Put u Canossu lll
U Rimu parkiram najbliže Vatikanu, hotel Galles, dio grada se zove Castro Pretoria. Nekada je tu bila vojarna Pretorijanaca. Pretorijanci su preteća Legije stranaca, koji su osiguravali careve ali skidali a i postavljali careve. Pored obiteljskih i političkih prava, mnogo Rimskih careva na tron je dolazio iz te vojarne.
Dvoumio sam kako da odem do Vatikana. Između mojeg bica i taksija uzeo sam skuplji prijevoz. 10 €.
Obiđem Vatikan, policije i vojske više nego turista. Slikam, najviše obelisk. Pješice krenem od Vatikana prema Koloseumu, 3 km, uz put sam uslikao sve opljačkane obeliske do Arene.
Ne nisam zaboravio fontanu di Trevi, uslikao sam ju ali nisam bacio novčić. Ne mislim se vraćati Rimu, kad sam od kad znam za sebe uvijek u njemu.
I od moje čudne priče ima još čudnija a čuo sam ju od gradonačelnika Rima / Marino/ da je jedan Hrvat uporno razgledavao fontanu i upao u nju. Navodno se od tada svake godine 5 puta vraća i studira fontanu. Točno od 2011 do 2017, ukupno 62 puta.
Idem dalje od fontane, odnosno tu je završetak jednog od rimskog akvadukta, zvana Nevina voda od Marka Agripe. Par tisuća godina je prošlo kako je Rim imao vodovod i kanalizaciju a naša hrvatska metropola u centru grada to nema. Možda je to razlog da Majk Fontana vrši oglede.
Prijeđem Tiber, prljav je ko i prije par tisuća godina i još k tome pun štakora. Kad sam kod prljavštine, najprljaviji grad u kojem sam bio.
500 m do Arene razgledavam Trajanov stup, vodič meni ne treba, pa gledam malo dalje u kip cara Trajana. Buljim u njega ali ne vidim da ima kozje uši. Mora da su Dačani to izmislili iz zavisti što ih je 2 puta porazio. Redaju se carevi na svojim milenijskim postoljima a hodam po istim kamenim pločama po kojima su i oni išli. Kojeg god da se prisjetim, veličina. Prvi moj fan Julije Cezar, pa cijela vojska careva. Stojim pred Arenom, car koji je 122 puta u nju ulazio, kao gladijator, okrutan i nemilosrdan. Komod. I toliko puta pobijedio, sigurno su mu namještali protivnike. Zanimljivo, da je kao dijete bio kenjkav i emotivac. Kao dijete se igrao sa malim Židovom i pitao oca Marka Aurelija, zašto oni nisu jednaki sa njima. Marko mu objasnio o postojanju staleža a mali Komod se na tu nepravdu, rasplakao.
Lijevo od Trajanovog stupa, zid od zemlje i kamenja. Zid je poduprt sa drvenom oplatom a sve drži čelična konstrukcija. Rekao bih bezvezna građevina, jer su ostali obrambeni zidovi od pečene cigle ili kamenih gromada. Međutim to je ostatak zida koji na brzinu građen kad je Rimu zaprijetio njihov bivši rimski vojnik Atila 452 g, zvani Bič božji.
Rim je spašen, ali ne tim zidom, nego je to isprosio papa Leon 1, otišao sam u logor Atile koji je imao slabost prema vjeri iako je bio ateist.
Od Coloseuma se vraćam taksijem i palim plavu pticu.
Put u Canossu ll
Pozdravim se sa sv. Markom u mislima. Nisu mi ga dali da ga vidim. Kao da su znali da bi propitivao, zašto mumija nema vrh nosa i odakle gadna rana na nozi.
