Bomba l

Blaževo, imendan žene, parac sv. Vlaho, Gradu. Ustao sam rano, potajice se spremim, da ju ne probudim. Čestitka je pala dan ranije na Sviječnicu, ženu treba paziti i maziti. Dobila je skroman darak i procvali kukurijek. Osobno sam ga donesel i zasadil. Sedam godina sam ga selio po dvorištu, pripremajući mu uvjete kakve je imao na rodnom staništu i nikak da procvate. Već rezigniram ja njega na jug i pod jednu hrušku i danas je to grm, ma kakav grm, prašuma sa stotinu cvjetova. Potiho sam otprl lesu i bež do Prigorca sa autom. Ondak sam natočio sto litara žganog vina / moj dugogodišnji doping/ izvorsku vodu. Zagrijavanje, Pil u Prigorcu i trebalo je to biti trčanje na vrh Ivanščice. Do petog kilometra bilo je solidno, dalje je cesta bila smrznuta a ja sam bio u ljetnim balansicima, zimske su se grijale u autu. Trčanje, hodanje, plaženje po snijegu i od osmog kilometra skijanje,Uspijem se dočepati vrha, upis i nazad. Ali ne po cesti nego preko Mrzljaka. Staza zaleđena a snijeg predubok. Lako je slomiti koju nogu. Pa se ja složim u lopticu bombicu i niz padinu. Srušil sam par bukvi, vlasnik se neće mučiti sa piljenjem. I u tili ćas sam bio kod auta. Doma, ručak i zauzmem poziciju za Nedjelja u 2.
I onda bomba. Nije to nitko pucketao po Zagrebu. Kao onaj paraglajder, a ima neke veze i sa nekim namještajem u Udinama. No svi ustaše da ga brane, jer su to njegovo djelce dva puta, htjeli naplatiti sa max 5 godina i tvrdili da to nije terorizam, Ajd nek im bude.. Onda se javio neki kapetan jutube prve klase sa prve linije, komandir Šamil. Koji je preuzea svu odgovornost za dva pucketanja u lipom glavnom gradu Rvata. Udaria iz svog oružja po društvenoj socijali. Odma sam ga ja prikužia da je to neki berekin, arlekin, kerempuh, oli til ojlenšpigel, kojem se na tren ugasia feral uz žmul plavca malog pa iz poltrona/fotelje/ počea bonbizat po Zagrebu. E, ima je pegulu, ostavia lipo svoju IP adresu i otiša s mirom spavat. E. A cilo općinstvo udarilo da je terorista i da mu slidi 10 lit prežuna. Lipo. Nije isto bacit stvarnu bombu oli ju zabacit po Smoji. Brzo ga ulovilo a on kaza da je samo oliša, pobrka žmule.
Prođe par dana a ono neka dečurlija baci bombu ni manje ni više baš pod mog bana. Nemojte mi zamjeriti što ga ja privatiziram. Prvo ja sam mu vršnjak. A drugo za vrijeme Jugoslavije sam razderao grlo pjevajući "Ustani bane" bez nekih posebnih pretenzija. Više iz inata, jer je bio zabranjen. Za ove Hrvatske nisam nijednom glasnuo o banu. Treće, vezan sam za šumu Jelačićku. To je mjesto u Varaždina gdje je po modelu JPP sagrađena Arena, koju će otplaćivati i moji unuci a i vaši. Nedavno je Varaždin dobio, mislim da je 40 miliona kredita, odobrila Vlada. Jelačićka se zove jer tu bilo mjesto od kud je krenuo ban u Mađarsku, oslobodio Međimurje a završio u Wieni. Događaji u Wieni su ga stajali mjesta vrhovnog komandanta vojske. Bilo je po glavnom gradu KuK, ubistava, pljačke i silovanja. Od tud onaj stav Marxa o Hrvatima.
Moram pobjeći od svijetle povijesti i uniči u crnu sadašnjost. Četvrto, vodi se neki sud u Koprivnici, Varaždinski je izuzet. Netko je pogodovao Merkatoru /gle opet Slovenci/. Glavni subjekt spora je Jelačićka. Da bi Merkator izgradio mega trgovinu trebali su zemljište. Zemljište je vlasništvu firme Parkovi. Parkovi su ko za inat gradska firma. I Jelačićka je gradska. A u optužici stoji da je Ptiček nagovorio, pardon pravni izraz, poticao, da zamjene gradsko sa gradskim zemljištem. Ja tu ništ ne kužim. To bi bilo kao da zamjenim istočni ćošak svog dvorišta sa zapadnim i da se onda odlućim na neku gradnju. I sa tom idejom odem po građevinsku dozvolu. Izgledalo bi to kao da se budi istok i zapad. Svaka slučajnost je slična.
Ipak da se ja manim suda kad je već nezavisan. Peto, od kud Varaždinu vlasništvo nad Jelačićkom. Ako bi bila Jelečićka sporna onda je i grunt sporan ispod trgovine Merkatora. A to u naravi znači da sve što je na takvoj parceli izgrađeno pripada pravom vlasniku, zemljišta.
I sad, bomba, opet spor sa sosedima Slovencima.
Vratim se ja bombašima. Znači dečurlija, malo se zaigrala. To mi je poznato pa i ja i vi ste bili u tim godinama kad se rade puberteske gluposti. Ja sam sa petnaest godina prelazio granice država današnjeg kupa Alpe Adria, pa što nebi današnji klinci bacali bombe, ipak je tehnologija napredovala. Ja u mojoj mladosti nisam mogao nabaviti semtex/ prvi put proizveden 1964/ ili vitezit ili amonal. Da sam ih i imao, otac mi nije znao pokazati kako se rukuje. I tako da budem iskren na tu dečurliju nisam obraćao posebnu pažnju, vjerovao sam uvaženim odvjetnicima i inima da su to djeca. Kad ono optužnica, bomba, najmlađi 26 godin i jedan oborio 32 godine.
Moja Muza zaćutala, ja bez teksta, još će djeca biti u nas sa 65 godina, kad se kreće u osnovnu školu, ma ne i ja sam pobenavia. Kad će biti penšjunati. I ovim su dali max 5 godin, jadan komandant Šamil. Teža riječ od semtexa.      
Prava bomba, ovaj puta u Nedjeljom u 2. Sindikalci, Mikelić dobar ali Stanić bombastičan. Toliki je bio bombaš, da je reprizu zakazanu u ponedjeljak u 13 i 55 na četvrtom programu, raznio. Nema reprize. Počeo o nekim firmama Soboli, D&Z pa Uskok, a meni se od umora i dosade počelo spavati, pa to je poznato, ali Stanić me svaki čas probudi i baci bombu, pa dokle. To već prelazi u mobing. Jadna nam Hrvatska ko se sve nije našao u ispovjesti Stanića. Da opišem sve, trebao bi biti Tolstoj.
Prava bomba je bila cijena faraberaju tunela 230 kn po m2.U trenu sam budan i odmoran, kad je lovica u pipanju. Uzmem ja tintanu olovku u ruku, znam da ju mnogi niste vidjeli. Majstor ju mora namočiti prije pisanja a običaj je bio da se pljunulo na vrh olovke. l tako ja sa plajvazom na papir. Najskuplja kanta, Jupol, 15 litara za 80 m2, cijena 83 kn VPC, kompenzacija, ko još danas plaća robu. Do tri metra se može farbati sa zemlje, mora se imati aluminijska skela. Sve to ja uračunam, farba, skela, sitni invetar za farbanje, e i voda, struja, u tunelu je mračno, rad, dnevnice, putni trošak, za odvojeni život, nije lako bez žene, spavanje, hrana. Na kraju i moj trud. Treba farbanje opisati, nacrtati, objasniti, koja farba, Jupol Slovenski, a farbaš sa kineskim, voda e voda jel meka jel tvrda, kakav je zrak u tunelu, suh ili mokar, nabaviti javljače za argon. Dobro nije tunel bunar ali nek se nađe, kad država plaća, tj porezni obveznici. Ukratko to je težak elaborat od tisuću stranica. Ali jasno bez provizije koperantu, bez provizije pod koperantu, bez provizije nosiocu posla. Dakle ja sam nosioc posla. Pljunem u plajvaz i cijena kod mene za farbanje je. Da farbamo u Varaždinu 30 kn/m2 a kako je to na 200 km udaljenosti, 50 kn/m2. Zarada. Plaćeni svi porezi, PDV, svi doprinosi i parafiskalni.Bomba.
A radnicima prosjek Hrvatske plaće. Bomba. Isplaćena. Razliku, pardon ekstraprofit  u moj đepić. Od jednog posla zaradio za cijeli radni vijek.
Eto i to bio dan za smijeh, nije za svjetski ali za kiseli od kojeg trnu zubi poreznog obveznika.
Petrica Bombaš, komandir za ekonomiju
 

