Skroman eko grofovski obrok
Da dođem k sebi, moram ponekad pobjeći i od samog sebe. Povremeno nisam pri sebi. Zgužvani poslovni raspored, pa onda sportski segment, traži određene psiho fizičke napore. Da smanjim kortizol, bijeg je poželjan.
U tom bijegu koristim razne vještine, ubrzanu relaksaciju-meditacija i filozofiranje unutar jedne individue. A ponekad egu suprostavim dobro i zlo. Najučinkovitija, kak kaže Čiro, rekuperacija, a bijeg je lijek.
U prirodu, jer smo dio prirode. Da ne ispadne samo uživanje od bijega treba se i kvalitetno opteretiti. Hodanje po bregima, usput uživati u darovima prirode.
Na kratko sam otišao do svoje šume, pokupio vrganje, nešto je bilo i drugih gljiva, grabrov ded /5 slika/, zelena golubica /18/, ovčje vime /14/, žuta capica /9/ i gljiva kruh /15/. Lisičke nisam našao, ali sam našao, slovenci ju zovu oljkova lisička /6/. I otrovna je. Snimio sam i najotrovniju, pupavku /4 slika/, gljiva koja otruje najviše ljudi, jer ju zamijene za golubicu.
Uslikao sam i malenu gljivu /Fomes fomentarius -10 slika / gubu, koja je srušila diva od bukve. Nije jestiva ali je korisna za pčelarstvo. Dve slike, jedna je sa vrganjem /11/ a u pozadini je srušena bukva.
Pupavka je iz roda Amanita i sve su otrovne, osim blagve. Budući je moja šuma nekada bila od Markusa Bombellesa, grof je za svaki doručak dobivao gljive sa jajima, blagva je morala biti među njima. Daje hrskavost kad se jede, dok su vrganji želatinasti.
Marko je puno putovao po svijetu, sa svakog puta je donio neko egzotično drvo i napravio poznati park Arboretum Opeku. Trenutno park ne liči ni na što. Tužno i žalosno.
Imao je i posebnog vrtlara koji se za park brinuo. Ima i anegdota u vezi njih dvojice.
Jednog dana šeće Marko parkom i naiđe na vrtlara. Pita ga za zdravlje, kak je zadovoljan u službi. Vrtlar sve hvali. Marko će nato. Moram vas i pitati malo nezgodno pitanje. Vaše gospodstvo grofe slobodno pitate. Marko je vodila znatiželja, bili su si jako slični, pa je upitao: da li je vaša mamica radila kod mog oca. Vrtlar odgovara, ne moj otac je kod vašeg tateka grofa bio vincilir. Brinuo se za vinograd, podrum a i za harmoniju u dvorcu.
Da u spomenutoj crtici, Marko ne ostane kratkih rukava, dodati ću i nešto u njegovu korist. Informacije iz prve ruke. U mladosti su me mučile tonzile, bile su veličine oraha, velikih, ne normalnih. Poslije operacije u letargiji ležim u krevetu utupljen i utopljen morfijem. Sva čula rade ali se ne mičem. Do mene u krevetu starina kojem je pukla žila u nosu. Kad sam ja izašao iz drogeraške faze, započeli smo kurtoazni razgovor. A onda sam starinu otvorio sa ženskim pitanjima i doznao da je bio osobni kočijaš Marku. Starina mi je ispričao događaje za svjetski bestseler. Između njih, Marko je bio veliki zavodnik. Kad bi doznao da je neki grof morao poslom u Peštu ili Požun eto njega u kočiji i u goste. Priča starina, Marko se brinuo za groficu a on za kuharicu. Tih 70-tih godina Jugoslavije, starina je bio pravi tajkun, imao je tri kuće. Ništa čudno, plaća je bila kod Marka solidna, stan, obuća, odijelo, hrana, sve badava i skupila se hrpica love koju je čuvao uz dobar interes u banci. Došla kriza 1929/33 a njemu informacija nije falilo, uzme pare iz banke i kupi kuće. Postane tajkun, a oni kod kojih je služio ostali su bez svega.
Kad sam se navolio prirode i hodanja, naredio sam vatru i ispekao domaće kobasice i nešto piletine, pa sa domaćim eko paradajzom, paprikom i rikulom imao grofovski šumski ručak.