Blago sam bio tužan. Toliko puta sam bio u blizini legende a ne vidjeti je. Stoga krenem putem, "svi putevi vode u Rim, putem koji je išao Hanibal. Već na 40 km dođem do Padove, tu je bila prva bitka ll punskog rata. I tako ih Hanibal naredio u 18 godina još tri /Trebija, T. jezero i Kana/ i u svima pobjedio ratnom varkom. Međutim na Rim nikad nije krenuo. Svih tih godina je pljačkao po Italiji. No u Rimu je bila panika i ostala povijesna krilatica "Hanibal ante portas. Ako Hanibal nije ušao u Rim, zato je kažu vrli Majk Fontana čak 62 puta osvajao Rim uz pomoć poreznih obveznika i kažu da je išao bez poziva. Mašalah. Njegov ured tvrdi da je točno 25 a on se opravdava pred TV kamerama da nije blesav te da nije bio ni jedan dan na godišnjem. Teško mi je tu naći nekavu poveznicu. Kak sam kaže nek delaju institucije sistema. Ali mora mu se čestitati na ruralnoj inteligenciji. U Rim je išao avionom ali ne iz Zgb /tvrde novinari/ a i u povratu je navodno poletavao iz Rima za Stambol. Sad jadan mora otputovati pred ured za sukob interesa. Potvrđeno, da mu je taj let smjestio netko, njegov iz Holdinga. A ja nastavljam do Ferare, Bologne, Firenca. Firenca, grad enciklopedija. Firenca. U bilo kojoj ljudskoj djelatnosti prvak svijeta. Mnoga poznata povijesna svjetska imena bila su u gradu. Malo je znano da je prva mjenica izdana u tom gradu. Danas ih u Agrokoru ima bez pokrića ko šodra u Dravi, glavnu štangu drži Frank. Možda i on sruši nagodbu. Teško se odvajam od Firence i put pod noge do Rima. Zadnja izmjena ( Četvrtak, 24 Svibanj 2018 17:21 ) Put u Canossu
Budim se u 1 sat 12.05. na ugrađeni biološki sat. Spremim se i krenem u 3 sata od doma, via Venezia. Do sv. Marka, imenom a tjelesno krivotvorinom. Proletim plavom pticom do Trsta a onda usporim do Cavallina. Na ulazu u mjesto, elektronski pano, dobrodošlica na triatlon. To nisam dugo vidio. Prvi puta. Podizanje start paketa i broja.
HSV Triathlon Kärnten, točnije moj prijatelj Hannes me je prijavio, tako da sam formalnosti, brzo riješio. I na sljedeće utrke me prijavio; Ankaran, Rab, Klagenfurt i Matulji. A dalje ćemo vidjeti što da junačko srce. Sve mi je poznato za trku Ligerman, u kategoriji prošlogodišnji konkurent dr. Carello i novi Gancarlo. Odlučio sam da trka bude posveta majci, a Medvednica je bila za oca. Bez zagrijavanja, suci nisu pustili u more, jer je brifing bio prije utrke 15 minute, pa plivanje nije bilo najbolje. Od 259 startera, došao 228, kao drugi najstariji na trci bio drugi u kategoriji. Za razliku od prošle godine, prekrasno sunčano ali prevruće vrijeme. Voda po sucima bila prošle 15 a bila je 12, ove po njima 19 stupnjeva. Poslije paste, ista svake godine ali izvrsna. Pužići sa odličnim paradajz sosom, tri vrste sira, šunka mortadela i cvit dalmata. Zalijano sa jednom pivom. Proglašenje. Završetak trke, a moja je tek počela / u Cannosu/. U auto i pravac na trg sv. Marka. Zadnja izmjena ( Srijeda, 23 Svibanj 2018 13:59 ) Hajdina
Subota, 05.05 vozim se bicom zabranjenom zonom po gradu, poslovno. Ničim izazvanim dođem pred zgradu Županije. A ono niodkuda neki štandovi. Bacim pogled, izložene neke delicije, penzići kruže i čeznutljivo bacakaju poglede. Ja neformalno parkiram plavu pticu /malu/ a formalno zapitam kaj se nudi. Nudili su se domaći kolači od eko domaće uzgojenih žitarica.
Međutim, nisam baš bio previše oduševljen ponuđenim. A povezanost sa politikom dalo mi je naznaku da uđem u dvorište Županije. I nisam se prevario u procjeni, naiđem na udrugu Hajdina, sve od reda curice, obučene u narodnu nošnju, Zbelava-Kneginec /Andrija ll- svi junaci nikom ponikoše/. Nisam nikom poniknuo, nego sam odmah navalio u razgovor sa zgodnim prezentericama i uzgred sa guštom mljackao gibanicu. Zanatski urađenu od hajdinskog brašna, domaćeg ne kineskog. Bilo je tu još mnogo hranjiva od koščićnog ulja i hajdine. Marko Polo je otkrio Kinu, a Kina je otkrila Hrvatsku. I tako ja pohvalio sve što se dalo pohvaliti. Upoznao sam predsjednicu, koja je rekla da će poslati mail, da ih pohvalim. Nije se javila, ali eto malecko sam se odužio. Green devil Medvednica 2018
Počela je Multisport sezona.
Državno prvenstvo u cros duatlonu u organizaciji TK Maksimir, 21.04 supersprint i 22.04. sprint. Skupilo se nekih stotinjak takmičara. Ovakve zahtjevne trke, zbog svoje težine u pravilu se izbjegavaju. Dobra organizacija. Tehnički zahtjevna staza za trčanje, a posebno za vožnju biciklom. Dijelom razrovana šumskim traktorima, nekoliko teških uspona i opasnih nizbrdica. Na mjestima sa lomljenim kamenjem i dodatno opterećena zbog neodgovornih takmičara koji zapnu pa blokiraju stazu pred uspon. Posebno su neki loše vozili slalom vožnju kod tranzicije, pa se stvorio čep baš ispred mene. No to ide u sportsku inteligenciju a i kućni odgoj. Oba dana oba su pala, kad sam po kazni bio jedini u kategoriji M65 i najstariji takmičar. U dva dana dva puta bio državni prvak. Kategorija niže, isti slučaj sa poštovanim kolegom Dikonom. Bili smo konkurenti sami sebi. Zadnja izmjena ( Utorak, 15 Svibanj 2018 15:46 ) Proglašenje najboljih sportaša Varaždina
55 po redu proglašenje najboljih sportaša, 29.01.18. održano u Varaždinskom kazalištu, na glavnoj sceni sa produžetkom u koncertnoj dvorani uz ponuđeni bogati stol i DJ.