Politi/ki/čari

Danas je Sviječnica, Gospodin se prikazao, blagoslove se svijeće.
Kome se treba prosvjetliti. Najprije meni, 10. Siječnja napisao sam članak Brioni a to je bio dan Svjetskog smijeha. Bez mojih iluzija a i aluzija, meni je svaki dan Svjetski dan smijeha. Komedijaša koliko oćeš. Što ćete kad je situacija ozbiljna za razliku od nas/mene/.
Bitnije bi bilo da se prosvjetli onima sa partijskim knjižicama SK a sad su nakrcali crkve.
Namjera mi je bila da osvjetlim /osvetim/ slučaj, Ljubljanska banka, na moj način, odnosno onako kako se struka poštuje a ne kako su si zamislili politi/ki/čari. Oni su umislili da su svemogući i da sve nas mogu prosvijetliti. Zanemarili su glas naroda, glas struke a glas znanja nema jer treba za to ići u školu. Ne može se ekonomija naučiti čitajući Večernjak ili Dnevnik. Za to znanje su zaduženi fakulteti. Barem je tako bilo prije sto godina kad sam ja išao u školu. Eto ja se ne guram da donosim sudske presude ili, ne pišem javno bilježničke isprave, ne vodim banku a ni ne kopam kanale, jer to sve neznam.
Neki ne slušaju, čuju samo sebe, a neki moraju slušati gluposti. Pa mi je pala na pamet ideja da budem i ja prihvatljivo društvena osoba i to sa malo jačom akademskom titulom. Da napišem Disertaciju, tema o slušanju. Kao prvo treba nabaviti subjekt, to jest buhu. To mi nije problem jer ih imam za izvoziti i tako nam izvoz šepa, pa bi doktorat mogao biti i prijavljen u nekom od pristupnih fondova EU.
Lijepo se ja smjestim, smjestim i buhu na opitni stol i počinjem sa analizom da li buha čuje. Iščupam joj jednu nogu i kažem joj da skoči. Buha skoči. Iščupan joj drugu nogu, buha opet skoči. I tako mi došli do zadnje noge i posljednje noge. Naredim buhi da skoči. Ona skoči, baš ne najbolje ali je poskočila. Otrgnem ja njoj posljednju nogu i naredim da skoči. A ona ništa. Zamislite. Zaključak. Kad se buhi iščupaju noge ona ne čuje. Tako sam ja napisao disertaciju o busi.    
A sad kao potpuni laik i bezveznjak, da se uhvatim u koštac sa Ljubljanskom bankom. Za takve akcije, zaduželi su se politi/ki/čari, oni bi rješavali obvezatne odnose. Lijepo.
Prvo, slovenska strana. Sukcesija, Sveta Gera, Krško, otpad gorivih šipki, Piran, Savudrija, ZERP. Naši su se držali, nikak. Od Slovenaca sam naučio da se treba znojiti kad se pogajaš /pregovori/ a ne kad se uhvati lopata i kramp. Naši su samo mudrovali i podmetali jedni drugima ko je veči Hrvat. Veliko se vremena potrošilo na isprazne sastanke, toliko da je i betonskim žardinjerama dosadilo pa su one prohodali iako nemaju noge.Tako smo doznali da nam se premijer vozi u blindiran BMW-a kojem ni Armbrust nemože ništa, ni RPG 22 a možda ni ruski PTT 120 mm. BMW kao da je Tigar tenk. Zbog te posebnosti smatrali su da auto netreba registrirati pa su sa starijeg skinuli tablice jer ipak se po cesti treba voziti sa nekakvom tablicom i tako prešli granicu. Neko je rekao da je trebao ostati privatan, samo nisu znali kako da smuljaju tehnički i osiguranje.
Kad je pukla žardinjera, pukla je i bruka, prvo u Njemačkoj, ne u Sloveniji a onda kod nas. Zakaj je bilo tak neznam. Samo znam da su neke duše bile nepoželjne u prijateljskoj Njemačkoj.
Eh, ja započeo o LB a odem po starom običaju u povijest. Znači naši sosedi tu nisu bili korektni, sve su učinili da se dug ne isplati, pa su pribjegli, veoma uobičajenom modelu kao i kod nas. Dugove ostavili u staroj LB a osnovali Novu LB. Nažalost zbog te avanture sada imaju presude suda u Strasburgu. Domaćim komitentima su isplaćivali štednju a svima ostalima njet. Ostalima su rekli izvolite u sukcesiju.
A zašto im je to bio argument. Ovako su rekli, mi smo uzeli dojč marke i dali ih u NB Jugoslavije a dobili smo dinare.O toj temi se izjasnio prof dr sci Jože Mencinger koji je rođeni Slovenac, prethodni članak.
Pa kaj mene briga kam je banka utrpala moj novac, ja sam joj u pravoj vjeri povjerio svoj novac. I ni jedna banka u ozbiljnoj državi nebi rekla takvu nebulozu, doduše to su  trtljali politiki.
Onda ih je Petrica spustio na zemlju sa jednim cirkularnim pismom i prestali su se sramotiti. Taj argument više nitko ne spominje pa čak neki tvrde da sam to ja izmislil. l onda je počela politička kobasica kako sam ju gore pobrojio, na Sv. Geru nemaju pravo i sami su to priznali ali je još uvijek okupirana. Piran je nekak završio u arbitraži. Na ZERP smo odžmireli, iako su neki naši političari svašta govorili a onda su rado poklonili ZERP. A bivši moj kolega po radnom mjestu i poznati uznik je rekao da je baš zbog ucjena otišao i instalirao "kud IVO tud i JA". Ali ja se nisam povukao sa mjesta premijera u sjeni, bez obzira na ucjene. Žena me svaku noč ucjenjuje.
Na kraju poličke balade opet LB i štednja, sad smo tu na današnji dan.
31.01. u radijskoj emisiji našla se "KUD ivo TUD i ja" i poštovani sosed Ivo Vajgl, koji je rekao neka svoja stajališta a naša je uvažena ispalila da se g. Vajgl miješa u poslovno privatni odnos, misleći na LB i štediše. I to bi bilo točno da vlasnik LB i NLB nije slovenska država, večinski. Što ćete političarka i još k tome svršena pravnica.
Nažalost naše štediša imaju pravni odnos sa slovenskom državom i tu država Hrvatska nema što tražiti. A ne da sada politiki/čari/ odlučuju o mojem pologu. Ko ih je ovlastio. Banka i ja, i nema  drugog.
Gdje je još LB griješila. U svojoj pasivi imala je potraživanja od nekih naših firmi. Trebali su povesti postupke na našim sudovima. Dobili bi svoja potraživanja a ako bi sudac /naš/ bio lupež onda bi mogli tražiti da Hrvatska plati dug a naša država da naplati od suca. A gdje nebi mogli naplatiti /LB/, nitko banci ne garantira da je baš svaki posao dobitan. Zato banka ima pravo da na svaku jedinicu pologa izda 7 jedinica kredita i basta.
Uostalom zašto banka nebi zglajzala, molim lijepe, rekel bi poznati bednjanec. Konačno prvi sam objavio činjenicu kod nas, da islamske banke rade bez kamata i solidno posluju.
Od tog trenutka Jago iz Alžira više ne napada stranicu, sad su neki drugi akcijaši. Pozdrav.
Siguran sam da sad mudruju.  Politi/ki/čari i reći će da su spasili Hrvatsku da ja mogu ući u EU. Politi/ki/čari su zamutili vodu a sad će je kao razbistriti. 
Ako se ne javim do 08.02, poštovanim Slovencima bi čestitao njihov največi praznik. Prešernovi dani. Žao mi je što nisam našao par minuta i odvojio od poslovnih, da mu posjetim rodnu kuću u Vrbi. Bez pretjerivanja, prošao sam kraj Vrbi vozeći se za Jesenice, barem tisuću puta. I to ja koji svako mjesto okrenem naopako da doznam neku posebnost i da oplemenjim svoje znanje.
Petrica dr sci Presvjetli
 

