Cross triatlon prvenstvo
Subota, Jarun 27.09.14, cross triatlon, /plivanje 500m, 11 km mtb i 3 km cross trčanja /. Voda po organizatoru izmjerena temperatura 17 stupnjeva i to dan ranije a ispala je 15 stupnjeva. Pravilno mjerenje temperature je na tri mjesta i to na dubini od 60 cm. Zadnje dane bilo je oblačno i sa sitnom dosadnom kišom.
Kiša me ispratila iz Varaždina sve do Sv. Helene, oko 10 sati.
Na Jarunu oblačno. Plivalo se sa zapadne strane manjeg jezera na otok, izlaz iz vode pa optrčati suhu bovu i opet u ledenu vodu. 53 takmičara, mali broj, mogući razlog je hladna voda. Večina su bili u neopren odijelima osim najstarijeg tritalonca i četvorice mladića.
Po izlasku iz vode u tranziciji, uzeti mtb i voziti po umjetnim preprekama na travnatoj podlozi, pa onda po šljunku pa u blatu, pa u brdo kroz šikaru po uskom puteljku i tako 3 kruga. Poslije mtb na trčanje po cross stazi, ukošena i blatna. Pred ciljem trčalo se dijelom asfaltom. Državni prvak apsolutno Elite- Krivec Matija, a u dobnim kategorijama Žic Vladimir, meni pripalo prvo mjesto u kategoriji M 60 i posebna medalja kao uzor sportaš- najstariji triatlonac.
T
Zadnja izmjena ( Ponedjeljak, 27 OCTOBER 2014 15:40 )
Srebro u Klagenfurtu Zadnji trening plivanja /utorak/ u Dravi kod Belićevog potoka a može i spruda, blizu su. Lokacija gdje se može na dasci surfati. Voda više nije 18, sad je 14 stupnjeva. I nije mi se baš dalo biti u toj vodi. Ali za razliku od Aqua cityja, Drava je čišća i zdravija voda. Zadnja izmjena ( Srijeda, 17 SEPTEMBER 2014 18:31 ) Državni prvak u olimpijskom triatlonu Državno prvenstvo Hrvatske u triatlona održano 23.08.u Splitu. Olimpijska disciplina /1,5 km plivanja, 40 km bicikla i 10 km trčanja/ istovremeno međunarodno otvoreno prvenstvo Splita- utrka pod imenom 16. Marjanski đir- Memorijal Ivice Radeljića. Zadnja izmjena ( Utorak, 02 SEPTEMBER 2014 05:25 ) 16 Insieme a Gianluca 2014 Zajedno sa Gianlucom Fadalti, Memorijal, 16 po redu, sjećanje na izvrsnog triatlonca, tragično stradao u prometnoj nesreći 1998 g. Poziv koji se ne odbija. Naročito ako sam siguran da je postolje osigurano u kategoriji. Zamalo nisam došao ali ne svojoj krivicom. 18.07 dobio sam emajliranu poruku: gdje sam jer su prijave zatvorene 10.07. Eh, gdje sam, držao sam se Buergerovog sajta na kojem je bilo da su Udine 27.07. No zahvaljujući Mechaveitu sve u zadnju minutu. Prošle godine sam bio u Udinama sa bratom kao i ove. Točnije iznenadili su me brat i šogor. Brat se našao u EU sa šogorom, došli me podržati a onda su zajedno otišli na Sardiniju. Brat je inače na specijalizaciji, uče ga kako se po najnovijim metodama ranari. Krenem rutinom, buđenje po starom, bez budilice, priroda nam je ugradila sat. Malo sam se splahnul, obrijal da budem brži u vodi i na bicu. Sunčana joga, baterije su pune, sobom uzeo sendviče i divlju crvenu šljivu. Žute su prošle. Jasno i tekućicu zvanu Žgano vino. Dakle, dobro sam se opskrbio sa dopingom. Ni