Triatlon klub Varaždin

     Dan je dobro počeo. 27.08.16. Lako sam se ustao u 2 sata. Nije mi trebao sat, ostala je neka anomalija iz vojnih dana i genetska uvjetovanost. Imam ugrađeni sat, koji ponekad dobro dođe a u nekim prigodama mi je problem, kratko spavam.
  U 3 sam krenuo. Start za mene je određen u 10 i 35. Na mail sam dobio raspored, PARTICIPANTS INFORMATION / četvrti start- žuta kapa/ i sva uputstva oko trke i pravila. Posebno za diskvalifikaciju i doping kontrolu. Tako da nema izmotavanja kao kod naših političara koji nas znaju do besvjesti uvjerati da se Mjesec nalazi u vodi. Nije mi trebalo ići tako rano zbog trke, već zbog parkinga. Finkenstein je malo mjesto, po prijavi za olimpijski bilo bi nas 750, pridodani sa štafetama i Volkstriatlonom bilo bi 1200 startera. Na bic stazi vidio sam broj 1404. Da bi ulovio dobro parking mjesto bio sam u 7 na pravom mjestu, kad se i dan razbudio.
     U 8 i 30 parking je bio pun, odmah pored tranzicije, sve asfaltirano. Novo došli mogli su parkirati uz ceste koje su oko tog parkinga i policija ne prave nikakve probleme iako su to zelene površine. Od dolaska pa do odlaska izvrsna organizacija.
Taman sam krenuo po starter komplet, kad se moj pajdaš virus javio da uzme danak. Od Kraigersee nije ga bilo i eto ga u najvažnijem trenutku. Tri puta sam odtrčao do WC-a. Imao sam pripljemene sendviče, koje sam prekartirao samo u kruh, no to mi je bilo premalo pa sam u pekari kupio 2 grahama i 3 kajzerice. I dok sam ja uživao u osobnim radostima počela je utrka. U 10 profi, pa elite i onda mlađe dobne skupine, muški, poslije nas, žene.
    Izlaz iz vode, trčanja najmanje 350 m do tranzicije. Po putu se izvlačim iz neoprena, /voda je bila 21,2/ ko zmija iz svoje stare kože, mučim se. Pravo oslobođenje duha i tijela kad sam se popeo na bic. Osjećao sam se ko pop na predikalnici. 4 kruga sa bicom, suci sumanuto jure i fućkaju za opomenu u zavjetrini. Nemoguća misija, kad se na stazu sjuri devet jugovića i deseti J. B. U jednom trenutku, idealna mogućnost-na stazi nas je bilo 1000, staza 10 km, znači svi smo bili u prekršaju. Dva puta sam čuo u mojoj blizini sirenu Hitne. Padali su sa bica, od vrućine. Trčanje je kroz šumu i hladovinu. Odmah na početku staze okrepna stanica sa tušem. I tako protrčim 10 km, a zadnjih 20 m, preskoči me ko mali potočić lik koji ove godine ni na jednu utrku /KTRV i AATC/ nije došao. Samo 4 sekunde me dijelilo od trećeg mjesta. Da, kad sam došao doma, na mailu me čekala čestitka mog prijatelja iz Krška. Pa sine Brute za 4 sekunde.
   I tako se ja nađem na promociji sa braćom Schrotenbach, Manfred i Peter. I oni osvojili, obojica drvene medalje. No nije bilo razloga za suze, jer je to meni bila 6 pobjeda u KTRV-u i kak se patri zalijali smo sa Vilacherom. Budući je to trka velikim nagradnom fondom, prva nagrada Merida /2500 € ove i prošle godine izvukao Talijan ???/. Manfred je dobio 4 paketa Vilachera i još neke isotonike, koje smo podijelili a Vilachere popili. Jedan paket /putni/ dobio sam kao prvi sa rang liste u  HSV Triathlon Kärnten.  I put pod gume. 