Blitzkrieg

Malo sam se htio odmoriti od kakofonije nebuloza, gluposti, kretenizma i ostalih izama. A kako. Kad se počelo opet ratovati. Meni do ratovanja ko i političaru do ozbiljnog posla. Toliko su se trudili da smo po njihovom opet u smeću. Ali smeće je njihovo. Nisu radnici ni ostali koji su van mogućnosti da vode državu, valjda krivi. I sad se sprdaju od svog vrlog rada. Situacija je.
Konačno, oblačno.
Odlično.
Smeće je problem smatraju niže kritizeri. Moram ih razočarati, kamate nisu nam veće za zaduživanju, već nam padaju. Još smo mi bolje žrtve od čuvanju novaca kod gđe Merkel jer su kod nje kamate negativne. Za čuvanje se plaća.
Dakle, smeće, uvažena bivša financ ministrica, danas u Saboru  /01.02.2013/ objavila rat /blitzkrieg/ pravnim propisima, ekonomskim rješenjima kao da je to sve negdje pročitala. Pridružio joj se i onaj bivši ministar koji je trebao imati blitzkriege ulaganja. Tu akviziciju znamo kako je vodio, da smo upali u smetje.
Oboje bi rado htio podsjetiti da se u 2012 g. samo za njihov nerad Hrvatska platila 9 miljardi kuna, nije se restrukturirala brodogradnja i sad se radi na vratnanos i ko mali Ivica hodamo pitati Brisel jel smo dobro napisali domaću zadaću. A solidne plačice se uzimaju.
Čudi me da bivša takav blicekrige nije provodila kad je bila ministar, nego je svaka tri mjeseca uredno servisirala buđet sa svježom inozemnom akumulacijom. Krediti blizekrige.
A ja ću ju pamtiti po veoma nadahnutom konstatacijom kad je je novinar upitao, što učiniti vjerovniku koji ima dužnika i taj ne plaća. Ništa, kaže uvažena bivša. To jest, treba ovrhom naplatiti.
Sjajno.
A novinar ko za inat se ne da i nastavlja blitzkriege. Dobro ovrha a ako nema sredstava, Strogo lice a i strogi odgovor. Treba podnijeti ovrhu. Novinar postane zbunjen i vidi se da je zbunola. Uspije propentat, pa dužnik nema novaca. Ha, ne da se ni ministrica, treba podnijeti ovrhu, ostaje hladna u odgovoru.
Sjajno, bajno.
Možda od vas netko to nezna. Ovrhu treba platiti, A tko. Pa vjerovnik ako hoće vidjeti svoj novac. Ovršni prijedlog, odvjetnika, suca koji vodi ovrhu a i majčicu državicu, da bi vjerovnik ustanovio da ne može naplatiti svoje potraživanje.
I to je savjet financ ministra.
Sjajno, bajno, trajno.
Ako je vjerovnik još i uredan porezni obveznik slobodno si od bijesa sam sebi može otkinuti glavu, stavitu ju u poslovnu torbu i tako hodati po svijetu.
Pamtim ju po još jednoj senzaciji, blicekrige. Naime nastavila je neplaćati usluge FIMI ka i njezin prethodnik. Dakle država nije državnoj firmi plaćala njezine obaveze.
Stoga moram uzeti u obranu "smeće" ma što god to značilo. Prvo to sam već napisao, da dobijeni rejting, da to nije smeće a drugo.
Hrvatska nikad nije bila čistija od 1997, zašto pa sad je stigao račun o svemu što dobro znamo a ovi kritizeri se ponašaju kao da su baš ovog trena došli sa Siriusa 1 na svemirskom brodu zvanom " Blic Krig" a neki i sa Siriusa 2 koji nije vidljiv golim okom jer je neutronska zvijezda, ali jedno primitivno pleme za nju zna-Dogoni. Kritizeri se čude ko picek glisti a sve je to djelo njihovih ruku.
Hrvatska se trenutno čisti, čisti od krpelji koji su se napili krvi a ostavili boleštine, Hrvatska se liječi od borelioze. Treba platiti terapiju i lijekove. I sad je.
Došlo je sve na naplatu i veoma je maliciozno od nekih da dociraju i prave se nevini. Možda da ih podsjetim da Hrvatska nije u mogućnosti da vraća kredite, točnije glavnicu ne možemo vraćati a i pitanje kad će moći. To ni moja staklena kugla nezna. Hrvatska ne može vraćati ni kamatu i za to se uzimaju krediti.
Od tako sumornih misli odlutale mi misli u svijet. Mislim da je vrijeme  da se malo uveselim. Sam sebi ispričam vic.
Kako su mnoge naše delegacije odlazile u svijet, od recimo 1997 g. tako je na jednom veoma teškom pregovaračkom samitu, sama klopa, pića i turizma. Trebalo se i uslikati za uspomenu. I dok su diplomati okupljali, pored naše naočite dame postavi se zgodan mladi diplomat, potomak stare engleske aristrokracije, visok, vitak, crna kosa, plave oči. Okrene se gospodin prema našoj dami i pita " How do you do". Naša mu se dama diskretno osmijehne. Diplomat malo začuđen, pa ponovi glasnije frazu.
Dama se ovaj puta široko nasmije sa iskricama u očima. Diplomat je malo iznenađen, pa pomisli da ga zbog žamora nečuje dobro pa ponovi " How do you do", a naša dama sva radosna odgovori: Tu turutu tu.
Petrica Rututu.