ove godine nije bilo povoljno vrijeme, 35 u hladu a onda se navukli oblaci i bili smo u sauni. Trka je počela u 14 sati-6 baterija, prije plivanja tranzicija, četvoro sudaca, spremni kazniti neznalice. Po brojevima parni-neparni postavljane bicikla i sa koje strane je oprema. Plivanje ne baš sjajno, trebala mi je dizalica da izađem iz bazena, no sve sam popravil na bicu. Ne baš svojom zaslugom. Poslije 5 km stigne me neki mladi Slovenac i jureći u prolazu dovikne:kaj je to triatlon. E ako se tak misliš ponašati prema sijedoj glavi. Stisnem ja pedalu i počinje jurnjava, mali mi ne da da vozim u zavjetrini. Da nebi, kud on tud ja. To je poznato us-hit iz naše političke zbiljnosti. I ta jurnjava je trajala dok se nije koljeno pregrijalo onda sam elegantno prešao na rekreativnu vožnju. Svejedno sam na kraju imao prosjek vožnje 32,14 km/h. Tu treba maknuti tranziciju, pa bilo oko 35 prosjek. Na trčanju, slabo. Malo mi je pomogao i sudac. Kastel me ubio, bolje bi pasao "casket". A pomoć suca bila je da me je blagoteleće gledao kako skrećem u krivu ulicu, dok navijači nisu počeli galamiti onda se on probudio. To mi nije običaj ali poslao sam ga u k.., Naime budući mi je staza poznata, organizator je ove godine malo ublažio strminu i zato je na tom mjestu bio sudac, mamlaz. Kad sam se popeo do vrha, citadela je još uvijek tu. I onda još jedan krug i treći u kategoriji. Pospremanje opreme, tuširanje, pasta i domaće pekmez-pite. Poslije hoće pasta plivati, pa su se brat, šogor pridružili na pivi,/ 2 EUR-a./ Uz pivu sve je moguće pa iako sam odlučio ne više pisati ekonomske komentare ali ova dva mučka provokatora su izvukla opet zlo iz mene Pitaju me za bankrot. Svakako i dakako, bankrot je tu, samo političari to ne vide kao što narod ne vidi poboljšanja. Zadnje intervjue Grčić priča o pomacima. Sve je to zabadav. Bankrot je i ekonomski i politički, zašto, jer će sad biti po mojem, korejski model plaće. Pala mi je pjesmica na glavu. London Bridge is falling down, Falling down, Falling down. London Bridge is falling down, My fair lady A zašto je to tako, pa sad i dječica u vrtu to znaju. A gola istina je, u realnom sektoru od 2008, 180 000 radnika otišlo, i još uvijek odlaze ali su se neki vratili u administraciju, državnu 30 000. E pa sada režite plaće i dajte onog pametnog sindikalca da se hvali kako i administracija plaća poreze, jel a ko zaradi za te plaćice. A penzijice. Sada se nema kuda jer bratija iz EU diktira. Nema više tuđe akumulacije, čitaj zaduženja, a trenutno smo na slabih 68 % BDP-a iliti prevedeno na pjesnički jezik 222 milijarde duga. Da li sam u pravu neznam ali znam da sam o tome pisao. Tu bi trebali završiti i HAC i AC a izgleda da je za tu mjeru i HBOR pa bi to bilo oko 83 % i bili bi EU rekorderi. Ima država sa večim dugom, sitan je problem što nama BDP uporno roni. Postao je ovisnik o gnjurenju. A kako bi taj trend nazvali zločesti. Ponzijeva shema, samo naopak. Do izbora