Za večer, narezani lošiji vrganji, grabrov ded, golubica a ovčje vime je zamijenilo blagvu, pa sam si umislio da sam Bombela.
Kada su gljive zacvrčale na domaćoj masti, nabacio sam 6 jaja i skromno večerao.
Tako sam malko došao k sebi.
4. Magdalensberger Aquathlon
U malenom mjestu održan je 4. Magdalensberger Aquathlon za KTRV kup, ove godine u nešto siromašnijem broju startera, zbog obveza prema državnim prvenstvima u Austriji. Prošle godine bilo ih je tri puta više, jer je bila trka za državno prvenstvo. No i ove godine je bila međunarodna / GER, SLO, CAN, UKR, CRO/.
Maleno mjesto ima maleni prirodni bazen, pregrađen gorski potok. Da se zadovolji plivanje od 750 m, mora se plivati u 4 kruga i to po 30 takmičara. Tako je takmičenje počelo u 10 sati a zadnji su startali u 15 sati. Trčanje 5 km, malo brdovito sa dva uspona. Dva varaždinca, Tumpić /1946/ i Pichler/1951/ oba u svojoj kategoriji drugi. Tumpić je imao za konkurenta legendu triatlona prof. dr. Jana Jagodzinskog /1948-Alberta CAN/, sa završenih 28 ironman distanci. Svake godine otprilike 100 000 triatlonaca skuplja ITU bodove za Olimpijadu a priznaju se i za asocijaciju WTC ironman Hawaii, ostale svjetske trke se ne priznaju. 2002 g. Jan je na apsolutnoj listi bio 1008. Veliki je prijatelj sa Pichlerom, ali su ljuti protivnici na trci. Iako je Jan ove godine izašao iz kategoriji, njih dvojica vode evideciju međusobnih trka, skor je 13:3 za Pichlera. Tumpić kao najstariji učesnik trke, dobio je posebnu nagradu, košaru punu prehrambenih eko namirnica. Pored nagrada za osvojena postolja organizator je priredio tri vrste jela sa prilozima. Posebno su se iskazale domaće žene u slasticama, kolaća za birati rukama i očima. Normalno, bilo je i voća a sve smo zalijevali pivom Vilacher. Slika:Tumpić, Pichler, Jagodzinski- 209 godina. 8 Divlji triatlon Prelog
Ekipa TK Varaždin sa ITU i HTS licencom Tumpić, Pichler i Sir u nedjelju smo nastupili u Prelogu na Divljem triatlonu. Plivanje u jezercu nedaleko marine Prelog 400 m, bicikl se vozi po otvorenoj cesti Prelog-Donja Dubrava 12 km i trčanje je uz akumulaciono jezero 2,5 km. Od tri varaždinska triatlon kluba TK Varaždin je najaktivniji, svaki vikend netko od članova je na nekoj međunarodnoj trci.
Stoga smo ovaj vikend odlučili sudjelovati na domaćoj trci i održali trening za naredne utrke u Austriji i Sloveniji. U trci su nastupili poznati triatlonci iz zagrebačkih klubova, te domaći rekreativci. Ukupno je nastupilo 62 takmičara, apsolutno je Pichler zauzeo 13 mjesto, Sir 31 a Tumpić 54. U svojim kategorijama su, Tumpić i Pichler osvojili zlato a Sir srebro. Ekipno smo prvi. Zadnja izmjena ( Utorak, 31 JULY 2018 03:06 ) 32. Gösselsdorfer Volkstriathlon
14.07.18. Guskino selo a nema ni jedne guske, samo dosadne divlje race koje iznuđuju od kupaća hranu na gradskoj plaži. Race skroz podivljale, postale pitome i nasilne.