 

      20.08.Prvak Koruške / Kärntner Landesmeistertitel M 65/ u sprint triatlonu. Neskromno, drugi puta ove godine, pridodan aquatlonu. Za inat virusu koji me je 10 dana zabavljal. 3 dana na kruhu i čaju, vukao sam se ko krepana mačka. 14 dana bez treninga. Idem na trku a prvi put sam posumnjao da ju neću moći završiti. Ispalo da sam bio i brži od prošle godine.                                                                                      
     Čestitke primam, od znanih i neznanih. Prva čestitka od mojeg prijatelja, Blatnik Romana-stigla mailom /Krško/ i to prije nego su mi uručili medalju. Pratio je live stream. Ja sam brz ali njemu nisam ravan. Starino, još jednom hvala.
     Utrka održana u jezeru, mjesto Überfeld. / no trka se zove Kraigersee po mjestu Kraigu, udaljen 2 km./ Točnije, jezerce, otprilike dugo 300 m i široko 150m, nepravilna elipsa. 160 natjecatelja u četiri starta po lijepom sunčanom vremenu, ali sparnom. Prvih 300 metara plivanja doslovno, boks meč, jer su u prvom startu pustili profi, njih 10. Onda elitu, a treći ostali kojih je bilo najviše, samo muški. Četvrti start-žene. Morao sam prljavo plivati, jer ne mogu shvatiti likove koji ne drže pravac. Z desne strane sam imao lika, u neoprenu, / ja sam bio bez, voda je bila 19 stupnjeva/ svako malo me lupal po glavi. Ondak sam ja njega pustil napred, pa zagrabil njegovo rame i gurnul ga pod sebe. Više ga nije bilo.
     Budući se ta trka zove brdska, odmah po izlazu iz vode, treba trčati uzbrdo pa onda nizbrdo u tranziciju. Bic se tjera opet uzbrdo i logično nizbrdo. Zavjetrina zabranjena, dozvoljeni TT.  Slična je staza na trčanju. Na nekim mjestima je uspon kao na Ivanščicu / na 6-7 km/. Bic staza je asfaltirana, ali na jednoj nizbrdici široka samo 3m, u dužini 1 km loši prokopi i zakrpe, ima ih barem 30, sa izbočenim šahtima. Tu se obavezno pada, brzine su preko 60 km na sat. Uz to ima dva zavoja pod 90 stupnjeva. Limit trke je 2 sata ali se svi finišeri ubilježe.
     Organizacija izvrsna, od parkinga, registracije, vođenje trke, opskrbe na stazi- tuširanje. Bez ERDIGERA piva i domaćih kolača, trka se ne može zamisliti. A tri plavuše, plavooke, samo nude. Za KTRV kup sam dobio medalju a za utrku su mi dali mali drveni trupac sa urezanim imenom i 1. Platz. Nisam dugo uživao u medijskoj pažnji /mali intervju na postolju/ i delicijama. Pravac domu jer za sedam dana čeka me 770 startera po predprijavi za Faakersee /olimpijski/ i nekih 600 kao štafete, volkstriatlon, sprint i ostale kerefeke. I za kraj sezone, konec djelo krasi, olimpijski na Bledu.

slika    

         Pokrajinsko prvenstvo Koruške u aquatlonu. HSV mi je uplatio kotizaciju, pa sam sam, sa dobrom voljom otplovio do Magdalensberga 23.07. Kako je poznato dan ranije je bio crkveni praznik Marija Magdalena, te je ta trka vezana na taj dan. Očekivao sam istu ili još veću konkurenciju od prije tjedan dana u  Gösselsdorfu, jer je trka prvenstvo pokrajine /države/ Koruške. Malo Morgen bi otpjeval Ivo Robić. Moja konkurencija je zakazala i silom prirode / fizike/ osvojio sam dvije zlatne medalje. Jednu za trku, drugu za KTRV kup. Ujedno jedan sam od uzdanika HSV-a u KTRV-u.
Link: Halo 
Da budem iskren ni meni ne pašu sprinterske discipline.  Dan sunčan, bez vjetra, tako da se ovaj puta moglo mirno voziti bic ??? Plivalo se u ogromnom jezeru, promjera 80 m. Tri kruga po 180m i trčanje 4,5 km. I to je to. Da, iznenađen sam bio u čemu ćemo plivati. Za razliku od austrijanaca mi varaždinci /čitaj političari/ nismo ništa u stanju osmisliti /bezbroj upućenih pisanih ideja od mene/ na našem Aqua cityu.
Na vodenoj površini od 1 km2. Valjda jer ima previše vode, pa već godinama donosi gubitke i po neznam koji put, otkaze radnicima.
  Uz ove dobre pokrajinske vijesti, / Austriji ih ima devet i svaka ima parlament i vladu/- zlatne medalje, ima i dobra vijest iz Slovenije. Konačno se uređuje zadnjih 5 km asfalta od Dravograda do austrijske granice. Najgore dionice u EU. Na tih 5 km od potpuno novog auta kad ih se prođe, imaš auto star 5 godina.
Video,   slika   