se budemo doteglili sa turizmom i tu i tam nekom šakom dolara na račun nekih bijednih investicija. A što je neoprostivo, neznanje, nesposobnost, zadnji biser, pomočnik ministra za gospodarstvo, bio u samo 26 firmi. Taj ima i previše znanja. A šef mu, priča Grimove bajke. I ostvariti će se sve te bajke, samo ni njega ni mene a i mnogih neće biti. Neoprostivo je da se čeka 05.08. moj rođendan i onda juriš na godišnji. Dva mjeseca ladovine, Sabor tri mjeseca. Čestitke na stanju nacije i gospodarstva. Za sada na vidiku ništa. Nule i minusi. Možda ću bolje vidjeti sa Čeva, ako se razbistri, meni a i njima. Idem prvi put kod Lackovičevih na njihovu trku, T Zadnja izmjena ( Nedjelja, 27 JULY 2014 12:49 ) 28. Goesselsdorfersee 2014 28 izdanje 12.07.14. Goesselsdorfersse triatlon ili KTRV kup ili Kartenmilchtriathlon cup ili Volkstriathlon ili nepošten triatlon-0,5 km plivanja, 32 km brdske bic staze i 7 km bregovitog trčanja. Triatlon ima dvije tranzicije, nešto slično Stubici a i autobusi su u igri za triatlon /8/. Ima još zanimljivosti. Pravilo ironman, posebni bicikli, ograničen broj takmičara 400, diskreciono pravo za upad na trku. Raspis je otvoren od 01.01. mjesec dana prije trke 300 prijava, 5 dana prije trke 416. Na kraju po prijavama 449 takmičara i 51 štafete, Od Hrvata, samo jedan. Došlo na cilj 409. Zadnja izmjena ( Subota, 19 JULY 2014 12:57 ) Državno prvenstvo 2014Državno prvenstvo u sprint triatlonu održano 29.06. u Gornjoj Stubici. Po toplom i sunčanom vremenu u Gupčev pitoreksni kraj došlo je najbolje što Hrvatska ima u triatlonskoj porodici. Utrku je organizirao domaći klub Rudolf Perišin i to 13 puta za redom. Posebnost trke je da ima dvije tranzicije. Plivanje /750 m/ je na jezerima u Bedekovčini, biciklom /20km/dijelom nizinskom cestom, dijeom brdskom do Stubice. Druga tranzicija je u središtu grada, odakle se trči 5,5 km u dva kruga po dragome kraju sa posjetom do Gupčeve lipe. Do lipe se treba malo potruditi jer je uzima zadnje snage triatloncima zbog brdskog trčanja. U ulozi glavnog organizatora bio je poznati neopren triatlonac i maratonac Željko Lukina. Organizacija besprekorna, okupljanje takmičara je u Stubici onda treba iz Stubice autobusom takmičare odvesti na jezera kao i kamionom bicikle. Pa trka počinje iz Bedekovčine. U ulozi organizatora pasta party oper Žec, bilo je fine klope a i tekućih pitanja, neizbježna piva ali se našlo i buteljirano vino. Za kraj tradiconalne kremšnite, Žec je bratski podjelio, za sve učesnike 50 kom a drugih 50 kom uzeo za sebe.
Zadnja izmjena ( Petak, 10 OCTOBER 2014 13:41 ) Hanibal
Kad su ih svi već popljuvali, da dodam i ja svoj obol. Sabornici uredno za Tijelovo i za "državni"/pravi ili krivi/ uzeli stanku od dva tjedna da se odmore od nerada, kako je svojom slobodnom voljom primijetila ex premijerka, nema skoro nikog u Sabornice. E pa kako nam daju primjer, ja nisam postupio kao ta bratija sa najvećim plaćama u prebogatoj državi.
