice, političare a i novinare, naše "smeće" i nije smeće, jer kad je smeće nema kredita na vanjskom tržištu. Imali smo BBB minus, sad je Standardni purek dao BB plus a moguće je ići i do CCC.
Trenutno Grčka ima CCC a Ukrajina CCC plus. Imamo mi još "materijala" koji zanima raznorazne svjetske smetlare. 
Guverner tvrdi da NBH ne može pomoći jer ona nije ECB a nismo ni Amerika. Pa onda za dug godišnji bruto zaradu odštampajno kune kupimo devize rješimo se duga a za plasmane na označene kune udarimo posebne cijene kojima smo uvalili kune i neutraliziramo kunu a time i inflaciju. Hi,hih,hi. Na kraju spalimo naštampane kune. Jasno da bi oni vani u EU tulili. Govoril je profesor Šokman da sam ja rođeni monetarista.
U tom smislu ide vic iz Yuge, firma je propadala, tražilo se rješenje na zboru radnika. Puno prijedloga ali izlaz nisu našli. Onda se javi Štijef, dečki pa prodamo firmu amerikancu. Jesi ti skroz znorel, pa kak da prodamo naše. Dečki kaj se sekirate, dobili bumo peneze a i dalje budemo imali posla. Kak to misliš. Lijepe kad gazda kupi firmu neko bu moral vu njoj delati. Svaka sličnost sa nama je slučajna.
Na žalost moram konstatirati da nam guverner baš nije neki znalac kad kaže da trebamo fiskalne reforme, pa nitko se nije osovio privredu fiskalnim kerefekima
Ponovimo gradivo, ne može 400 000 ljudi /primarni sektor/ hraniti direktno 2 miliona, posredno još 2 miliona. Tu ima i doznaka iz inozemstva / penzije i još neki vani rade/, pa još uvijek uvozimo tuđu akumulaciju a ima i nešto od recikliranja /kopanje po kantama/. Ajd ima i nešto donacija, vanjskih. Ima i bespovratna sredstva EU. No koliko mi možemo trošiti na razne gluposti, samo treba pratiti suđenje Fimi mediji.
I to je to. Dakle pljunuti u šake i pozabaviti se produktivnošću, socijalni program, burza i njima naći koristan rad, izvoz-početi od najmanjeg izvoznika. Razjuriti administraciju i pojednostaviti kolanje informacija i potrebnih dokumenata.
Sramota da nam još i danas Svjetska banka trlja nos da smo svjetski prvaci u porezima /parafiskalni/ i da imamo administraciju dokumentarnu iz doba Marije Terezije ili Franz Josefa / gruntovnice u Dalmacije su iz njegova doba/
Eto još jedan razlog zašto ne HDZetu. Ima još, kamate neće porasti za stanovništvo jer nema korisnika a i naše banke /strane/ preselile su slobodni kapital van jer ga nemaju kome plasirati.
Premijer kaže ne samo štednja i ja se slažem ne štednja, već najveći mogući vid rezanja ama baš svega što ne donosi korist državi. Tu je i zrnce slutnje da bi oni /Vlada/ trebali stisnuti remen, uveo bi tehničku Vladu /ono gore- društveni ugovor/, raspustio Sabor i tako ne dolaze na posao, par njih koji dolaze mlati praznu slamu i verbalno jedan drugom kopaju oči.
Konačno i Grčka i Italija imaju tehničku Vladu.
A zašto anđeo čuvar, trebaće nam i to. Dobro je pored znanja, sreće i imati pomoć anđela.
Svaka sličnost je slučajna.
Ide čovjek šumom i bere gljive /nisam taj/. Iznenada se pogorša vrijeme i počne padati kiša. Začuje neki glas/ nisam taj/, brzo se skloni početi će prolom oblaka. Spazi stari hrast, stane pod njega da ne kisne. Kad opet neki glas mu kaže, brzo se makni od hrasta udariće u njega grom. Čovjek posluša i zaista vam kažem udari grom i raspolovi hrast.
Čovjek zbunjen počne se osvrtati ko mu to govori, bojažljivo upita imali li koga? Svakako da ima, ja sam tvoj anđeo čuvar. Bilo mu je malo čudno no zahvali se i krene dalje u berbu jer je kiša prestala. Naiđe na potok, preko njega brvno. Nemoj prelaziti da ne pogineš, ma nemoj zašto da poginem. Jer će potok nabujati a nisam te prije dva puta upozorio. Jesi ali još nisam siguran. U tom naleti povodanj sa brijega i odnese brvno. Tek sada čovjek počinje zahvaljivati, i želim te upoznati. Ne možeš me vidjeti jer sam nevidljiv. Čovjek ispruži lijevi ruku i zamoli da stane anđeo na šaku, da ga barem osjeti kad ga ne može vidjeti. Anđeo stane na šaku a čovjek desnom šakom udari po lijevoj i kaže: a gdje si bio dok sam se ženil.
Petrica Čuvar 