Druga po starosti triatlon trka Europe, poslije Almere, koja ove godine ima 33 izdanje. Kompliciranija trka od Gornje Stubice. Na poziciji cilja je jedna tranzicija u kojoj se ostavljaju bicikli kad se stigne sa 32 km TT biciklom, zabranjena zavjetrina. Druga tranzicija je na zapadnoj strani jezera na zatvorenoj cesti Eberndorf-Sitterndorf u dužini 1km gdje bicikli čekaju plivaće poslije 500m plivanja. Plivanje je bilo malo zapetljano, izašao sam iz vode pun lopoča. Od pola jezera glumio sam meduzu, vukao sam korijenje i psovao i vukao, vidi sliku. Ništa me ne može zaustaviti. Sa zapadne strane triatlonci se prijevoze autobusima na istočnu stranu jezera gdje je start plivanja. Bez obzira na vrijeme i temperaturu vode zabranjena su neopren odijela. Trči se 7 km brdske konfiguracije oko jezera. Trka je limitirana na 400 takmičara i 100 štafeta, zbog malog prostora za bicikle. U naravi je to malonogometno igralište. Samo mjesto, visokourbanizirano ima oko 700 stanovnika. Društveni dom za 1000 posjetitelja. Kad dođu takmičari, njihove familije i prijatelji mjesto broji preko 2000 osoba. Najviše na trku dolaze Talijani, Slovenci i onda u manjen broju Nijemci, Belgijci, Švicarci a nađe se i poneki Hrvat. Krenuo sam u 7 sati, ubrzo pred Dravogradom, a prije toga prešao Šturmov potok. Svaki put kad vidim tablu pročitam Štrumfov potok. A to znači da je cilj puta blizu. Voda topla 23 stupnjeva, na startu iznenadni olujni vjetar, puhao je u smjeru Slovenije. U jezeru puno lopoča, tako da sam izašao iz vode sav upetljan u izdanke. Plivanje prema konkurenciji dobro, a bicikl izvedba loša, 128 triatlete me prošlo, vjetar u prsa, još uvijek nisam raskinuo brak sa virozom. A ni trčanje nije bilo za pohvaliti, zadnjih 500m prešao me Talijan /1973 g./, koji je 7 minuta lošije plivao. Proglašenje počinje u 21 i 30, za tako kasno krivac sam ja. Do 2014 bio je termin u 19 i 30, međutim organizator ima živu glazbu, pa se našla jedna Talijanka i krenule pjesme po želji. Meni je pukao film i počeo sam cirkusirati kad ću dobiti medalju. I onda su elegantno prebacili na kasniji termin. Na proglašenju, u majici HSV-a a ispod original od Vatrenih. Pobjednik iz Slovenije, ja drugi u kategoriji, apsolutno 333 mjesto. Treći po starosti. Zadnja izmjena ( Petak, 27 JULY 2018 20:56 ) Planet se pretvorio u crvenu kockicu
Naši nogometaši odradili su šihtu, za sebe, ali i radnu obvezu svih nas u Lijepoj Našoj. Dok neki uhljebi /ukoričeni/ lupaju po bubnju demagogije uz to ne radeći skoro ništa ali uredno svaki mjesec uzmu solidnu plaćicu.
I ne samo to, nego im drugi odrađuju njihov posao. Ovaj puta su im nogometaši sav njihov posao odradili u najboljoj maniri pravog gospodarstvenika. Pored dobro odrađenog zadatka vratili su pravu boju u državu i srca Hrvata. Ako ništa drugo, na trenutak je nestalo sivila. Ministar Marić trlja ruke, jer se buđet puni porezima, PDV-om a da nije ničim mrdnuo u 3,5 godine. Osim porezne reforme, koja koristi samo onima koji imaju preko 12000 kuna plaću. Inače je porezna reforma čisto sektorsko preljevanje, za one koji nisu vični ekonomiji, prebacuju se novci iz lijevog u desni džep. Pored toga brzo su se ubacili u tokove pobjede reprenzentacije, kao da su oni tu nešto doprinijeli, a u stvari prisvajaju tuđi rad. Marx je to nazvao eksploatacija radnika. Biću slobodan pa ću reći i ovo, naše elita iz Vlade i Sabora otiće će sada na godišnji a porasti će BDP. Na jesen će se hvaliti da je to bio njihov pothvat. Umjesto da se sada prime posla i držati se devize, dok traje obnova nema odmora. Naslušali smo se kojekakvih budala i njihovih priča o New Dealu od 1990. A uredno tonemo, još uvijek. Dokaz, rast nam je bijednih 2,5% BDP, a još se hvale tim rastom na podsmijeh EU komisije, MMF-a , Svjetske banke a i država u okruženju. New Deal im je pred nosom a ne znaju ga iskoristiti. Posebno me je neugodno iznenadio sinek Slavka Goldsteina /kojeg sam neizmjerno poštovao/ u svojoj kolumni u zadnjem Globusu, sa konstatacijom: a koja korist od Sportskog Uspjeha. Ej, bivši ambasador u Parizu. To je slika i prilika nesposobnosti, intelektualne praznine a i dokaz što nam rade nazovi intelektualci. Pa ta naša mora država propasti pored takvih znastvenika na državnim jaslama a Irska i Njemačka se puni Hrvatima. Cijeli planet se pretvorio u crvenu kockicu. Svi pišu pozitivno o nama, bili su našoj strani od Argentine, Danske, a posebno kod Engleske /ima pravde- 4 mjesto/ kad je došlo do erupcije pozitivnih emocija cijelog svijeta. Mala državica protiv nekadašnjeg carstva u kojem sunce nikad nije zalazilo. I danas je isto, samo je to savez Commonwealth-51 države. Prvo, ne otići na godišnji odmor, napraviti hitrorez, Na Googlu na klik Hrvatska, da se otvori sve pozitivne mogućnosti, kao Sezame otvori se. I poteći će još više lovice u buđet, a to potvrđuje Turistička zajednica da do sad nikad nije bilo toliko internetskog posjeta. Nažalost, kak je jednom Tuđman rekao, kibi dabi. Pored toga treba pročitati Esej od Relkovića u Globusu. Ukratko, Dalić je postupio pošteno, korektno, odgovorno bez tutorstva, bez nametnute politike, zato je uspio sa igraćima. Nema demagogije i populizma, a ima buket pozitive. Pored toga uhvatio je za čuperak Kariosa. Treba znati prepoznati trenutak uspjeha. Iako je doveden za selektora za samo jednu utakmicu. Poslije dokvalifikacija protiv Grčke, pobjegulja u BiH ga je htio maknuti, pa postaviti opet nekog sličnog pajacu Čačiću. Nisu ga mogli maknuti jer je već sa svojom jednostavnošću /poniznošću/ i koreknitnim odnosu prema poslu imao podršku javnosti. Recimo priznao je grešku jer smo igrali prerano /prevruće/u Osijeku protiv Senegala. Kada smo to čuli od nekog javnog djelatnika /političara, koji sebe vide u ulozi spasioci, božanskih bića, najpametniji su i nepogrešivi/ da bi nešto priznali, čak ni na sudu kad im se dokaže, u svoju obranu kažu, da je to sve urota. Čak imaju opravdanje da nije upereno samo protiv njih nego i protiv države. Budale si umislile, država to sam ja. Našima u Moskvi naklon do poda, zadatak je ispunjen, ako još budemo miljenici sreće uz dokazano loptačko znanje biće ponosa do neba i pokoja suza u oku. Zadnja izmjena ( Nedjelja, 15 JULY 2018 07:01 ) Državno prvenstvo u sprint triatlonu Preluk
U izvrsnoj organizaciji TK Matulji 07.07. u Opatiji /Preluk/ održano je otvoreno državno prvenstvo u sprint triatlonu. Organizator nije bio samo u triatlonu, nego je omogućio svim učesnicima da poslije proglašenja pobjednika trka, da se prati direktni prijenos utakmice Rusija-Hrvatska. Kakav bi to bio sportski vikend za Hrvate, da Stipe nije pregazio samog sebe.
Pored hrvatske trke, ista trka je bila za Alpe Adria kup 5 kolo. Na trci je nastupilo /od 230/ najviše domaćih triatlonaca, zamalo odmah talijana, slovenaca, austrijanaca iz BiH i jedan španjolac. Start trke bio je u luci Preluk, plivanjem, nastavilo se biciklom cestom prema Rijeci i trčanjem po usponskoj cesti prema Opatiji. Pobjednik trke talijan Butturini, član TK Zadar. Za članove TK Varaždin bila je iznimno uspješna međunarodna trka. Prvi puta ove godine sva tri licencirana triatlonca su na istoj trci nastupili u oba natjecateljska raspisa. Nastup je bio berba medalja, tri triatlonca a pet medalja. Nikad do sada Hrvatski triatlonski savez nije imao toliko troška za medalja u tako visokim /age/ senior kategorijama. Zvonimir Tumpić M70 2 zlata, Pichler M65 2 zlata i Sir Zlatko M60 srebro, koji je imao za konkurente, pored domaćeg /Makaj/, slovenskog /Trojar/i austrijskog prvaka /Schrottenbach/. 17 triatlon Gornja Stubica
Veoma uspješan vikend za TK Varaždin. U subotu je predsjednilk na međunarodnoj utrci u Austriji ponovio uspjeh iz 2017 g. a u nedjelju su dvojica učlanova u G. Stubici upotpunila uspjeh. Tumpić Zvonimir 1 mjesto u M70 a Sir Zlatko u M60 drugo mjesto.