U pondelek sam jedva održao riječ, isporuka obećana od petka/ subota Velden/ Uoči Tijelova srijeda, pravac poslovno Zagreb. Onda neradni dan a moram raditi da bi opet u petak poslovno u Zagreb. Sila Boga ne moli. Isporučim robu i pozdrave metropoli. Fučkaš metropolu koja nema metro. Primijetio sam da sam se približio toj našoj eliti, barem po ambicioznosti u velikim količinama a realizacija jadna. Posebno se to odnosi na donji olimpijski. U subotu 21.06. u Portorosse, opet olimpijski. Od tristone triatlonaca veldenskih, na štartu ih je bilo samo 5, pa ih mogu pobrojiti,Ocvirk, Trojar, Rant, Kokalj i ja u ulozi Hanibala. Kako je briljantna pobjeda kod Trazimenskog bila 24.06. onda mogu tu malu razliku zanemariti. Trebalo je biti "ante portas" a ispao je potpuni debakl ili bi po slovenskom lahko rekli čista polomija. Ni Hanibal u konačnici nije dobro završio, dobro započeo ko i ja u Veldenu. Izgleda da je Velden bio labuđi pjev, tijelo mi šalje poruku . Da dobro neće biti, već je bilo na plavanju, pes je pojeo meru, pa smo plavali blizu 2 km. Kolesarska proga je spremenjena, dodan je vzpon i tu je priči bio kraj. Prvi vzpon, lijevo koljeno se pobunilo, možda i stres od Veldena. Oštra bol. I kaj zdaj narediti. Blo mi je za odustat, a to nisem nikdar naredil. Mučim se pa si mislim da idem peš. Ali kak, kad me gledalci spodbujaju skijaškim navijanjem. Hop, hop... Uspijem doći do vrha i natrag u marinu, dobra stvar je da me sad moja težina nosi do sredine staze a da ne trebam dirati pedale. U drugom me na vzponu stigne prijatelj Krasnik, to je znak da da ću biti fenjer. Nizbrdica spašava jadno bic izdanje. Primjetim da ima radar koji mjeri brzinu, prvi krug bilo je 66 km/h, drugi 69, treći 73. Četvrti krug, postižem rekord, osobni 74 km na sat. Do sad sam imao 73 km/h sa Škripa na Supetru 2011 g. Završim mučenje na bicu. Na trčanju koljeno samo buja. Trčim sa jednom nogom. Jedva završavam trku. Ne bih odustao, a bilo ih je.. Bolje krepat nego molat. Na kraju trke, šefu ceremonijala, Rantu zahvalim na organizaciji, uvijek vrhunski odrađeno i kažem mu da se ne ljuti ali da na trku mu neću više doći. Tapša me po ramenu uz riječi da sam pravi sportaš. Fučkaš sportaša kojeg treba špahtlima skupljati po cesti. Raspal sam se ko Hrvatska pred Meksikom. Mislim da me Portorož više neće vidjeti po pitanju triatlona. Jedina korist je da sam od privatnog puta napravio poslovni, uzeo repro materijal u Mengešu, osnove za moj inovativni proizvod. Sljedeća trka je u Bedekovčini, rodno mjesto baruna Janka Vranyczanyja. Iskoristio bih zadnju rečenicu iz njegovog zadnjeg intervjua. Nisam uspio. Po tome smo jednaki, izgleda da me je vreme pregazilo ili ljepše rečeno, to je sve fizika, entropija. T Zadnja izmjena ( Petak, 27 JUNE 2014 04:30 ) Triatlon Pago Velden Poslije enormnog broja neozbiljnih istinitih pisanih /pismenih ?/ komentara uzimam si pravo na jedan ozbiljan. Također istinit, lakše probavljiv, teško izvediv ali daleko od politike. Sportska stranica a nema sporta. Samo jedan triatlon, ali vrijedan. Za sedam dana eto mene u pripremi za Velden, petak, počinjem sa opremom. Kad poslovni partner zaželi si robe. Prva misao, neće biti dobro, i bilo je, ostavio sam doma uloške. Naime ja imam dvije lijeve noge i da bi mogao trčati za svako stopalo izrađeni su mi po naruđbi posebni ulošci i to za određene tenisice. Dio robe partner je dobio u petak a ostalo sam obećao za pondelek. Subota ujutro, sunčana joga i u auto. Rijetko uzimam