Zadnja izmjena ( Utorak, 18 DECEMBER 2012 06:29 )

 

Hvala, van

Mislio sam da je tematika sa televizijom samo podmetanje nove teme da zamagli kritično stanje u državi, međutim ispala je afera. U kojoj su imali mnogi prste. A elegantno, prljavo se rješili onog koji je najmanje kriv.
Jedino mi nije jasno da li se radi to o istoj osobi. Naime Milana F. Živkovića uzele su u obranu Babe i novinarka N. Škaričić. Doduše one ga brane od jedne i druge ministrice a on se ne želi braniti i ustvrdile su da je vjerojatno netko uočio da ta afera treba ubrzo zgasnuti, pa je dotični dobio bolje plaćen posao kao i u slučaju Holy.
Ne treba miješati taj slučaj sa sjajem i bijedom., jer koga dohvate Babe loše mu se piše.
Neće biti ništa strašno ako se utvrdi da je to neka druga osoba istog imena i prezimena-Milan F. Živković.
Po riječima gđe Sarnavke da nam je ministrica lepršava i da nikad nije bila ljepša. Zbog čega i zašto neznam.
Možda je to intervju prve potpredsjednice Vlade Dnevniku Nove TV.
Dražestan, pogotovo što se "osjeća dobro u Vladi, da nije kiksala u godini dana i da živi od poštenja i poštovanja". Ustvrdila je da je "malom " za porez na televiziju trebalo reči u 24 sekunde , hvala van, ali su čekali 24 sata. Gospođa je htjela naznačiti da nije dobro raditi sa djecom.
Meni sad nije i dalje jasno je li to odrasla osoba ili se radi o maloljetniku. A možda i o Trećem čovjeku.
Eto malecka aferica za veliku.
Vijeće sigurnosti, tematika ICTY, tj haški sud. Potpredsjednik srpske Vlade u dogovoru kako je predsjednik skupštine UN najavio, komentirao presudu našim generalima a ambasador Vitalij Čurkin izribao sud i branio Srbe. Nastavak orkestracije je preuze New York Times, na svojoj mišljenoj stranici. Nije NYTimes, Washigton Times gdje izlaze plaćeni komentari  ali je moguće da je pisac plaćenik iako je direktor nekog centra za humanost. No ne staje u NYT nego se nastavlja u Der Standardu. I kad će završiti kad nismo tu vruču temu u početku sasjekli.
Sumarum svega od oslobađajuće presude, da su Srbi žrtve. Ne, ko je krivac taj neka bude i oglašen.
Svi smo znali da će u UN-u biti podmetnuta priča, Gdje je bila naša vanjska politika. Otišla na laganicu, bilateralu u Dublin. 
I umjesto poslanog zamjenika od zamjenika, trebali smo imati ime ko zastupa u tako važnoj temi državu. Mi kao da nismo imali rat, ratnu štetu i najgori vid ljudskog stradanja težu od Srba.
Kad je amabasador Čurkin sipao optužbe, trebalo mu je odgovoriti da su Rusi odgovorni za 300 ubijenih u Baranji gdje su čuvali mir u UNPA zona Istok. Točka. I nebi bilo ovih sada popratnih članaka a što je najgore opet nametnuta lažna odgovornost Hrvata. A ono što nismo procesuirali sad nam se obija o glavu.
Kako se osjećaju rođaci ubijenih u Baranji jer su svjesni da za to nitko neće odgovarati.
Aferica televizija bila je uvod u vanjsku politiku a vanjska će dobiti epilog u odnosima sa Rusima.
Sadašnje zamjeranje za koju smo beskompromisno trebali upoznati Ruse ništa nam ne bi štetilo i tako su sve poslove sa njima uništili naši nesposobnjakoviči, naročito onaj kojemu je bilo važnija opera u Veroni i odlazak na šnajdersku probu za frak u Wienu, na teret poreznih obveznika.