Zadnja izmjena ( Petak, 01 FEBRUARY 2013 19:20 )

 

Crni petak u subotu

Petak, neko je rekel Svjetsko prvenstvo u rukometu. Rusi sudjeluju ali Amera nema. Pa kakvo je to svjetsko prvenstvo, još k tome četiri ekipe iz Jugoslavije.
Ajd neka bude svjetsko prvenstvo, kad se u gori zelenoj nađu u polufinalu sosedi.
Sosedi izgubili i sad trebaju ogled za treće mjesto, svjetsko, a Europa.
Mirno sam spaval i ujutro subota /zjutra, jutri /nudi sportski događaj i ugođaj.
Kicbihl, malo ću prenositi trku. Nadam se da neću biti lošiji od službenog komentatora i da pokvarim dojam. Pa će se gledaoci rađe prebaciti na Eurosport.
Prekrasan ambijent, vidljivost je fantastična a može i bolje.
Spustaši jure 140, da ko da su u Wengenu, hundšofu. oo6 a sad je 009. Brži je na haberkantu, traverza.
Peter Fil juri, jao kakav pad, sa lijeve noge otpala mu jedna skija. Napravio je salto, to se još nije vidjelo. Vidjelo se kak ne, Herminator napravio dvostruki, letio 50 metara i srušio tri mreže. Reporter to nezna. Vozi Puhner, 002, Švarceneger, 014, Lauda, kralj brzina, ima sunčanih mjesta na stazi a i sjene. Klarens je pao.
Šporn, oči mu se cakle, hrabar , visok, uzeo traverzu, Franc prvi.
Svindal loše nosi traverzu, nisko ju je uhvatio. Paris napada Austrijance, prvi Talijan, Bormio. Austrijanci čekaju Rajhelta, na cilju ludnica 142 na sat. Trenerski skok, pardon, terenski skok.
Šporn, evo Ivice, hrabar ima sina /valjda Šporn/. Evo Pinturoa, nije baš brz. Panturo u cilju, dobro jel Pinturo ili Panturo. možda Panta Pinta. Bilo je vrijeme da konačno pitam skijaša kak mu se izgovara prezime.
Znam da sam očajan komentator, ali što ćete, Dag Modrić je ostao u Zagrebu zbog štednje, pa se sad ja trudim badava. Dobro nije badava primam solidnu plaćicu.
Ne sekirajte se Dag iz studija prenosi ženske.
Ne mogu više, nije to posel za mene. Za mene je to previše. Sa lijeve noge otpala mi jedna skija. 015.
Petrica Lijevonogi.
Navečer, sodedi se sreli. Do 20 minute vodimo sa jednim do dva gola. Jurnjava na obje strane. Toliko kontri nisam vidio, ali puno prodanih lopti.
25 minuta, sosedi vode 12:11. Kakve zicere promašujemo, u pet metara promašujemo. Kod nas samo Čupko igra. Poluvrijeme 13:14.
Drugo poluvrijeme, eh veoma inspirativno. Sosedi i EU.
Za Dance smo trebali Balića, a možda i Sulića. Najbolji svjetski par za crtu, a Balić najbolji sa svojom ležećom frkaturom. Da je bio manji ego, više zajedništva, bili bi u finalu.
Zapjeval sam si " Išel budem kleticu, zel si budem holbicu i otišel na đoging. Da dočekam Svječnicu, ove godine je uranila. Lijepo je stisnulo. Moral sam trčati da smirim sindrom nemirnih nogu.
Sad mogu mirno gledati rukomet, Jer kad je napeto previše mašem rukama.
Oko 18.12.12. napisao sam da je upitan ulaz u EU, državi sa 1185 otoka. I sad mog kolegu po radnoj obavezi, Janšu partneri napuštaju, mislim na političke. Dali je to vidovitost ili imam jednu ali vrijednu obavještajnu službu. Nije bitno, bitno je da ne ćemo u EU, tak su rekli, a zašto.
Zbog bijednih ondašnjih 300 miliona DEM. Da a sad je to naraslo na 2 miljarde EUR-a.
Ljubljanska banka, dug ostao u banci a osnovana Nova ljubljanska banka. Opravdanje duga, to jest štednje, branilo se sukcesijom. Nažalost to Europa ne poznaje pa je i Sud u Strasburgu donio presudu da je štednja neotuđivo pravo. Tako da je sad panika. A ni mi se nismo proslavili. 20 godina smo petljali, jelo i pilo se a dogovora nije bilo, a sad bi za tri dana trebalo riješiti problem.
Ja bi rado da ne uđemo, ne pod uvjetima koji su potpisani. Na moju žalost ulazimo, na koji način?. Znam da EU neće dozvoliti da im lovica propadne, jer pretpristupni fondovi se troše. I to već nekoliko godina. a bilo je i nepovratnih sredstava. Čujem da je u Santiagu bilo pranje glave.
Za nas bi savjetoval, bilo bi najbolje da se sada predomislimo. Englezi su nam pružili šansu. Ne bi nam oni ratificirali da nisu na izlazu. Svi se sad uhvatili u objašnjavanje Engleza, čak i vrla gospođa Ines Sabalić koja obrađuje teme iz EU. Ali od silne pisanije nezna se zašto Englezi glume staru frajlu za udaju.
Pa eto za novinare koji se javljaju iz EU, zašto Englezi prijete. Zato što su najveći neto platitelji u kasu bez dna a Francuska najveći primatelj iz te iste kase. U koji sektor to neću napisati.
Završavam sa Ljubljanskom bankom. I ja sam imao štednju, riješio sam ju odmah, ima tome dvadeset godina. Po modelu ko prvi njegova divojka. Ko zna, njemu dvojka i djevojka.
Imao sam VISU karticu /Bethoven/, izvadio sam euro čekove za nepostojeće marke. Otišao u Radkersburg /Bad/, znate kod Gornje Radgone. Uzeo komada sa sobom, da se ne izgubim. Zakucao kod Herr Ruzistcha. Banku neću imenovati jer reklama košta. Ja njemu papire a on meni marke.
Što se tiče sukcesije, moje mišljenje je nebitno. Nisam ja George Washigton i jedan bio previše za Hrvatsku.
Evo mišljenja od najpoznatijeg, najvećeg živućeg ekonomiste sa prostora bivše Jugoslavije. "Sve smo mogli riješiti sa 15 miliona EUR-a, a sad će nas to stajati deset puta više". Akademik, prof. Jože Mecinger.
Gledam finale i navijam za Dance. I oni su nešto slabe volje da mi uđemo u EU, iako im kupujemo šest mjesečnu zaleđenu svinjetinu. Kod nas može biti 12 mjeseci zaleđena, po zakonu a van zakona po potrebi dok se ne proda..      
Petrica Dojčmarka