GPS, ovaj puta da, jer do Vrbovog jezera svaki puta idem nekom drugom rutom, pa da konačno idem najracionalnijom. Put sa GPS tetom bio je ugodno-kooperativan, uglavnom. No kod Radlja je počela paničariti i uporno me htjela zavesti i uputiti u mjesto. Znači da se skinem sa glavne ceste i odem lutati po Radlju/ob Dravi/. Pravio sam se gluh, a ona je počela prvo panično a onda kreštati da skrenem, na kraju da se čak vratim. Ja dalje vozim, pa tu sam rutu prošao barem sto puta /poslovno/. I jednom trenutku na ekranu nestane cesta i ja se doslovno nađem sa tetom na zelenoj livadi. Ubrzo se teta pribrala i počela sa rekalkulacijom, tj uvjerila me da dobro držim zadanu rutu. I kad sam se vraćao napravila je isti cirkus, očito je htjela da ostanemo na samo. Kroz Klagenfurt nije bila od neke koristi ali je puno pomogla kod zatvorenih dionica zbog radova do dolaska u Velden. Taman parkiram kad naletim na šefa ceremonijala Wernera, bolje da nisam jer me obradovao sa promjenom pravila trke. Pravila iz prošle godine/ITU/ zamijenili sa WTC, a to je značilo dozvoljen poseban bicikl i zabrana zavjetrine. Ili ukratko, ironman pravila. Uz to postavili su i težu stazu za bicikl i trčanje od prošle. Limit trke 3 sata i 45 minuta, za olimpijski triatlon. Svi koji su stigli sa biciklima po ITU pravilima bili su hendikepirani kao i ja Prijava, ovaj puta nisam dobio austrijsku licencu, da ju ne zakockam ko prošle godine. Po prijavama malo svjetsko prvenstvo, veliki broj Slovenaca i Talijana. Dosta Nijemaca, ima Francuza a došli su i triatlonci iz UKR, ISR, BiH, CAN čak iz RSA. Jedan iz Hrvatske. Plivalo se u jezeru Wortersee /20 stupnjeva/, start je promijenjen, maknut je sa utoka potoka/14 stup/. Pred start digla se oluja, pa je bilo dosta teško plivati u valovitoj vodi. Valovi ne dolaze u istim intervalima kao na moru, nego se ima dojam da je plivač u veš mašini. Izlaskom iz vode trebalo se popeti uzbrdo do tranzicije, 200 m pod 30 stupnjeva. Tako da ta izvedba rezultirala odustajanjem tri dame i četvorice muških. U tranziciji sam izgubio 8 minuta kad sam jedva skinuo neopren odijelo, preko bolnog stopala. Biciklistička staza sa dva teška uspona, staza je dio ironman, 4 kruga. Po prvom krugu izračunao sam da ću završiti trku oko 4 sata, dešperacija na vrhuncu. Drugi krug me vraća u normalu, treći vozim dobro a u četvrtom sam doslovce jurio. Sad je kompjutor izračunao 3 i pol sata za završetak. Bicikl sam korektno odvezao bez ijedne zavjetrine, za razliku od mnogih. Suci jesu fućkali ali penalti box je bio prazan. Druga tranzicija strelovita, izlećem iz nje i spuštam se na trčanje pored jezera. Na izlasku me dočeka bučno navijanje, pogledam, Progner, austrijski prvak u super sprintu, prva trka u programu, award, nema lijevu nogu. Bilo mi je drago a i neugodno, kog vraga ja kenjkam nad svojim ozljedama za razliku od njega. Trčanje dodatno otežano zbog proloma oblaka, tenisice bez uložaka ali napunjene vodom, no publike nije nedostajalo i navijanja. Tu je educirana publika zbog poznate utrke "Ironman Klagenfurt/. Računam ponovo, poslije 5 km trčanja, to bi moglo biti dobro vrijeme. Pored problema sa ozljedom i manjak opreme/bicikl/ i teškom stazom, ostvario sam izvrsno vrijeme 3 sata i 15 minuta, što je inače limit za staze na ravnom. Zadnjih 500 m sam šprintao, pretekao jednu curicu. Začudo 10 km trčao sam 51 minutu. Nisam zadnji, od muških su dvojica iza mene, jedan je Englez 1971 godište. Zadnja izmjena ( Četvrtak, 19 JUNE 2014 21:33 ) |