A kak je to bilo u doba Broza. Rima i štima.
22.06.1941 pojavili se partizani, u Hrvatskoj, generalnin sekretar  YU Broz preuzima vođenje otpora. 1943 je to već jaka vojna sila. Sile osovine pritišću pokret i poslije Drvara, Broz ulovi zavjetrinu na Visu. Ruska ofenziva, padaju sateliti Osovine, Rumunjska, Bugarska jer je već trka, što se osvoji to će biti pod kapom.
Broz pristaje da Crvena Armija oslobodi Vojvodinu sa Beogradom, međutim krenuli su dalje i dogodila im se Batina. Cijela 57 ruska armija sa avijacijom i artiljerijom trebala je preći Dunav. Koliko je bilo gadno u deset dana je poginulo oko 1300 Rusa. Od Antuna Augustinčića imaju lijep obelisk na grobnici. Broz je bio prijatelj sa kiparom, znali su se od malena, Ima jedna crtica, poslije rata napravio je bistu u bronci i dolazi ju Broz pogledati. Gleda sebe Broz i kaže: Čuj Tuna pa Pavelić ti je bolje ispal.
Poslije Batine Rusi su krenuli uz Mađarsku granicu i dobili još jednog satelita. A kraj rata su Rusi dočekali u Međimurju pod komandom maršala Tolbuhina. Međimurje je oslobođeno mjesec dana prije nego ostala Hrvatska. I to oslobađanje je bilo skupo plaćeno ali ne od Rusa nego od Bugara, naročito na brijegu Banfi kod Štrigove. Po oslobođenju zaredale su se pljačke i silovanja. Te informacije su došle do Broza. Broz moli Staljina da nije zgodno da osloboditelji budu tlačitelji. Staljin je obećao na način da šalje depešu Tolbuhina, ne miči se. Prolazi vrijeme i vidi Broz da ništa od micanja Rusa, šalje on komandanta Generalštaba Arsu Jovanovića i Svetozara Vukmanovića Tempa kao pratnju.
Dolaze u kancelariju, maršal za stolom obavijen dimom tompusa, stolica jedna ispred njega a jedna u čošku kancelarije na koju sjedne Tempo. Pa gdje ste mi bačuške i nudi im votku i tompuse. Poslije kurtoazije, Arso počinje prtljat sa odkomandom. Tolbuhin kaže njet, jer mu hazjanin to neće dozvoliti. Vidi Tempo da to neće ispasti na dobro. Digne se i kaže Arso daj zamenimo stolice, što ovaj rado prihvati. Tempo oštro zauzme stav i biranim riječima objasni da će morati naša vojska intervenirati, na to se Tolbuhin počinje smijati. Tempo kaže na to, da partizani čekaju na Dravi, zamalo je maršal pao sa stolice. Uglavili su da za tjedan Rusi napuste Međimurje.
Tako se branio šarm domoljublja kad su još ruski tenkovi turirali motore. I nije bilo prvi puta, puno puta su se palili motori a i pokušali atentati na Broza. Sve dok nije Staljin poslao vrečicu maka a Broz mu uzvratio sa malom staklenkom niške papričice.To je bilo 1948 kad je prvi put šlagiran Brko, ali su tenkovi bili na Mađarskoj granici.
Danas imamo  rasprodaju nacionalnog ponosa.

Završim članak a na radiju Zgb prvi program ide emisija "Hvala van" komunikolozi, sociolozi, politički komentatori

Zadnja izmjena ( Četvrtak, 13 DECEMBER 2012 06:34 )

 

<< Početak < « 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 » > Kraj >>

Stranica 32 od 40

Login
Brojač posjeta
mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas76
mod_vvisit_counterJucer132
mod_vvisit_counterOvaj mjesec2248
mod_vvisit_counterSve1559720
Sponzori