Zadnja izmjena ( Nedjelja, 27 JANUARY 2013 15:10 )

 

Nafta

Naftni derivati opet poskupili. Gledam Bloomberg, pa Londonsku burzu. Nafti pala cijena. $ je tu negdje.
A Rusi su poznati matematičari, šahisti, ekonomisti ali i nuklearnisti.
17.08.1997. otišli su sa nuklearnim ledolomcem na Mjesec, da pokažu Amerima što mogu.
I tako Rusi spomenutog dana, ledolomcem došli na točku gdje kompas na sve četiri strane pokazuje-jug
Prošli su ko nožem kroz sir, kroz tri metra tanki led. Prvi brod na Sjevernom polu. Malo morgen, prerano su se hvalili, jer je Sjeverni pol oko tri kilometra niže, pa su 2007 ponovo otišli na isto mjesto, spustili se podmornicom na dno i zabili Rusku zastavu te obavjestili UN da polažu pravo na to područje.
Tako ničim izazvanim polažu pravo na vađenje nafte.
Cijena. Prava istina je što je OPEC propal a na burzama špekulanti zaigrali sa naftom isto ko sa dionicama ili banke sa svojim "alatima",  tako da se na sve strane pumpa zarada, sve u cilju da su bogati bogatiji a bokci su bokci i sve ih više.
I glupavo objašnjenje kako je nafta blizu iscrpivosti, nadriproroci tvrde još je ima za 50 godina. A onda.
Ništa, malo morgen bi Robić otpjeval.
Rusi su utvrdili da je naša majka Zemlja zaista živi organizam, ona doslovno porađa naftu. Utvrdili su da nafta dotiče iz središta. Razlog još nije utvrđen. Čak su i mene uvjerili, iako sam veliki nevjerovani Toma. U sva tri pravopisa koji se kod nas koristi, svi koriste sklop, nevjerni Toma. Pa Toma nije nikog prevaril.
Još bitniji podatak da je nafta anorganskog porijekla.
Ej, kog sam ja vraga išao pet puta u prvi razred.
U prvom osnovne to nisam učil ali u srednjoj sam to sigurno čuo, a i nedavno na TV je išla serija "Zemlja je stroj" i teorija da je nafta nastala. Kako.
Pa tako da su morske životinje krepavale i padale na dno mora .
Eh onda izdajnički National Geografic pokaže negdje u Tihom oceanu krepanog plavetnog kita, odoka 200 tona. Ako nekoliko takvih stavimo na maleni kupec i malo ih na hladno sprešamo bilo bi nekakvog goriva za auto.
Ali majka priroda je tok povijesti postavila tako da su na krepanog kita svaki dan oportunisti /morski cucki/ dolazi se hraniti.
Je i preskočil sam demantirati teoriju da je kit trebao pasti na dno mora, ali kako kad je pun sala, pa oće neće mora plutati a gladuši oportuniti su mljackali svaki dan. Dokle. Dok mu specifična težina kostura pretegnula specifičnu težinu sala i ambre, tada je polako počeo tonuti, jasno prema dnu a hranidbeni lanac je bio u pogonu. Sve do dna kad su ga kamere pratile. Na dnu su opet druge vrste potrudile i ogolile kita, korektno rečeno ostao samo skelet.
I kako sad tektonske sile da od kalcija sprešaju neku crnu tekučinu koja kemijskom analizom pokazuje da je anorganskog porijekla. Logika pobija ono što sam ja učio u školi.
Onda su utrčali neki sa pričom koja je počela prije 65 miliona godina. Asteroid aterirao u Jukatan i kažu da je bila zima nekih tisuću godina. Pa su tadašnji vladari Zemlje, gmazovi izumrli. I tu je povijesna greška, nisu svi jer onda ne bilo homonida.
Da li je netko poslao namjerno taj asteroid kad je vidio da je evolucija krenula u pogrešnom smjeru !?
Gmazovi bi trebali biti repro materijal za naftu, samo u teoriju se ne uklapa kemijska analiza i još banalno. Matematika.
Naime, nevjerovane Tome kao i ja, dali su si truda pa su išli računat.
Saudijska Arabija, polje Ghawar. Na količinu izvađene nafte do sada trebala bi kocka prešanih dinosaura 30 puta 30 km. E to je već znastvena fantastika od kud toliko gmizavica.
Ima još jedna prozaična činjenica dinosauri su bili gosti na planeti naj naj prije 230 miliona g. a spomenuto polje iz tektonike nastale prije 320 miliona godina.
I tu se javljaju Rusi sa svojom teorijom da nafta jednostavno dotječe iz središta Zemlje a potvrda tome je da su stare iscrpljenim bušotinama u Azerbeđanu, ponovo otvorili i stvarno je bilo novo dotekle nafte.
Najnovija informacija u Sibiru, pronašli polje plina za crpljenje 300 godina. A gdje ima vatre ima i nafte. Zato Gazprom nudi jeftiniji plin nego ga mi sami proizvodimo ?????
Ima još, u Kredi. Sjeverna  Amerika je bila u svojoj sredini more od Meksičkog zaljeva pa sve gore do Artika. Kad se tlo uzdiglo otkrilo se u sedimentu, Nevadi, Arizoni, skeleti ihtiosaura i hadrosaura. Zašto nisu prešli u naftu ? Ima još teži dokaz protiv teorije, nafta od dinosaura. Ima jedan izvor asfalta opet u Americi iz koje vade skoro čitave dinosaure gdje im je bila prirodna klopka.
Ko za inat ni u samoj nafti nisu otišli u njezin sastav.
Njemačka je nekad bilo more, u sedimentu kredi /kreda/ ostali su fosili toliko jasno izraženi da im se vide organi, ni oni se nisu preselili u naftu, Njemačka je bila veliko more a malo nafte.
Dakle, sve je to maslo svjetskih špekulanata, količina još preostale nafte, cijene a i nepotrebnih ratova. Potrebnih, u Iraku barel za 4$.
Još jedan podatak da se špekulira, 2005 g. Exxon je zaradio, neto profit 36,13 miljardi $, a sef im je bio pretrpan idejama inovatora za supstituciju nafte. Od inovatora su otkupljivali direktno rješenja prije patetne zaštite, pa čak i registrirane patente. Koji sad trunu u čeličnom sefu.
Kad lovica /nafta/ dotiče sama od sebe.
Samo me zanima što će biti sa našim bušotinama kod Legrada u koje su neki naši mudraci utiskivali kondezat.
Petrica Naftaš