Ugodno druženje sa novim i starim sportašima. Posebnost proglašenja je, da su dva člana TK Varaždin dobitnici nagrada, laureati za pregalaštvo na sportskom polju. Zlatna plaketa za Dragutina Dolenca, najbolji od najboljih trenera. Ima pulena sa mnogim postoljima, brojnim u Europe, bliže destinacije. I drugi prekaljeni sportaš, Zvonimir Tumpić dobitnik diplome. Zadnja izmjena ( Subota, 10 FEBRUARY 2018 05:58 ) SKUPŠTINA i ZAHVALA
U Novoj godini, Skupština kluba zahvalila se na pomoći u postizanju opet odličnog rezultat našeg člana. U međunarodnoj konkurenciji osvojio oba kupa, o kojima je pisano. Tako su, osvajač i osvojeni kupovi otišli u legendu.
Bez sponzora i njihovog suporta, velikih i malih, teško bi se ti rezultati ostvarili. Rezultati su došli iz velike patnje koja se pretvara u osobno zadovoljstvo. Sponzori koji su omogućili rezutate. Leonardo d.o.o. najveći trpeći sponzor. Jadransko osiguranje, Moje, vaše i naše osiguranje. Pomoću osiguranja odlazilo se na trke i dolazilo sigurno kući. HSV Triathlon Kärnten, za nastupe u Austriji. Slijede poslovni partneri, domaći a i ino partneri, ako ništa drugo što uredno plaćaju isporučenu robu. Posebno Thule, Tim Panex, Weyland Corporation, P. Beretta, Novi partneri su EDI pekara, Mesnica Šanjek. Zahvala za najbrži hrvatski hosting. I zahvala najboljem triatlonskom treneru. Sretna Nova godina 2018, svima. Predsjednik kluba Božićno druženje Svake godine, pa i ove imali smo Božićno druženje u sklopu godišnje Skupštine HSV Triathlon Kärnten Klagenfurt. Ovogodišnje je bilo u znamenu godišnjica, oba moja kluba, spomenutog za njegovu 20 god. i TK Varaždin 10 god. Pored toga u iznimnim postignutim rezultatima, HSV je austrijski prvak, što i nije neka posebnost. Već, što je klubu nedostajalo dvoje elitnih takmičara. Austrijski prvak Lorber i olimpijka Perterer. Prvi je doslovce pregažen od auta, pukla zdjelica a Perterer je počela skupljati bodove za drugi olimpijski ciklus. Od njih dvoje klubu je donio bodove sa samo jedne utrke duatlona, Lorber. I bez Gafal Wernera koji ove godine nije nastupio na Ironmanu Klagenfurt, a prošle je donio 200 bodova, od ukupnih 10 000. Ostali u klubu, njih preko 900 donijeli su pobjedu. Ovogodišnjih nagrađenih bilo je 42 od mlađih uzrasta i 54 starijih kategorija. Skupština je bila više svečarska, pored nas klupskih članova, svečanost su uveličali mnogi uzvanici iz društveno-političkog života Koruške na čelu sa predsjednikom Koruške dr Peter Kaiser. Pa ako bi napravili usporedbu, za naše prilike, nezamislivo. Dakle Skupština kluba, jest godišnjica, ali na naše saveze ne dolaze predsjednici. A kad je već predsjednik došao čestitati klubu i uručiti nagradu bio je počašćen članstvom kluba, koje je rado prihvatio. Sljedilo je druženje uz jelo i piće. Sve su priredili vojnici iz vojarne Windisch-Kaserne, gdje smo bili gosti u Ceremonijal dvorani. Poslije druženja došlo je na red darivanje članova za uspjeh u bogatoj sportskoj godini za austrijska prvenstva, prvenstvo Koruške, svjetske trke, te za koruški KTRV i Alpe Adria kup. Ja sam bio posebno apostrofiran, tri puta su mene spominjali ali i Varaždin. Prvi puta da je netko osvojio oba kupa, KTRV i AATC. Pored zvaničnih darova, svakom prema zasluzi, dobio je vaučer za sporstku opremu u Giga Sportu, Meni su dali dva. Zadnja izmjena ( Nedjelja, 10 DECEMBER 2017 09:01 ) |