Kup utrka 01.07. u G. Stubici u organizaciji kluba TK Rudolf Perišin, klub koji ponosno nosi ime našeg poznatog vojnog pilota, koji je preletio iz JNA MIG-om BIS 21 u Klagenfurt. Sprint triatlon 17 izdanje održan u dva mjesta, sa dvije tranzicije. Prva je u Bedekovčini gdje se pliva 750 m u bajeru, takmičari se vožnjom bicikla prebace do G. Stubice 20 km. Stavljanjem bicikla u drugu tranziciju ide se na trčanje od 5 km. Tumpić je i prošle godine bio prvi, a Zlatko Sir prvi puta u Stubici osvojio drugo mjesto u M60 iza Lukine Željka, glavnog tajnika kluba ali i glavni organizator spomenute utrke. Organizacija mu je bila izvrsna kao i izvedba na takmičenju. CROSS Triathlon Weissensee
Kako sam rekao neće me tako brzo vidjeti na trci. Za tri dana evo mene u Alpama na glečerskom jezeru. Subota 30.06 termin za KTRV kup i državno prvenstvo rezerviran je za najtežu trku kupa- CROSS Triathlon Weissensee. Jezero u kojem se pliva je na 930 mnv. Temperatura vode 16 stupnjeva, kao i Drava kod nas. Skupilo se 120 senior takmičara /sami brđani/ od kojih smo tri muška i 20 žena plivalo bez neoprena. Imao sam neopren u autu, ali nisam htio pored toliko žena biti zimogrozni dripac.
Zrak razrijeđen među planinama, sve preko 2000 m, temperature 27 Celzija i sparno, pa je to rezultiralo odustajanjem 10 takmičara. Distance djeluju banalno, no onaj koji završi trku može biti ponosan na sebe. Plivanje samo 600 m, brdska bic staza od 14,5 km i 9,5 km brdsko trčanje. Brdska bic staza skoro identična stazi na Ivanščici, od Prigorca cestom do vrha i onda spust po stazi preko Mrzljaka. Staza pored prirodno teške konfiguracije, organizator ju je umjetno otežao sa dodatkom, dva drvena vala na putu prema vrhu. U šumi na spustu su napravljene serije zemljanih valova sa mnogo serpetina. Najveća strmina vodi stazu na livadu po kojoj zimi voze skijaši FIS spust. Staza je po važnosti ucrtana na Googlu. Kad se takmičar konačno spusti sa planine, treba dva puta priječi kanjon potoka, dubine 2m i širine 5m. Voda do koljena ako se ne pogodi u brzini daska širine 20 cm postavljena tik iznad vode. Trkačka staza, zahtjevna, na početku vodi u planinu, pa mnogo jaruga, korenja, kamenja, na par mjesta slobodno se može pomoći sa rukama na usponu. Zadnji kilometar je umiren na nivou jezera. Završio trku, 1 mjesto kao i prošle godine u M65, nastup 3 sata i 35 minuta, loša izvedba. Cijeli tjedan me davila crijevna viroza, ništa od treninga, prilično nerazumna odluka ići na takvu trku. Koliko je bilo naporno, znakoviti je da je moj prijatelj Oliver Zipusch iz Gösselsdorf došao pred mene 2 km prije cilja da vidi kak sam. Skoro ništa nisam jeo cijeli tjedan i ono sve što sam pojeo bilo je na silu. Posljedica, želudac mi je sad veličine, ko u vrapca. A čeka me 07.07. Preluk i 14.07. Gösselsdorf. Slika: obojica prva mjesta iz HSV Triathlon Kärnten prijatelj Manfred M 60 |