Zadnja izmjena ( Utorak, 22 JANUARY 2013 19:00 )

 

Varaždin

Pa kako protumačiti događanja u Varaždinu. Očito da su varaždici veseljaci. Kruha i igara. Red igre, red politike, pa red istrage. A KADA ĆE RED DO LEPOGLAVE.
Je li grad Varaždin, grad slučaj. Je. Ima 10 000 nezaposlenih. Slušam kako se gradonačelnik Vukovara, Sabo, hvali. Ima 28 000 stanovnika a 11 000 zaposlenih i 2800 nezaposlenih. Svaka čast. Novinari stalno trtljaju da je u Vukovaru najveća nezaposlenost. Ipak nije u Vukovaru tako loše kao recimo u Varaždinu. Varaždin ima 56 000 a koliko zaposlenih?. Već dugo govorim da u državi počinjemo brojiti zaposlene. No ostao bi kod 10 000 nezaposlenih, nikad ih toliko nije bilo. A ima ih, koji uopće nisu prijavljeni na Burzi.
Zanima me koliko je ostalo bez posla zahvaljujući ekspertnoj ekipi "majstora" koji su se uklopili u tehnikalije kleptomanije. Ponašali se po uzoru pjesme Tozovca Toze, uzmi sve što ti život pruža.
Sve do sada je bilo mačji kašalj, Uskok do sada, Ptiček, Čehok, Patafta i neki sitnež.
A sad, građevinski lobi, Brumen, Mikulić, Bunić, opet Čehok, Horvat, Vitez. Dobro su se umrežili, tako tvrdi USKOK.
1936 g. četvorica su dobila Nobela za mrežno planiranje, kvantitativno stohastički modeli. Trojica su podigla nagradu. Kantorovića, Staljin nije pustio na dodjelu. Modeli su dosta komplicirani a danas služe za velike sisteme u privredi, a posebno su zahvalni za državno planiranje. Petoljetke. Na faxu ti ispiti iz tih modela nose 3 ECTS kao i Ekonometrija a zamislite Financijski menagment, 9 ECTS-a. Fučkaš integrale i diferencijalne jednažbe. 
A naši varaždinski majstori su isto planirali, umrežili model ali strateški besramno na račun poreznih obveznika.
Trenutno je velika akcija legalizacija ilegalne izgradnje. A kako je to bilo kad je uredovao Vitez. Poznati je slučaj auto kuće gdje je izgrađenost na parceli 100 % iako mora ostati 40% zelene površine na građevinskoj parceli. Jasno bez građevinske dozvole. Rušenja nije bilo.
Odakle takve plaće, bonusi i stanovi za povlaštene.
Izračunao sam da u Zagrebu, /Varaždin je provincija po cijeni građevinskog kvadratnog metra/ realna cijena za stan 800 EUR-a po kvadratu. A bilo je i 3000 EUR-a.
Cijena zemljišta u Zagrebu je bila 250 EUR-a, bezobrazno visoka ali svejedno i na tu cijenu realno je 800 EUR-a uz solidnu zaradu od 20 %
Za Varaždin cijena izgrađenih stanova je 1200 EUR-a. Po meni čista dobit 600 EUR-a po kvadratu. 100 %, ni droga ne nosi takvu zaradu. Kvaliteta, osobno sam se uvjerio a i još je vidljivo u mojoj ulici, Jalkovečkoj, izgradnja je blokirana zbog USKOKA. Sve te zgrade su betonski kavezi, cigla je u tim objektima samo kao uzorak. Zašto je mućka izašla na svjetlo dana. Pregrijana izgradnja, bez plana i programa, samo gradi i arči. Stradali mnogi koperanti. Radnici na Burzu. Još kad se doda stanovi na poklon, neki su nakupovali po tri stana. Badava, kupovali stanove kao da kupuju krumpire.
Brumen je po zakonitosti investicija pao. Onda je razmišljao, ako mora odgovarati želio je da i dalje ima drugove u blizini, pa se sjetio pomoćnika ministra. Malo poslije se prisjetio još nekih akvizicija. I Mućka je smućkana, na opće veselje poreznih obveznika..  
A sve osvedočeni političari, koji su u Saboru položili zakletvu i još posebno visokom intonacijom kazali da su sluge narodu. /Čehok/. A zašto je recimo Čehok pokazao toliku brigu za narod, doktorirao je na etici i kao etičar normalno da je etički brinuo za narod. A sad se na račun tog istog naroda besplatno vozi u Zagreb na intervju o svojim pothvatima.
I sve pobožni rimokatolici. 
Požurili se drugovi da još djeci u pelenama osiguraju budućnost. Što me smeta, pa smeta da su ih prekinuli trebalo im dopustiti da nastave sa brigom o narodu.