       Pobjednik jubilarnog 30.Volksa 16.07.16. je M-Elite Lorber Christoph, klupski kolega / HSV Triathlon Kärnten/. Utrka spada među najstarije u Europi. Osnovana 1997 g. Distance, samo 500 m plivanja, 32 km bica bez zavjetrine i 7 km brežnog trčanja. Podsjetnik, da je ITU osnovan u Avignonu 1989. Koliko je trka popularna govori dolazak triatlonaca iz cijelog svijeta. Pa se u mojoj kategoriji našlo, dva Talijana /Venezia,Udine/ jedan kanađanin prof. dr. psihologije Jagodzinski. Zanimljivo Talijani su imali  17.07.16. sprint u Udinama a oni došli uzeti mi medalju.
   Sve je bilo lijepo posloženo i organizirano osim što je utrka limitirana na 400 odraslih takmičara i 100 štafeta.
Vrijeme nas poslužilo sve dok pred kraj trke nije pala sitna kišica. Uvjeti nisu baš bili  idealni, voda 18 stupnjeva, /zabranjen neopren/ a na bicu je puhal sjevernjak, tako da sam loše vozil nisam mogao postići radnu temperaturu, a osim toga puhal je u prsa. Spomenuo sam da je trka non draft pa su dozvoljeni TT bicikli. I tu sam bio u malom hendikepu.
  U mojoj kategoriji sedam njih, uspio sam do dogurati do četvrtog mjesta. Da nije bilo Đepeta Mlečića bio bi treći.
Ali nije svo zlo za zlo, jer proglašenje počinje tek u 21 i 30 a ja sam se poslije trke istuširal, natankal Erdigera i natrpal kojekakvih kolača. I put pod noge.
Pa sam ja već pajkio dok su moji došli na red za postolje.

video    slika

          Oblačno jutro i kišno nebo. Prognozeri su malo zgrešili, 03.07 umjesto oblačno suhog jutra pretvorilo se prolom oblaka kako sam se približavao cilju- Velenju. Utrka na samo 90 minuta vožnje. 
   Sportski kompleks za budućnost, velikih i brojnih utrka. Odmah po dolasku, naletim na svog vicepresidenta Hannesa. Iz Klagenfurta je dopratio dvadesetak takmičara. Zajedno smo otišli da ga upoznam sa Ninom Cokanom, prvog čovjeka Celjske ekipe koja organizira svaki vikend neko sportsko natjecanje od jednostavnih do najtežih multisportskih disciplina.
  Plivalo se u Velenjskom jezeru, temperatura 24 stupnjeva a zrak 17. Valjda je obrnuto, ne točno sam napisal. TE Šoštanj po potrebi zagrije jezero. To je najveća TE na području bivše Jugoslavije. Pored što proizvodi struju, zagrijava po zimi dva grada, Šoštanj i Velenje. Vidi snimku.
  Trka dobro organizirana, plivanje na 2 km, bivši model Bedevkovčina. 2 kruga sa sa skokom sa pontona. Trčanje iz vode do tranzicije po sečki. Da po usitnjenom drvetu. I onda veselje za mene, 6 puta voziti bic u breg, slično kao na Bledu. Trčanje, opuštanje oko jezera. Treći u kategoriji.

video       

   https://www.youtube.com/watch?v=FpeeGhNCiYM