Mislim, da se pobrinu za unuke pa i praunuke. A učinilo su i dobro djelo, učinili su uslugu onima koji su otišli na Burzu.
Sad kad su na Burzi, ne trebaju brinuti o poslu, ne trebaju se ujutro ustajati da idu raditi i tako ne trebaju se brinuti za djecu u smislu stanova a kamoli za unuke.
Eto kako su im pomogli, sve za narod, čak su ih oslobodili briga o radu.  
A kako je tekla demokracija kod drugova, majstora. Koristili su društvenu klimu. Pametni ljudi dosjetili se, da se razvlasti narod. Tvornice su bile radničke, ako me još pamet služi. Pa su sredstva za rad i sredstva rada dali u privatizaciju, rad su im poklonili jer je i tako po prirodi stvari bio njihov, od radnika. Jedni u privatizaciju a drugi na poziciju. Pozicija je eufemizam za ja tebi ti meni. Tj. imamo slučaj grad Varaždin.
Povoljna društvena klima, između ostalog u Hrvatskoj privatni poduzetnici su pravi poduzetnici u kontekstu kada su na poziciji da rade za državu, ima ih, oko 90 %. Inače su impotetni za druga tržišta. Sve za Hrvatsku. U varaždinskom slučaju poklopila se POS-ova izgradnja, pa danas poslije pet godina kupnje ima stanova gdje vodomjer pokazuje nula kubika potrošnje. Djeca ne mogu iz pelena iskočiti za tri dana u pedesete godine. Treba uputiti prigovor onome koji je udahnuo život homo DNK. Pa izgradnja za branitelje, pa izgradnja za potrebite pa za povlaštene i stvorila se velika masa slobodnog kapitala oko kojeg su se okupili drugovi majstori, umrežili se. Pogodovali su si na račun svih nas, ostvarivao se višak kapitala u teoriji nazvan ekstra profit i zapjevali si pjesmica: vužgi ga blaž, veoma popularna u našim krajevima.
Ali to nije sve ima još jedan slučaj, firma se zove Termoplin. lokalni distibuter plina direktor dobitnik CROMA. Prošlo je nekih 20 godina i još mi nije jasno kako je moje a i od par tisuća ostalih korisnika plina, koji smo uplatili po 3000 DEM za priključak, privatizacijom postalo tuđe dobro. Kao večinski vlasnik pojavio se grad Varaždin ? A onda Topolnjak kao direktor, a u Nadzornom odboru, lijepo na stranici Termoplina navedeno šefica računovodstva ujedno šef Nadzornog odbora. To bi nekak ispalo da sami sebe nadziru.
Pitanje je sada, jel to privatna firma, javna firma ili nešto treche.
Nije lijepo gledati naslove: varaždincima pritvor. I da netko pomisli da ja u tome uživam. Baš naprotiv, znam ja dobro što znači biti iza rešetaka. Dakle oni moji pritvori u JNA teško su mi pali.  Dapaće rado sam odlazio na dva dana, toliko mi je mogao dati komandir čete, a dalje prema komandantu garnizona nije se usudio jer sam vodio kompletnu kancelariju, birokraciju, računovodstvo a i plačice. Znalo se dogoditi da sam bio na raportu, svećano obučen i sa uprtačima, odrapio mi dva dana bukse. Ja se presvučen u radno odijelo i idem u zatvor, taman predajem žnirance i remen, kad dotrči posilni. Vraćaj se ćato, trebaju te u kancelariji. Otmem remen i žnirance šefu zatvora i pravac na posel. Tako je ta igra bila bez granica. Vojnik Švejk.
Ali to nije sve, prijepodne sam bio ćato, budio me moj posilni i u kancelariji je morao založiti vatru /zimi/, a poslijepodne komandir kažnjeničkog voda. Za vrijeme II svjetskog rata zvali su ih trupovci. Bili smo zaduženi za izvođenje svinjarija kod manevara. Glumili smo i plave i crvene. Imali smo vilde karte za diverzije i podmetanja svojima a i neprijatelju. Jasno imali smo manevarsku municiju ali našlo se i bojeva, pa je poslije manevra i nešto okrenulo na ražnju. Manevri su uspjeli ako je bilo poginulih i ako je bila dobra fešta. Našlo se na terenu bratsko druženje, tamburaši i plesni KUD-ovi. To su bili kazneni dani u JNA.
A što se tiče Lepoglave, mojih tri puta, neki drugi put, bitno da smo ko varaždinci glavni zabavljaći u Hrvatskoj.
Dobar glas daleko se čuje. Loš se prečuje.
Petrica Nadzorni Etik

Zadnja izmjena ( Nedjelja, 20 JANUARY 2013 12:50 )

 

Bolesnik ili patolog

Aktualna tema. Veoma lukavo i pametno. Sve što se sada događa, kak sam mislio. Samo nam još to treba, nered. Dakle mnogi su zapeli da u ovom cirkusu, kad elegatno tonemo, da sve učine da se podjeli naciju. To je izgleda genetika u Hrvata. Kruha i igara. Ili Krešimirovo proklestvo.
Bolesnik ili patolog kak bi rekli po domaćem. Ispao patolog u patologiji. Patološki.
No da se ja vratim mojim, Brionima. Mobitel stalno zvoni, Jedni me hvale ali bogmeš ima ih koji me kritikuju. Odakle mi hrabrosti da parodiram našu krimi-sudsku sapunicu od bivšeg premijera.
Moram biti iskren i pod punom materijalnom i političkom odgovornošću, ustvrditi da nisam imao pojma o tome. I da je li moguće da se sudi našem premijeru. To mi ni u ludilo ne bi palo na pamet i onda da ja još povučen paralelu između poštovanog bivšeg premijera i mene koji sam premijer u sjeni. I to još samoproglašen.
Uostalom ko sam ja, nisam ni doktor, hm, bio bi i ja doktor ali nisam mogao naći nijedno djelce, recimo, nekog pjesnika sa knjižicom od pedesetak stranica. Meni je ostalo rešetkasti nosači, mostovi ala Akashi Kaikyo ili da zaustavim širenje svemira. A to je gotovo nemoguće pa sam ostao bez doktorata.
Da se ja vratim Brionima, nije mi poznato zašto je bivši skrivao svoja odijela kod mesara, možda da mu ih prekroji. Za sebe znam, dao sam prijatelju zeljaru da mi žena ne nosi odijela a ja se žene bojim, patološki, kad sam patolog. Kod mene je isto ko i u rođaka političara, poznatih, kad su se častili, da je jednom žena u braku, muško.
Klovića mi moj Mačor nije kupio ali mi je nabavio karte za operu ne u Veroni, jer odeš u tu Operu i možeš završiti u Remetincu. Da se odmah razumijemo ja sa time nemam ništa, časna pionirska riječ. Karte su za operu u Parizu, zašto toliko daleko. Nema veze sa daljinom, jer kad su prigovorili bivšem da odlazi u Veroni njegov PR, Maček je rekao pa neće valjda premijer biciklom. To znači da ja mogu ići biciklom ili da pokažem račun za avion i pratnju. Maček je nekoliko puta je obečao da će pokazati taj račun ali još nije račun vidio svjetlo dana.
Veza sa Parizom je ta da je opera u Parizu na trgu Bastilja, vjerojatno poznata informacija.Nema više Bastilje odnijeli su je oni koji su pokrenuli Francusku Revoluciju 14.07.1798
Liberte, Egalite, Fraternite, moto su stavili na 1 i 2 euro.
Glavni razlog za operu u Parizu je taj /tak mi je objasnio moj PR/ što idem oko zatvorskog sustava /Bastilja/ pa nema potrebe da mi se preporuča Remetinec. U životu sam bio nekoliko puta u buksi. Nisam ja bezgrešni. Često kad sam služio vojsku, JNA. Nisam poštovao autoritet, lažan. Pored vojničke bukse bio sam i tri /3/ puta u Lepoglavi, nisam samo prolazio kroz grad, nego su me tu i tamo zaustavili da malo turistički obiđem unutrašnjost kaznione. Kao patolog.
Možda bi bilo dobro da svom PR, Mačoru dam cipelu, za svaki s lučaj jer mi njegovo objašnjenje, ono oko Bastilje i Remetinca baš nije leglo. Dok je još vrijeme, treba učiti na tuđim greškama.
Taman da završim članak zvoni mobitel, i to u gluho doba noči. Moj pajtos zeljar. Jesi spakiral kofere. Evo samo što nisam. Kaže on:požuri jer ti je snijeg napadal. Skočim ja ko oparen do proroza a ono pola metra snješka. Treba odmetati snijeg, očistiti auto. Pajdaš kaže, bi ti došel pomoći ali neću jer si napisal da pri meni skrivaš kofere sa gaćama. Ja čutim, ipak je u pravu a nije mi ni na kraj pameti da izgubim prijatelja, kad se na muci poznaju junaci. I dok sam u glavi sumiral koju sam štetu napravil objavom o koferima, pajdaš mi zaželi sretan put Jankec. Sira, putra, jajec i krumpira, sve to ide u bijeli Zagreb grad. Cug ti bu pobegel. Naj pobegne karta /za Operu/ je v žepu. Danas ja nebum videl ni Zagreb ni Pariz a ni Remetinec.
Petrica Jankec

Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 14 JANUARY 2013 05:54 )

 

Brioni

Sad kad sam uplovio u penzionerske vode, pošteno zaradivši malenu blasfemičnu penziju, mogu se opustiti. Unatoč toj činjenici poduzetničku duh me nije napustio a i virus ekonomije me još drži.
Sad je došlo vrijeme da se pravi koferi spreme. Prvo sam kofer spremao kad sam pošao u JNA, pa onda nekoliko puta kad sam se ženil. A bili su i koferi spremljeni kad me žena izbacila iz kuće jer sam znal zalutati, ne samo u triatlonske već i međudruštvene vode. Pardon, prvo je bila jezikova juha, onda poziv odvjetnika i na kraju suca. Još se sad tresem, od straha. A kak ja patim od sindroma nemirnih nogu, dočekali su me koferi pred vratima.
No sad imam slatke brige jer su koferi puni odijela. Svog šefa nabave Mileta Barakudu, zamolio sam da sa mojim osobnim PR menagerom Radomirom Mačorom da mi nabave obična odijela Brioni. A oni su i bez mog znanja nabavili mi i čarape Brioni, neznam gdje su ih našli i ko ih radi. Kravate sam dobio gratis jer sam kupio desetak odijela.
Ako nekog zanima zašto kupujem odijela Brioni. Razlog je prozaičan, jer ih nosi James Bond, a i ostali svjetske poznate osobe. A nosio ih je i Joža Broz
Ostali su mi još košulje. Za njih sam poslao osobni avion u Brooks Brothers, model Iron. Kad već trčim u Broks-icima red je da imam i Brooks košulje.
Tako sam se ja picnuo i paradiram po kući, žena koluta očima i kad misli da ju ne vidim ona sa prstom kucka po glavi pokazujući ostalim ukućanima da sam odlutao.
Možda je u pravu jer me sad manično zanima Iikovna umjetnost, opet moje nemirne noge.
Jesu i nemirne noge ali treba potrošiti silne donacije, kriza je i treba dobro uložiti moguće bezvrijedne papire. Čast EU i EUR-u ali slika je slika. Poslao sam Štefa Barakudu kod galeriste Jelića da mi nabavi neku črčkariju. Upute su bile ne Bukovca, slikao je velike slike ili Murtića, taj je imao ogromne avangarde. Iako mi se najviše dopada Murtić, ogromno platno i na njemu par kila farbe. Ja sam uvjeren ko i mnogi drugi poznavatelji  likovne umjetnosti, što veća slika više košta. Je a kak ju strpati u kofer.
Stoga sam tražio da kupi Klovića. Zašto njega, prvo naše gore list, rođen oko Vinodola. Drugo, preko ljeta sam odlazio u kamp Povile, treće jer je bio minijaturist. Sliku možeš staviti u kofer ili čak u novčanik ili džep i na carini kažeš da ti je to pradjeda kad još nije bilo fotoaparata.
Jedino mi smeta što je pokopan u Rimu u Crkvi sv. Petra u okovima / čuvaju okove, prije nego su ga stavili naopačke/ ali ima znameniti epitaf. Sve lijepo piše o njemu i da je bio Croata. Ima još nešto, piše mu " slikar  bez premca " na prvom lijevom stupu od oltara koji drži lađu. A na početku lađe kip Mojsija. B.M.
Da ne zaboravim, glavni razlog zašto Klović. Sličice mu vrijede neku sitnicu od 30 000 EUR-a pa nadalje. 
Sad kad sam spakiral kofere, puno ih je, u dva su samo čarape. Nisam toliko naivan da ih držim doma. Dopustio sam si slobodu i pozvao pajdaša zeljara da dođe po njih ali da na kombiju ne piše kiselo zelje. Satove sam povjerio jednom drugom, ostala mi je samo stara vekerica i znameniti auto Renault iz 1972 g.     
Eto sad me može tresti sindrom nemirnih nogu, idem u Austriju. Prije nego sam otišao, poslao sam poruku mobitelom, mojem zeljaru.    
Na muci se poznaju junaci.
Petrica Zeljar

Zadnja izmjena ( Četvrtak, 10 JANUARY 2013 06:33 )

 

<< Početak < « 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 » > Kraj >>

Stranica 55 od 63

Login
Brojač posjeta
mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas135
mod_vvisit_counterJucer115
mod_vvisit_counterOvaj mjesec3122
mod_vvisit_counterSve1779988
Sponzori